REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-86/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Tončić- Bota, odvjetnica u Zagrebu, protiv I. tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik LK i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, II. tuženika HATTRICK-PSK d.o.o., Dugopolje, Svetog Leopolda Mandića 14, OIB: 92265244213 i III. tuženika IKK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik EK i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja, I. tuženika te II. i III. tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-412/2022-3 od 21. travnja 2022. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-308/2019-25 od 22. prosinca 2021., u sjednici održanoj 15. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-412/2022-3 od 21. travnja 2022. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-308/2019-25 od 22. prosinca 2021. na način da je tužbeni zahtjev djelomično odbijen kao neosnovan u odnosu na II. tuženika i III. tuženika, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

II. Prihvaća se revizija I. tuženika te revizija II. tuženika i III. tuženika, ukida se drugostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen kao i u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

III. Odluka o troškovima postupka u povodu podnesenih revizija ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Tuženici su solidarno dužni tužitelju na ime naknade štete isplatiti iznos od 581.913,99kn (slovima:petstoosamdesetjednatisućadevetstotrinaestkuna i devedesetdevetlipa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, 12. studenoga 2007. pa do isplate, i to po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana.

2.Tuženici su dužni naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 588.022,06 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 22. Prosinca 2021. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Djelomično se uvažavaju žalbe tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-308/19 od 22. prosinca 2021. i sudi:

Tuženici su solidarno dužni tužitelju na ime naknade štete isplatiti iznos od 36.206,42 kuna, i to tuženik 1. Triglav osiguranje d.d. na navedeni iznos zakonske zatezne kamate koje teku od 12. studenog 2007., a tuženik 2. HATTRICK-PSK d.o.o. Dugopolje i tuženik 3. LKK zakonske zatezne kamate koje teku od 31. ožujka 2008. do isplate i to za sve tuženike na navedeni iznos zakonske zatezne kamate teku po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3095/2022-2 od 10. rujna 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

„1. Je li tužitelju onemogućeno raspravljanje pred sudom, ako mu sud nije dostavio žalbu II i III tuženika na odgovor, pa je tužitelju uskraćena mogućnost da podnese odgovor na žalbu prije donošenja II-stupanjske odluke?

2. Je li tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje, koje uključuje pravo na kontradiktornost postupka, propuštanjem dostave žalbe II i III tuženika na očitovanje?“.

3.1. Istim rješenjem I. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

„1. Da li sastavni dio ugovora (konkretno ugovora o osiguranju imovine) mogu biti opći uvjeti (konkretno uvjeti osiguranja) oko kojih se stranke tog ugovora nisu usuglasile, točnije da li promjena odredaba tih uvjeta (konkretno uvjeta osiguranja) može biti sastavni dio ugovora (konkretno ugovora o osiguranju imovine), ukoliko nije izvršena suglasnošću ugovornih stranaka?

2. Može li se smatrati da u slučaju kada je tužitelj uspio u samo neznatnom dijelu visine tužbenog zahtjeva (primjerice tužbenim zahtjevom je potraživao iznos od iznos od 583.913,99 kn, a suđeno mu je 36.206,42 kn, dakle suđeno mu je 6,22 % postavljenog tužbenog zahtjeva) da su stranke u podjednakom omjeru uspjele u sporu pa da bi se onda u tom slučaju trebala primijeniti odredba prema kojoj svaka stranka snosi svoje troškove postupka ili bi u tom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 154. st. 5. ZPP-a prema kojoj bi u tom slučaju tuženik imao pravo na određeni dio naknade troškova, jer nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svojih prigovora, a u pogledu tog dijela u kojem tuženik nije uspio nisu nastali posebni troškovi?“.

3.2. Navedenim rješenjem II. i III. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

„1. Primjenjuju li se odredbe Pomorskog zakonika (NN 181/04,76/07, 146/08) kao posebni propis koji ima prednost u primjeni pred općim propisom Zakona o obveznim odnosima u pogledu pitanja odgovornosti za štetu nastalu zbog sudara brodica?

