REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1401/2019-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. [adresa], OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 2. rujna 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Viktora Peraka, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnice tuženika Domenike Vulin, odvjetnice iz Zagreba, dana 15. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 00432869176, isplatiti tužitelju ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 200,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 5. veljače 2019. godine do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.339,73 EUR zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 673,17 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u skladu s podneskom tužitelja od 31. kolovoza 2020. godine.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena za dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 216,00 EUR.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi od 24.05.2019. godine navodi da je 13. listopada 2018. godine oko 10,30 sati, na Aveniji Marina Držića, ozlijeđen kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka], kada je teretno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao LT skrenulo desno bez prethodnog provjeravanja može li tu radnju izvesti bez opasnosti po druge sudionike, uslijed čega je naletjelo na lijevi bočni dio vozila tužitelja. Ističe da je vozilo kojim je nezgoda skrivljena na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, kao i da je šteta na vozilu prijavljena. Tužitelj navodi da je u predmetnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede radi kojih mu je pružena liječnika pomoć u KBC Sestre Milosrdnice te da je zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove i strah, da je došlo smanjenja njegove opće životne i radne sposobnosti, a zbog čega da trpi duševne boli, kao i da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Ističe da se u cilju mirnog rješenja spora 5. prosinca 2019. obratio tuženiku odštetnim zahtjevom radi naknade štete za zadobivene ozljede, ali da je tuženik isti otklonio. Tužitelj potražuje od tuženika iznos naknade štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima, i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 28. ožujka 2025. godine (list 205-206 spisa) tužitelj na ime naknade štete za pretrpljene fizičke boli potražuje iznos od 750,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 600,00 eura te za tuđu pomoć i njegu iznos od 130,00 eura, odnosno ukupno 1.480,00 eura, kao i troškove liječenja u iznosu od 59,73 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 1.480,00 EUR od 5. veljače 2019. do isplate, a na iznos od 59,73 EUR od 17. siječnja 2019. do isplate, kao i da mu tuženik naknadi troškove postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja od 13. listopada 2018., no osporava uzročno posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i svih ozljeda navedenih u medicinskoj dokumentaciji, navodeći da iz službene zabilješke proizlazi da tužitelj nije zadobio tjelesne ozljede niti zatražio liječničku pomoć. Ističe da se iz ostale dokumentacije ne ukazuje mogućim da je moglo doći do navedenih ozljeda, imajući u vidu minorna oštećenja na vozilu, kao i dinamiku prometne nezgode. Tuženik navodi da s obzirom na oštećenja, sudar vozila u predmetnom slučaju spada u kategoriju okrznuća dvaju vozila, odnosno da su nastala oštećenja na vozilu nastala bočnim okrznućem, te smatra da tužitelj nije mogao zadobiti ozljede koje se navode u medicinskoj dokumentaciji, a za koje tužitelj tvrdi da su posljedica predmetnog štetnog događaja. Ističe da promjena brzine uzrokovana navedenim štetnim događajem nije bila toliko snažna da bi tužitelj mogao zadobiti ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji. Tuženik osporava visinu neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda koju tužitelj potražuje jer da nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenoj na Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i da iz dostavljene dokumentacije u privitku tužbe ne proizlaze povrede koje bi opravdale dosudu zatraženog iznosa. Ističe i da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je tužitelj navodno zadobio laku tjelesnu ozljedu u vidu trzajne ozljede vratne kralježnice, a koja da je postavljena na temelju subjektivnog iskaza tužitelja, kao i da se tužitelj u bolnicu javio tek dan nakon prometne nezgode, a da je učinjenom dijagnostičkom obradom isključeno teže ozljeđivanje, već da je tužitelju ordinirana tipična terapija za blaže istegnuće vratne kralježnice u obliku mekog ovratnika, analgetika i mirovanja. Tuženik osporava i uzročno posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i troškova liječenja. Podredno, tuženik osporava i samu osnovanost isplate troškova liječenja, odnosno računa Poliklinike A.B.R. jer da je navedena pretraga mogla biti učinjena preko HZZO-a, pa da ih stoga tuženik nije u obvezi naknaditi tužitelju. Tuženik osporava i tijek zakonske zatezne kamate s osnova tuđe pomoći i njege, navodeći da kamata na navedeno može teći tek od presuđenja, jer da se radi o nenovčanoj imovinskoj štetni na koju kamata može početi teći tek kada bude pretočena u odgovarajući broj novčanih jedinica, odnosno od dana kada je presudom utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega te u kojem opsegu. Tuženik prigovara i tijeku kamate od 5. veljače 2019. navodeći da ne postoji osnova po kojoj bi tužitelj mogao tražiti kamate od navedenog datuma. Tuženik osporava i pravo tužitelja da od tuženika potražuje trošak sastava odštetnog zahtjeva, navodeći da isto sukladno sudskoj praksi ne predstavlja nužnu pretpostavku koja mora biti ispunjena prije podnošenja tužbe. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku uvećano za zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Tužitelj je podneskom od 31. kolovoza 2020. godine (list 94-95 spisa) preinačio tužbu na način da je umjesto prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 22.450,00 kn (2.979,63 EUR), povisio tužbeni zahtjev na 29.000,00 kn (3.848,96 EUR), a uslijed, kako navodi, promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete.

