Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3481/2024-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja BE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]), [adresa], II. tužitelja CE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]), [adresa], zastupanih po punomoćniku Marku Bebeku, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, poslovni broj P-329/2020-26 od 28. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, poslovni broj P-329/2020-26 od 28. listopada 2024, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i CE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem zakona, u jednakim dijelovima, stekli pravo vlasništva na nekretninama upisanima u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Sisku, zemljišnoknjižni odjel Gvozd, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označenima kao k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak vrgin bukvik od 8830 m2, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak stanište od 1942 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak podkućnica od 378 m2, slijedom čega su ovlašteni u zemljišnoj knjizi zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženice Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 da tužiteljima BE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i CE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno naknadi parnični trošak u iznosu od

2.691,54 eura (dvijetisućešestodevedesetjedaneuropedesetčetiricenta) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2024. kao dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 128/22 i 155/23- dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu i odbije zahtjev tužitelja uz naknadu troška tuženoj uvećano za trošak žalbe, podredno prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sud na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje da su tužitelji u jednakim dijelovima, stekli pravo vlasništva na nekretninama upisanima u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnog odjela Gvozd, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označenima kao k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak vrgin bukvik od 8830 m2, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak stanište od 1942 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak podkućnica od 378 m2, te ovlaštenje na uknjižbu na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženice.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je uvidom u posjedovni list 74. k. o. [katastarska općina] vidljivo da su tužitelji izvanknjižni vlasnici svatko u 1/2 dijela nekretnina pobliže navedenih u navedenom posjedovnom listu, a između ostalih čestica [katastarska čestica], [katastarska čestica] i [katastarska čestica], što znači čestica koje su predmet ovog postupka,

- da iz povijest promjena za posjedovni list 74 k. o. [katastarska općina] proizlazi da su 2017. popisom promjena 2/2017, temeljem Rješenja O-3102/16 kao posjednici posjedovnog lista broj 74. k. o. [katastarska općina] umjesto GE upisani BE u 1/2 dijela i CE u 1/2 dijela,

- da iz zemljišnoknjižnog uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je Republika

Hrvatska upisana kao vlasnik predmetnih nekretnina,

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Gvozdu od 30. listopada 1998. pod poslovnim brojem O-77/98-5 nasljednikom iza UE proglašen njezin sin GE, dok su Rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini po javnom bilježniku Marini Bukovac od 4. siječnja 2017. poslovni broj O- 3102/16 UPP/OS-Sisak-408/16 nasljednicima iza GE proglašeni CE i BE, svaki u 1/2 dijela,

- da spisu prileži Dopis Općinskog državnog odvjetništva u Sisku pod brojem N-DO-66/2020-10 od 4. rujna 2020. punomoćnicima tužitelja iz kojega je vidljivo da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama ne računa vrijeme posjedovanja prije toga dana, a za stjecanje stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županije, jedinici lokalne samouprave propisano je dvostruko duže vrijeme od redovitog da bi se steklo pravo vlasništva, zbog čega da ne pristaju na sklapanje izvansudske nagodbe,

- da je vještak geodetske struke Saša Šokac dostavio nalaz i mišljenje u kojem navodi da je nakon što su mu tužitelji pokazali nekretnine koje su predmet ovog postupka na temelju podataka iz Katastarskog plana i potrebnih mjerenja izvršio terensku identifikaciju i utvrdio da je katastarska čestica [katastarska čestica] upisana u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] u naravi šuma te se nalazi cca 115 metara do kućnog broja 44. [adresa], s lijeve strane poljskog puta, sjeveroistočno od ceste kroz [adresa], dok katastarska čestica [katastarska čestica] predstavlja u naravi šumu koja se nalazi cca 55 od kućnog broja 44. [adresa] u pravcu sjeveroistoka, a katastarska čestica [katastarska čestica] u naravi da je šuma te se nalazi cca 150 metara od kućnog broja 44. [adresa] idući cestom u pravcu juga, te cca 35 metara istočno od iste ceste.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da iz rezultata postupka proizlazi da su tužitelji dokazali da su predmetne nekretnine koristili prednici tužitelja, a nakon njihove smrti sa uživanjem da su nastavili tužitelji. Svjedoci EE i SE da su iskazali da su predmetne nekretnine za vrijeme svog života uživali GE, otac tužitelja, majka oca tužitelja UE, kao i otac od GE, HE. Sud da je u cijelosti poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka jer su isti dani logično i uvjerljivo, a navedeni svjedoci poznaju tužitelje, jer su iz istog sela. Pored toga, iskazima tužitelja stranke da nisu prigovorile, što znači, da im nije prigovorila ni tužena. Iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Gvozdu i Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, vidljivo je da se iza UE kao nasljednik pojavljuje GE, a iza GE da se pojavljuju tužitelji CE i BE. Kao što je već rečeno tužitelji da su nakon smrti svojih prednika nastavili sa uživanjem predmetnih nekretnina te im nitko nije osporavao pravo korištenja, niti ih je ometao u njihovom korištenju. Tužitelji da se vode kao posjednici predmetnih nekretnina te su u ovom postupku dokazali da su temeljem odredbe članka 159. i 160. te 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14-dalje ZV) stekli pravo vlasništva dosjelošću, zbog čega da upis prava vlasništva u korist tužene u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom stanju. Budući su tužitelji dokazali da su temeljem instituta dosjelosti stekli pravo vlasništva na navedenim nekretninama sud da je u cijelosti usvojio njihov tužbeni zahtjev.

8. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda i zauzeti pravni stav ne može se za sada sa sigurnošću prihvatiti kao pravilan, jer je žalbenim navodim doveden u sumnju.

9. Razlozi izneseni u pobijanoj presudi o činjenicama koje su relevantne za osnovanost zahtjeva tužitelja, točnije jesu li tužitelji pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekli temeljem valjane pravne osnove (nasljeđivanjem i dosjelošću) nisu jasni i nisu dostatno obrazloženi, radi čega pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, na koji način je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, a i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje.

10. Na temelju odredbe članka 388. stavak 2. ZV, propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, dok je odredbom stavka 3. ovog članka propisano da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

11. U ocjeni činjenične osnove stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pored okolnosti da stjecatelj ima samostalan posjed stvari, uz sposobnost subjekta na stjecanje prava vlasništva, od odlučnog su značaja i okolnosti da je posjed neke osobe nad nekretninom trajao zakonom određeno vrijeme te da taj posjed ima određenu kvalitetu koja se traži za dosjelost.

12. Kada je riječ o razdoblju u kojem su predmetne nekretnine posjedovali prednici tužitelja, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kako prema pravnim pravilima iz paragrafa 1460 i 1463. bivšeg OGZ te prema odredbi članka 28. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91), a u vezi s odredbama članka 388. stavak 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14. i 84/15. – dalje: ZV), (kako je to propisano odredbama članka 159. ZV), zahtijeva se da je posjed barem pošten (savjestan).

13. Dakle, za istaći je kako pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta posjeda, trajanje, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, sposobnost stvari biti objektom prava vlasništva), moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Su-IV-56/19-2 od 16. Od 14. veljače 2019.)

14. U pogledu roka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću valja reći kako je odredbom članka 159. stavak 4. ZV propisano da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošten posjed 40 godina.

15. Nadalje, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je isitnit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. ZV).

16. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja nije dao dostatne i jasne razloge u pogledu kvalitete posjeda predmetnih nekretnina, a o čemu ovisi i rok potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (20 ili 40 godina), a s navedenim u vezi propušteno je utvrditi i od kada teče rok potreban za stjecanje prava vlasništva u konkretnom slučaju, kako to osnovano ukazuje tužena u žalbi.

17. Isto tako, sud je prilikom donošenja presude sasvim zanemario preslik povijesnog vlasničkog lista za predmetne nekretnine koji je tužena uz podnesak od 6. listopada 2020. dostavila u spis iz kojeg proizlazi da su predmetne nekretnine bile upisane kao vlasništvo Zemljišne zajednice mjesta Podgorje, a na što je tužena ukazivala tijekom postupka, koju činjenicu sud u pobijanoj presudi nije niti spomenuo.

18. Među strankama nije sporno da se predmetne nekretnine nalaze u posjedu tužitelja i njihovih prednika tijekom duljeg vremenskog perioda, ali je u postupku sporno je li tužitelji imaju pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva i na temelju koje osnove je stečeno takvo pravo.

19. Kako su predmetne nekretnine prije 1941. bile upisane kao vlasništvo Zemljišne zajednice, za ovaj postupak bitno je utvrditi je li provedena dioba konkretne Zemljišne zajednice na način na koji su tadašnji materijalno pravni propisi uređivali predmetno pitanje.

20. Same Zemljišne zajednice bile su uređene Zakonom o uređenju zemljišnih zajednica od 25. travnja 1894., te Naredbom za njegovu provedbu od 1897. Glavna skupština je bila glavno tijelo takvih zajednica, uz glavare i zastupstva, te je ista donosila odluke o diobi zajednica, imenovala povjerenstva koja su utvrđivala privremene ovlaštenike i razmjere ovlaštenikovih prava. Nakon što se pravomoćno utvrdilo koje zemljište će se dijeliti, između kojih ovlaštenika i sa kojim razmjerima ovlaštenja, donosila se diobena osnova. Tijela u vidu diobenih povjerenstava županijskih povjerenstava i zemaljskih diobenih povjerenstava su rješavali postupke u slučaju prigovora ovlaštenikovih prava, a opća pravila o stjecanju prava vlasništva su prema trenutku važenja bila regulirana paragrafom 846. OGZ-a koji se u Hrvatskoj primjenjivao od 1. lipnja 1853., a čija primjena proizlazi iz Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. za vrijeme neprijateljske okupacije. Navedeni propis je govorio u prilog tome da se o učinjenoj diobi morala sastaviti isprava, dok dionik nekretnine dobiva stvarno pravo na svoj dio tek onda kada je to pravo upisano u javne knjige na temelju isprava sastavljenih radi diobe.

21. Nadalje, Zakonom o proglašenju zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom (Narodne novine broj 36/47, 51/58 i 13/87) su zemljišne zajednice proglašene općenarodnom imovinom te je člankom 3. tog Zakona bilo propisano da se odredbe tog Zakona ne odnose na ona zemljišta koja su na osnovu provedenog diobnog postupka zemljišne zajednice pojedini ovlaštenici dobili u svoje privatno vlasništvo prije 6. travnja 1941., kao niti zemljišta koja pojedinim ovlaštenicima pripadnu u privatno vlasništvo temeljem odobrenog dovršenja diobnog postupka pokrenutog prije 6. travnja 1941., s time da se pismeni zahtjev za dovršenjem diobnog postupka mogao podnijeti najkasnije do 31. prosinca 1988., a kako je to navedeno i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev-1014/13 od 16. travnja 2014., Rev-2098/12 od 13. veljače 2013. i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3829/2014 od 14. siječnja 2015.

22. Slijedom navedenog proizlazi da su fizičke osobe mogle steći pravo vlasništva na nekretninama koje su bile upisane kao vlasništvo zemljišnih zajednica od 1894. odnosno kao općenarodna imovina od 1947., ukoliko su kao ovlaštenici stekli privatno vlasništvo prije 6. travnja 1941. na temelju diobnog postupka Zemljišne zajednice, pri čemu su zahtjev za dovršenjem diobnog postupka mogli podnijeti sve do 31. prosinca 1988., kako se to ističe i u žalbi tužene, a o čemu se prvostupanjski sud također nije očitovao.

23. Prema do sada izvedenim i od tužitelja predloženim dokazima nije utvrđeno temeljem koje pravne osnove su tužitelji odnosno njihovi pravni prednici stekli pravo vlasništva.

24. Iz obrazloženja pobijane presude nije jasno od kada je počeo teći rok dosjelosti niti do kojeg su točno razdoblja tužitelji stekli predmetne nekretnine.

25. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Razlozi dati o odlučnim činjenicama nisu jasni i određeni, zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka činjenično stanje za sada je ostalo nepotpuno utvrđeno, a što osnovano ističe i tužena u svojoj žalbi, pa nije niti moguće ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

26. Budući da su ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tužene prihvatiti kao osnovanu i ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pozivom na odredbu članka 369. stavak 1. ZPP.

27. Odluka o troškovima postupka povodom pravnog lijeka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

28. U nastavku postupka prvostupanjski sud otklonit će bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuje ovo ukidno rješenje i žalba tužene, potom će cijeniti sve provedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP. Isto tako očitovat će se na prigovore tužene koje je isticala tijekom postupka, kao i sada u žalbi, a nakon toga će pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti na zakonu utemeljenu odluku

Splitu, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac