Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1288/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužiteljice ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao pravne slijednice, tj. nasljednice iza pok. supruga VĐ, te tužitelja ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi tužitelji zastupani po opunomoćeniku Hrvoju Mučnjaku, odvjetniku iz Ivanić-Grada, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, iz Zagreba, Listopadska 2, kao pravnog slijednika iza Jadranskog osiguranja d.d., zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv dopunske presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pn-27/2023-40 od 17. travnja 2025., 15. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika uvažava se kao osnovana te se dopunska presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pn-27/2023-40 od 17. travnja 2025. preinačuje tako da se nalaže tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak za smanjeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.860,00 EUR (slovima: tisuću osamsto šezdeset eura), u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je dopunsku presudu čija izreka glasi:

„Dopunjuje se presuda ovog suda broj Pn-27/2023-31 od 22. kolovoza 2024. na način da se iza toč. VI. izreke dodaje toč. VII. koja glasi:

''Odbija se tuženik Adriatic osiguranje d.d., kao pravni slijednik iza Jadranskog osiguranja d.d., iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976 sa zahtjevom za naknadu parničnog troška za smanjeni dio tužbenog zahtjeva od utuženog do presuđenog; kao neosnovanim.''“

2. Protiv navedene dopunske presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 15. svibnja 2025. zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku o troškovima parničnog postupka iz dopunske presude sukladno žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu podnijeli su tužitelji 22. svibnja 2025., u kojem osporavaju navode žalbe tuženika te predlažu istu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. U prvostupanjskom postupku tužitelji su svojim podneskom od 6. ožujka 2024. smanjili svoje tužbene zahtjeve za 20% u odnosu na tužbene zahtjeve koje su prema tuženiku imali do navedenog smanjenja, odnosno povukli su dio tužbe za ukupno iznos od 24.712,47 eura.

5.1. Tuženik se istom nije protivio, ali je zatražio naknadu parničnog troška prema vrijednosti predmeta povučenog dijela tužbe.

5.2. Prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke navodi da tužitelji nisu povukli tužbeni zahtjev, već su ga precizirali prema nalazu i mišljenju vještaka, kao i u skladu s okolnošću da je u međuvremenu pravomoćno završen kazneni postupak protiv ŠĐ, zbog čega da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe niti povlačenju tužbe, već o specifikaciji iznosa tužbenog zahtjeva pa se utvrđuje da temeljem članka 191. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) tužba nije preinačena na način da su tužitelji smanjili tužbeni zahtjev niti je povučena u smislu članka 193. ZPP-a.

6. U svojoj žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a, a kako to proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. Ovo pravno shvaćanje da se reflektira i na odluku o troškovima postupka uzrokovanih povlačenju tužbe jer je povlačenje tužbe, makar i djelomično, neuspjeh tužitelja u sporu sukladno članku 158. stavak 1. ZPP-a i tuženik ima pravo na naknadu troškova za povučeni dio tužbenog zahtjeva.

6.1. I po ocjeni ovog suda, tuženik bi imao pravo na naknadu troškova prema vrijednosti predmeta spora povučenog dijela tužbe sukladno članku 158. stavak 1. ZPP-a obzirom da je u roku 15 dana od primitka podneska kojim tužitelji povlače dio tužbe dao pristanak na povlačenje i zatražio naknadu parničnog troška.

6.2. Tužitelji su ukupno povukli tužbu za 24.712,47 eura. Do navedenog povlačenja tužitelji su svojim tužbenim zahtjevima potraživali iznos od 123.562,00 eura, a nakon povlačenja dijela tužbe iznos od 98.849,81 euro. Prema Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa) vrijednost predmeta spora se, kada ona prelazi 66.361,00 euro, računa na način da se za iznos preko navedenog priznaje odvjetniku pored nagrade od 500 bodova i nagrada od 1 boda za svakih započetih 133,00 eura. U konkretnom slučaju, a primjenjujući citiranu odredbu Tarife, prije povlačenja dijela tužbe vrijednost predmeta spora iznosila je 123.562,00 eura te bi strankama pripadala nagrada od 1.860,00 eura. Nakon povlačenja dijela tužbe vrijednost predmeta spora se spustila na 98.849,81 euro pa bi tuženiku pripadala nagrada od 1.488,00 eura.

6.3. S obzirom da je vrijednost predmeta spora utjecala i na visinu nagrade za rad punomoćnika stranaka, to i po ocjeni ovog suda tuženiku pripada razlika nagrade za one radnje koje je poduzeo za vrijeme kada je vrijednost predmeta spora iznosila 123.562,00 eura u odnosu na vrijednost predmeta spora nakon djelomičnog povlačenja tužbe.

6.4. Navedena razlika iznosi 372,00 eura. Tuženiku se priznaje za sastav podneska od 15. rujna 2020. i za zastupanje na ročištima 20. listopada 2022. i 7. prosinca 2023. za svaku radnju po 372,00 eura te za zastupanje na ročištima 15. rujna 2022. i 16. listopada 2023. iznos od 186,00 eura, ili ukupno 1.488,00 eura. Na taj iznos priznaje se trošak PDV-a od 372,00 eura pa se ukupno tuženiku dosuđuje iznos od 1.860,00 eura.

6.5. Tuženiku nije priznat zahtjev za naknadu troškova za odgovor na tužbu, za zastupanje na ročištu 31. siječnja i 4. lipnja 2019. jer su ti troškovi nastali za vrijeme dok je vrijednost predmeta spora iznosila 84.409,00 eura, dakle, za vrijeme kada je vrijednost predmeta spora bila manja od konačno postavljenih tužbenih zahtjeva koji su u ukupnosti iznosili 98.849,81 euro, za sastav podneska od 14. srpnja 2020. jer taj trošak kojim se obavještava sud o uplati predujma nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, kao ni za podnesak od 8. listopada 2023. u kojem je ponovljeno sve ono što je već ranije rečeno u postupku.

7. Treba reći da je prvostupanjski sud o prijedlogu tuženika za donošenje dopunske odluke trebao odlučiti rješenjem, a ne presudom, obzirom da se tražilo donošenje dopunske odluke o trošku, jer se prema članku 167. stavak 1. ZPP-a odluka o trošku sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje, ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari. Međutim, ta činjenica sama za sebe ne dovodi do nezakonitosti pobijane odluke pa je ovaj sud pobijanu odluku preinačio rješenjem.

7.1. Zbog navedenih razloga riješeno je kao u izreci primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a.

8. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika jer taj trošak nije bio potreban u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 15. listopada 2025.

Sutkinja

Vesna Rep