Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1288/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao pravne slijednice, tj. nasljednice iza pok. supruga OV, te tužitelja AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], VV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi tužitelji zastupani po opunomoćeniku Hrvoju Mučnjaku, odvjetniku iz Ivanić-Grada, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, iz Zagreba, Listopadska 2, kao pravnog slijednika iza Jadranskog osiguranja d.d., zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pn-27/2023-31 od 22. kolovoza 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pn-27/2023-31 od 22. kolovoza 2024.:

- potvrđuje u točki I. izreke za iznos od 24.340,31 EUR (slovima: dvadeset četiri tisuće tristo četrdeset eura i trideset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 21.899,26 EUR (slovima: dvadeset jednu tisuću osamsto devedeset devet eura i dvadeset šest centi) od 3. listopada 2017., na iznos od 530,89 EUR (slovima: petsto trideset eura i osamdeset devet centi) od 26. rujna 2017., na iznos od 331,81 EUR (slovima: tristo trideset jedan euro i osamdeset jedan cent) od 16. rujna 2017., na iznos od 63,71 EUR (slovima: šezdeset tri eura i sedamdeset jedan cent) od 19. rujna 2017., na iznos od 27,87 EUR (slovima: dvadeset sedam eura i osamdeset sedam centi) od 16. rujna 2017., na iznos od 122,37 EUR (slovima: sto dvadeset dva eura i trideset sedam centi) od 16. rujna 2017., na iznos od 26,55 EUR (slovima: dvadeset šest eura i pedeset pet centi) od 13. rujna 2017., na iznos od 1.327,23 EUR (slovima: tisuću tristo dvadeset sedam eura i dvadeset tri centa) od 16. studenoga 2017. i na iznos od 10,62 EUR (slovima: deset eura i šezdeset dva centa) od 24. studenog 2017. do isplate; u točki II. izreke za iznos od 21.899,26 EUR (slovima: dvadeset jedna tisuća osamsto devedeset devet eura i dvadeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. listopada 2017. do isplate; u točki III. izreke za iznos od 7.465,66 EUR (slovima: sedam tisuća četiristo šezdeset pet eura i šezdeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. listopada 2017. do isplate; u točki IV. izreke za iznos od 7.465,66 EUR (slovima: sedam tisuća četiristo šezdeset pet eura i šezdeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. listopada 2017. do isplate, u točki V.2 i točki VI. izreke,

- preinačuje u točki I. izreke za iznos od 15.580,58 EUR (slovima: petnaest tisuća petsto osamdeset eura i pedeset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 13.139,56 EUR (slovima: trinaest tisuća sto trideset devet eura i pedeset šest centi) od 3. listopada 2017., na iznos od 530,89 EUR (slovima: petsto trideset eura i osamdeset devet centi) od 26. rujna 2017., na iznos od 331,81 EUR (slovima: tristo trideset jedan euro i osamdeset jedan cent) od 16. rujna 2017., na iznos od 63,71 EUR (slovima: šezdeset tri eura i sedamdeset jedan cent) od 19. rujna 2017., na iznos od 27,87 EUR (slovima: dvadeset sedam eura i osamdeset sedam centi) od 16. rujna 2017., na iznos od 122,37 EUR (slovima: sto dvadeset dva eura i trideset sedam centi) od 16. rujna 2017., na iznos od 26,55 EUR (slovima: dvadeset šest eura i pedeset pet centi) od 13. rujna 2017., na iznos od 1.327,23 EUR (slovima: tisuću tristo dvadeset sedam eura i dvadeset tri centa) od 16. studenoga 2017. i na iznos od 10,62 EUR (slovima: deset eura i šezdeset dva centa) od 24. studenog 2017. do isplate; u točki II. izreke za iznos od 13.139,56 EUR (slovima: trinaest tisuća sto trideset devet eura i pedeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. listopada 2017. do isplate; u točki III. izreke za iznos od 4.479,39 EUR (slovima: četiri tisuće četiristo sedamdeset devet eura i trideset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. listopada 2017. do isplate; u točki IV. izreke za iznos od 4.479,39 EUR (slovima: četiri tisuće četiristo sedamdeset devet eura i trideset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. listopada 2017. do isplate; u točki V.1. izreke tako da se sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice AV kao zakonske nasljednice pok. OV da joj tuženik isplati iznos od 15.580,58 EUR (slovima: petnaest tisuća petsto osamdeset eura i pedeset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 13.139,56 EUR (slovima: trinaest tisuća sto trideset devet eura i pedeset šest centi) od 3. listopada 2017., na iznos od 530,89 EUR (slovima: petsto trideset eura i osamdeset devet centi) od 26. rujna 2017., na iznos od 331,81 EUR (slovima: tristo trideset jedan euro i osamdeset jedan cent) od 16. rujna 2017., na iznos od 63,71 EUR (slovima: šezdeset tri eura i sedamdeset jedan cent) od 19. rujna 2017., na iznos od 27,87 EUR (slovima: dvadeset sedam eura i osamdeset sedam centi) od 16. rujna 2017., na iznos od 122,37 EUR (slovima: sto dvadeset dva eura i trideset sedam centi) od 16. rujna 2017., na iznos od 26,55 EUR (slovima: dvadeset šest eura i pedeset pet centi) od 13. rujna 2017., na iznos od 1.327,23 EUR (slovima: tisuću tristo dvadeset sedam eura i dvadeset tri centa) od 16. studenoga 2017. i na iznos od 10,62 EUR (slovima: deset eura i šezdeset dva centa) od 24. studenog 2017. do isplate.

Odbija se zahtjev tužiteljice AV da joj tuženik isplati iznos od 13.139,56 EUR (slovima: trinaest tisuća sto trideset devet eura i pedeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. listopada 2017. do isplate.

Odbija se zahtjev tužitelja VV da mu tuženik isplati iznos od 4.479,39 EUR (slovima: četiri tisuće četiristo sedamdeset devet eura i trideset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. listopada 2017. do isplate.

Odbija se zahtjev tužitelja MV da mu tuženik isplati iznos od 4.479,39 EUR (slovima: četiri tisuće četiristo sedamdeset devet eura i trideset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. listopada 2017. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici AV naknadi parnične troškove u iznosu od 9.798,60 EUR (slovima: devet tisuća sedamsto devedeset osam eura i šezdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tužitelju VV iznos od 8.457,16 EUR (slovima: osam tisuća četiristo pedeset sedam eura i šesnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja ove odluke 15. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a tužitelju MV iznos od 8.457,16 EUR (slovima: osam tisuća četiristo pedeset sedam eura i šesnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade trošak žalbe u iznosu od 943,72 EUR (slovima: devetsto četrdeset tri eura i sedamdeset dva centa), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976 platiti I. tužiteljici AV, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao nasljedniku iza pok. OV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) ukupni iznos od 39.920,89 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:

- 35.038,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 3. listopada 2017. godine pa do isplate,

- 1.061,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od

26.09.2017. godine pa do isplate,

- 663,61 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 16.09.2017. godine pa do isplate,

- 127,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 19.09.2017. godine pa do isplate,

- 55,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 16.09.2017. godine pa do isplate,

- 244,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 16.09.2017. godine pa do isplate,

- 53,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 13.09.2017. godine pa do isplate,

- 2.654,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od

16.11.2017. godine pa do isplate,

- 21,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 24.11.2017. godine pa do isplate računajući do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do 31.12.2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima; sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976 platiti II. tužiteljici AV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 35.038,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 3. listopada 2017. godine pa do isplate, računajući do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima; sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976 platiti III. tužitelju VV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.945,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 3. listopada 2017. godine pa do isplate, računajući do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima; sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976 platiti IV. tužitelju MV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.945,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 3. listopada 2017. godine pa do isplate, računajući do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima; sve u roku 15 dana.

V.1. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976 platiti 1. i 2. tužiteljici AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelju VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tužitelju MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 41.863,35 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke počev od 22. kolovoza 2024. do isplate; u roku od 15 dana.

V.2. Odbijaju se tužitelji s preostalim zatraženim troškom preko dosuđenog, u iznosu od 38.529,25 EUR; kao neosnovanim.

VI. Odbija se tuženik Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976 sa svojim zahtjevom za plaćanje troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 30.839,92 EUR; kao neosnovanim.“

2. Protiv točke V.2 izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijeli su tužitelji 28. kolovoza 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku u skladu s navodima žalbe ili ukine presudu u pobijanom dijelu i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Protiv točaka I., II., III., IV., V.1. i VI. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 6. rujna 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, kao i odluku o parničnom trošku te potražuje trošak žalbe.

4. Odgovor na žalbu tužitelja podnio je tuženik 13. lipnja 2025., u kojem osporava navode žalbe tužitelja u cijelosti i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

5. Odgovor na žalbu tuženika nije dan.

6. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

7. Predmet postupka su zahtjevi za naknadom neimovinske štete zbog smrti bliske osobe koje su podnijeli tužitelj OV (umro tijekom postupka te ga naslijedila tužiteljica AV) i AV kao roditelji pok. TV i kojim potražuju isplatu iznosa od 35.038,82 eura svaki sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, te tužitelji VV i MV, braća pok. TV, koji svaki potražuju iznos od 11.945,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva 3. listopada 2017. do isplate. Tužitelj OV zatražio je i naknadu imovinske štete po osnovu troškova žalobne odjeće, karmina, lijesa, opreme, križa, vijenaca i cvijeća, troškove prijevoza, troškove preuzimanja i prijevoza pokojnog, oblačenja i ukopa, troškove glazbe, izgradnje spomenika i naknade za korištenje mrtvačnice u iznosu od 4.882,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose od dana kada su troškovi učinjeni.

7.1. Tuženik je osporio odgovornost svoga osiguranika u štetnom događaju, istaknut je prigovor promašene pasivne legitimacije i nedostatka aktivne legitimacije, prigovor u odnosu na tijek zateznih kamata, prigovor isključive odgovornosti pok. TV za štetni događaj, odnosno njegovog doprinosa u štetnom događaju.