2. Primjenjuju li se odredbe čl. 748. i 749. Pomorskog zakonika (NN 181/04, 76/07, 146/08) kao poseban propis koji ima prednost u primjeni pred općim propisom Zakona o obveznim odnosima u pogledu pitanja odgovornosti za štetu nastalu zbog sudara brodica i to za štetu koju prouzroči vezana brodica drugoj vezanoj brodici u luci ili se primjenjuju opće odredbe Zakona o obveznim odnosima?

3. Da li postoji mogućnost da sud temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u sporu donese odluku da svaka stranka snosi svoje troškove postupka?

4. Ukoliko je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev (djelomično povlačio tužbu) da li tada tuženika za taj dio (ako prema OT postoji razlika u visini nagrade) pripada naknada prema članku 158. ZPP jer se radi o djelomičnom povlačenju tužbe i tu nema mjesta ocjenjivanju uspjeha ili neuspjeha u postupku?“.

4. Tužitelj, I. tuženik te II. i III. tuženik su sukladno navedenom dopuštenju protiv drugostupanjske presude podnijeli revizije na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja radi kojih su revizije dopuštene. Predložili su prihvaćanje revizija, preinačenje drugostupanjske presude u smislu revizijskih navoda, odnosno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na podnesene revizije tuženika, tužitelj je predložio reviziju I. tuženika kao i reviziju II. i III. tuženika odbiti kao neosnovane. Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju tužitelja.

6. Revizije tužitelja, I. tuženika te II. i III. tuženika su osnovane.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na motornom čamcu „Piki“ marke Pičuljan Marine 830, reg. oznake [registarska oznaka], do koje je došlo 26. listopada 2007. zbog izbijanja požara na jahti „Bruna“ koji se proširio na motorni čamac „Piki“. Jahta „I“ je u vlasništvu II. tuženika, korisnik je III. tuženik, a osigurana je policom obveznog osiguranja od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama sklopljenom s I. tuženikom.

U odnosu na reviziju tužitelja

9. U odnosu na pravna pitanja naznačena u reviziji tužitelja, ovaj sud je izrazio pravno shvaćanje u svojim ranijim odlukama, primjerice Revx-1251/15 od 18. svibnja 2016., Revr-1859/14 od 10. prosinca 2014. te Rev-2289/95 od 20. studenog 1996., prema kojemu sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP kada ne dostavi stranci žalbu protivne stranke na odgovor i time propusti postupiti u smislu odredbe čl. 359. st. 1. ZPP, čime vrijeđa načelo obostranog saslušanja stranaka iz čl. 5. st. 1. ZPP i stranci uskraćuje mogućnost raspravljanja pred sudom.

10. Naime, odredbom čl. 359. ZPP je propisano:

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostupanjski sud protivnoj stranci koja može u roku od osam dana od primitka podnijeti tome sudu odgovor na žalbu.

Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostupanjski sud žalitelju.

Nepravovremeno podnesen odgovor na žalbu neće se odbaciti, već će se dostaviti drugostupanjskom sudu koji će ga uzeti u obzir ako je to još moguće.

11. Dakle, žalbu koja je pravilno sastavljena, koja je pravodobna i dopuštena prvostupanjski sud dostavlja protivnoj stranci na odgovor. Protivna stranka može podnijeti odgovor na žalbu u roku od osam dana od primitka žalbe, što znači da to nije njezina zakonska obveza, odnosno da podnošenje tog podneska ima dispozitivni karakter (ovisi o procesnoj dispoziciji protivne strane). Nepodnošenje odgovora na žalbu ne proizvodi nikakav štetni postupovnopravni učinak. Svrha je odgovora na žalbu upoznavanje protivne strane s podnesenim žalbama, ali i davanje mogućnosti protivnoj stranci izjasniti se o navodima žalitelja. Tako se omogućuje provedba načela kontradiktornosti u žalbenom postupku.

12. U konkretnom predmetu počinjena je povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer žalba II. i III. tuženika, o kojoj je odlučeno osporenom drugostupanjskom presudom, nije dostavljena na odgovor tužitelju.

13. Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP povodom revizije tužitelja valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužbeni zahtjev u odnosu na II. i III. tuženika djelomično odbijen kao neosnovan, te predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke ovog rješenja).

14. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem, otkloniti učinjeni propust te ponovno odlučiti o žalbi II. i III. tuženika.

U odnosu na reviziju I. tuženika

15. Drugostupanjski sud je zaključak o postojanju odgovornosti I. tuženika donio na temelju Police obveznog osiguranja od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama koja je sklopljena 24. svibnja 2007. (dalje: Polica), zaključivši da su sastavni dio navedene Police Opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti PG-omp/04-7-HR od 15. srpnja 2004. (dalje: Opći uvjeti od 15. srpnja 2004.) kojima je u čl. 1. propisano da osiguranje pokriva štetu iz odgovornosti vlasnika ili korisnika plovila na osnovi građanskog ili pomorskog prava za udar u drugo plovilo ili udarac u obalu (šteta na stvarima), te za smrt ili ozljedu trećih osoba (šteta na osobama).

16. I. tuženik tijekom postupka, te u podnesenoj reviziji, navodi da na temelju sklopljene Police nije odgovoran za naknadu štete koja bi nastala trećim osobama na stvarima, jer su sastavni dijelovi te Police Uvjeti za obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika brodice na motorni pogon od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama koji nose oznaku PG-omp/04-7-hr od 1. lipnja 2000. (dalje: Uvjeti od 1. lipnja 2000.), prema kojima I. tuženik odgovara samo za štete na osobama.

17. U odnosu na prvo pitanje naznačeno u reviziji I. tuženika, u odluci revizijskog suda broj Rev-1096/1999 od 7. ožujka 2001. izraženo je pravno shvaćanje prema kojemu u smislu odredbe čl. 902. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - dalje: ZOO/91), kojoj odgovara odredba čl. 926. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 - dalje: ZOO/05), opći i posebni uvjeti osiguranja sastavni su dio ugovora o osiguranju te promjena odredaba uvjeta, ukoliko nije izvršena suglasnošću ugovornih stranaka, ne može biti sastavni dio ugovora o osiguranju, već su to samo odredbe sadržane u uvjetima osiguranja u vrijeme kada je ugovor zaključen.

18. U konkretnom slučaju, drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode I. tuženika koji su od odlučnog značaja za primjenu materijalnog prava sadržanog u odredbi čl. 926. st. 3. ZOO/05, kojima je I. tuženik ukazivao na sadržaj same Police osiguranja (u kojoj da je naveden naziv i skraćeni datum donošenja uvjeta osiguranja koji se primjenjuju), odnosno kojima je I. tuženik upućivao da su se stranke usuglasile da se primjenjuju Uvjeti od 1. lipnja 2000. te da nije postojala suglasnost ugovornih strana o promjeni odredaba uvjeta.

19. Stoga je, primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo prihvatiti reviziju I. tuženika te ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika, te predmet u navedenom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka II. izreke ovog rješenja).

20. U odnosu na drugo pitanje koje je I. tuženik naveo u reviziji, valja reći da odgovor na to pitanje glasi da ako stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom djelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, sud može odlučiti da protivna stranka nadoknadi sve troškove koje su ta stranka (i njezin umješač) imali - što proizlazi već iz same odredbe čl. 154. st. 5. ZPP, te u opisanoj situaciji nema mjesta primjeni odredbe čl. 154. st. 4. ZPP prema kojoj svaka stranka snosi svoje troškove.

21. Međutim, u ovom konkretnom predmetu drugostupanjska odluka o troškovima postupka (kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak) ukinuta je obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te uspjeh stranaka u postupku zasad nije poznat (točka II. izreke ovog rješenja).

U odnosu na reviziju II. i III. tuženika

22. U konkretnom predmetu, sudovi su ocijenili da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe ZOO/05 koje reguliraju odgovornost za štetu izazvanu motornim vozilom u pokretu. Stoga su zaključili da s obzirom da je uzrok požara kratki spoj zbog neispravnosti električne instalacije komandnog mosta jahte „Bruna“, zbog čega je došlo do kontakta s brodicom „Piki“, pri čemu da je do požara moglo doći i udarom jahte u brodicu, da sukladno odredbi čl. 1069. ZOO u svezi s odredbom čl. 1045. ZOO/05 II. i III. tuženik odgovaraju prema načelu objektivne odgovornosti za štetu nastalu na brodici - II. tuženik kao vlasnik, a III. tuženik kao korisnik jahte „Bruna“.

23. Prva dva pravna pitanja naznačena u reviziji II. i III. tuženika osporavaju pravilnost primjene materijalnopravnih odredbi ZOO/05 koje reguliraju odgovornost za štetu izazvanu motornim vozilom u pokretu, obzirom na odredbe Pomorskog zakonika („Narodne novine“, broj 181/04 i 76/07 - dalje: Pomorski zakonik) kao posebnog propisa kojim je uređeno pitanje odgovornosti za štetu nastalu zbog sudara brodica.

24. U odnosu na prvo pitanje naznačeno u reviziji II. i III. tuženika, ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje u odluci broj Rev-1211/09 od 20. travnja 2011., u kojoj je navedeno da je odgovornost za štetu nastalu zbog sudara brodica uređena odredbama Pomorskog zakonika, koji se primjenjuje kao posebni propis koji ima prednost u primjeni pred općim propisom, Zakonom o obveznim odnosima.

25. Naime, odredbom čl. 748. Pomorskog zakonika propisano je da se odredbe te glave Zakonika (Sudar brodova) primjenjuju na svaki plovni objekt bez obzira na njegovu namjenu, pri čemu je čl. 5. st. 1. toč. 3. istog Zakonika određeno da je plovni objekt pomorski objekt namijenjen za plovidbu morem, a može biti brod, ratni brod, jahta ili brodica.

26. Odredbom čl. 749. st. 1. toč. 3. Pomorskog zakonika propisano je da se odredbe navedene glave Zakonika (Sudar brodova) primjenjuju na odgovornost za štetu koju prouzroči usidreni ili vezani brod, odnosno koja se nanese usidrenom ili vezanom brodu.

27. Slijedom navedenog, odgovor na drugo pitanje naznačeno u reviziji II. i III. tuženika glasi da se odredbe čl. 748. i 749. Pomorskog zakonika primjenjuju kao poseban propis koji ima prednost pred općim propisom, Zakonom o obveznim odnosima, u pogledu pitanja odgovornosti za štetu nastalu zbog sudara brodica, koju prouzroči vezana brodica drugoj vezanoj brodici u luci.

28. Budući da zbog pogrešnog pravnog stajališta drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode II. i III. tuženika koji su od odlučnog značaja za pravilnu primjenu materijalnog prava, nema uvjeta za preinaku, pa je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP valjalo prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu u odnosu na II. i III. tuženika, te predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka II. izreke ovog rješenja).

29. Treće i četvrto pravno pitanje naznačeno u reviziji II. i III. tuženika odnose se na odluku drugostupanjskog suda o troškovima postupka.

30. Odgovor na treće pravno pitanje postavljeno u reviziji II. i III. tuženika je da samo u slučaju ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove - što proizlazi iz odredbe čl. 154. st. 4. ZPP.

31. Glede četvrtog pravnog pitanja naznačenog u reviziji II. i III. tuženika, revizijski sud je već zauzeo pravno shvaćanje (primjerice u odlukama broj Rev-573/2010-2 od 3. studenoga 2010., Revx-108/2010-2 od 10. ožujka 2010., Rev-876/2010-2 od 11. siječnja 2011. i drugima) prema kojemu smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe, pa se u tom dijelu tuženiku trebaju priznati troškovi postupka u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP.

32. Međutim, kao što je već obrazloženo, odluka drugostupanjskog suda o troškovima postupka ukinuta je jer je ukinuta odluka o glavnoj stvari i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uspjeh stranaka u postupku zasad nije poznat, te će zbog navedenog razloga sud ponovo odlučivati o troškovima postupka (točka II. izreke ovog rješenja).

33. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka III. izreke rješenja).

Zagreb, 15. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina