REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-1923/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RŠĐ, vl. "Auto Habek", Zagreb, Blažuni 11, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, radi isplate 836,16 eur, izvan ročišta bez održavanja rasprave, u pisanom postupku, 15. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se dokazni prijedlog stranaka za provođenjem dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika korisnika leasinga Car Fleet Management d.o.o., zakonskog zastupnika osiguranika BKS leasing Croatia d.o.o. i svjedoka RŠ te provođenjem prometno tehničkog vještačenja na okolnost visine cijene radnog sata kao i količine potrošnog materijala sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 836,16 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, tekućom od 7. listopada 2023. do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 267,34 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, tekućom od 15. listopada 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. rujna 2025. podnio naslovnom sudu tužbu u kojoj regresno potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 836,16 eur.

2. U historijatu tužbe navodi da je u prometnoj nesreći koja se dogodila 21. srpnja 2023. nastala šteta na vozilu, marke i tipa VOLVO XC60, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BKS LEASING CROATIA D.O.O. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52277663197, zastupano po predsjedniku uprave OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i po članici uprave HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 30/15., 112/18, 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje ZOO).

3. Na temelju Generalne suglasnosti za rješavanje i isplatu djelomičnih šteta prema primatelju leasinga CAR FLEET MANAGEMENT d.o.o., račun popravka tužitelja br. 249/01/2 izdan je na primatelja leasinga, budući da isti provodi i sam postupak rješavanja djelomičnih šteta na objektima leasinga. Korisnik leasinga je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 31. kolovoza 2023. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238203203410. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

4. Pojašnjava da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popravio kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) te je tužitelj vozilo vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. radi. Navodi da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo.

5. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 249/01/2 u ukupnom iznosu od 2.504,06 eur (PDV uključen). Osnovicu po navedenom računu u iznosu od 2.003,25 eur dužan je podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku.

6. Razliku od 836,16 eur po računu koji tuženik nije platio, opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika u cijeni rada i odobrenom potrošnom materijalu je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta, kao i njegovo korištenje potrošnog materijala lakirera. Dakle, tuženik je platio iznos od sveukupno 1.167,09 eur po računu, međutim nije platio iznos od 836,16 eur te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete.

7. Tužitelj pojašnjava da su ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili 9. listopada 2024. ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 836,16 eur na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

8. Tuženik ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da je tuženik kao osiguravajuće društvo ovlašten odrediti mjesto popravka vozila jer je obveza tuženika vratiti vozilo u prvobitno stanje

.

9. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 836,16 eur. Naime, čl 502. st. 1. ZPP- a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

10. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s člankom 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

11. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena). Također, sud ističe da je, u skladu s čl. 461. a st. 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

12. Rješenjem od 9. rujna 2025. stranke su upozorene na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

13. Budući da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave i da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP-a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave).

14. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

15. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprava koje prileže sudskom spisu i to: smjernice AZTN, KLASA: 034-08/18-01-093 od dana 20. veljače 2020., smjernice HANFE, policu kasko osiguranja oštećenika ugovorene kod tuženika, broj: 03068200069081, izvid štete tuženika br.: 238203203410, generalnu suglasnost za rješavanje i isplatu djelomičnih štete prema primatelju leasinga u svezi ugovora o operativnom leasingu zaključenih između BKS-leasing Croatia d.o.o. kao davatelja leasinga i Car Fleet Management d.o.o. kao primatelja leasinga od dana 15. travnja 2015., račun popravka tužitelja, br. 249/01/2, ponuda za isplatu tuženika od dana 18. rujna 2023., uplata tuženika korisniku leasinga od dana 30. listopada 2023. putem Erste/Steiermarkische bank d.d., sudsku praksu Ugovor o ustupanju od dana 9. listopada 2024., notifikaciju od dana 9. listopada 2024. i potvrdu o njenom slanju, (list 10-74 spisa), uputu o radionici za popravak vozila i dokaz da je isti dostavljen putem E maila vlasniku vozila, uvjete kasko osiguranja te potvrdu o plaćanju nespornog iznosa (list 87-127 spisa)

.

16. Sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaze predložene od stranaka i to; saslušanje z.z. korisnika leasinga Car Fleet Management d.o.o., saslušanje z.z. osiguranika BKS leasing Croatia d.o.o., saslušanje tužitelja, svjedoka RŠ, te provođenje prometno tehničkog vještačenja na okolnost visine cijene radnog sata kao i količine potrošnog materijala sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e, imajući u vidu načelo ekonomičnosti, smatrajući da izvođenje navedenih dokaza ne bi bilo svrhovito za razrješenje predmetnog spora (čl. 10 ZPP-a).

17. Sve dokazne prijedloge stoga je valjalo odbiti rješenjem izvan usmene rasprave budući da je sud dužan odlučiti o svim dokaznim prijedlozima stranaka, a što inače čini u redovnim postupcima, raspravnim rješenjima na pripremnom ročištu odnosno na glavnoj raspravi.

18. Nadalje, sud ističe da bi izvođenje dokaza bilo u suprotnosti s određenjem iz čl 461. ZPP-a koji propisuje da se u postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe.

19. Kako se radi o sporu male vrijednosti koji je u pravilu pisani postupak te o postupku pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako su stranke mogle priložiti pisani iskaz predloženog svjedoka odnosno zakonskih zastupnika, ako su to smatrale bitnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Nadalje, sud je odbio provođenje prometnog/financijskog vještačenja jer bi trošak takvog vještačenja bio nerazmjeran vrijednosti predmeta spora i sud bi provođenjem tog dokaza prekoračio propisani rok od godinu dana.

20. Osim toga, sud smatra kako se u predmetnom slučaju radi o pravnom pitanju koje se pojavilo u više analognih slučajeva te je sudska praksa u tome istovrsna i ujednačena, što predstavlja dodatan argument za diskrecijsku odluku suda da ne provodi usmenu raspravu.

21. Ističe se da je sud u smislu čl. 464.a. ZPP-a u sporovima male vrijednosti ovlašten, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka (pretežita vjerojatnost).

22. Iz isprava u spisu sud utvrđuje da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete referentni broj, 23820320341 (dokaz - Izvid štete, list 12 spisa). Uvidom u Izvid štete sud utvrđuje da se radi o vozilu, marke i tipa VOLVO XC60, reg. oznake [registarska oznaka] te je kao dan nesreće utvrđen 21. srpnja 2023. što je podudarno navodima iz historijata tužbe pa se osporavanje štetnog događaja i promašene pasivne legitimacije od strane tuženika ukazuje u potpunosti neosnovanim.

23. Tuženik je i ovjerio odnosno likvidirao račun te platio iznos od sveukupno 1.167,09 eur po računu, međutim nije platio iznos od 836,16 eur pa stoga nije u potpunosti nadoknadio štetu

24. Sud smatra da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo s time da je prigovor visine utuženog iznosa tužitelj osporio predmetnim računom i cjenikom. Tome valja dodati da visina štete prema izvidu štete tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika.

25. Odlučna činjenica u ovom predmetu je da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je štetu djelomično podmirio što za sud predstavlja priznanje pravne osnove utuženog potraživanja. Međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete, a u vezi s time sud ističe da u ovom predmetu tuženik neosnovano osporava cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost po računu koji mu je ispostavljen.

26. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud navodi da je odredbom čl. 80. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Na temelju odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

27. To znači da se identitet tražbine ne mijenja promjenom subjekata, pa su tako sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj, prešle na tužitelja kao primatelja tražbine. Zbog toga, sud utvrđuje da predmetna tražbina nije promijenila svoje svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi

28. Uvidom u čl. 1.2. i 2. Ugovora o ustupu tražbine (list 26-27 spisa) sud utvrđuje da su ugovorne strane ugovorile da se ustupa predmetna novčana tražbina po računu popravka štete br. br. 249/01/2, koja je predmet ustupa. Nadalje, uvidom u Ugovor o cesiji, sud utvrđuje da je ustupljena cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku

29. Sud posebno ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo s time da je prigovor visine utuženog iznosa tužitelj dokazao računom i cjenikom. Iz navedenog računa i nesporno izvršene uplate sud utvrđuje da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu pa je u smislu odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO-a dužan uspostaviti prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala. Pri tom sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a).

30. Iz predmetnog računa proizlazi da je tužitelj obavio popravak predmetnog vozila, te također da se taj račun odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete.

31. Valja nadodati da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a.

32. Poduzetnici, slobodno djeluju na tržištu, pa ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, a oštećenik je slobodan popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

33. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

34. Sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a).

35. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, s obzirom da tuženik nije uspješno osporio tužbeni zahtjev, pri tom imajući u vidu kako na temelju odredbe čl. 464. a ZPP- a sud u postupcima pred trgovačkim sudovima čija vrijednost ne prelazi 6.630,00 EUR, stav o spornim činjenicama formira na temelju pretežne vjerojatnosti utemeljene na sumarno izvedenom dokaznom postupku, sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

36. Valja istaknuti kako su temeljem odredbe članka 9. ZOO-a sudionici u obveznim odnosima dužni izvršavati svoje obaveze, a temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zateznu kamatu.

37. Kako tuženik nije podmirio utuženi iznos po naznačenom datumu dospijeća, tužitelju pripadaju i zatezne kamate tekuće na iznos glavnice od dolaska tuženika u zakašnjenje s plaćanjem (7. listopada 2023.) pa do isplate, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a. Pri tom plaćanje dijela iznosa nema utjecaja na tijek zatezne kamate

38. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155.. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju pripada parnični trošak budući da je u cijelosti uspio u parnici.

39. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23). Na temelju Tbr. 54 Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eur.

40. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eur, uvećano za PDV 25 %, i trošak sudske pristoje na tužbu i presudu u iznosu od 79,64, što zajedno iznosi 267,34 eur.

41. Budući da je tužitelj potraživao i zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose. Zatezna kamata na parnični trošak teče od 15. listopada 2025. (dan donošenja presude).

.

42. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 15. listopada 2025.

SUDAC:

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).