4. U odnosu na navedeno valja ukazati da je tim podneskom tužitelj preinačio tužbu i to na način da je povećao postojeći tužbeni zahtjev. Smatrajući istu preinaku svrsishodnom, sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je dopustio predmetnu preinaku i odlučio kao pod točkom I. izreke rješenja. Naime, tužitelj je navedenu preinaku učinio uslijed promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, čime su ispunjeni uvjeti propisani istim člankom.

5. U nastavku postupka, tužitelj je podneskom od 28. ožujka 2025., nakon provedenog medicinskog vještačenja, uredio i smanjio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu, tako da sada predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.539,73 EUR na ime naknade neimovinske štete, imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege te troškova liječenja, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 1.480,00 EUR od 5. veljače 2019. do isplate, a na iznos od 59,73 EUR od 17. siječnja 2019. do isplate, kao i da mu tuženik naknadi troškove postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate

6. Dakle, tužitelj je podneskom od 28. ožujka 2025. (list 205-206 spisa) djelomično povukao tužbu u pogledu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu glavnice u iznos od 2.309,23 EUR od prethodno utuženog iznosa od 3.848,96 EUR (29.000,00 kn) na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege te troškova liječenja, pa sada po navedenoj osnovi zahtijeva iznos od 1.539,73 EUR. Tuženik se u roku od petnaest dana od dostave navedenog podneska tužitelja, to jest obavijesti o povlačenju o istome nije izjasnio, pa se sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a smatra da je na predmetno povlačenje pristao. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužba u navedenom dijelu povučena i odlučio kao pod točkom II. izreke rješenja.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u službenu zabilješku (list 4,92-93 spisa), u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 5 spisa), u medicinsku dokumentaciju (list 6-10), u fotografije (list 11-16, 30-34, 158-161, 181-186 spisa), u odštetni zahtjev (list 17-18 spisa), u prijamnu knjigu (list 19 spisa), u dopis (list 20 spisa), u račun Poliklinike A.B.R. (list 21 spisa), u izvid štete (list 29, 44-47 spisa), u predmet Adriatic osiguranja d.d. po brojem 168210512684 (list 52-70 spisa) i predmet Euroherc osiguranja d.d. povodom prometne nezgode od 13. prosinca 2017. (list 73-87 spisa), provedeno je kombinirano sudskomedicinsko i prometno vještačenje po vještacima Peri Todoroviću, dipl.ing. strojarstva (list 112-115 spisa) i dr. Davoru Mayeru (list 118-119 spisa), saslušan je vještak Pero Todorović (list 170- 171 spisa), saslušan je vještak dr. Davor Mayer (list 175-176 spisa), saslušan je tužitelj (list 176-177 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (list 196-197 spisa) te je saslušan vještak dr. Božidar Šebečić (list 218-219 spisa).

8. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu izjavili da nemaju drugih dokaznih prijedloga i da predlažu zaključenje glavne rasprave.

9. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

10. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija te odgovornost osiguranika tuženika.

11. Sporna je uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda tužitelja, visina imovinske i neimovinske štete te zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku i imovinsku štetu.

12. Iz službene zabilješke Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb od 30. listopada 2018. (list 4 spisa) proizlazi da u predmetnoj prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba.

13. Navedena službena zabilješka predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 230. st. 1. ZPP-a te stoga ista dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, ali je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena u skladu s čl. 230. st. 3. ZPP-a.

14. Iz medicinske dokumentacije tužitelja (list 6 spisa) proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće i nategnuće cervikalne kralježnice, uz napomenu da RTG-om vratne kralježnice nisu pronađeni znakovi svježe koštane traume.

15. Iz nalaza Poliklinike A.B.R. (list 10 spisa) proizlazi da je tužitelj 17. siječnja 2019. u navedenoj ustanovi obavio Elektromioneurografiju (EMNG) te da je istim utvrđeno da je neurografska analiza uredna te da klinički i EMNG nalaz odgovara blažoj subkroničnoj radikularnoj leziji miotoma C8, Th1 obostrano. Iz računa navedeno EMNG-a (list 21 spisa) proizlazi da je tužitelj 17. siječnja 2019. navedeni pregled platio 450,00 kn (59,73 EUR).

16. Tužitelj ST u svom iskazu u bitnome navodi da je 13. listopada 2018. vozio automobil Držićevom ulicom u Zagrebu krajnje desnom trakom te da kada je nailazio na semafor da je na istome bilo upaljeno zeleno svjetlo, kao i da je s njegove lijeve bočne strane osjetio udarac i potom vidio da ga je udario veliki teretni kamion. Naveo je da je stao i bio u šoku, kao i da više nije mogao voziti, već da ga je otac odvezao doma. Istaknuo je i da je u trenutku prometne nezgode bio vezan sigurnosnim pojasom. Tužitelj je naveo da je navečer, odnosno sutra ujutro osjećao bolove u vratu, pa da je otišao na Traumatologiju u Draškovićevoj ulici, a gdje su ga pregledali i stavili mu Schanzov ovratnik. Istaknuo je da je poslije toga išao na kontrole, kao i da do tada nije imao nikakvih sličnih bolova. Nadalje je naveo da je nekoliko mjeseci nakon ozljede osjećao povremene bolove u vratu, a da nakon 5 godina poslije prometne nezgode nema nekih posebnih bolova. Istaknuo je i da je prilikom prometne nezgode doživio veliki strah te da mu se taj događaj još dugo urezao u pamćenje, budući da predmetnom rutom gdje se dogodila prometna nezgoda svakodnevno vozi, pa da tada ima posebnu nelagodu. Zaključno, tužitelj je naveo da je u trenutku nastanka predmetne prometne nezgode imao 24 godine te da do tada nije imao sličnih situacija u prometu.

17. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao logičan i uvjerljiv, osim u dijelu u kojemu govori o bolovima u vratu, što upućuje na istegnuće mišića vratne kralježnice, s obzirom da isto ne proizlazi iz drugih dokaza u postupku, posebice provedenog kombiniranog prometno sudsko-medicinskog vještačenja.

18. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, odnosno utvrđenja postojanja uzročno posljedične veze između dinamike nastanka prometne nezgode i ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, sud je izveo dokaz kombiniranim prometno sudsko-medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima Peri Todoroviću, dipl. ing. i dr. Davoru Mayeru, specijalistu sudske medicine.

19. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Pere Todorovića od 5. svibnja 2022. (list 112-115 spisa), sud nalazi utvrđenim da je teretno vozilo osiguranika tuženika prednjim dijelom desnog boka uspostavilo kontakt s lijevim bokom vozila tužitelja, kao i da je vozilo tužitelja u sudaru bilo izloženo promjeni brzine od 7,2 km/h.

20. Povodom prigovora tužitelja iz podneska od 9. rujna 2022. na nalaz i mišljenje vještaka Pere Todorovića, na ročištu je saslušan vještak koji navodi da je kod izrade nalaza i mišljenja koristio fotografije koje su se u to vrijeme nalazile u predmetnom sudskom spisu te nakon uvida u izvornike u boji fotografija koje su već priložene uz tužbu u spis. Nakon uvida u te fotografije u boji ističe da oštećenja koja su vidljiva na predočenim fotografijama ne utječu na konačni rezultat analize štetnog događaja provedenog u nalazu i mišljenju. Istaknuo je da fotografije koje su mu predočene na ročištu predočavaju preciznije oštećenja na vozilu tužitelja, ali da ona po svom opsegu oštećenja nisu veća od istih koja je vidio na fotografijama prilikom izrade nalaza i mišljenja. Vještak Todorović nadalje navodi da je kod izrade nalaza i mišljenja računao s masom vozila osiguranika tuženika bez tereta na istom, a sve s obzirom da u spisu nema podataka da je vozilo osiguranika tuženika bilo opterećeno nekim teretom. Isto tako, istaknuo je da i u slučaju da je vozilo osiguranika tuženika bilo opterećeno bilo kojom količinom tereta, da bi to utjecalo na promjenu rezultata do kojih je došao u nalazu i mišljenju, ali da ne može odgovoriti u kojoj mjeri jer da nije poznato je li vozilo bilo opterećeno teretom i kojom količinom tereta. Naveo je i da kod izrade nalaza i mišljenja nije koristio energetsku jednadžbu Struhal i Sattel. Dakle, vještak je istaknuo da u cijelosti ostaje kod prometno tehničkog dijela pisanog nalaza i mišljenja

21. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje OT kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne dokumentacije. Naime, po mišljenju suda, vještak je vrlo jasno, logično i detaljno odbio sve prigovore tužitelja i time kod suda otklonio svaku sumnju u dani nalaz i mišljenje.

22. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Davora Mayera od 22. lipnja 2022. (list 118-119 spisa), sud nalazi utvrđenim da je pri dinamici prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim vještačenje došlo do blagog trzaja tijela tužitelja. Iz navedenog vještak zaključuje da uz takvu dinamiku i utvrđenu promjenu brzine, tužitelj nije mogao zadobiti ozljedu u vidu istegnuća vrata, jer je njegovo tijelo bilo izloženo minimalnim sudarnim silama čiji je intenzitet bio nedostatan za nastanak takve ozljede. Dakle, vještak je utvrdio da između štetnog događaja i tužiteljeve dijagnoze istegnuća vratne kralježnice ne postoji uzročno-posljedična veza.

23. Povodom prigovora tužitelja iz podneska od 9. rujna 2022. na nalaz i mišljenje vještaka Davora Mayera, na ročištu je saslušan vještak koji navodi da su tip sudara, kao i njegov intenzitet uzeti u obzir pri donošenju zaključaka. U odnosu na spomenuti članak iz literature koji je tužitelj dostavio podneskom, istaknuo je da se dnevno u znanstvenoj literaturi javljaju tisuće novih članaka te da taj jedan na koji se poziva tužitelj sadržajem nije relevantan za razmatranje u ovakvim predmetima, niti da će jedan članak koji predstavlja osobno viđenje autora utjecati na stručni stav. Naveo je da trzajna ozljeda vrata može nastati kod promjena brzine od 15 km/h i više kod posve zdravih osoba, odnosno 10 km/h i više kod osoba s oštećenjem vratne kralježnice ili u drugim posebnim okolnostima sudara kao što je bočni nalet te je istaknuo da je tip konkretnog sudara uzeo u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja. Vještak je naveo da je tužitelj prilikom predmetnog štetnog događaja mogao pretrpiti strah jer da se radi o subjektivnom doživljaju jedne notorno stresne situacije te da taj strah može biti i neovisan o ozljeđivanju odnosno može nastati i kada nema tjelesnih ozljeda, ali da bi ocjenu prirode i opsega straha mogao dati vještak kliničke medicinske struke koji ocjenjuje i druge vidove štete kod tužitelja. Dakle, vještak je istaknuo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja.

24. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje Davora Mayera kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne dokumentacije. Naime, po mišljenju suda, vještak je vrlo jasno, logično i detaljno odbio sve prigovore tužitelja i time kod suda otklonio svaku sumnju u dani nalaz i mišljenje.

25. Vještak Božidar Šebečić u svojem nalazu i mišljenju od 15. ožujka 2025. (list 196-197 spisa) navodi da je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu. Ističe da je tužitelj liječen imobilizacijom vrata Schantzovim ovratnikom kroz mjesec dana, mirovanjem, analgeticima, kao i da nije upućivan na fizikalnu terapiju. Ističe i da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po završetku liječenja kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti. Navodi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno, kao i da je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja te da je u nastavku liječenja trpio sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 4 dana, manjeg intenziteta 3 tjedna kumulativno. Isto tako, navodi i da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna u opsegu od 2 sata dnevno 2 tjedna (preporučeno mirovanje, imobilizacija vrata Schantzovim ovratnikom) za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.. Zaključno navodi da je liječenje tužitelja dovršeno, odnosno da se zdravstveno stanje stabiliziralo 17. siječnja 2019.

26. Povodom prigovora tuženika iz podneska od 31. ožujka 2025. na nalaz i mišljenje vještaka Božidara Šebečića, na ročištu je saslušan vještak dr. Šebečić koji navodi da je vještačenje sačinio prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, a iz koje proizlazi da je tužitelju sljedeći dan nakon štetnog događaja u Klinici za traumatologiju u Draškovićevoj ulici postavljena dijagnoza istegnuća mišića vratne kralježnice. Ističe da ako se uzme u obzir nalaz prometno sudsko medicinskog vještačenja da je brzina vozila bila ispod razine koja je potrebna za nastanak istegnuća mišića vratne kralježnice, da onda tužitelj nije mogao zadobiti ozljedu vratne kralježnice, odnosno nije trpio fizičke bolove, ali da je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, dok sekundarnog straha nije bilo te da nije imao drugih posljedica. Vještak Šebečić je istaknuo i da se dijagnoza postavlja na temelju subjektivnog iskaza bolesnika i nalaza pri kliničkom pregledu te na temelju učinjene obrade. Navodi da prema nalazu iz Klinike za traumatologiju Draškovićeva od 14. listopada 2018. proizlazi da je tužitelj zadobio blaže istegnuće mišića vratne kralježnice jer da je opisan spazam mišića uz vratnu kralježnicu. Nadalje, vještak je naveo i da iz EMNG nalaza od 17. siječnja 2019. proizlazi da se u istome radi o ispitivanju živaca koji izlaze iz vratne kralježnice i šire se u ruke, a prema kojem nalazu da kod tužitelja postoji blaža lezija živaca koji nerviraju miotom C8,TH1, ali da navedene promjene mogu biti posljedice ozljede, a da mogu biti i posljedica degenerativnih promjena vratne kralježnice.

27. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje Božidara Šebečića kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne dokumentacije i osobnog pregleda tužitelja. Naime, po mišljenju suda, vještak je vrlo jasno, logično i detaljno odbio sve prigovore tuženika i time kod suda otklonio svaku sumnju u dani nalaz i mišljenje, a isto proizlazi i iz činjenice da stranke nisu imale prigovora na usmenu dopunu nalaza i mišljenja vještaka.

28. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužitelj u prometnoj nesreći nije zadobio istegnuće mišića vratne kralježnice. Naime, iz nalaza i mišljenja prometnog vještačenja proizlazi da je vozilo tužitelja u sudaru bilo izloženo promjeni brzine od 7,2 km/h, a u odnosu na koju promjenu brzine je sudskomedicinskim vještačenje utvrđeno da između štetnog događaja i tužiteljeve dijagnoze istegnuća vratne kralježnice ne postoji uzročno-posljedična veza.

29. Međutim, sukladno nalazu i mišljenju medicinskog vještačenja utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, ali da nije imao sekundarni strah te da nije imao drugih posljedica. Naime i vještak dr. Mayer u svom iskazu s ročišta od 14.02.2024. godine (list 176 spisa) ističe da je tužitelj prilikom predmetnog štetnog događaja mogao pretrpiti strah jer se radi o subjektivnom doživljaju jedne notorno stresne situacije i taj strah može biti i neovisan o ozljeđivanju odnosno može nastati i kada nema tjelesnih ozljeda. Na upit o kvantificiranju straha, dr. Mayer je odgovorio da bi ovisno o prirodi i opsegu medicinske dokumentacije mogao procjenu dati ili vještak kliničke medicinske struke koji ocjenjuje i druge vidove štete kod tužitelja (bolove, tuđu pomoć…) odnosno u slučajevima koji su popraćeni opsežnijom psihijatrijskom dokumentacijom optimalno će ocjenu dati vještak psihijatrijske struke. Isto tako i sam tužitelj u svom iskazu navodi da je prilikom prometne nezgode doživio veliki strah te da mu se taj događaj još dugo urezao u pamćenje, budući da predmetnom rutom gdje se dogodila prometna nezgoda svakodnevno vozi, pa da tada ima posebnu nelagodu.

30. Dakle, sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju uslijed pretrpljenog kratkotrajnog primarnog straha jačeg intenziteta povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, imajući u vidu i sudsku praksu, a po mišljenju ovog suda, za dosudu pravične novčane naknade za strah nije nužno da je strah ostavio, odnosno izazvao duševni poremećaj trajne prirode niti je uvjet da tužitelj u konkretnom slučaju bude tjelesno (fizički) ozlijeđen.

31. Stoga, imajući u vidu način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha sud je odmjerio tužitelju zbog navedenih okolnosti pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 200,00 EUR.

32. Obzirom na naprijed navedeno sud smatra da pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu iznosi ukupno 200,00 EUR te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

33. S obzirom da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 1.480,00 EUR na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, a da je utvrđeno da tužitelj ima pravo na naknadu štete u iznosu od 200,00 EUR, to je utvrđen neosnovanim dio tužbenog zahtjeva po navedenoj osnovi u iznosu od 1.280,00 EUR.

34. S obzirom da je utvrđeno da tužitelj nije zadobio ozljedu istegnuće mišića vratne kralježnice, to tužitelj nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događa i potrebe provođenja EMNG pretrage. Isto tako, sukladno nalazu i mišljenju vještaka Šebečića utvrđeno je da blaža lezija živaca može biti posljedica ozljede ili degenerativnih promjena vratne kralježnice, odnosno nije utvrđeno da ista proizlazi iz štetnog događa. Stoga je utvrđen neosnovanim dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje iznos od 59,73 EUR na ime troškova liječenja.

35. Slijedom navedenog, odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj potražuje iznos od 1.339,73 EUR te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

36. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

37. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a navedeni stav izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem Rev-27/2022.

38. Iz zahtjeva za naknadu štete (list 17-19 spisa), proizlazi da je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 5. veljače 2022. godine i to poštom preporučeno, a što bi proizlazilo iz Prijamne knjige na listu 19 spisa. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a tužitelju je dosuđena zatezna kamata na neimovinsku štetu u iznosu od 200,00 EUR od podnošenja odštetnog zahtjeva - 5. veljače 2022. godine do isplate, kako je i tražio.

39. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

40. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tako što je najprije utvrđeno da je tužitelj uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 12,99% (200,00 EUR : 1.539,73 EUR). Tužitelj je uspio i u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva u omjeru od 100%, jer je ocjenom izvedenih dokaza utvrđena osnova tužbenog zahtjeva, a koji uspjeh valja uračunati unatoč činjenici da tuženik osporava samo visinu tužbenog zahtjeva, a sve u skladu s rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-736/2023-2 od 21. veljače 2024. Dakle, tužitelj je s obzirom na osnovu i visinu (100+12,99=112,99 : 2 = 56,50) uspio u omjeru od 56,50%, a tuženik u omjeru od 43,50%. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 56,50% s kojim je uspio tužitelj od manjeg postotka uspjeha tuženika od 43,50%, dobije se 13,00% te tuženik treba tužitelju naknaditi 13,00% opravdanog i potrebnog troška.

41. Tako je tužitelju, priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa)), trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak podneska od 3. veljače 2020. u visini od 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 27. svibnja 2020. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), trošak podneska od 31. kolovoza 2020. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 13. srpnja 2021. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), trošak podneska od 9. rujna 2022. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak podneska od 25. studenoga 2022. u visini od 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), trošak podneska od 27. veljače 2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 18. listopada 2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), trošak podneska od 8. studenoga 2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 14. veljače 2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), trošak podneska od 28. ožujka 2025. u visini od 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 2. srpnja 2025. u visini od 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 2. rujna 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle. tužitelj ima pravo na naknadu troškova u visini od ukupno 1.200 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 3.000,00 EUR. Tužitelj ima pravo i na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 76,18 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19) te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 EUR (Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23)). Dakle, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.129,27 EUR te kada se navedeni iznos podijeli s omjer uspjeha tužitelja u parnici od 13,00%, proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 406,81 EUR.

42. Kada se gore navedenom iznosu od 406,81 EUR doda kao nužan trošak medicinskog vještačenja od 200,00 EUR, a koliko je tužitelj zatražio u troškovniku te trošak pristupa vještaka na ročište od 66,36 EUR koji je platio tužitelj, dobije se iznos od 673,17 EUR, a koliko je i dosuđeno tužitelju u izreci presude.

43. Zatezna kamata dosuđena je od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

44. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20. rujna 2019., podneska od 9. studenoga 2020., podneska od 11. ožujka 2021., podneska od 14. prosinca 2021., podneska od 7. studenoga 2022., podneska od 27. siječnja 2023., te trošak pristupa na ročište za objavu, s obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje postupka, već istima tužitelj samo požuruje postupanje suda. Tužitelju nije priznat niti trošak sastava podneska od 16. veljače 2024., podneska od 3. travnja 2025. i podneska od 10. srpnja 2025., s obzirom da je iste navode mogao iznijeti ranije u postupku ili na raspravi, pa stoga isti nisu bili potrebni za vođenje postupka. Isto tako, tužitelju nije priznat niti trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 50,00 EUR, s obzirom da mu navedeni trošak nije niti nastao.

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 15. listopada 2025. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, a žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana, pisanim putem u pet primjeraka

DNA:

1. pun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi na tužbu od 76,18 eur i na prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09 EUR

2. pun. tuženika