Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-214/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FVO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Ratkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2515/2017-47 od 8. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2515/2017-47 od 8. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice, Vinogradska cesta 29, Zagreb, OIB: 84924656517 da tužiteljici FVO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.395,93 EUR na ime razlike bruto plaće s osnove posebnih uvjeta rada za razdoblje od 1. ožujka 2013. godine do 1. srpnja 2016. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- za lipanj 2013. godine na iznos 61,02 EUR od 16. srpnja 2013. godine do isplate,

- za srpanj 2013. godine na iznos 7,96 EUR od 16. kolovoza 2013. godine do isplate,

- za kolovoz 2013. godine na iznos 61,02 EUR od 16. rujna 2013. godine do isplate,

- za rujan 2013. godine na iznos 61,02 EUR od 16. listopada 2013. godine do isplate,

- za listopad 2013. godine na iznos 61,02 EUR od 16. studenog 2013. godine do isplate,

- za studeni 2013. godine na iznos 61,02 EUR od 16. prosinca 2013. godine do isplate,

- za prosinac 2013. godine na iznos 137,50 EUR od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- za siječanj 2014. godine na iznos 137,50 EUR od 16. veljače 2014. godine do isplate,

- za veljaču 2014. godine na iznos 137,30 EUR od 16. ožujka 2014. godine do isplate,

- za ožujak 2014. godine na iznos 91,53 EUR od 16. travnja 2014. godine do isplate,

- za travanj 2014. godine na iznos 137,30 EUR od 16. svibnja 2014. godine do isplate,

- za svibanj 2014. godine na iznos 137,30 EUR od 16. lipnja 2014. godine do isplate,

- za lipanj 2014. godine na iznos 137,92 EUR od 16. srpnja 2014. godine do isplate,

- za srpanj 2014. godine na iznos 53,96 EUR od 16. kolovoza 2014. godine do isplate,

- za kolovoz 2014. godine na iznos 131,35 EUR od 16. rujna 2014. godine do isplate,

- za rujan 2014. godine na iznos 137,92 EUR od 16. listopada 2014. godine do isplate,

- za listopad 2014. godine na iznos 137,91 EUR od 16. studenog 2014. godine do isplate,

- za studeni 2014. godine na iznos 137,93 EUR od 16. prosinca 2014. godine do isplate,

- za prosinac 2014. godine na iznos 137,91 EUR od 16. siječnja 2015. godine do isplate,

- za siječanj 2015. godine na iznos 106,58 EUR od 16. veljače 2015. godine do isplate,

- za veljaču 2015. godine na iznos 137,93 EUR od 16. ožujka 2015. godine do isplate,

- za ožujak 2015. godine na iznos 62,69 EUR od 16. travnja 2015. godine do isplate,

- za travanj 2015. godine na iznos 137,93 EUR od 16. svibnja 2015. godine do isplate,

- za svibanj 2015. godine na iznos 156,36 EUR od 16. lipnja 2015. godine do isplate,

- za lipanj 2015. godine na iznos 142,78 EUR od 16. srpnja 2015. godine do isplate,

- za srpanj 2015. godine na iznos 68,28 EUR od 16. kolovoza 2015. godine do isplate,

- za kolovoz 2015. godine na iznos 157,06 EUR od 16. rujna 2015. godine do isplate,

- za rujan 2015. godine na iznos 157,06 EUR od 16. listopada 2015. godine do isplate,

- za listopad 2015. godine na iznos 157,06 EUR od 16. studenog 2015. godine do isplate,

- za studeni 2015. godine na iznos 157,06 EUR od 16. prosinca 2015. godine do isplate,

- za prosinac 2015. godine na iznos 157,06 EUR od 16. siječnja 2016. godine do isplate,

- za siječanj 2016. godine na iznos 127,13 EUR od 16. veljače 2016. godine do isplate,

- za veljaču 2016. godine na iznos 157,07 EUR od 16. ožujka 2016. godine do isplate,

- za ožujak 2016. godine na iznos 157,07 EUR od 16. travnja 2016. godine do isplate,

