Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1164/2024-2
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji dr. sc. Danieli Pivčević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Jelačićev trg 10, OIB 92963223473, kojeg zastupa Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3075/2022-21 od 31. siječnja 2024., dana 15. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika se uvažava kao osnovana te se odluka o trošku sadržana u točki I izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3075/2022-21 od 31. siječnja 2024., preinačava u pobijanom dijelu na način da se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 4.122,55 eura do iznosa od 4.342,87 eura (za iznos od 220,32 eura) sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2024. do isplate, odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 47,84 eura, dok se za više zatraženo zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 17.372,64 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u izreci presude. Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici na ime troškova parničnog postupka iznos od 4.342,87 eura sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2024. do isplate.
2. Protiv odluke o dosuđenom trošku postupka sadržane u presudi, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak pristojbe na presudu, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) te predlaže pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima tuženika uz naknadu troškova tuženiku.
3. U odgovoru na žalbu, tužiteljica je osporila navode iste te predložila žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Odredbom članka 167. stavak 1. ZPP-a propisano je kako se odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari. Kako se odluka o troškovima u presudi smatra rješenjem u smislu odredbe članka 129. stavak 5. ZPP-a te kako žalitelj u žalbi ne osporava odluku o glavnoj stvari, to je valjalo smatrati žalbu tuženika kao žalbu na rješenje.
6. Prilikom odlučivanja o trošku postupka sud prvog stupnja djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja je temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23, dalje: Tarifa). Osim troškova zastupanja po odvjetniku i troškova vještačenja, koje tuženik žalbom ne osporava, prvostupanjski sud je dosudio tužiteljici trošak sudske pristojbe na tužbu od 107,10 eura i presudu od 220,32 eura.
8. Sudsku pristojbu na tužbu tužiteljica je platila u vrijeme kada je podnijela tužbu 2022., dakle prije donošenja Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23.) te joj je taj trošak pravilno dosuđen.
9. Međutim, osnovano žalitelj prigovara pogrešno dosuđenom iznosu na ime sudske pristojbe presude. Ovo stoga što je prema članku 11. stavku 1. točki 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18), a kako je izmijenjen člankom 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 51/23), tužitelj koji pokreće postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.
10. Kako je u konkretnom slučaju presuda donesena nakon 20. svibnja 2023. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama, to tužiteljici ne pripada naknada sudske pristojbe na presudu jer je oslobođena plaćanja istih, a ovaj trošak joj nije stvarno ni nastao.
11. Stoga je za utvrđenu razliku zahtjev tužiteljice za naknadu troška trebalo odbiti kao neosnovan (za iznos od 220,32 eura), dok je u preostalom dijelu odluka o trošku pravilna.
12. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, uvažavanjem žalbe tuženika, valjalo je preinačiti odluku o trošku sadržanu u presudi suda prvog stupnja te odbiti zahtjev tužiteljice za iznos od 220,32 eura sa pripadajućim kamatama i odlučiti kao u izreci.
13. Tuženiku, koji je uspio u žalbi sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a te uz primjenu Tbr. 10. t. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23), pripada za sastav žalbe protiv rješenja (u ovom slučaju dijela presude koji se odnosi na trošak) 50% nagrade prema Tbr. 7.1., što za vrijednost osporenog dijela od 220,32 eura iznosi uz PDV 31,25 eura te za sudsku pristojbu na žalbu iznos od 16,59 eura, dok je za više zatraženo zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.
U Splitu 15. listopada 2025.
SUTKINJA
dr. sc. Daniela Pivčević
