REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-3955/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trečetužitelja DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i četvrtotužiteljice TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Tea Milanković Podbreznički, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Ivanović, odvjetnik u Zagrebu, radi ništetnosti, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1486/19-2 od 11. lipnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3734/15-81 od 4. siječnja 2019., u sjednici održanoj 15. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I Utvrđuje se da je ništetna oporuka koju je oporučiteljica pok. GZ sastavila dana 08.09.2010. pred svjedocima.
II Svaka stranka snosi svoj parnični trošak“.
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
„I. Odbija se žalba tuženice ĆZ iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3734/15-81 od 4. siječnja 2019., te se odbija zahtjev tuženice ĆZ iz [adresa] za naknadu troška žalbe kao neosnovan.
II. Odbija se žalba 1. tužitelja ČZ iz [adresa], 2. tužitelja BZ iz [adresa], 3. tužitelja DZ iz [adresa] i 4. tužiteljice TZ iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o troškovima sadržano pod točkom II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3734/15-81 od 4. siječnja 2019. u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev 1. do 4. tužitelja za naknadu troškova postupka te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev 1. tužitelja ČZ iz [adresa], 2. tužitelja BZ iz [adresa], 3. tužitelja DZ iz [adresa] i 4. tužiteljice TZ iz [adresa] za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.“.
3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke tuženica je podnijela izvanrednu reviziju, pozivajući se na odredbe čl. 382. st. 2. i čl. 385.a Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili ukinuti nižestupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je nedopuštena.
6. Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 24/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati tu praksu.
7. U izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).
8. Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9. Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.
10. Tuženica u izvanrednoj reviziji navodi da ju podnosi zbog pravnih pitanja:
„1. Da li se sud, prilikom donošenja svoje odluke, dužan pridržavati tj. primijeniti pravilo o teretu dokazivanja, u slučaju da temeljem izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu?
2. Može li se oporuku, koja je napravljena protivno odredbi čl. 29. st. 1. ZN-a, sudskom odlukom utvrditi ništetnom ili je navedeni nedostatak uzrok pobojnosti oporuke, tj. razlog za poništenje oporuke?“.
11. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP jer revidentica u reviziji nije navela niti obrazložila odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da bi postavljena pravna pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
12. Prema ocjeni vijeća revidentica navodima iznesenim u reviziji zapravo pokušava osporiti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a izvanrednu reviziju nije dopušteno podnijeti zbog tog razloga. Pritom revidentica u odnosu na prvo pitanje koje je postavila u reviziji još ističe da je temeljno načelo svakog parničnog postupka načelo materijalne istine, iako se to načelo u parničnim postupcima ne primjenjuje još od donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), koji je stupio na snagu 1. prosinca 2003.
13. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije vijeće je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučilo kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 15. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
