Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž Ob-29/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Srđanu Kuzmaniću kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Jelaviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv protustranke FFN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku iz Ivanić- Grada, uz sudjelovanje mlt. CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po posebnom skrbniku ŠF, dipl. pravnici iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, radi ostvarivanja osobnih odnosa sa djetetom, odlučujući o predlagateljevoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj R1 Ob-63/2023-17 od 9. lipnja 2025., 15. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj R1 Ob-63/2023-17 od 9. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je doslovno:
" I. Odija se prijedlog predlagatelja FF za ostvarivanjem osobnih odnosa sa mlt. CF kao neosnovan.
II. Nalaže se predlagatelju da protustranci naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 375,00 eura, u roku 15 dana."
2. Predlagatelj je pravodobno podnio žalbu protiv navedenog rješenja zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), čija supsidijarna primjena proizlazi iz 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – u daljnjem tekstu: ObZ), te predlaže preinačiti pobijano rješenje i prihvatiti predlagateljev prijedlog, a podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je temeljem članka 120. stavka 1. i 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – u daljnjem tekstu: ObZ) odbio prijedlog za ostvarivanje osobnih odnosa predlagatelja s mlt. CF utvrdivši da iako nije sporno da je mlt. EF jedno razdoblje svoga života živio sa predlagateljem i s njim imao razvijen prisan emocionalni odnos, ali da su se obiteljske okolnosti promijenile i da dijete već duže vrijeme jasno i bez zadrške iskazuje u razgovoru sa stručnim djelatnicima Zavoda i posebnom skrbnicom da više ne želi održavanje osobnih odnosa s predlagateljem. Prvostupanjski sud nalazi da je dijete nakon što je u ranijem djetinjstvu mijenjalo osobe s kojima je živjelo i koje su o njemu brinule, krajem 2022. došlo u očevu obitelj te da otad živi u velikom kućanstvu s još troje braće i sestara, ostvarilo je kontinuitet stanovanja, stabilnost i sigurnost te prvostupanjski sud smatra da mu nije u interesu ni za njegovu dobrobit u ovom mu trenutku nametati održavanje osobnih odnosa s predlagateljem kad on to i izričito odbija. Pri tome se napominje da iako riječi i objašnjenja mlt. CF u razgovoru sa stručnim djelatnicima Zavoda i posebnom skrbnicom nisu zvučali u skladu s razmišljanjima djeteta te dobi, da nema nikakvih dokaza da bi mu iste bile nametnute od strane oca (protustranke) ili drugih članova obitelji, a da je iz izvješća Zavoda vidljivo je da je dijete već godinama, kroz razne postupke, bilo saslušavano o obiteljskim prilikama, pa da je i to sigurno utjecalo na to da koristi terminologiju i izražava se zrelije u odnosu na svoju dob.
6. Iako je prvostupanjski sud cijenio predlagateljevu želju za uspostavom i održavanjem kontakta koji je imao s mlt. EF, o kojem je nesporno brinuo i skrbio u vrijeme kad to roditelji nisu, kod donošenja pobijanog rješenja je smatrao odlučnim cjelokupnu obiteljsku situaciju mlt. EF kroz koju je prolazio, okolnost da mlt. EF sad živi u okolini u kojoj je zadovoljan i dobro zbrinut te da jasno i nedvosmisleno odbija kontakte sa predlagateljem pa da održavanje osobnih odnosa s predlagateljem u ovom trenutku nije u njegovom najboljem interesu i za njegovu dobrobit.
7. Ovaj sud prihvaća u cijelosti gornja činjenična utvrđenja i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda, kao i primjenu materijalnog prava, koje žalba neosnovano pokušava dovesti u sumnju.
8. Protivno žalbenim navodima, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja ne proturječi razlozima rješenja, prvostupanjski sud je u postupku cijenio sve relevantne činjenice o kojim su navedeni valjani razlozi, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika.
9. Iako žalba pravilno navodi da se pobijano rješenje temelji i na dopuni mišljenja HZSR-a od 7. lipnja 2024. koja nije nikad dostavljena predlagatelju pa se on stoga nije mogao na nju očitovati, time nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na koju se upire u žalbi. Naime, iz ove dopune mišljenja odlučno je tek da je mlt. CF u razgovoru sa stručnom radnicom Zavoda naveo da ne želi viđati predlagatelja niti biti s njim, a istovjetno je navela u svom izvješću od **.**.2024. mag. iur. ŠF, posebna skrbnica mlt. CF, na temelju kojeg izvješća je također doneseno pobijano rješenje te je isto potvrdila i na ročištu od 11. prosinca 2024. na kojem su nazočili i predlagatelj i njegova punomoćnica, pa predlagatelju nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.
10. Ispitujući nadalje pobijano rješenje u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
11. U žalbi se pravilno ističe da prvostupanjski sud nije odlučio o prijedlogu za donošenje privremene mjere podnesene uz predmetni prijedlog za ostvarivanje osobnih odnosa predlagatelja s mlt. EF, ali kako se ovom odlukom pravomoćno završava postupak, privremena mjera i da je bila određena bi pravomoćnošću pobijanog rješenja prestala pa je odlučivanje o prijedlogu za određivanje privremene mjere postalo bespredmetno.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavaka 1. i 2. supsidijarnog ZPP-a.
Dubrovnik, 15. listopada 2025.
S u d a c:
Srđan Kuzmanić