- za travanj 2016. godine na iznos 157,05 EUR od 16. svibnja 2016. godine do isplate,

- za svibanj 2016. godine na iznos 121,36 EUR od 16. lipnja 2016. godine do isplate,

- za lipanj 2016. godine na iznos 157,77 EUR od 16. srpnja 2016. godine do isplate, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice, Vinogradska cesta 29, Zagreb, OIB: 84924656517 da tužiteljici FVO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.765,45 EUR, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 8. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice FVO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 250,00 EUR uvećan za zatezne kamate tekuće od 8. svibnja 2025. do isplate.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima tuženika, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čanka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge koje je moguće ispitati, a ujedno ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada za svaki sat kada je tužiteljica radila kao liječnik specijalist pedijatar u Zavodu za neonatologiju, nedonoščad i intenzivno liječenje novorođenčadi Klinike za ženske bolesti i porodništvo tuženika u razdoblju od lipnja 2013. do zaključno lipnja 2016., budući da je u navedenom razdoblju tuženik tužiteljici isplaćivao dodatak od 16%, a trebao je isplaćivati dodatak u visini 20% za razdoblje do 1. prosinca 2013., a nakon toga razdoblja u visini 25%, a sve temeljem važećih Kolektivnih ugovora u utuženom periodu.

7. Tijekom postupka bilo je sporno pripada li tužiteljici pravo na isplatu dodatka na plaću u utuženom razdoblju od daljnjih 4% odnosno 9% (nesporno isplaćivan dodatak od 16%), a s obzirom da je sporno je li Zavod za neonatologiju, nedonoščad i intenzivno liječenje novorođenčadi Klinike za ženske bolesti i porodništvo tuženika u to vrijeme obavljao poslove intenzivnog liječenja novorođenčadi.

8. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica u utuženom periodu radila u jedinici intenzivnog liječenja i to kao liječnik specijalist pedijatar, subspecijalist neonatolog u Zavodu za neonatologiju i intenzivno liječenje novorođenčadi,

- da je Zavod osnovan 2011., te je u njemu organizirana jedinica intenzivnog liječenja (što uostalom proizlazi iz naziva samog Zavoda),

- da je tužiteljica obavljale poslove druge razine intenzivne skrbi i brinule o novorođenčadi starijoj od 34. tjedna i težoj od 1800 g, te je koristile inkubator, kisik, neinvazivnu mehaničku ventilaciju, različite lijekove za održavanje tlaka i rada srca, vršile intubiranje te na taj način davala lijekove,

- da je također obavljala i dio poslova treće razine intenzivne skrbi pa je liječila sepse, koristila rijetke lijekove, liječila respiratorni distres sindrome, plućne hipertenzije, intrakranijalna krvarenja, postavljala je periforno inserirane venske katetere koji ulaze do pred sam ulaz u srce, a sve navedeno spada u intenzivno liječenje,

- da je ona više od 2/3 radnog vremena obavljala poslove u jedinici intenzivnog liječenja,

- da su se kod tuženika u spornom razdoblju poslovi intenzivnog liječenja obavljali na sve tri razine intenzivnog liječenja (neinvazivne ventilacije, liječenje sepsi, izmjene krvi, davanje diferentnih lijekova za održavanje tlaka, srčane akcije, ispitivanje funkcije bubrega, disanja, davanje krvnih derivata i dr.), a sukladno odredbi članka 45. Pravilnika o minimalnim uvjetima prostora radnika za obavljanje medicinske djelatnosti („Narodne novine“ broj 61/11, dalje: Pravilnika),

- da nepostojanja aparata za invazivnu mehaničku ventilaciju te odobrenja nadležnog ministarstva za obavljanje treće razine intenzivne skrbi, ne može utjecati na procjenu da li su se kod tuženika obavljali poslovi intenzivnog liječenja,

