REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U ZABOKU

Matije Gupca 22, Zabok

Poslovni broj: Pp-140/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Mariji Bračun, uz sudjelovanje Ivanke Vinković kao zapisničara, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CB, državljanina RH, radi prekršajnog djela iz članka 22.st.1.i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24 dalje: ZZNUO-a), povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Zabok, broj: Klasa: 211- 07/24-5/33616, Urbroj:511-17-05-24-1 od 7.12.2024., nakon glavne rasprave provedene javno i dovršene 15. listopada 2025., u prisutnosti okrivljenika, a u odsutnosti punomoćnika ovl. tužitelja, te presude javno objavljene istog dana u odsutnosti okrivljenika i punomoćnika ovl. tužitelja,

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik: BB, sin C i B, rođ. **.**.1994. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

(temeljem čl. 182. t.3. Prekršajnog zakona)

da bi:

10. studenoga 2024., nedjelja, u nepoznato vrijeme, u mjestu [adresa], u obiteljskoj kući, ponovio nasilje u obitelji budući da je osuđivan presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu, broj PP-1273/2022 od 30.08.2022., pravomoćno 16.09.2022., prema svojoj kćeri mlt. ZB (2019) na način da ju je ugrizao za uho i prema sinu mlt. NB (2019) kojega je počupao za kosu i udario po licu, a takvo ponašanje CB je kod djece NB i ZB uzročilo osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva,

čime da bi počinio prekršaj iz članka 10.t.1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II. Troškovi ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, temeljem čl. 140.st.1. i 2. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Zabok, pod brojem Klasa: 211-07/24-5/33616, Urbroj: 511-17- 05-24-1 od 7.12.2024., podnijela je Optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik BB, očitujući se na navode optuženja očitovao se da se ne smatra krivim za djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret. U obranu je iskazao da ništa od navedenog u opisu događaja u podnijetom Optužnom prijedlogu nije istina, jer on kao otac sa svojim blizancima, u dobi 6 godina, ne bi postupao na način da bi ih tjelesno kažnjavao, grizao za uho ili na bilo koji drugi način ih ponižavao. Ništa od toga nije učinio, a najmanje da bi sina NB čupao za kosu i udario po licu. Već duže vrijeme primjećuje da su djeca ozlijeđena i o tome ima fotografije, te je poduzeo mjeru da je o istome postupanju prema djeci, da imaju hematome po tijelu, obavijestio Zavod za socijalni rad, PU Zabok, i tražio provođenje mjere nadzora u obitelji, te se 6 mjeseci mjera provodi putem gđe. FB nadzorom u njegovom kućanstvu i nadzorom u kućanstvu razvedene žene kod koje su djeca na boravištu, a on se prema dogovoru s djecom druži svaki drugi vikend. Kada je upozorio na masnice, hematome i ozljede djece, počele su optužbe da je on nasilan prema djeci, iako je stvarno da je majka ta kod koje nastaju ozljede i za koje navodi da djeca padaju. Zna za jedan događaj kada je sin Z bio umiješan u neki događaj nasilja kod razvedene žene i o tome postoji Zapisnik u PP Zabok. Iskazao je da nema nikakvih saznanja o opisanim ozljedama djece i da li ih je tko kvalificirao, te da li su djeca ispitana za taj događaja, sjeća se samo da ga je policija u 12 mjesecu pozvala na razgovor u vezi nasilja prema djeci, a niti mu je razvedena žena o tom događaju na bilo koji način dala do znanja da se djeca žale na njega. Dodao je da je sve fotografije o ozljedi djece, po uputi pokazao i na policiji i upućen u PU Zavoda za socijalnu skrb Zlatar-Bistrica, ali isti nisu pokrenuli nikakav postupak da bi zaštitili djecu. Zbog toga smatra da je razvedena žena počela optuživati njega za takvo postupanje prema djeci, svjesna da bi mogla odgovarati za tjelesno kažnjavanje djece, izmišljajući događaje. Posebno je iskazao da ne može točno reći koliko se dugo izvršava mjera nadzora u obitelji, misli da je više od četiri mjeseca i za to vrijeme nije primijetio da bi djeca bila povrijeđena.

U nastavku svoje obrane 15.10.2025., opetovano je ustvrdio da nije počinio djelo prema svojoj djeci, te posebno da djeca nisu iz njegova vozila, jer ih je on vraćao kući na adresu u [adresa] gdje je tada živjela ĆB sa djecom, izašli plačući iz vozila, nisu bila uplakana niti su imala bilo kakve ugrize po ušima, sve je to izmišljeno od strane ĆB.

3. Na glavnoj raspravi provedenoj javno i dovršenoj 15. listopada 2025. proveden je dokazni postupak ispitivanjem svjedoka LB i ŠB, te je izvršen uvid i čitan je Optužni prijedlog (list spisa br. 1-4), Obavijest počinitelju prekršaja čl.109.a (list spisa br. 5), Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list spisa br. 6-9), Obavijest žrtvi nasilja u obitelji sa Obrascem o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom i Obrascem rizičnih faktora za ponavljanja nasilničkog ponašanja (list spisa br. 14-21) i Potvrda iz prekršajne evidencije MP (list spisa br.22-23), pravomoćna odluka ovog suda broj Pp-1273/2022-14 od 30.8.2022., pravomoćno 16.9.2022. (list spisa br. 24-29), Socijalna anamneza od 22.9.2025. (list spisa br.39-42) i Preslika odluke OS u Zlataru, broj Pp-642/2023 od 24.5.2024. (list spisa br.49-52).

4. Svjedokinja LB iskazala je da ne može točno reći datum, ali se sjeća da je vezano na događaj mlt. djece NB i ZB, blizanaca, u dobi 6 godina obavljala osobno sa djecom u nazočnosti psihologa CBĆ razgovor u vezi prijave majke ĆB da ih je otac tijekom vikenda kada su bili kod njega počupao za kosu i udario po licu NB, a da je ZB ugrizao za uho. Obavljajući taj razgovor sa djecom nije stekla dojam da bi se djeca oca bojala, da bi bila ustrašena niti da bi radnje oca ocijenila kažnjavanjem, pohvaljujući se primjereno svojoj dobi, da je otac ZB ugrizao za uho, ona ozljedu nije vidjela, a Z također je rekao da ga je otac počupao za kosu, ali nije rekao da bi ga udario po licu. Djeca su u nazočnosti psihologa prepričavala boravak u kućanstvu oca za protekli vikend kao normalni događaj i druženje s ocem, bez straha od oca. Posebno je iskazala da tijekom razgovora sa djecom, djeca su bila nasmijana, nisu pokazivala nikakav osjećaj uznemirenosti ili straha od oca. Dodala je da s obzirom na podjelu posla u policijskoj postaji, ona radi kao policijska službenica za mladež i obradu kriminaliteta, te svoje predmete radi podizanja optužbe šalje kolegici ŠB. Posebno je iskazala da osobno nije razgovarala sa ĆB.

5. Svjedokinja ŠB iskazala je da je u rad dobila predmet, prijavu majke ĆB radi osnove sumnje na fizičko i psihičko nasilje prema djeci, te je u obradi predmeta ispitivala okrivljenika na navode kako je kolegica LB sačinila Izvješće o ispitivanju mlt. djece i saznanja od djece. S obzirom da se radi o separiranoj obitelji, kompleksnoj, u kojoj su učestale prijave razvedenih roditelja jedan protiv drugoga za nasilje prema djeci, zbog čega se i vodilo više puta u okviru Zavoda za socijalnu skrb sastanci o određivanju mjere opreza, u dogovoru sa njenim nadređenima odlučili su ipak pokrenuti prekršajni postupak protiv okrivljenika. Dodala je da je iz iskaza okrivljenika, osobno vidjela da ne bi kao roditelj počinio nasilje prema djeci, ali nije isključiva mogućnost da bi u odgojnu svrhu "pošpotao" djecu.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, Sud nalazi da nema nedvojbenih dokaza da bi okrivljenik počinio djelo nasilja iz članka 22.st.1. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, "ispravno točka 2. čl. 10. ZZNUO-a tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci", a tužitelj tereti okrivljenika po točci 1. i 3. čl. 10. ZZNUO-a, iz razloga što okrivljenik odlučno, uvjerljivo i dosljedno poriče počinjenje bilo kakvog tjelesnog kažnjavanja ili drugog načina ponižavajućeg postupanja prema djeci, a što proizlazi i iz iskaza svjedokinje koja je obavljala razgovor sa djecom osobno, u nazočnosti psihologa, koja pri tome nisu pokazivala bilo kakav strah od okrivljenika niti da ih kažnjava neprimjereno, opisujući događaj utužena zgode djeca su prepričavala boravak u kućanstvu oca kao normalni događaj i druženje s ocem, čiji iskaz je Sud u cijelosti prihvatio jer se radi o službenoj osobi na temelju neposrednog zapažanja ponašanja djece i prepričavanja događaja i odnosa sa okrivljenikom kao ocem i nema razloga ne vjerovati iskazima oštećene djece, a također iskaz svjedokinje LB, potvrđen je iskazom svjedokinje ŠB sa istim uvjerenjem da okrivljenik kao roditelj ne bi počinio nasilje na štetu svoje djece, pa uspoređujući i sa podacima iz socijalne anamneze HZZSR Zlatar, u kojoj je navedeno u odnosu na oštećenu djecu između ostalog da djeca ne ostavljaju dojam zanemarivanja i traumatiziranja djece, a liste procjene razvojnih rizika pokazala su da djeca nisu razvojno ugrožena, međutim, valja svakako naglasiti da odnosi među roditeljima nisu suradljivi i nemaju zadovoljavajuću međusobnu komunikaciju pri primopredaji djece, gdje su i djeca bila izložena sukobu povišenim i neprimjerenim tonovima, a što se nastavilo tijekom četiri provjere procjene razvojnih rizika tijekom 2023., 2024. i 2025. godine, zbog čega je roditeljima ĆB i BB izrečena mjera stručne pomoći i potpore u skrbi o djeci s danom 20.3.2025., a da djeca redovno odlaze kod oca osobni odnosi protječu zadovoljavajuće, na temelju čega Sud zaključuje da utužene zgode okrivljenik nije počinio djelo na štetu mlt. djece. Nadalje, kako iz dokaznog postupka proizlazi da nema nespornog dokaza da je okrivljenik na bilo koji način tjelesno kažnjavao djecu ili dovodio u ponižavajući položaj svojim postupanjem, sve kako nesporno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, na koji je Sud primijenio načelo slobodne ocjene dokaza po svom sudačkom uvjerenju, po pravilu iz čl. 88. Prekršajnog zakona, pa je nađeno da u ovom postupku nema dokaza o počinjenju prekršaja i odgovornosti okrivljenika prema optuženju.

6.1. Valja svakako reći da okrivljenik je osuđivan za nasilje u obitelji kako proizlazi iz Potvrde iz prekršajne evidencije MP, a žrtva je bila punoljetni član obitelji, žena, dok nije osuđivan za djelo nasilja na štetu svoje djece niti jednom odlukom. U konkretnom slučaju drugih nazočnih osoba događaju utužene zgode nije bilo, zbog čega Sud na temelju tako utvrđenog stanja nalazi da nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršajno djelo kako mu se stavlja na teret, radi čega je oslobođen od optužbe, temeljem članka 182.t.3. Prekršajnog zakona.

7. Zaključno, kako drugih dokaza dostupnih Sudu nema, Sud nalazi da nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršajno djelo kako mu se stavlja na teret, primjenjujući načelo „in dubio pro reo“, u korist okrivljenika, odnosno presuđenja u korist okrivljenika.

8. Odluka o troškovima postupka donijeta je na temelju citirane odredbe kao u izreci, to troškovi postupka, odnosno paušalna svota suda pada na teret proračunskih sredstava suda.

Temeljem iznijetog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zaboku 15. listopada 2025.

Sutkinja

Zapisničar

Marija Bračun,v.r.

Ivanka Vinković,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u 3 istovjetna primjerka, putem ovog suda.

Presudu dostaviti:

1. Okrivljeniku,

2. Ovlaštenom tužitelju,

3. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, PU Zlatar Bistrica,

4. Pismohrana, ovdje.-