REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3460/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika INA - Industrija nafte d.d. Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB 27759560625, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čurik, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović-Dasović j.t.d. Osijek, radi naknade štete zbog ozljede na radu, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-197/2021-3 od 13. veljače 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-268/2016-36 od 6. studenog 2020., na sjednici održanoj 15. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e :

Odbija se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu prijedlog da joj se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-197/2021-3 od 13. veljače 2025., zbog pravnog pitanja kojeg smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi:

„Pripada li oštećeniku u postupku naknade štete s osnova izgubljene zarade nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka, potraživati naknadu štete po pravilima sjecanja bez osnove odnosno počinje li nakon nastupanja zastare trogodišnjeg zastarnog roka teći petogodišnji zastarni rok po pravilima stjecanja bez osnove sukladno odredbi čl. 1110.ZOO?“

1.2. Smatra da je riječ o pitanju u pogledu kojeg drugostupanjska odluka odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u revizijskoj odluci poslovni broj Rev-1281/2007-2 od 2. rujna 2009.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno pitanje za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Predmet spora je isplata iznosa na ime naknade štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od 1. travnja 2011. do 30. travnja 2016. kao razlike između plaće koju bi tužiteljica primala da radi, odnosno da do ozljeđivanja na radu nije došlo i naknade plaće koju je primala za vrijeme bolovanja u navedenom razdoblju, te isplate razlike doprinosa za II mirovinski stup od 1. siječnja 2011. do 30. travnja 2016.

5. Drugostupanjski sud je povodom žalbe tuženika djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 20. svibnja 2013. s utvrđenjem da je nastupila zastara te tražbine. U obrazloženju odluke se navodi da potraživanje s osnove naknade štete zbog ozljede na radu zastarijeva u roku propisanim čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), odnosno tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. S obzirom da se tužiteljica nalazila na bolovanju od 27. rujna 2010., to je prvi puta za štetu saznala isplatom naknade za bolovanje u listopadu 2010., te nadalje svakom daljnjom isplatom naknade, jer se radi o sukcesivnom potraživanju, a kako je tužbu podnijela 20. svibnja 2016., to je za štetu s osnove izgubljene zarade i doprinosa za II mirovinski stup za razdoblje do 20. svibnja 2013. nastupila zastara.

6. Postavljeno pitanje u tužiteljičinom prijedlogu međutim nije važno pitanje za odluku u ovom sporu, jer polazi od navoda različitih od utvrđenja i pravnih zaključaka na kojima se temelji pobijana presuda. Naime, sud je pobijanu presudu temeljio na zaključku da je nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja s osnove naknade štete zbog izgubljene zarade u određenom razdoblju pa je revizijsko pitanje postavljeno u odnosu na rok zastare tražbine s osnova stjecanja bez osnove (koja tražbina nije bila predmetom postupka) neodlučno za ishod spora. Stoga i revizijska odluka na koju se tužiteljica poziva kao razlog važnosti postavljenog pitanja nije donesena u podudarnoj činjeničnog i pravnoj situaciji u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja odnosno pravnu osnovu pobijane presude.

7. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 15. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić