REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Pazin, Dršćevka 1
Povrv-87/2023-98
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Pazinu, po sucu pojedincu Ivanu Dujiću, u pravnoj stvari tužitelja FR, vl. obrta " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Borovnica, odvjetnica u Puli, protiv tuženice IR, vl. obrta " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 5. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na dan objave 15. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule, poslovni broj Ovrv-75/2016-2 od 27. siječnja 2016., kojim je tuženici naloženo da tužitelju u roku od petnaest dana isplati iznos od 4.665,30 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 4.300,31 eura od 17. lipnja 2014. do isplate
- na iznos od 364,98 eura od 26. srpnja 2014. do isplate,
i to do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje, od 1. kolovoza 2015. po stopi od 10,14% godišnje do 31. prosinca 2015., od 1. siječnja 2016. po stopi od 10,05% godišnje do 30. lipnja 2016., od 1. srpnja 2016. po stopi od 9,88% godišnje do 31. prosinca 2016., od 1. siječnja 2017. pa po stopi od 9,68% godišnje do 30. lipnja 2017., od 1. srpnja 2017. po stopi od 9,41% godišnje do 31. prosinca 2017., od 1. siječnja 2018. po stopi od 9,09% godišnje do 30. lipnja 2018., od 1. srpnja 2018. po stopi od 8,82% godišnje do 31. prosinca 2018., od 1. siječnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje do 30. lipnja 2019., od 1. srpnja 2019. po stopi od 8,30% godišnje do 31. prosinca 2019., od 1. siječnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje do 30. lipnja 2020., od 1. srpnja 2020. po stopi od 7,89% godišnje do 31. prosinca 2020., od 1. siječnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje do 30. lipnja 2021., od 1. srpnja 2021. po stopi od 7,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023 po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
II Nalaže se tuženici da tužitelju u roku od petnaest dana naknadi trošak postupka u iznosu od 2.437,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. listopada 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III U preostalom se dijelu, za iznos od 300,00 eura sa pripadajućom zakonskom kamatom, odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je javnom bilježniku Mirni Pliško iz [adresa], podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika radi isplate iznosa od 35.150,75 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirne Pliško iz [adresa], poslovni broj Ovrv- 75/2016-2 od 27. siječnja 2016. kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je prigovorio navodeći da u cijelosti osporava osnovanost prijedloga i rješenja o ovrsi, osporava račune kao vjerodostojne isprave, jer ugovorni odnos između stranaka nikada nije postojao. Tužitelj nije mogao ispostaviti fakture tuženici s obzirom da ista nikada nije naručila izvođenje radova i materijal od tužitelja. Tužitelj je morao ispostaviti fakture RR. Tuženica je imala zaključen Ugovor o izvođenju radova s RR od **.**.2012. RR je bio investitor, a tuženica izvođač radova. Međutim, određene radove i materijale nabavljao je sam RR te je on ugovarao određene poslove s trećima, za koje tuženica nema nikakve odgovornosti niti ima obveze prema njima. Upravo takva je situacija i u odnosu na tužitelja, jer je taj materijal (iz računa) i radove naručio direktno RR te je ugovarao i cijenu, zbog čega tuženica nema nikakvu obvezu plaćanja prema tužitelju. Kamen koji se spominje u računima bila je isključiva obveza RR. Osim toga, tuženica je imala određeni iznos novca koji je dobila kao izvođač i koji je potrošen, a kako ona nije investitor, onda ne postoji njezina obveza plaćanja prema trećima preko limita. RR duguje novac tuženici, zbog čega se i vode sudski postupci. Ističe i prigovor zastare. lzmeđu RR i tuženice vode se dva sudska postupka u svezi dokumentacije i plaćanja, koja su sporna, u tim sudskim postupcima nalazi se dokumentacija i provode se dokazi saslušanjem svjedoka i očevidom na licu mjesta te vještačenjem, a napravljeno je i izvansudsko vještačenje po vještaku građevinske struke UR koje potkrjepljuje njene tvrdnje.
3. Rješenjem ovog suda posl.br. Povrv 174/2016-13 od 25. srpnja 2017. predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
4. Na pripremnom ročištu tužitelj je, u bitnome, naveo da izvor prijepora započinje od Ugovora o izvođenju radova od 19. listopada 2012. (na str 16-17 ovog spisa) na kući u [adresa], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vlasnika i investitora RR. Predmetni ugovor je zaključen sa tuženikom " [obrt]" kao izvođačem. Uz ugovor su vezani troškovnici od 16. veljače 2012., 7. studenog 2012., 18. studenog 2013. i okončana situacija koja predstavlja popis materijala i radova i koju su ovjerili RR, tuženik u ovom predmetu i nadzor Arh biro, a koje će tužitelj dostaviti u spis predmeta. Tužitelj je bio podizvođač, angažiran od strane tuženika te je izvršio sve radove navedene u utuženim računima a koji su obuhvaćeni okončanom situacijom koju je tuženik potpisao. Novac je u cijelosti uplaćen na račun tuženika za sve izvedene radove, a uključujući i radove iz ovdje utuženih računa. U predmetu Općinskog suda u Puli P-2484/2015 je RR kao tužitelj tražio da mu se preda građevinska dokumentacija vezana za predmetni posao, a predmetu Općinskog suda u Puli P-3110/2015, sada P-148/2023, tužitelj IR kao vlasnica obrta " [obrt]" protiv tuženika RR traži isplatu razlike koja je potrebna za plaćanje ostalih podizvođača odnosno isplate razlike koja nije plaćena obrtu [obrt] na ime izvedenih radova za investitora RR. Tuženik je naveo da osporava sve navode tužitelja, a posebice one koje se odnose na odnos između RR i tuženice kao izvođača. Pored Ugovora o izvođenju radova od **.**.2012. RR i obrt [obrt] zaključili su jedan dodatni ugovor kojim su detaljno utanačili koje će radove od njih dvojice naručivati i izvoditi. Tim dodatkom ugovora RR je preuzeo obvezu za kamen odnosno tužitelja u ovom postupku. Dok je bilo novaca i po uputama RR koji je od kredita uzimao novac za sebe na ime pozajmica plaćani su svi podizvođači. Kada više novaca nije bilo tuženica nije mogla dalje plaćati pa je tako RR kao investitor ostao dužan i samoj tuženici za izvođenje radova. Da je tome tako u predmetu Općinskog suda u Puli posl. br. P-860/16 gdje je tužiteljica bila LR vl. obrta [obrt] jedna od podizvođača koja je tužila direktno RR te je ishodila pravomoćnu presudu u kojoj je RR obvezan platiti kao investitor izvedene radove i materijale. Tuženica osporava i osnovanost, i visinu i količinu izvedenih radova, osporava vlastitu pasivnu legitimaciju i ističe prigovor zastare jer su radovi izvedeni tijekom 2012. godine. Tuženica nije prihvatila okončanu situaciju, a u građevinske knjige i dnevnike pisanim putem na istima iznijela je prigovor za sve radove i materijale koje ona nije naručila.
5. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. listopada 2024. tužitelj je naveo da, s obzirom da tuženik osporava visinu tražbine, predlaže da se provede dokaz građevinskim vještačenjem i uviđajem na licu mjesta te da se prilikom provođenja istog saslušaju svjedoci i parnične stranke. Sud je raspravnim rješenjem pozvao tužitelja da u roku od 15 dana uplati iznos od 600,00 eura, na ime predujma troškova uviđaja i građevinskog vještačenja, uz upozorenje da će, ako navedeni iznos ne bude položen u danom roku, sud odustati od izvođenja dokaza.
6. Budući da tužitelj nije postupio sukladno raspravnom rješenju ovog suda posl.br. Povrv-87/2023-69 od 22. listopada 2024. sud je donio rješenje posl.br. Povrv- 87/2023-70 od 20. studenog 2024. kojim odustaje od izvođenja dokaza uviđajem na licu mjesta i građevinskim vještačenjem (čl. 153. st. 3. Zakona o parničnom postupku, dalje: ZPP).
7. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u isprave u spisu te u preslike spisa Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. P-2484/2015 i P-148/2023 (ranije P-3110/2015). Također, izvedeni su dokazi saslušanjem tužitelja te svjedoka PR i RR.
8. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Svjedok RR je iskazao kako slijedi: „Kad me se ukratko upoznaje s predmetom spora, nakon što su mi predočeni računi broj 17 i 25 sa str. 4 i 5 spisa, navodim da je radove navedene u tim računima izveo obrt FR na mojoj kući. Radovi su izvršeni u cijelosti te nisam imao nikakvih primjedbi na njihovu kvalitetu ni kvantitetu. Radove je u dogovoru sa mnom naručio obrt IR odnosno operativno PR, suprug tuženice. Jedini izvođač s kojim sam imao ugovor o izvođenju radova bio je obrt tuženice koji je potpisivao isprave u svezi isplate kredita sa bankom, a ostali izvođači koji su radili na kući su bili podizvođači koje je angažirao obrt tuženice. Svi radovi, uključujući i one koji su predmet računa br. 17 i 25 sa str. 4 i 5 spisa ovog predmeta su plaćeni obrtu tuženice i to od strane banke nakon izdavanja privremenih situacija te je sastavljena i okončana situacija i izvršena primopredaja radova. Radovi koji su predmet navedenih računa su sadržani u okončanoj situaciji. Na upit suca, a nakon što mu je predočena okončana situacijama na str. 145 do 164 spisa svjedok navodi da su kamenorezački radovi koje je izvršio ovdje tužitelj navedeni pod točkom V na str. 151 spisa i pod točkom V na str. 155 spisa. Na upite, svjedok RR je odgovorio: da su radovi bili zaključeni s obrtom tuženice po sistemu ključ u ruke, a što je bio i uvjet za dobivanje IPARD kredita; da je jedan od uvjeta je bilo zaključenje ugovora s jednim izvođačem po sistemu ključ u ruke, a taj glavni izvođač je mogao angažirati podizvođače; da računi tužitelju nisu plaćeni iz razloga što je PR novac koji je dobio od banke kao izvođač potrošio na kupnju stana te na kraju nije platio neke podizvođače, a to su uz ovdje tužitelja i PRIVO, ANT COM i ERMAN COMMERCE s time da je on (svjedok) za obveze prema ERMAN COMMERCE dao zadužnicu kao jamstvo za ovdje tužitelja, a sve za nabavu građevinskog materijala jer je tako tražio ERMAN COMMERCE; da je vrstu kamena preporučio ovdje tužitelj, a da je on zajedno sa PR pristao da se ugradi ta vrsta kamena; da o detaljima vezano uz materijal i radove nije razgovarao s IR već sa PR koji je vodio radove; da on ne zna kako je PR naručivao materijal; da je sa FR on razgovarao vezano uz rokove kada će se radovi izvršiti, a sve jer su radovi kasnili; da je uslijed kašnjenja u izvođenju radova propao IPPARD kredit koji je trebao biti odobren njegovoj supruzi, a sve budući da je obrt tuženika kasnio s izvođenjem radova na njegovoj kući; da nije siguran kada su izvedeni radovi od strane ovdje tužitelja, ali da je to bilo ili 2013. ili 2014. godine; da su u primopredajnom zapisniku od 14. listopada 2014. (koji mu je predočen, na str. 129 spisa) navedeni radovi koji u tom trenutku nisu bili dovršeni, a da tuženik te radove nije ni naknadno izvršio jer je napustio gradilište, a sve budući da je došlo do pogoršanja njihovih odnosa zbog kašnjenja radova i zbog toga što ovdje tuženik nije plaćao račune podizvođačima, između ostalog i ovdje tužitelju; da je vrijednost radova bila oko milijun i petsto tisuća kuna te da je sve isplaćeno od strane banke; da nije bilo nepredviđenih radova niti dodatno ugovorenih; da misli da je isplaćen iznos od oko milijun i petsto tisuća kuna bez PDV-a jer je tuženik izdavao račune banci s naznakom da je izvršen prijenos porezne obveze te je on (svjedok) platio PDV kada je prodao predmetnu kuću; da je predmetna kuća imala površinu od cca 290 m2.
10. Svjedok PR, inače suprug tuženice, iskazao je kako slijedi: „Ja sam suprug tuženice te operativno vodim poslovanje i radove za obrt tuženice te sam u tom obrtu bio zaposlen do pretprošle godine kada je obrt odjavljen. Radove koji su predmet utuženih računa tužitelj je obavio na gradilištu investitora RR. Radilo se o izgradnji kuće u [adresa]. Glavni izvođač na predmetnoj izgradnji bila je tuženica s time da je postojao ugovor te priloženi popis radova koje ista treba izvršiti, a radovi koji su predmet utuženih računa nisu među tim radovima. Naime, osim tuženice na predmetnom gradilištu je radilo još nekoliko izvođača i to tužitelj za kamene radove, Klen d.o.o. za stolariju, Privo d.o.o. koji je radio električne radove, a materijal se naručivao od Erman d.o.o. Žminj i Petrokov d.o.o.. Sve radove od navedenih izvođača naručivao je investitor RR te tuženica nije angažirala predmetne izvođače kao podizvođače. Pravi ugovor koji je dogovoren sa RR nije zaključen već smo ja u ime tuženice i RR popisali popis radova, a za koje je dogovoreno da će ih tuženica izvršiti. Međutim ,kako bi RR mogao ishoditi IPARD kredit trebalo je sastaviti fiktivni ugovor u kojem je tuženica naznačena kao jedini izvođač s obvezom izgradnje "ključ u ruke". Naime, prema tadašnjoj mjeri za dobivanje kredita je bilo potrebno da bude jedan izvođač. Međutim između stranaka se znalo da je predmetni ugovor fiktivan, a da vrijedi potpisani popis radova i prethodni dogovor. Kako bi odobreni kredit bio isplaćen tuženica je morala izdavati privremene situacije i na svoj račun primati isplatu, a zatim je sve sukladno prethodnom dogovoru novac raspodijelila podizvođačima i dobavljačima. Međutim u jednom trenutku dogodilo se da više nije bilo sredstava iz kredita. Naime, RR je trebao iznos PDV-a platiti iz svojih sredstava, a kako nije imao tih sredstava tuženica mu je prenosila dio novčanih sredstava dobivenih iz bankovnog kredita. Zbog navedenog na kraju je došlo do manjka novca za isplatu izvođačima i dobavljačima. Tako je RR ostao dužan tuženici iznos od 240.000,00 kuna radi naplate kojeg je tuženica pokrenula ovršni postupak pred Općinskim sudom u Puli. Zbog istog razloga nije bila moguća isplata ni ovdje tužitelju po računima utuženim u ovom predmetu. Nikakvog ugovora između tuženice i drugih izvođača na predmetnom gradilištu nije bilo pa tako ni sa ovdje tužiteljem, već je tuženica bila samo u ugovornom odnosom sa investitorom RR.“. Na upite suca, svjedok je odgovorio: da je tuženica po dobivenim sredstvima od banke dio istih isplaćivala izvođačima i dobavljačima na temelju faktura koje su isti dostavljali tuženici; da je tako tuženica platila jedan račun ovdje tužitelju u iznosu od 36.000,00 kuna za kamene erte, a ovdje utuženi računi nisu plaćeni; da je on prijavio RR europskom tužitelju u svezi s dobivenim IPARD kreditom te je o svemu prethodno navedeno obavijestio europskog tužitelja; da je popis radova na stranici 17 spisa on u ime tuženice dogovorio sa RR da će ih izvršiti tuženica, da je Ugovor o izvođenju radova na stranici 16 spisa fiktivni ugovor o kojem je on iskazivao, a koji je tuženica sa RR potpisala kako bi isti mogao ishoditi kredit za predmetne radnje; da on nije angažirao ovdje tužitelja već da je tužitelja angažirao RR te ga je on, sukladno prethodnom dogovoru sa tuženicom, uputio da tuženici fakturira račune za izvedene radove, a sve kako bi se mogao realizirati kredit kako je prethodno iskazao; da su radovi koji su predmet utuženih računa po tužitelju izvršeni 2014. Na upit tužitelja, svjedok je odgovorio: da su kamenarski radovi bili sadržani u troškovniku koji je bio sastavni dio ugovora o gradnji koji je tuženica zaključila sa RR; da je na račun tuženice isplaćen iznos od cca 1.550.000,00 kuna; da je plaćanja tuženici izvršila banka na temelju privremenih situacija; da je dio kamenarskih radova obuhvaćen privremenim situacijama, a da za ovdje utužene radove nije siguran jesu li obuhvaćeni situacijama; da su tuženica i investitor sastavili i okončanu situaciju te je sve potvrdio nadzorni inženjer F.
11. Tužitelj je iskazao kako slijedi: "Na predmetnom gradilištu investitora RR radio sam kamenoklesarske radove s time da me RR uputio na ovdje tuženicu kao podizvođača da će on (tuženik) platiti izvedene radove. Ja sam inače komunicirao sa PR koji je suprug tuženice. Tuženica mi je uredno platila prvi račun koji sam joj fakturirao za izvedene radove na predmetnom objektu, a ovdje utužene račune nije platila. PR mi je rekao da će tuženica platiti i ovdje utužene račune ali da prvo moraju riješiti neki spor sa RR. Međutim, do današnjeg dana predmetni računi mi nisu plaćeni.". Na upite, tužitelj je odgovorio: da on nema nikakvih saznanja o međusobnim odnosima između tuženice i RR; da on samo zna da su radovi izvršeni, a da mu tuženica iste nije platila; da je cijene radova fakturirao sukladno prethodno dogovorenim cijenama, a da se ne sjeća s kime je ugovorio same cijene; da on osobno nema saznanja je li RR platio predmetne radove tuženici niti u kojem iznosu; da su RR, PR i on (tužitelj) bili zajedno na gradilištu te su sve zajedno dogovorili, uključujući i cijene; da sama činjenica da je tuženica platila prvi račun govori u prilog tome da je ona trebala platiti naručene radove, a ne RR; da se zbog proteka vremena ne sjeća sa sigurnošću niti materijala, a niti radova koji su izvedeni; misli da se radilo o kamenim klupicama; da se radilo o kući u [adresa] sa bazenom; da je moguće da je radio neke radove uz rub bazena, ali da se to ne sjeća točno; da se on bavi radovima u kamenu i keramici; da se ne sjeća zbog proteka vremena tko je naručio vrstu kamena, ali moguće da je isti naručio RR; da se on skoro ničega ne sjeća zbog proteka vremena, ali zna da je napravio radove navedene u računima, a da isti nisu plaćeni; da ne zna bi li sada uspio pronaći račun za koji navodi da mu ga je tuženica platila, a sve iz razloga što mu je knjigovotkinja u međuvremenu umrla, a sada ima drugog knjigovođu; da će pokušati pronaći prethodni račun te da će ga dostaviti sudu; da je na predmetnom gradilištu radilo još izvođača, a da se ne sjeća je li samo on obavljao radove sa kamenom; da je moguće da on nije bio jedini izvođač za kamen jer je izdao samo tri računa što nije uobičajeno ako se rade svi radovi; da misli da se stavka 'dobava i ugradnja kamina' odnosi na kamenu ploču ispod kamina, a stavka 'dobava i ugradnja kuhinje' na radnu ploču kuhinje; da se ne sjeća kolika je veličina izvedenih radova na predmetnom gradilištu, a da zbog proteka vremena iste ne može niti precizno opisati.
12. Na temelju iskaza svjedoka RR utvrđeno je: da je tužitelj bio podizvođač na predmetnom gradilištu te je tužitelj radove navedene u utuženim računima izveo po narudžbi tuženice, koja je bila glavni izvođač na predmetnom gradilištu (investitora ŽR); da su radovi su izvršeni u cijelosti te nije bilo nikakvih primjedbi na njihovu kvalitetu ni kvantitetu; da je RR za predmetne radove platio naknadu tuženici nakon izdavanja privremenih situacija te je sastavljena i okončana situacija i izvršena primopredaja radova; da su radovi koji su predmet utuženih računa sadržani u okončanoj situaciji.
Iskaz svjedoka RR je, u bitnome, sukladan iskazu tužitelja i ispravama u spisu i to Ugovorom o izvođenju radova s RR od 19. listopada 2012., Primopredajnim zapisnikom od 14. listopada 2014. (na str. 129-130 spisa) te Okončanom situacijom (na str. 145-164 spisa) iz kojih proizlazi da je RR bio investitor, a tuženica izvođač radova, te su (prema iskazu svjedoka RR) utuženi radovi sadržani u okončanoj situaciji. U skladu s iskazom svjedoka RR je i činjenica koja među strankama nije sporna (a potvrdili su je u svojim iskazima i tužitelj i svjedok PR, suprug tuženice), da je upravo tuženica platila prvi račun za izvedene radove tužitelju.
Sud nije prihvatio iskaz svjedoka PR, supruga tuženice, u dijelu u kojem je protivan prethodno navedenim utvrđenjima.
13. S obzirom da je utvrđeno da je tuženica naručila radove koji su predmet utuženih računa, da je tužitelj te radove u cijelosti izvršio (bez primjedbi na kvantitetu i kvalitetu), te da utuženi računi nisu plaćeni (tuženica ni ne tvrdi da su plaćeni), tuženica je dužna tužitelju platiti cijenu za izvršene radove (čl. 620. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, dalje: ZOO). Iako je u konkretnom slučaju ugovor o građenju u pisanom obliku zaključen samo između investitora i glavnog izvođača (ovdje tuženice), a ne i između glavnog izvođača (ovdje tuženice) i podizvođača (ovdje tuženika), ugovor o građenju zaključen između tužitelja i tuženice (u usmenom obliku) je osnažen i smatra se valjanim iako nije sklopljen u pisanom obliku, jer su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju (čl. 294. ZOO-a), a što potvrđuje i činjenica da je tuženica platila prvi račun za izvedene radove tužitelju.
14. Na temelju iskaza svjedoka RR utvrđeno je da su utuženi izvedeni radovi od strane ovdje tužitelja izvedeni 2013. ili 2014. godine, što odgovara činjenici da je primopredaja izvršena uz zapisnik od 14. listopada 2014. Prijedlog za ovrhu podnesen je 20. travnja 2016. Stoga nije protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. st. 1. ZOO-a pa tuženica neosnovano prigovara zastari.
15. Tuženica je osporila i visinu utuženih računa, ali paušalno, ne navodeći konkretne primjedbe na pojedine stavke utuženih računa, niti je navela koja bi po njoj trebala biti „prava“ cijena za izvedene radove.
Imajući u vidu da je investitor RR radove koji su predmet ovdje utuženih računa u cijelosti platio tuženici na temelju privremenih situacija i okončane situacije koje je tuženica prihvatila (a u kojim situacijama su sadržani utuženi radovi), da tuženica nije ustvrdila da bi ona na cijeni tih radova (koje su izvršili podizvođači, a ona naplatila od investitora) imala neku zaradu/maržu, da tuženica nije iznijela konkretne primjedbe na pojedine stavke utuženih računa niti je navela koja bi po njoj trebala biti cijena za izvedene radove, kao i da nije bilo prigovora da utužene cijene ne odgovaraju onima iz okončane situacije, sud je temeljem čl. 464.a ZPP-a (po slobodnoj ocjeni), utvrdio da je tuženica tužitelju dužna platiti cijenu radova koja je navedena u utuženim računima.
15. S obzirom na sve navedeno sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev te, temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a, održao na snazi predmetno rješenje o ovrsi (uz izmjenu valute kn/eur po fiksnom tečaju 7,5345), i time presudio kao u točki I izreke. Na dosuđene iznose glavnice sud je dosudio zatezne kamate na temelju čl. 29. st. 1. ZOO- a, a po kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima. Određen je paricijski rok od 15 dana, sukladno čl. 328. st. 2. ZPP-a.
16. Prilikom donošenja odluke o trošku sud je dosudio jedinstveni trošak postupka primjenjujući Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., prema kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje odlukom kojom se odlučuje o ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.
17. Temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, tuženiku je naloženo (u točki II izreke) da tužitelju naknadi:
- nastali trošak ovršnog postupka i to za sastav prijedloga za ovrhu iznos od 131,89 eura (Tbr. 11.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: Tarifa),
- trošak parničnog postupka, i to: za zastupanje na ročištima od 26. veljače 2019., 8. studenog 2019., 23. veljače 2021., 22. studenog 2023., 29. lipnja 2024., 21. listopada 2024., 20. siječnja 2025., 24. travnja 2025. i 9 srpnja 2025. iznos od 50,00 eura po podnesku (Tbr. 8. t. 4. Tarife), za sastav podnesaka od 22. studenog 2024. i 12. lipnja 2025., iznos od 200,00 eura po podnesku (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu 29. siječnja 2018. iznos od 100,00 eura (Tbr. 9. t. 2. Tarife), za zastupanje na ročištima od 25. travnja 2024. te 21. siječnja, 25. travnja, 10. srpnja i 5. rujna 2025. iznos od 200,00 eura po ročištu (Tbr. 9. t. 1. Tarife), PDV u iznosu od 487,50 eura, ukupno 2.437,50 eura. Na priznati trošak tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata (zatražena u prijedlogu za ovrhu) od presuđenja do isplate. Budući da trošak postupka ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, tužitelju su na trošak postupka, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, dosuđene zakonske zatezne kamate po stopi koja se odnosi na ostale odnose (točka II izreke).
18. Tužitelju nisu priznati zatraženi putni troškovi punomoćnika tuženika u ukupnom iznosu od 300,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Naime, ti troškovi tužiteljevog punomoćnika (odvjetnika) nisu bili potrebni radi vođenja parnice, s obzirom na to da u sjedištu ovog suda djeluje više odvjetnika koji su svi jednako bili sposobni zastupati tužitelja, a ako je tužitelj bio drugačijeg mišljenja onda je taj trošak svojeg punomoćnika dužan snositi sam. Stoga je u pogledu preostalih traženih troškova postupka (iznad dosuđenih) tužiteljev zahtjev odbijen (točka III izreke).
U Pazinu, 15. listopada 2025.
Sudac
Ivan Dujić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467a ZPP-a).
DNA:
- Tužitelju po pun.,
- Tuženiku po pun.