- da je tuženik u utuženom razdoblju (od lipnja 2013. do zaključno s lipnjem 2016.), tužiteljici pogrešno obračunavao bruto plaću nezakonito umanjivši propisani dodatak s osnova posebnih uvjeta rada u ukupnom bruto iznosu od 4.395,93 eura budući je u navedenom razdoblju isplaćivao dodatak od 16%, umjesto u visini od 20% do prosinca 2013., a potom u visini od 25%,

- da tuženik od sredine 2016. isplaćuje dodatak od 25% za rad u posebnim uvjetima koji pripada liječnicima specijalistima koji rade na poslovima intenzivnog liječenja, a da se u načinu obavljanja rada u Zavodu nije ništa promijenilo (jedino se postupak invazivne mehaničke ventilacije radi od 2016., a torakalna drenaža od 2018.).

9. Temeljem gornjih utvrđenja koja svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužiteljici primjenom odredbe članka 65. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 88/13, dalje: KU/88/13) za razdoblje do prosinca 2013. pripada uvećanje plaće po osnovi dodatke za posebne uvjete rada od 20%, te nastavno do 1. srpnja 2016. temeljem članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13, dalje: KU/143/13) i Dodatka I istom („Narodne novine“ broj 96/15) u visini od 25%.

10. Naime, odredbom članka 65. KU/88/13 propisano je da radniku koji radi na radnom mjestu na kojem postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, liječnik specijalist u jedinici intenzivnog liječenja ima pravo na dodatak u visini od 20%. Prema odredbi članka 57. KU/143/13 propisano je da dodatak od 25% za posebne uvjete rada pripada i liječnicima specijalistima u jedinicama intenzivnog liječenja (2/3 radnog vremena).

11. S obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da su se u kritično vrijeme u Zavodu obavljali poslovi druge i dijelom treće razine intenzivnog liječenja, koji su se poslovi nastavili obavljati u istom opsegu i nakon utuženog razdoblja, a koje je tužiteljica obavljala više od 2/3 radnog vremena, pravilno sud prvog stupnja cijeni kako je tuženik obvezan isplatiti tužiteljici propisani dodatak za posebne uvjete rada u utuženom razdoblju od 20% do prosinca 2013., te nastavno 25% do 1. srpnja 2016. uz ispravno izraženo shvaćanje kako okolnost što su se pojedina djeca slala u KBC Zagreb (djeca koja su zahtijevala kiruršku intervenciju, umjetnu ventilaciju ili intenzivnije kardiološko liječenje, odnosno djeca sa srčanim greškama), ne utječe na utvrđenje da su se u spornom razdoblju u Zavodu obavljali poslovi intenzivnog liječenja novorođenčadi (druge i dijelom treće razine), zbog čega tužiteljica ostvaruje pravo na dodatak za rad u jedinici intenzivnog liječenja.

12. Isto tako, okolnost što tuženik u spornom razdoblju nije imao za djelatnost intenzivnog liječenja sklopljen ugovor o provođenju intenzivnog liječenja s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, nije od utjecaja na isplatu tog dodatka s obzirom na utvrđenje da je tužiteljica (stvarno) barem 2/3 svog radnog vremena obavljala poslove intenzivnog liječenja kao liječnik specijalist na Zavodu.

13. Također su bez uporišta navodi žalbe kako bi se pod intenzivnim liječenjem imala smatrati isključivo uporaba invazivne mehaničke ventilacije, za koju je oprema nabavljena 2016. i od kada je tuženik počeo s isplatom dodatka u visini od 25%, a kod utvrđenja da su se sve ostale mjere liječenja nesporno provodile na sve tri razine intenzivnog liječenja, o čemu su detaljno svjedočili saslušani svjedoci i tužiteljica.

14. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio na ime razlike plaće iznos od 4.395,93 eura prema rezultatima financijskog vještačenja, te je ispravno na dospjele tražbine po osnovi razlike plaće sukladno odredbi čanka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) dosudio zatezne kamate tekuće nakon nespornog dospijeća do isplate.

15. Odluka o trošku temelji se na ispravnoj primijenjeni odredaba članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a.

16. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

U Splitu 15. listopada 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi