Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-992/2023-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, protiv tuženika: 1. BGĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Aleksandru Puhu, odvjetniku u Puli, 2. VGĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Aleksandru Puhu, odvjetniku u Puli, 4. VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici u Rovinju, radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi, dana 15. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.

II Nalaže se tužitelju da naknadi parnične troškove i to prvo i treće tuženicama u iznosu od 250,00 eura (dvjesto pedeset eura), a peto tuženiku u iznosu od 600,00 eura (šesto eura), u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja po do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da se pred zemljišnoknjižnim odjelom ovoga suda pod poslovnim brojem Z-19205/2021 vodio pojedinačni ispravni postupak za nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je rješenju poslovnog broja Z-19205/2021 od 29. listopada 2021. odbijen prijedlog ovdje tužitelja za ispravak zemljišnoknjižnog upisa na naznačenim nekretninama na način da se briše dosadašnje pravo (su)vlasništva s imena ovdje tuženika, te da se upiše pravo (su)vlasništva na ime i u korist ovdje tužitelja i to na k. č. br. [katastarska čestica] u 504/64904 dijela i na k. č. br. [katastarska čestica] u 932/101602 dijela, obje k. o. [katastarska općina], koje rješenje je tužitelj zaprimio 21. siječnja 2022. Navodi da podnosi tužbu radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa sukladno članku 205. Zakona o zemljišnim knjigama u roku od 30 dana od dana zaprimanja navedenog rješenja. Nadalje navodi da apsolutna nadležnost suda proizlazi iz odredbi članka 1., 2. i 34. Zakona o parničnom postupku odnosno članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama. Pojašnjava da se je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] koji se je vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Z-5050/2004/20230 osnovala nova katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je formirana od katastarskih čestica stare izmjere i to k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Novonastala čestica da je u naravi dio autokampa upisana u zemljišnu knjigu ovoga suda kao suvlasništvo Republike Hrvatske ovdje tužitelja u 34428/64904 dijela, Općine Vrsar u 8172/64904 dijela, Maistre d.d. u 14200/64904 dijela i ovdje tuženika ad1 u 252/64904 dijela, tuženika ad2 u 63/64904 dijela, tuženika ad3 u 126/64904 dijela i tuženika ad4 u 63/64904 dijela. Nadalje navodi da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod poslovnim brojem Z- 5050/2004/2023 osnovana nova katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je formirana od katastarskih čestica stare izmjere i to k. č. br. zgr. [katastarska čestica], zgr. 236, 1116/1, 1116/2, 1116/4, 1116/5, 1116/6, 1117, 1118, 1119, 1125/1, 1150/2, 1150/3, 1152, 1153, 1154, 1155, 1156/1, 1156/2, 1156/4, 1157, 1158/1, 1158/2, 1158/3 i 1158/4, sve k. o. [katastarska općina]. Novonastala čestica da je u naravi dio autokampa, u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasništvo tužitelja u 82772/101602 dijela, Općine Vrsar u 17898/101602 dijela, tuženik ad1 u 220/101602 dijela, tuženik ad2 u 55/101602 dijela, tuženik ad3 u 110/101602 dijela, tuženik ad4 u 55/101602 dijela i tuženik ad5 u 492/101602 dijela. Obje predmetne nekretnine oznaka k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] u naravi su dio autokampa Koversada (k. č. br. [katastarska čestica]) i autokampa Porto Sole (k. č. br. [katastarska čestica]) kojima upravlja Maistra d.d. Rovinj, slijednik bivšeg društvenog poduzeća Anita, odnosno koje se nalaze u posjedu Maistre d.d. Rovinj. Nadalje navodi da je pojedinačni ispravni postupak bio pokrenut dok je bio na snazi Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (NN 92/10), a tijekom tog postupka stupio je na snagu Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (NN 50/20) dana 02. svibnja 2020. koji u članku 2. stavku 1. točki 2. propisuje: "Turističko zemljište je neprocijenjeno građevinsko zemljište na kojemu je bio ili je izgrađen hotel, turističko naselje i/ili kamp i koje s tom građevinom čini funkcionalnu cjelinu". Točkom 6. istog članka propisano je da je kamp poslovno-funkcionalna cjelina turističkog zemljišta i građevina odnosno složena građevina kojoj je takva namjena utvrđena rješenjem ili drugim propisanim aktom upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma važećim na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99) koja je na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije zatečena u prostoru i u pravilu ogradom ili sličnom preprekom odvojena od susjednih nekretnina i u kojemu je trgovačko društvo obavljalo turističko ugostiteljsku djelatnost. Da je u točki 12. istog članka propisano: "Dijelovi kampa su građevine i zemljište u kampu koji su procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala i temeljem ovog zakona su vlasništvo trgovačkog društva i turističko zemljište u kampu koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala i temeljem ovog zakona je vlasništvo Republike Hrvatske, a formirani su geodetskim elaboratom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice u kampu, sukladno odredbama ovog zakona." Da je člankom 15. stavak 1. propisano kako se za kampove koji su izgrađeni do dana stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća i koji su predmet ovog zakona, smatra da su izgrađeni temeljem pravomoćnog akta za provedbu prostornih planova te da je izdana uporabna dozvola, dok je stavkom 3. određeno da se pod prostorom kampa smatra sve zemljište koje se na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije nalazilo u granicama kampa. Tvrdi da iz navedenih odredbi Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu proizlazi da je Republika Hrvatska vlasnik nekretnina koje se nalaze unutar kampova, a koje nekretnine nisu procijenjene u temeljni kapital društva. Istovjetna odredba da je postojala i u Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije. S obzirom da se društveno poduzeće HTP Anita Vrsar nalazilo u posjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere barem od 1968., a u posjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere barem od 1971. Smatra da je navedeno društveno poduzeće steklo pravo korištenja predmetnih nekretnina, pa stoga čak i kada bi prednici tuženika bili vlasnici čestica stare izmjere, njihovo bi pravo vlasništva prestalo po samom zakonu stjecanjem prava korištenja gore citiranog društvenog poduzeća. Nadalje navodi daje članak 268. Zakona o udruženom radu propisivao da ako je nekretnina postala društveno sredstvo bez pravne osnove, tada se vraćanje te nekretnine moglo zahtijevati u roku od 5 godina počevši od dana saznanja da je ta nekretnina postala društveno sredstvo, a najkasnije u roku od 10 godina. Stupanjem na snagu Ustava SFRJ iz 1974. te Zakona o udruženom radu tadašnja poduzeća koja su koristila, odnosno bila u posjedu, poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta, postala su društveno-pravne osobe, a sva sredstva postala su njihova društvena sredstva. Temeljem članka 227., u vezi s člankom 268. stavak 1. Zakona o udruženom radu, sve nekretnine koje su koristile tadašnje društveno-pravne osobe postale su njihova društvena sredstva i to od dana kada je društveno poduzeće počelo ta sredstva koristiti. Dakle smatra da se je radilo o originarnoj osnovi stjecanja u korist društvenog vlasništva protekom vremena samo zato što je nekretnina bila u posjedu društveno-pravne osobe, a vlasnik nije zahtijevao vraćanje posjeda nekretnine u subjektivnom roku od 5 godina, odnosno u objektivnom roku od 10 godina, koji rokovi se računaju od dana stupanja na snagu Zakona o udruženom radu. Tvrdi da su tuženi odnosno njihovi pravni prednici mogli ako su smatrali da je predmetna nekretnina njihovo vlasništvo podnijeti zahtjev društveno-pravnoj osobi da istu vrati iz društvenog vlasništva, a što oni nisu učinili, slijedom čega su nastupile pravne posljedice prekluzije propisane tim zakonom (nemogućnost povrata nekretnine). Da su temeljem samog zakona predmetne nekretnine stare izmjere prešle u "režim" društvenog vlasništva prije 1987. (istek objektivnog roka od 10 godina) da je predmetno društveno poduzeće po svojim pravnim slijednicima bilo u faktičnom mirnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine od izgradnje kampa pa do danas, te uprkos činjenici da nekretnina nije bila upisana kao takva u zemljišne knjige, da je evidentno da je društveno poduzeće HTP Anita Vrsar steklo pravo korištenja na nekretnini koja je predmet ovog postupka, odnosno da je temeljem korištenja ista postala društveno sredstvo odnosno društveno vlasništvo na kojem je poduzeće HTP Anita Vrsar izvršavalo ovlasti koje je imalo kao nositelj prava korištenja. Nadalje navodi da katastarske čestice stare izmjere za k. o. [katastarska općina] koje su ušle u sastav novoformiranih katastarskih čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere nisu procijenjene u temeljni kapital tijekom pretvorbe pravnog slijednika nositelja prava korištenja odnosno nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva Maistra d.d. Rovinj u postupku privatizacije. Nadalje navodi da su čestice stare izmjere ušle u novonastalu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere na dan 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. su se nalazile unutar granica građevinskog područja tadašnje općine Poreč-građevinskog područja grada [adresa], a na dan 01. kolovoza 2010. unutar izdvojenog građevinskog područja ugostiteljsko turističke namjene TZ – Koversada (T1-hotel, T2-turističko naselje, T3-kamp), a čestice stare izmjere ušle u novonastalu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere na dan 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. nalazile su se unutar granica građevinskog područja tadašnje općine Poreč – građevinskog područja namjena turizam i rekreacija, a na dan 01. kolovoza 2010. unutar ugostiteljsko turističke namjene TZ Koversada. Navodi kako je nesporno da k. č. br. [katastarska čestica], zgr. 235 i zgr. 236 sve k. o. [katastarska općina] stare izmjere nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva Maistra d.d. Rovinj u postupku privatizacije, u odnosu na navedene čestice prema članku 47. Zakona o privatizaciji koji je stupio na snagu 11. ožujka 1996., a Zakon o vlasništvu stupio na snagu 01. siječnja 1997., da se ima primijeniti poseban zakon, a ne opći u konkretnoj pravnoj stvari. Naime, članak 47. Zakona o privatizaciji određuje da ono što se nije procijenilo u vrijednost društvenog kapitala prenosi se Hrvatskom fondu za privatizaciju koji je postao vlasnik dionica, udjela, stvari i prava, pa one u trenutku stupanja na snagu Zakona o vlasništvu više nisu bile nekretnine u društvenom vlasništvu niti se na njih odnose članci 360.-365. Zakona o vlasništvu. Navodi da je u smislu članka 47. Zakona o privatizaciji, te članka 4. stavak 1. točka 14. Zakona o upravljanju državnom imovinom Republika Hrvatska pravni slijednik Hrvatskog fonda za privatizaciju, te se predmetne nekretnine smatraju njenim vlasništvom. Radi svega navedenog predložio je da sud donese presudu kojom će izvršiti ispravak zemljišnoknjižnog upisa u odnosu na predmetne nekretnine uz istovremeni upis prava (su)vlasništva na njega.

2.Prvo tužena u svom odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Da tužitelj nije dostavio nikakav relevantan dokaz da bi njoj ili njenim prednicima bilo eksproprirano zemljište i isplaćena bilo kakva naknada ili da bi isto bilo oduzeto i nacionalizirano. Navodi da je točno da im je silom oduzet posjed nekretnina isključivo zato jer su takve bile odluke općine i tadašnjeg socijalističkog saveza što su se kao obitelj tome protivili, ali svako protivljenje u ono vrijeme da je bilo bezuspješno, a često i vrlo opasno. Nakon pada Jugoslavije i nastanka Hrvatske pokušali su riješiti pitanje tog zemljišta ali da je svaki njihov zahtjev bio ili ignoriran ili odbijen. Predložila je da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

3.Navodima prvo tužene iz njenog odgovora na tužbu pridružila se je treće tužena.

4.Peto tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, da je tužitelj podnio tužbu na temelju propisa koji nisu važeći. Da tužitelj ničim nije dokazao da bi upis prava suvlasništva bio neosnovan, pogrešan. Da bivše društveno poduzeće Anita Vrsar na utuženom dijelu predmetnih nekretnina nije imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja. Da se to pravo dokazuje ispravom što tužitelj nije dokazao. Slijedom navedenog predložio je da sud odbaci tužbu odnosno da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

5.U ovom postupku nije sporno da su:

1. u zemljišnoj knjizi na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], Koversada, Petalon, Finida sa 16226 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici upisani:

- tužitelj u 34428/64904 dijela,

- Općina Vrsar u 8172/64904 dijela,

- Maistra d.d. u 14200/64904 dijela,

- prvo tužena u 252/64904 dijela,

- drugo tužena u 63/64904 dijela,

- treće tužena u 126/64904 dijela,

- četvrto tužena u 63/64904 dijela.

2. zemljišnoj knjizi na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], Petalon sa 50801 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici upisani:

- tužitelj u 82772/101602 dijela,

- Općina Vrsar u 17898/101602 dijela,

- prvo tužena u 220/101602 dijela,

- drugo tužena u 55/101602 dijela,

- treće tužena u 110/101602 dijela,

- četvrto tužena u 55/101602 dijela,

- peto tuženik u 492/101602 dijela.

3. da navedeno zemljišnoknjižno stanje proizlazi iz postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] iz 2011.,

4. da je tužitelj pokrenuo pojedinačni ispravni postupak kod ovoga suda radi upisa prava vlasništva na predmetnim nekretninama, u kojem je donijeto rješenje poslovnog broja Z-19205/2021 od 29. listopada 2021. (8-14) kojim je odbijena prijava predlagateljice Republike Hrvatske za uknjižbom prava vlasništva, te je upućena da svoje navodno pravo ostvaruje u parnici tužbom za ispravak,

5. da predmetne nekretnine i to nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čine dio kampa Koversada, a k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dio kampa Porto Sole kojima upravlja tužitelj što znači da se nalazi u njihovom posjedu.

6.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je tužitelj povrijeđen tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u odnosu na predmetne nekretnine, odnosno da li su tuženi neosnovano upisani kao suvlasnici tih nekretnina.

7.Odredba članka 205. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine 63/19, 128/22, 155/23, 127/24) propisuje da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo:

- osobe čijim prijavama i prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja,

- osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

Stavak 2. istog članka propisuje da pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje istekom rokova određenih ovim zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornog upisa odnosno od kad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora.

8.Kao što je naprijed navedeno predmetne nekretnine nastale su u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], koji postupak je zaključen 2011. i u kojem postupku su kao suvlasnici upisane stranke ovog postupka te Općina [adresa] i Maistra d.d., što proizlazi iz zapisnika sastavljenih u tom postupku (13-24). Nadalje iz tih zapisnika ne proizlazi da je u tom postupku tužitelj podnio kakvu prijavu ili prigovor kojima zemljišno knjižni sud nije udovoljio ili da je odlukom zemljišnoknjižnog suda njegov upis ili prvenstveni red bio izmijenjen ili izbrisan.

9.Tužba je u ovom postupku podnesena 09. veljače 2022. što znači da su za nju protekli svi rokovi iz naprijed navedenih zakonskih odredbi. Iz tog razloga valjalo je tužbu odbaciti.

10.S tim u vezi valja spomenuti da tužitelj u tužbi pogrešno navodi da mu propisani rokovi za podizanje tužbe za ispravak teku od zaprimanja rješenja kojim je odbijena njegova prijava za upisom prava vlasništva iz pojedinačnog ispravnog postupka poslovnog broja Z-19205/2021 od 29. listopada 2021., a koje rješenje da je zaprimio 20. siječnja 2022. jer u tom pojedinačnom ispravnom postupku (Z- 19205/2021, prije Z-13071/2018) nije proveden upis prava vlasništva čiji ispravak sada zahtjeva već je to učinjeno u postupku preoblikovanja iz 2011.

11.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku s obzirom na vrijednost predmeta spora od 13.272,28 eura, te s obzirom da prvo, treće i peto tuženike zastupaju punomoćnici koji su odvjetnici, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Sud je prvo i treće tuženicama priznao trošak zastupanja na ročištu dana 16. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura, trošak PDV-a 25% na taj iznos tj. 50,00 eura, ukupno 250,00 eura.

Sud prvo i treće tuženicama nije priznao trošak sastava odgovora na tužbu s obzirom da ga nije podnio odvjetnik u njihovo ime.

Sud je peto tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu, sastava žalbe od 21. studenog 2022., te trošak zastupanja na ročištu dana 16. rujna 2025. u iznosima od po 200,00 eura, ukupno 600,00 eura.

Drugo i četvrto tužene nisu zatražile troškove ovog postupka.

12.Radi svega navedenog sud je riješio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 15. listopada 2025.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po ODO u Pazinu

2. Prvo i treće tuženicama p.p.

3. Drugo tuženoj,

4. Četvrto tuženoj,

5. Peto tuženiku p.p.