7.2. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku utvrđeno je:

- da se 9. rujna 2017. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali osiguranik tuženika EV kao vozač osobnog automobila i SV kao vozač motocikla na kojem se prevozio pok. TV,

- da je do prometne nezgode došlo na način da je vozač vozila osiguranog kod tuženika izišao iz sporedne ulice na glavnu kojom se kretao motocikl, uslijed čega je došlo do sudara, odnosno naleta na prednji lijevi bočni dio vozila osiguranika tuženika uslijed čega je došlo do podizanja zadnjeg kotača motocikla i rotacije oko prednjeg kotača u desnu stranu te udara desnim bočnim dijelom u prednji lijevi bočni dio vozila, nakon čega se motocikl odvojio i prevrnuo na lijevi bok te odsklizao do zaustavnog položaja,

- da se u trenutku naleta motocikl kretao brzinom od oko 105 km/h u području ograničenja od 50 km/h, dok se vozilo osiguranika tuženika kretalo brzinom od oko 2,6 km/h,

- da je pok. TV bio putnik na motociklu koji je preminuo zbog zadobivenih višestrukih ozljeda,

- da je kod vozača motocikla SV utvrđeno da je imao 1,02 g/kg apsolutnog alkohola u krvi,

- da je protiv SV donesena kod Županijskog suda u Velikoj Gorici pod brojem K-8/2021-93 od 1. veljače 2023. presuda kojom je on oglašen krivim da je prouzročio prometnu nesreću na način da je upravljao motociklom u alkoholiziranom stanju i uslijed brzine od 105,8 km/h na prometnici gdje je ograničenje bilo 50 km/h, a u kojoj prometnoj nesreći je smrtno stradao putnik na motociklu pok. TV pa mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 godine i 10 mjeseci,

- da u vrijeme prometne nezgode SV nije bio osposobljen za vožnju jer nije imao položen vozački ispit A kategorije za upravljanje motociklom,

- da motocikl nije bio registriran, a bio je u posjedu pok. TV,

- da kod pok. TV nije utvrđena prisutnost alkohola u krvi, već je u urinu utvrđena prisutnost kanabinoida,

- da iz računa broj 27/01/1 od 15. rujna 2017. proizlazi da troškovi lijesa, opreme i križa iznose 6.250,00 kuna/829,52 eura,

- da iz računa broj 92/posl2/1 od 18. rujna 2017. proizlazi da troškovi vijenaca i grobne bukete iznose 1.200,00 kuna/159,27 eura,

- da iz računa broj 31/01/1 od 15. rujna 2017. proizlazi da su troškovi prijevoza pokojnog iznosili 525,00 kuna/69,68 eura,

- da iz računa broj 28/01/1 od 15. rujna 2017. proizlazi da su troškovi ukopa, preuzimanja pokojnika i oblačenja iznosili 2.305,00 kuna/305,93 eura,

- da iz računa broj 128/pj1/1 od 12. rujna 2017. proizlazi da su troškovi glazbe na pogrebu iznosili 500,00 kuna/66,36 eura,

- da iz predračuna broj 10/2017 od 15. studenog 2017. proizlazi da su troškovi izgradnje nadgrobnog spomenika iznosili 25.000,00 kuna/3.318,07 eura,

- da je tužitelj OV umro tijekom postupka (veljača 2023.) te je njegovo potraživanje iz ovog postupka naslijedila supruga, ovdje tužiteljica AV,

- da je protiv osiguranika tuženika EV obustavljena istraga rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj K-DO-376/17, Is-Do-36/17 od 13. lipnja 2018., a vezano uz navedenu prometnu nezgodu, jer da nije postojala uzročno-posljedična veza između vožnje osiguranika tuženika i nastupjele posljedice u vidu teških tjelesnih ozljeda koje je zadobio vozač motocikla SV i uslijed nastupjele posljedice smrti pok. TV,

- da iz obrane SV u kaznenom postupku proizlazi da je on želio kupiti motor od pok. TV zbog čega ga je i vozio u vrijeme prometne nezgode,

- da su pok. TV, kao i njegova braća VV i MV, živjeli u zajedničkom domaćinstvu te je postojala ekonomska zajednica i emocionalna povezanost svih članova obitelji tužitelja s pok. TV, koji je bio najmlađe dijete u obitelji,

- da su svi zajedno privređivali i doprinosili svojim radom na poljoprivredi, odnosno gospodarstvu koje je bilo u okviru obitelji te su zajednički financirali kompletnu obitelj.

7.3. Prvostupanjski sud ocjenjuje da postoji odgovornost tuženikovog osiguranika za prometnu nezgodu bez obzira na obustavu istrage od strane nadležnog Općinskog državnog odvjetništva jer da je osiguranik tuženika protupravno izišao iz sporedne ulice na glavnu kojom se kretao motocikl, a uslijed čega je došlo do sudara. Do prometne nezgode da ne bi došlo da vozač EV svojim vozilom nije započeo skretanje iz sporedne ulice na glavnu ulicu kojom se kretao SV upravljajući motociklom na kojem je bio suvozač pok. TV. Na taj način da je osiguranik tuženika postupio protivno članku 57. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022. i 133/2023.; dalje: ZSPC). Kako prvostupanjski sud ocjenjuje da je osiguranik tuženika odgovoran za štetni događaj, to je odbijen prigovor promašene pasivne legitimacije od strane tuženika.

7.4. Odbijen je i prigovor promašene aktivne legitimacije jer je nedvojbeno utvrđeno da je u vrijeme prometne nezgode motociklom upravljao SV, a ne pok. TV pa da su roditelji i braća pok. TV aktivno legitimirani za podnošenje tužbe za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe.

7.5. U odnosu na suodgovornost pok. TV u štetnom događaju zato što je znao da je SV bio pod utjecajem alkohola, prvostupanjski sud ocjenjuje da tuženik to nije dokazao jer iz obdukcijskog nalaza proizlazi kako kod pok. TV nije pronađen alkohol u krvi zbog čega prvostupanjski sud ne vjeruje iskazu SV da su neposredno prije vožnje zajedno konzumirali alkohol. Iz nalaza toksikoloških vještaka da proizlazi da alkoholiziranost SV od 1,02 g/kg nije nedvojbeno i jasno uočljiva prosječnoj osobi, a osobito ukoliko se radi samo o poznanicima kao što su bili pok. TV i SV.

7.6. U odnosu na doprinos pok. TV time što je pristao biti suvozač na motociklu kojim je upravljao SV koji nije imao vozačku dozvolu A kategorije, prvostupanjski sud zaključuje da pok. TV, kojemu je SV bio poznanik, nije znao niti mogao znati da isti nema vozačku dozvolu, a obzirom na činjenicu da je imao namjeru od njega kupiti motocikl, zbog čega nema doprinosa prednika tužitelja pristankom na vožnju s osobom bez vozačke dozvole.

7.7. U odnosu na doprinos zbog pristanka na vožnju na motociklu koji nije bio registriran, prvostupanjski sud utvrđuje da postoji doprinos pok. TV zbog tog razloga od 20% jer da je navedeni motocikl bio u vlasništvu pok. TV pa je isti znao da njegov motocikl nije registriran.

7.8. Na temelju navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je osiguranik tuženika odgovoran za prometnu nezgodu te da je tuženik dužan tužiteljima naknaditi štetu sukladno članku 3. stavak 28. i članku 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023.; dalje: ZOOP).

7.9. U odnosu na visinu postavljenih zahtjeva za naknadu neimovinske štete, prvostupanjski sud navodi kako su oni postavljeni sukladno Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002., koji su povećani za 50% na temelju pravnog shvaćanja izraženog od strane Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. Tužitelji su povećali svoje tužbene zahtjeve zbog promjene Orijentacijskih kriterija, nakon čega su iste umanjili za 20% na ime doprinosa pok. TV u štetnom događaju te su u konačnici OV, otac pok. TV, i AV, majka pok. TV, zatražili isplatu iznosa od 35.038,82 eura/264.000,00 kuna, dok su tužitelji VV i MV zatražili isplatu iznosa od 11.945,05 eura/112.500,00 kuna.

7.10. Ocjenjujući da je zahtjev tužitelja osnovan nakon umanjenja tužbenog zahtjeva za postotak doprinosa pok. TV u štetnom događaju, prvostupanjski sud je tužiteljima po osnovu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, a primjenom članka 1101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) dosudio iznose koji su zatraženi.

7.11. Tužiteljici AV dosuđen je i iznos neimovinske štete koji bi bio dosuđen tužitelju OV da isti nije preminuo prije dovršetka postupka, a s obzirom da je to potraživanje ona naslijedila u ostavinskom postupku, te joj je dosuđena i imovinska šteta koja je dijelom utemeljena na računima i to za prijevoz tijela pok. TV, pogrebnih troškova, izgradnje spomenika, dok su troškovi crnine i karmina dosuđeni u iznosu od 1.327,23 eura, koji iznos prvostupanjski sud smatra primjerenim, odnosno uobičajenim iznosom za pokrivanje troškova crnine i karmina na području prvostupanjskog suda.

7.12. Na dosuđene iznose neimovinske štete prvostupanjski sud je dosudio zakonsku zateznu kamatu od 3. listopada 2017. jer je prednik tuženika svojim prijemnim štambiljem potvrdio da je odštetne zahtjeve tužitelja zaprimio 3. listopada 2017. Zakonska zatezna kamata dosuđena je po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a, dok je njezin tijek određen primjenom članka 1103. ZOO-a. Na iznos imovinske štete dosuđena je zakonska zatezna kamata od prvog dana nakon dana kada su plaćeni računi.

7.13. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP- a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023.).

8. Na žalbu tuženika:

U svojoj žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer su pogrešni i u potpunosti neprihvatljivi razlozi prvostupanjske odluke o tome da u konkretnom slučaju ne postoji doprinos prednika tužitelja za nastanak štetnog događaja zbog pristanka na vožnju s vozačem pod utjecajem alkohola i bez vozačke dozvole, a što je suprotno i sadržaju spisa, da nisu dani razlozi o tijeku zateznih kamata na novčane iznose naknade štete koji su zatraženi naknadno tijekom postupka preinakom tužbenih zahtjeva iz podneska tužitelja od 10. srpnja 2020., odnosno nisu dani razlozi zbog čega bi tuženik 3. listopada 2017. pao u zakašnjenje za onaj dio tužbenog zahtjeva koji je svaki od tužitelja postavio tek 10. srpnja 2020., da nema razloga o tuženikovom prigovoru nedopuštenosti preinake tužbe, a nakon zaključenja prethodnog postupka, a niti u pogledu visine dosuđene neimovinske štete svakom od tužitelja jer prvostupanjski sud ne navodi koji iznos je odmjeren svakom od tužitelja na ime neimovinske štete, a niti koji iznos je odmjeren i dosuđen na ime naslijeđene neimovinske štete.

8.1. Na način kako to navodi tuženik prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, jer je za sve navedeno dao razloge, pa je pobijanu odluku moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

9. Tuženik nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 23. stavak 1. točke 3. i 4. ZOOP-a jer da kako je pok. TV dragovoljno pristao na vožnju s neregistriranim motociklom i s vozačem koji je bio pod utjecajem alkohola i bez položenog vozačkog ispita, to da je isključena odgovornost tuženika za naknadu štete. U slučaju da se ne prihvati postojanje razloga za isključenje odgovornosti tuženika po članku 23. stavak 1. točka 3. i 4. ZOOP-a, to da je pogrešno ocijenjen doprinos prednika tužitelja sa 20% jer da bi taj doprinos trebao iznositi puno više. Ukazuje se na činjenicu da osiguranik tuženika EV, protiv kojeg je obustavljena istraga, nije kriv za nastanak predmetne prometne nezgode jer da je temeljni uzrok nastanka prometne nezgode ekscesna brzina neregistriranog motocikla kojim je upravljao SV, radi čega u trenutku uključivanja u promet EV nije niti mogao uočiti nailazak tog motocikla. Zbog toga da osiguranik tuženika uopće nije odgovoran za prometnu nezgodu. Isto tako, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz članka 1103. ZOO-a i članka 12. ZOOP-a u odnosu na tijek zatezne kamate i to za onaj dio tužbenog zahtjeva koji je postavljen u podnesku od 10. srpnja 2020. na način da je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete povišen sukladno Orijentacijskim kriterijima. Isto tako, da je previsoko dosuđen iznos neimovinske štete tužiteljici AV kao zakonskoj nasljednici tužitelja, sada pok. OV, jer da povreda prava osobnosti na duševno zdravlje u određenom stupnju i težini ranijeg tužitelja egzistira u ograničenom vremenskom periodu do njegove smrti i ne postoji za ubuduće pa se stoga i ne može dosuditi naknada za buduću duševnu bol, a koja je obuhvaćena u naknadi za neimovinsku štetu zbog smrti bliske osobe.

9.1. Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju ne može se primijeniti odredba članka 23. stavak 1. točka 3. i 4. ZOOP-a kojim je propisano da po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema suputnik koji je dragovoljno ušao u vozilo kojim je uzrokovana šteta, a kojim je upravljao neovlašteni vozač, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata i suputnik koji je dragovoljno ušao u neregistrirano vozilo bez istaknutih registarskih oznaka na vozilu, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata. Ovo stoga što pok. TV nije bio suputnik u vozilu koje je osigurano kod tuženika, odnosno u vozilu EV. Ovaj članak bi se primjenjivao da je tuženik Hrvatski ured za osiguranje, koji je odgovoran za naknade štete koje su prouzročene neregistriranim vozilom.

9.2. Na odgovornost za naknadu štete, po ocjeni ovog suda, treba primijeniti članak 1072. ZOO-a kojom je propisano da kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugom za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo. Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio.

9.3. Pok. TV, iako suvozač na motociklu kojim je upravljao SV, ne može se smatrati trećom osobom u smislu članka 1069. ZOO-a jer je navedenim člankom u stavku 4. propisano da se trećom osobom smatra oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila. Zbog toga treba primijeniti članak 1072. ZOO-a.

9.4. Prvostupanjski sud ocjenjuje da je pok. TV bio vlasnik motocikla, a što prihvaća i ovaj sud, iako iz dokumentacije MUP-a proizlazi kako u njihovim evidencijama pok. TV nije zaveden kao vlasnik. Naime, iz dopisa PU Dubrovačko-neretvanske od 3. listopada 2019. (list 188) proizlazi da je kao posljednji vlasnik motocikla evidentiran UV koji je izvršio odjavu promjene vlasnika 15. svibnja 2009. zbog prodaje. Međutim, činjenica da je pok. TV bio u posjedu navedenog motocikla, da nitko tijekom postupka nije tvrdio kako isti nije bio vlasnik motocikla, te da iz iskaza SV proizlazi da je on imao namjeru kupiti motocikl od pok. TV, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je pok. TV bio vlasnik motocikla u vrijeme prometne nezgode.

9.5. Iako je obustavljena istraga protiv osiguranika tuženika, a vezano uz prouzročenje konkretne prometne nezgode, ocjena je ovog suda da je osiguranik tuženika doprinio štetnom događaju svojim protupravnim ponašanjem, odnosno ponašanjem protivno članku 57. stavak 4. ZSPC-a kojim je propisano da vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, dužan je propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom.

9.6. Iz nalaza i mišljenja vještaka u kaznenom postupku koji se vodio kod Županijskog suda u Velikoj Gorici pod brojem K-8/2021 protiv SV, a koji nalaz i mišljenje je napravljen nakon rekonstrukcije prometne nezgode, utvrđeno je da se osiguranik tuženika sa svojim automobilom uključivao na kolnik glavne ulice skretanjem na lijevo prema jugu. U trenutku kada je počeo ulaziti u raskrižje njemu se s lijeve strane, gledajući za pravac njegova kretanja, nalazila kolona vozila koja je prije toga bila zaustavljena pred polubranikom željezničke pruge. Sa desne strane glavnom ulicom nailazilo je vozilo DV s kojim se motocikl mimoišao na samom prijelazu ceste preko željezničke pruge. Osiguranik tuženika, prema mišljenju vještaka, ulazi u križanje neposredno nakon prolaska vozila svjedoka DV koji mu nailazi s desne Ulicom Alojzija Vulinca, dok sa lijeve strane nije propustio nijedno vozilo koje bi nailazilo od tek podignutog polubranika na pružnom prijelazu i kojim vozilima treba za dolazak do ruba križanja Kolodvorske ulice, iz koje je došao osiguranik tuženika, vrijeme od oko 5,8 sekundi. Vještak navodi da je situacija na pružnom prijelazu gdje su do podizanja branika s južne strane u Savskoj ulici stajalo najmanje četiri vozila, položajem i u času sudara zaustavljenog vozila svjedoka JV, te kretanje vozila svjedoka DV prema jugu u potpunosti onemogućavalo osiguraniku tuženika da uoči nailazak motocikla sa svoje lijeve strane do trenutka mimoilaženja motocikla s vozilom svjedoka DV. Mišljenje je vještaka da bi osiguranik tuženika izvršio skretanje ulijevo bez da bi ta njegova radnja ugrozila sudionike prometa koji su mu dolazili sa lijeva nakon što je podignut polubranik željezničke pruge pred kojim su bila zaustavljena.

9.7. Navedena dinamika prometne nezgode, po ocjeni ovog suda, upravo ukazuje na činjenicu da je osiguranik tuženika ušao na glavnu ulicu u namjeri da skrene lijevo u trenutku kada je bio već podignut polubranik na prijelazu preko željezničke pruge, a nakon što je propustio vozilo DV, koje se kretalo glavnom ulicom prema jugu, ali bez obzira što na taj način nije omeo kretanje vozila koja su dolazila njemu s lijeva i koja su prije podizanja polubranika bila zaustavljena ispred pružnog prijelaza, prometna situacija nije omogućavala potpunu preglednost, a time niti sigurno izvođenje radnje skretanja ulijevo bez ometanja drugih sudionika u prometu. Zbog toga je mišljenje ovog suda da je osiguranik tuženika odgovoran za štetni događaj u omjeru od 50% jer nije propustio sva vozila koja su dolazila glavnom cestom, te je na taj način doprinio nastanku štetnog događaja. Osiguranik tuženika je sam odgovoran što nije imao potpunu preglednost prometa koji se odvijao na glavnoj cesti te je ušao u raskrižje i našao se u položaju u kojem nije mogao uočiti, zbog drugih vozila na glavnoj cesti, nailazak motocikliste.

9.8. Pok. TV je bio vlasnik motocikla, a njegovom krivnjom smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaj ili kojoj je vozilo povjerio. Kako je upravljanje vozilom povjerio SV, to se krivnja SV smatra i krivnjom pok. TV. SV upravljao je motociklom pod utjecajem alkohola, ekstremnom brzinom od 105 km/h u području ograničenja brzine od 50 km/h, prestižući kolonu vozila koja je bila zaustavljena prije pružnog prijelaza, pa je njegova krivnja za štetni događaj istog stupnja kao i krivnja osiguranika tuženika. Usprkos svemu navedenom, da je osiguranik tuženika propustio sva vozila uključujući i motocikl koja su se kretala glavnom ulicom, do štetnog događaja ne bi došlo.

9.9. Zbog toga tuženik odgovara za štetu tužiteljima razmjerno stupnju krivnje svog osiguranika, odnosno u okviru doprinosa od 50%.

10. Tužitelji su svojim podneskom od 10. srpnja 2020. u pogledu neimovinske štete povećali tužbene zahtjeve sukladno povećanju Orijentacijskih kriterija, pa je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno, iako to nije riješio formalnim rješenjem, dozvolio takvu preinaku tužbe.

10.1. Prema novim Orijentacijskim kriterijima roditeljima zbog gubitka djeteta bi pripadala neimovinska šteta u visini od 330.000,00 kuna, odnosno prema službenom tečaju 43.798,53 eura, dok bi braći pripadao iznos od 112.500,00 kuna ili 14.931,32 eura.

10.2. Tužitelji su tužbeni zahtjev postavili na način da su zatražili naknadu neimovinske štete u iznosima koji su promijenjeni izmjenom Orijentacijskih kriterija na više, ali su tada taj svoj zahtjev umanjili za 20%, koliko su smatrali da je doprinos pok. TV u štetnom događaju, te su u konačnici zatražili isplatu iznosa od 264.000,00 kuna ili 35.038,82 eura i to tužitelj OV i tužiteljica AV, a tužitelji MV i VV iznose od 90.000,00 kuna ili 11.945,05 eura.

10.3. Po ocjeni ovog suda tužiteljima OV i AV kao roditeljima pok. TV pripadao bi iznos neimovinske štete od 43.798,53 eura svakome, a kako tuženik odgovara samo razmjerno stupnju krivnje svog osiguranika, to bi im trebalo dosuditi iznos od 21.899,26 eura.

10.4. Tužiteljima MV i VV pripadao bi iznos neimovinske štete od 14.931,32 eura, pa bi tuženik bio u obvezi istu platiti svakom od tužitelja u iznosu od 7.465,66 eura.

10.5. Zbog toga je ovaj sud potvrdio pobijanu odluku u odnosu na tužiteljicu AV kao nasljednicu OV za iznos od 21.899,26 eura i u odnosu na AV osobno za iznos od 21.899,26 eura, dok je preinačio pobijanu odluku za iznose od 13.139,56 eura na način da je za te iznose odbio tužbeni zahtjev tužiteljice AV kao nasljednice OV i nje osobno.

10.6. Za tužitelje VV i MV potvrđena je prvostupanjska odluka za iznose od 7.465,66 eura, dok je preinačena odluka na način da su odbijeni njihovi tužbeni zahtjevi za iznose od 4.479,39 eura.

11. U odnosu na naknadu imovinske štete pobijana odluka u točki I. izreke preinačena je na način da je tužiteljica AV kao nasljednica OV odbijena sa ½ dosuđenih iznosa u točki I. izreke, a zbog stupnja odgovornosti pok. TV u nastaloj šteti.

12. Ne stoji žalbeni navod tuženika da bi tužiteljici AV kao nasljednici OV trebalo dosuditi manji iznos neimovinske štete na koju bi imao pravo OV da je bio živ u trenutku donošenja odluke, jer da se navedena šteta isplaćuje i za buduće razdoblje. Ovo stoga što se duševna bol zbog smrti djeteta ne može vezati uz trajanje života roditelja pa stoga niti smrt tužitelja OV prije dovršetka sudskog postupka ne može biti od utjecaja na pravo koje bi mu pripadalo da je još uvijek živ.

13. U odnosu na zakonsku zateznu kamatu koja je dosuđena na neimovinsku štetu treba reći da je prvostupanjski sud navedenu zakonsku zateznu kamatu pravilno dosudio od dana podnošenja odštetnih zahtjeva predniku tuženika i da na tijek zakonske zatezne kamate nije utjecalo povećanje tužbenog zahtjeva.

13.1. Drugim riječima, odštetnim zahtjevom koji je upućen predniku tuženika prije pokretanja parničnog postupka zatražena je pravična novčana naknada zbog smrti sina u iznosu od 250.000,00 kuna, odnosno 33.182,90 eura, a zbog smrti brata iznos od 100.000,00 kuna ili 13.272,28 eura. Kako je ovom odlukom prvostupanjska odluka potvrđena za iznose koji su manji od navedenih iznosa, to su dosuđeni iznosi bili zatraženi već odštetnim zahtjevima, zbog čega i zakonsku zateznu kamatu treba dosuditi od dana podnošenja zahtjeva temeljem članka 1103. ZOO-a.

14. U odnosu na materijalnu štetu žalbenim navodima se ista ne osporava, osim u okviru osporavanja odgovornosti osiguranika tuženika za štetni događaj, o čemu je već ranije rečeno, pa je ocjena ovog suda da je visina imovinske štete pravilno utvrđena od strane prvostupanjskog suda.

15. Kako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku, to je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučio o troškovima cjelokupnog postupka, odnosno preinačio i odluku o trošku sadržanu u točki V.1. izreke.

15.1. Prilikom utvrđivanja visine troškova koji tužiteljima pripadaju prvostupanjski sud je pošao od vrijednosti predmeta spora koji je utvrdio na način da je tužbene zahtjeve tužitelja, a koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, zbrojio, a što je sukladno pravnom shvaćanju zauzetom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1206/2021 od 15. studenog 2023., te na tako dobiveni iznos primijenio Tarifu.

15.2. U trenutku podnošenja tužbe pa sve do prve promjene tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora iznosila je 84.409,00 eura pa tužiteljima pripada nagrada u visini 636 bodova ili 1.272,00 eura. Za vrijeme navedene vrijednosti predmeta spora tužiteljima se priznaje za sastav tužbe po Tbr. 7.1. Tarife, za sastav podneska od 30. siječnja 2019. po Tbr. 8.1. Tarife i za zastupanje na ročištu 4. lipnja 2019. prema Tbr. 9.1. Tarife za svaku radnju po 1.272,00 eura, za ročište održano 31. siječnja 2019. prema Tbr. 9.2. Tarife i za sastav podneska od 18. studenog 2019. po Tbr. 8.3. Tarife iznos od po 636,00 eura, a za sastav podnesaka od 23. svibnja 2019. i 12. svibnja 2020. po Tbr. 8.3. Tarife za svaku radnju po 318,00 eura. Nakon toga su tužitelji podigli svoje tužbene zahtjeve pa je vrijednost predmeta spora iznosila 123.562,00 eura temeljem koje bi za jednu radnju punomoćnika tužitelja istom pripadalo 930 bodova ili 1.860,00 eura. Za vrijeme ove vrijednosti predmeta spora tužiteljima se priznaje nagrada po Tbr. 8.1. Tarife za sastav podnesaka od 8. prosinca 2020., 6. kolovoza 2021. i 13. listopada 2023. te po Tbr. 9.1. Tarife za zastupanje na ročištima 20. listopada 2022. i 7. prosinca 2023. za svaku radnju po 1.860,00 eura, za sastav podnesaka od 10. srpnja 2020. i 14. listopada 2023. po Tbr. 8.3. Tarife, te za zastupanje na ročištima 15. rujna 2022. i 16. listopada 2023. po Tbr. 9.2. Tarife za svaku radnju po 930,00 eura, za sastav podnesaka od 30. ožujka 2022., 14. travnja i 12. svibnja 2023. po Tbr. 8.4. Tarife za svaku radnju po 465,00 eura. Nakon toga su tužitelji smanjili svoje tužbene zahtjeve pa je ukupna vrijednost njihovih tužbenih zahtjeva iznosila 98.849,81 euro, pa bi punomoćniku tužitelja pripadala nagrada u vrijednosti od 744 boda ili 1.488,00 eura. Za vrijeme ove vrijednosti predmeta spora tužiteljima se priznaje za zastupanje na ročištima 21. svibnja i 21. lipnja 2024. po Tbr. 9.1. Tarife za svaku radnju po 1.488,00 eura te za sastav podnesaka od 6. ožujka 2024. i 12. svibnja 2024. po Tbr. 8.3. Tarife za svaku radnju po 744,00 eura. Tužiteljima pripada i nagrada za dolazak na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura po Tbr. 9.3. Tarife. Dobiveni iznos treba povećati prema Tbr. 40. stavak 1. Tarife zbog zastupanja više od jednog tužitelja, za svakog slijedećeg za 10%, odnosno u konkretnom slučaju za 30% za radnje koje su poduzete do smrti tužitelja OV u veljači 2023., a nakon toga za 20%. Do smrti tužitelja OV trošak tužitelja koji se treba uvećati za 30% iznosi 13.629,00 eura te uz uvećanje od 30%, koji iznosi 4.088,70 eura, trošak tužitelja iznosio bi 17.717,70 eura. Trošak koji je nastao nakon smrti tužitelja OV iznosi 11.074,00 eura uz uvećanje od 20%, što iznosi 2.214,80 eura, iznosi 13.288,80 eura. Dakle, ukupni trošak tužitelja na koji se računa PDV iznosi 31.006,50 eura. PDV na navedeni iznos je 7.751,63 eura, kojem iznosu treba dodati i pristojbe na tužbu koje su jednake za sve tužitelje u iznosu od 663,60 eura pa ukupni trošak svih tužitelja iznosi 39.421,72 eura.

15.3. Navedeni trošak treba podijeliti na tri tužitelja pa proizlazi da bi svakom od tužitelja trebalo priznati trošak u iznosu od 13.140,58 eura. Tužiteljici AV treba priznati i pristojbu na presudu koju je ona platila i koja iznosi 663,61 euro te vrijednost odštetnih zahtjeva podnesenih prije podnošenja tužbe u ime tužitelja OV, kojeg je tužiteljica AV naslijedila, i nje osobno u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura, pa bi trošak tužiteljice AV iznosio 15.804,19 eura.

15.4. Tužitelju VV pripadao bi trošak u iznosu od 13.640,58 eura, koji iznos se sastoji od njegovog udjela u trošku zastupanja po punomoćniku odvjetniku od 13.140,58 eura i sastava odštetnog zahtjeva prije utuženja u iznosu od 500,00 eura.

15.5. Tužitelju MV pripadao bi trošak u iznosu od 13.640,58 eura, koji iznos se sastoji od njegovog udjela u trošku zastupanja po punomoćniku odvjetniku od 13.140,58 eura i sastava odštetnog zahtjeva prije utuženja u iznosu od 500,00 eura.

15.6. Na navedeni trošak potrebno je primijeniti odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a te tužiteljima trošak dosuditi u skladu sa njihovim uspjehom u postupku u odnosu na njihove zasebne tužbene zahtjeve. Tužiteljica AV je u osnovi uspjela sa 100%, a u visini sa 62% postavljenog tužbenog zahtjeva, pa je njezin ukupni uspjeh 81%, a uspjeh tuženika u odnosu na nju 19%. Ukupni njezin uspjeh je 62% te u tom postotku je tuženik dužan naknaditi tužiteljici AV trošak koji joj pripada u ovom postupku, a to je 9.798,60 eura.

15.7. U istom postotku tuženik je dužan naknaditi parnični trošak tužiteljima VV i MV od troška koji im pripada i koji iznosi 13.640,58 eura, a što iznosi 8.457,16 eura, a koji iznosi su i dosuđeni ovim tužiteljima.

15.8. Na navedene iznose dosuđena je i zakonska zatezna kamata po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

15.9. Tužiteljima nisu priznati troškovi za sastav podneska od 5. studenog 2018. jer je istim dostavljena potvrda o uplati sudske pristojbe, podneska od 9. rujna 2019. kojim je dostavljen primjerak tužbe za umješača, podnesaka od 7. siječnja 2020., 1. veljače, 8. rujna, 27. listopada, 10. prosinca 2021. i 28. veljače 2022. jer se radi o požurnicama, podneska od 20. ožujka 2020. jer su u istom iznesene već ranije iznesene činjenice i za podneska od 14. rujna 2022. kojim se dostavlja nalaz i mišljenje vještaka iz drugog predmeta. Po ocjeni ovog suda ovi podnesci nisu bili nužni u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

16. Tuženik je sa svojom žalbom uspio 38% pa mu se u tom postotku dosuđuje i trošak žalbe koji se sastoji od nagrade za rad njegovog punomoćnika za sastav žalbe prema Tbr. 10.1. Tarife u iznosu od 2.325,00 eura i iznos sudske pristojbe od 158,48 eura ili ukupno 2.483,48 eura. 38% od navedenog iznosa je 943,72 eura, čije plaćanje je naloženo tužiteljima.

17. Na žalbu tužitelja:

Tužitelji su podnijeli žalbu samo protiv odluke o naknadi troška iz točke V.2. izreke presude u dijelu u kojem su odbijeni sa troškom koji je dosuđen preko iznosa od 41.863,35 eura.

17.1. Njihova žalba nije osnovana, s obzirom da je ovaj sud odlučio o troškovima cjelokupnog postupka, s obzirom da je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, na način da su troškovi koje je tuženik dužan naknaditi tužiteljima manji od troškova koji su dosuđeni u točki V.1. izreke prvostupanjske presude.

18. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je pobijana odluka preinačena primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a.

Koprivnica, 15. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković