Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Pr-3893/2021-45
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv prvotuženika KD ČISTOĆA d.o.o., Rijeka, Dolac 14, OIB: 06531901714 i drugotuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Marinu Matiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave, zaključene 13. prosinca 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika prvotuženika PZ, dipl. iur. zaposlenog kod prvotuženika i punomoćnika drugotuženika, objavljene 15. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se prvotuženiku KD ČISTOĆA d.o.o., Rijeka, Dolac 14, OIB: 06531901714 i drugotuženiku EUROHERC osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete solidarno isplate iznos od 5.582,75 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa nadalje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od 4.645,30 eura na ime neimovinske štete od 3. rujna 2021. pa do isplate, a na iznos od 937,45 eura na ime imovinske štete od 16. listopada 2025. pa do isplate, sve u roku 15 dana.
II. U preostalom dijelu, iznad iznosa od 5.582,75 eura, a do zatraženog iznosa od 5.746,90 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, zahtjev tužitelja se odbija.
III. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade parnične troškove u iznosu od 3.410,05 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Tužba se smatra povučenom za iznos od 663,61 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 9. lipnja 2020., kao radnik prvotuženika, doživio ozljedu na radu na radnom mjestu pometača - vozača, kada se isti, prilikom pokrivanja baje za otpad, poskliznuo na mokrom terenu koji je bio prekriven lišćem. U predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio ozljedu: leziju medijalnog meniska te je zbog liječenja predmetne ozljede proveo na bolovanju devet mjeseci. Isključivi razlog ozljeđivanja tužitelja jesu opasna djelatnost kojom se prvotuženik bavi, otežani i nesigurni uvjeti rada, opasnost površina za kretanje te manifestacija profesionalnog rizika i povećani rizik posla. Obzirom je došlo do ozljede na radu, za ozljeđivanje tužitelja je odgovoran njegov poslodavac (prvotuženik) koji odgovara temeljem odredbe čl. 111. Zakona o radu te čl. 25. Zakona o zaštiti na radu po principu objektivne (kauzalne) odgovornosti iz razloga propusta osiguranja zaštite na radu i sigurnih uvjeta rada. U konkretnom slučaju, tuženik je propustio osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju u skladu s pravilima zaštite na radu (čl. 41. st. 1. ZZR). Isto tako, poslodavac je i u smislu odredbe čl. 44. st. 1. ZZR obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima. Kako prvotuženik ima osiguranu odgovornost iz djelatnosti kod drugotuženika, neprijeporna je i njegova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj se istome obraćao mirnim putem sa zahtjevom za naknadu štete, no kako je isti njegov zahtjev otklonio, tužitelj je prisiljen svoja prava ostvarivati putem suda. Neposredno nakon štetnog događaja tužitelj je zaprimljen na HMT KBC Rijeka gdje mu je pružena prva pomoć te je obrađen od strane liječnika specijalista. Radi stabilizacije i poboljšanja zdravstvenog stanja tužitelj je odlazio na brojne specijalističke preglede te je obavljao višestruke fizikalne terapije, a što je sve razvidno iz priležeće medicinske dokumentacije. Kroz dugi vremenski period tužitelj je trpio bolove, a koji i danas perzistiraju. Neposredno nakon ozljeđivanja tužitelj je trpio jake bolove, kao i prilikom prvih dana terapija, a koji su trajali minimalno 5 dana, bolovi su potom bili srednjeg intenziteta i bili su prisutni nakon procesa liječenja te su trajali minimalno 30 dana da bi potom prešli u bolove lakog intenziteta koji su trajali minimalno 60 dana, koji se i danas javljaju, a što je i razvidno iz priložene medicinske dokumentacije. Kao posljedica traume zaostao je i strah sa trajnim posljedicama. Obzirom na dinamiku štetnog događaja koji je bio vrlo traumatičan za tužitelja, kod istog se u trenutku samog štetnog događaja javio strah za zdravlje. Strah jakog intenziteta trajao je1 dan, strah srednjeg intenziteta minimalno 15 dana dok je strah slabog intenziteta trajao još minimalno 30 dana. Tužitelju je , također kao posljedica ovog štetnog događaja zaostalo naruženje (postoperativni ožiljak na lijevom koljenu), a što predstavlja naruženje lakog stupnja koje je samo ponekad vidljivo trećim osobama. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je zaostalo smanjenje općeg životnog aktiviteta pa će isti imati potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti. Naime, kod tužitelja su, i nakon završenog liječenja te provedene fizikalne terapije, zaostale brojne tegobe koje tužitelj osjeća i danas i nakon dugotrajnog liječenja i provođenja postupka fizikalne terapije i iste iznose minimalno 7 % Obzirom da je Naslovni sud dužan prilikom određivanja visine pravične novčane naknade sukladno čl. 1100. ZOO-a valorizirati činjenice koje sud vezuju na temelju čl. 186. st. 1. ZPP-a i koje predstavljaju pravni temelj zahtjeva oštećenika za naknadu povreda prava osobnosti kao neimovinske štete, važno je tužitelja detaljno saslušati radi individualizacije pretrpljenih povreda prava osobnosti. Zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužitelju je nastala imovinska šteta pa (čl. 1095. ZOO-a) stoga isti od tuženika potražuje naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege te troškova puta i liječenja. Imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljeda tužitelju je bila potrebita tuđa pomoć i njega u dužem razdoblju i to kao višesatna pomoć članova obitelji prilikom provođenja vježbi nakon otpuštanja iz bolnice, a i prilikom pratnje na specijalističke preglede i terapiju. Predmetna je pomoć tužitelju bila potrebna u vremenskom razdoblju od 30 dana po 3 sata dnevno te još daljnjih 60 dana po 2 sata dnevno (210 sati x 30,00 kn = 6.300,00 kn) Jedan sat nestručne tuđe pomoći i njege potražuje se, sukladno sudskoj praksi, u visini od 30,00 kn do 35,00 kn. Na ime troškova puta i liječenja tužitelj potražuje 2.000,00 kn (odlasci na terapije, kontrole i preglede, troškovi lijekova i krema), a koji troškovi su bili neophodni budući je tužitelj morao provoditi fizikalnu terapiju te odlaziti na specijalističke preglede i zbog toga je bio izložen dodatnim troškovima. Zateznu kamatu tužitelj potražuje sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a od dana podnošenja tužbe.
2. U odgovoru na tužbu prvotuženik KD ČISTOĆA d.o.o., Rijeka (dalje: prvotuženik) u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako je tužitelj zadobio lakše ozljede, a ne težu ozljedu. Ozljeda nije prouzročila nikakav strah niti bolove dužeg trajanja, niti pomoć treće osobe. Razlozi ozljeđivanja nisu nesigurni uvjeti rada i neadekvatna sredstva rada, već se nalaze na strani tužitelja. Tužitelj se kretao javnom površinom i propustio je uobičajenu pažnju - da ne hoda po skliskom lišću. Nadalje navodi kako iz medicinske dokumentacije hitnog prijema i obrade nisu utvrđeni znakovi povrede meninskusa, kao niti naknadno učinjenom magnetskom rezonancom, već su utvrđene druge kronične bolesti koljena. Predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti.
3. U odgovoru na tužbu drugotuženik EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb (dalje: drugotuženik) u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Drugotuženik priznaje činjenicu da prvotuženik s drugotuženikom ima sklopljenu policu osiguranja odgovornosti iz djelatnosti br. 804179791. U privitku se dostavlja polica osiguranja te pripadajući Uvjeti za osiguranje. Drugotuženik osporava postojanje solidarne odgovornosti prvotuženika i drugotuženika. Drugotuženik osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva obzirom je do štetnog događaja došlo isključivom krivnjom odnosno nepažnjom tužitelja. Osporavaju se navodi iz tužbe da je cit: "…prvotuženik propustio osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju obzirom je do štetnog događaja došlo kod spremnika za smeće koje je sam tužitelj bio dužan održavati čistim obzirom na njegovo zanimanje koje se navodi u tužbi kao pometača. Drugotuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva obzirom drugotuženik kao osiguratelj prvotuženika ne odgovara isto kao i prvotuženik nego sukladno sklopljenom ugovoru o osiguranju i pripadajućim uvjetima za osiguranje. Tako je tuženikovim Uvjetima za osiguranje od odgovornosti ugovoreno u čl. 1. st. 2. Uvjeta, kako osigurani slučaj predstavlja radnja, odnosno propust poslodavca. navoda tužbe, bez obzira na argumentaciju tužitelja, razvidno je kako nema nikakve radnje niti propusta poslodavca tužitelja. Budući prvotuženik i drugotuženik ne odgovaraju tužitelju za nastalu štetu na jednak način, jasno je kako isti ne mogu biti solidarno obvezani za naknadu štetu tužitelju. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Visinu tužbenog zahtjeva s naslova povrede prava osobnosti osporava kao previsoko postavljenu. Tužitelj od ranije ima opsežne degenerativne promjene lijevog koljena Također, liječenje tužitelja još nije završeno niti je tužitelj, po stavu drugotuženika, dostavio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju. Osporava se zatraženi tijek kamata. Nadalje, u ovom predmetu imaju se koristiti opća pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u ZOO/05, i to u odredbama čl. 19, 1046. i 1100. Kako je u odredbi čl. 1100. st.1. ZOO/05, propisano, cit.: U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to 1. težina povrede i 2. okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.“ upućeni smo na zaključak: „Da svaka povreda prava osobnosti [pa i prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje] ne znači istovremeno i pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu“. Prethodno stoga što sud mora najprije utvrditi „težinu povrede“ da bi ocijenio opravdava li ista dosudu pravične novčane naknade i u kojoj visini. Potom bi trebao uzeti u obzir i okolnosti pod kojima se povreda dogodila (objektivne okolnosti činjeničnog supstrata konkretnog slučaja, kao i neke subjektivne okolnosti, npr. životna dob i sl.). Da bi opisane zadaće (iz čl. 1100. st.1. ZOO/05) u postupku sud uspješno i u razumnom roku obavio potrebno je „razvrstati“ moguće povrede prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje u stupnjeve po njihovoj težini1 [jer nemogućnost da se ozljeda stupnjuje ili kategorizira dovodi do zaključka o neopravdanosti dosude pravične novčane naknade i obrnuto, svako stupnjevanje povrede po težini opravdava dosudu pravične novčane naknade. Zahtjev s naslova tuđe njege i pomoći tužitelja osporava se kao previsoko postavljen u ukupnom iznosu kao i da bi cijena sata nestručne pomoći iznosila 35,00 kn. Tuženik osporava osnovanost zahtjeva i pravo tužitelja na zateznu kamatu na parnični trošak od donošenja prvostupanjske presude. Ista bi tužitelju pripadala samo i isključivo da tuženik parnični trošak ne podmiri u paricijskom roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i to samo u ovršnom postupku, jasno dođe li do istog, odnosno ne ispuni li tuženik svoju obvezu u paricijskom roku, za slučaj da uopće bude obvezan podmiriti parnične troškove. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, proveden je dokaz vještačenjem po pravnoj osobi Ad hoc sigurnost j.d.o.o. Rijeka, po vještaku zaštite na radu mr. sig. ĆZ, dipl. ing., čiji Nalaz i mišljenje od 10. veljače 2023. prileži na stranici 103-106 spisa, usmeno očitovanje na stranici 122- 124 spisa, kao i dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Željku Cesarcu, čiji Nalaz i mišljenje od 26. svibnja 2023. prileži na 266-274 spisa, a usmeno očitovanje na isti na stranici 289-293 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka ĐZ (stranica 71 spisa), te tužitelja kao stranke (stranica 70-71 spisa).
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 25/13, 89/14 – odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23; dalje ZPP), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim u pretežitom cijelosti.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu štete (neimovinske i imovinske) koju tužitelj potražuje od prvotuženika, kao svog poslodavca, i drugotuženika, kao osiguratelja njegova poslodavca, vezano za štetni događaj koji je dogodio 9. lipnja 2020.
7. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio podneskom od 6. srpnja 2023. (stranica 276-277 spisa), ispravljenim na ročištu od 17. listopada 2023. (stranica 289-293 spisa) na način naveden u izreci presude.
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača specijalnih vozila temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2019. (stranica 94-95 spisa), kao i da se 9. lipnja 2020., prilikom obavljanja svog posla i to pokrivanja kontejnera za glomazni otpad pao, poskliznuo se na mokru cestu pokrivenu lišćem, uslijed čega se ozlijedio. Također, nije sporno da je zbog opisanog ozljeđivanja tužitelj pretrpio štetu, kao i da mu je predmetna ozljeda priznata ozljedom na radu od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje dana 25. lipnja 2020., pod evidencijskim brojem 6101090620012020 (stranica 10 spisa).
9. Međutim, sporno je postoji li valjan pravni osnov temeljem kojeg bi tuženici bili u obvezi naknaditi tužitelju nastalu štetu, visina tužitelju proizašle štete, kao i pitanje doprinosa tužitelja nastanku ovog štetnog događaja.
10. Tijekom trajanja postupka tuženici su ustrajali u navodu kako je do ozljeđivanja tužitelja došlo isključivo njegovom krivnjom i nepažnjom.
11. Ocjenom izvedenih dokaza, a osobito ocjenom iskaza tužitelja kao stranke (stranica 70-71 spisa) kojem ovaj sud poklanja vjeru u odnosu na dinamiku i način nastanka štetnog događaja, budući da je suglasan materijalnoj dokumentaciji u spisu (prijavi o ozljedi na radu, medicinskoj dokumentaciji i Nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. Željka Cesarca) i iskazu svjedoka ĐZ, utvrđeno je da je u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod prvotuženika, na radnom mjestu vozača i to 20 godina. Predmetnog dana da je dobio nalog da povuče kontejner od pet kubika za glomazni otpad u Sušačkoj Dragi. Padala je kiša, a kontejner da se nalazio ispod drva, i dok je pokrivao smeće s mrežom da ne leti dok vozi, da se poskliznuo, ne zna je li se poskliznuo na lišće, da je pao i čuo da mu je nešto poskočilo tj. kvrcnulo u lijevom koljenu. Taj trenutak da nije bilo ništa strašno, no kada je došao u firmu da više nije mogao hodati. To da se dogodilo oko 9,30 sati, a u firmu s kamionom da se vratio oko 10,00 sati. Šef ĐZ da ga je odvezao na hitnu, gdje da su ga slikali, prvo da nisu ništa utvrdili, a nakon nekog vremena da je bio na magnetnoj rezonanci kada su utvrdili to nešto unutra, a da ne zna kako se to zove. Operiran je u Lovranu, četiri do pet mjeseci nakon ozljede, a u bolnici da je bio tri dana. Na bolovanju da je bio šest ili osam mjeseci, sada da se više ne sjeća.
12. Suglasno navedenom, iskazivao je i svjedok ĐZ, voditelja Službe prikupljanja neopasnog otpada kod prvotuženika, koji je naveo (stranica 71-72 spisa) da je u vrijeme ovog štetnog događaja bio nadređen tužitelju, da mu je predmetnog dana dao radni zadatak, a zbog proteka vremena (štetni događaj se zbio 9. lipnja 2020., dok je iskaz dan na ročištu od 5. prosinca 2022.) da se ne sjeća što je tužitelj trebao raditi, s time da se bavi prijevozom otpada. Također je naveo kako se sjeća da je ozljeda prijavljena i da je tužitelja odvezao na Hitnu na Sušak, dok da se drugog ne sjeća.
13. Prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18; dalje ZZR) poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, a na koju utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Iznimno od stavka 1. ovog članka poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati (stavak 2.).
14. Dakle, da bi poslodavac odgovarao radniku za štetu nužno je utvrditi da je šteta nastala na radu i u vezi s radom u kojem slučaju poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti.
15. Isti princip odgovornosti propisan je odredbom čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje ZR).
16. Ovdje se napominje kako se odgovornost drugotuženika temelji na obvezi iz ugovornog osiguranja od odgovornosti iz čl. 965. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO).
17. Ističe se da odnos prvotuženika i drugotuženika, kao osiguranika i osiguravatelja, samo ovlašćuje tužitelja na izbor osobe od koje će štetu naplatiti, odnosno ovlašten je naknadu zahtijevati od oba sudionika osigurateljnog odnosa, iz kojeg proizlazi njihova solidarna odgovornost spram trećeg, u konkretnom slučaju spram tužitelja.
18. Na okolnost utvrđenja eventualnih propusta na strani prvotuženika zbog kojih je došlo do predmetnog štetnog događaja sud je proveo dokaz vještačenjem po pravnoj osobi Ad hoc sigurnost j.d.o.o. iz Rijeke, po vještaku mr. sig. ĆZ, dipl. ing., koji u nalazu i mišljenju od 10. veljače 2023. (stanica 103-106 spisa) navodi kako je nesporna činjenica da je tužitelj doživio ozljedu na radu na svom radnom mjestu, a u smislu Zakona o zaštiti na radu pod pojmom mjesto rada podrazumijeva se svako mjesto na kojima radnici i osobe na radu moraju biti, ili na koje moraju ići, ili kojemu imaju pristup tijekom rada zbog poslova koje obavljaju za poslodavca, kao i svaki prostor odnosno prostorija koju poslodavac koristi za obavljanje poslova i koja je pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom. Nadalje navodi kako je prvotuženik kao poslodavac ispunio svoju obvezu izrade Procjene rizika na radu za radno mjesto vozač specijalnih vozila (stranica 90-93 spisa), osposobljavanja za rad na siguran način radnika (zapisnik o osposobljenosti za rad na siguran način za radno mjesto vozač od 4. svibnja 2006. prileži na stranici 88 spisa), te da je tužitelj stručno i zdravstveno sposoban za obavljanje poslova na svom radnom mjestu vozač to jest rukovanju i upravljanju radnom opremom vozilom kojim je upravljao (uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika za poslove vozača od 10. svibnja 2019. prileži na stranici 89 spisa). Nadalje utvrđuje da prvotuženik kao poslodavac u ovom slučaju nije mogao utjecati na ispravnost površina kojima se tužitelj kretao u trenutku nastanka štetnog događaja obzirom da se radi o javnim površinama na kojima nema neposredni nadzor, a radi sprječavanja ozljeda koje imaju za posljedicu kao u ovom slučaju, prvotuženik da može osigurati dodatna osposobljavanja radnika za rad na siguran način te na taj način radnike upozoriti na javne površine kojima se radnici kreću, pogotovo prije nepovoljnim vremenskim uvjetima, uz napomenu kako je tužitelj osposobljen za rad na siguran način 2006., dakle prije 14 godina od trenutka nastanka štetnog događaja.
19. Nalaz i mišljenje pravne osobe Ad hoc sigurnost j.d.o.o. iz Rijeke, po vještaku mr. sig. ĆZ, dipl. ing., sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s dokumentacijom u spisu, uz napomenu kako je vještak na ročištu održanom 24. travnja 2023. (stranica 122-124 spisa), u usmenom obrazloženju naveo vezano za obvezu periodičnog ponovnog osposobljavanja za rad na siguran način da nije propisana obveza periodičkog osposobljavanja temeljem Zakona o zaštiti na radu i ostalih podzakonskih akata, to da su obveze poslodavca u vezi s organiziranjem i provođenjem zaštite na radu prema kojima je poslodavac obvezan voditi računa o sposobnostima radnika koje mogu utjecati na zaštitu na radu temeljem čl. 17. Zakona o zaštiti na radu. Na upit punomoćnika drugotuženika je li nešto u ovom konkretnom slučaju na strani tužitelja ukazivalo da mu je bilo potrebno ponovno periodično osposobljavanje za rad na siguran način vještak je naveo da je tužitelj zadnji put osposobljen za rad na siguran način prije 14 godina, a u tom vremenskom razdoblju, ukoliko je došlo do promjena u procesu rada, to jest uvođenja novih tehnologija i slično, poslodavac da je bio dužan osposobiti radnika. Na daljnji upit je li iz dokumentacije koju je prvotuženik dostavio u spis vidljivo da je bilo promjena u radnom procesu prvotuženika, vještak je odgovorio da nije.
20. Nadalje, uvidom u Prijavu o ozljedi na radu (stranica 7-9 spisa) ovaj sud utvrđuje da je prvotuženik kao uzrok ozljede tužitelja (točka 38.) naveo oznaku 870 – "ostala neprimjenjena posebna pravila zaštite na radu koja nisu navedena pod oznakama 851 do 860" Pravilnika o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu ("Narodne novine" 52/84; u nastavku Pravilnik), a što je suprotno osnovnom pravilu zaštite na radu, a to je da poslodavac osigura sigurne uvjete za rad. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud zaključuje da je i sam prvotuženik prijavu o ozljedi na radu ispunio na način kojim potvrđuje svoju odgovornost.
21. U ovom konkretnom slučaju prvotuženik se ne može osloboditi od odgovornosti jer do štetnog događaja nije došlo zbog uzroka koji se nalazi izvan stvari i čije se djelovanje nije moglo izbjeći niti predvidjeti, s time da ovaj sud zaključuje kako iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelj neposredno prije nastanka štetnog događaja postupao nepažljivo, pa niti u krajnjoj nepažnji, uz napomenu da je teret dokaza o protivnom na tuženicima, koji takve dokaze nisu priložili do zaključenja prethodnog postupka.
22. Naime, poslodavac odgovara za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po objektivnoj odgovornosti, a teret dokaza da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje ili umanjenje odgovornosti na temelju odredbe čl. 25. st. 2. ZZR-a je na poslodavcu. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je radnik postupao protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu i to namjerno ili zbog krajnje nepažnje.
22.1. Namjera je oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kad je radnik svjesan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu odnosno kad radnik želi i uzrok, a krajnja nepažnja postoji kad se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik. Uz navedeno, poslodavac mora dokazati i kumulativni uvjet za oslobođenje od odgovornosti - da na te okolnosti nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu
23. Da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je da postoji štetni događaj, štetna posljedica i adekvatna uzročna veza. Ovaj sud smatra da je tužitelj prilaganjem navedenih dokaza (prijave o ozljedi na radu i drugih materijalnih dokaza, iskaza svjedoka i samim svojim iskazom) u cijelosti dokazao da je predmetna ozljeda nastala na radu, i to upravo na mjestu i na način opisan u tužbi, pri obavljanju redovnih poslova, za vrijeme trajanja radnog vremena i to dok je tužitelj pokrivao kontejner s glomaznim smećem s mrežom kako smeće ne bi letjelo dok vozi kamion, uz napomenu da se predmetni kontejner nalazio ispod drva, slijedom čega se poskliznuo na mokro lišće jer je predmetnog dana padala kiša, pri čemu je ozlijedio lijevo koljeno. Navodi prvotuženika i drugotuženika da je do štete došlo padom tužitelja uzrokovanog njegovom krivnjom, bez ikakvog utjecaja prvotuženika kao poslodavca, a koji je poduzeo sve potrebne i propisane mjere zaštitu zaštite na radu u cilju sigurnog odvijanja radnog procesa i da nema propusta u primjeni mjera zaštite na radu odnosno da su se ostvarili zakonski razlozi isključenja odgovornosti poslodavca za nastanak štete su po ocjeni ovoga suda neutemeljeni.
24. Činjenica je da je tužitelj kritične prigode doživio nezgodu prilikom kretanja po mokrom terenu - cesti pokrivenoj lišćem, no samim tim to ne umanjuje odgovornost tuženika jer takvo kretanje tužitelja ne upućuje na krajnju nepažnju tužitelja, ni na njegovu namjeru. Naime, tužitelju se nezgoda dogodila za vrijeme obavljanja redovnih radnih zadataka i na radnom mjestu na način kako je sam iskazao, kojem iskazu ovaj sud nije imao razloga ne povjerovati bez obzira što nitko njegov pad nije vidio.
25. Do ozljeđivanja tužitelja došlo je uslijed poskliznuća, a potom pada na mokroj asfaltiranoj površini pokrivenoj lišćem, po kojoj je tužitelj morao hodati (jer se tamo nalazio kontejner za glomazni otpad od pet kubika kojeg je morao povući) obavljajući svoj radni zadatak (pokrivajući kontejner mrežom kako smeće ne bi letjelo dok ga vozi). U ponašanju tužitelja kritične prigode nije bilo nepravilnosti i u tome nema njegovog doprinosa nastanku štetnog događaja (kontejner od pet kubika za glomazni otpad koji je morao povući stajao je ispod drva, a do poskliznuća došlo je u trenutku kada je kontejner pokrivao mrežom kako smeće ne bi letjelo dok vozi, na nogama je imao radne cipele koje je dobio od prvotuženika, uz napomenu da se taj kontejner, visine 1,20 metara, nalazio na cesti, a mrežu je postavljao pomalo jer je bila mokra, i to dio po dio, nakon čega bi je raširio, jer je ista dužine pet metara), pa stoga postoji odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužitelju u svezi obavljanja redovnih poslova.
26. Dakle, tužitelj je poslove svog radnog mjesta predmetnog dana obavljao na uobičajeni način, s dužnom pažnjom i po nalogu poslodavca, uz napomenu da iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je predmetni posao obavljao 18 godina, iz čega proizlazi da je imao dovoljno radnog iskustva za obavljanje predmetnog radnog zadatka na siguran način. Tijekom rada radnik mora povjereni posao obavljati s dužnom pažnjom te odgovorno postupati u slučaju nastanka opasnosti za njegovo zdravlje i sigurnost, a u ovom slučaju nije izostala pažnja tužitelja, već naprotiv, tužitelj je navedene prigode u svemu postupao s dužnom pažnjom kao i u skladu s osposobljenošću za rad na siguran način. Šteta je tužitelju nastala uslijed poskliznuća na mokroj cesti (padala je kiša) pokrivenoj lišćem (kontejner se nalazio ispod drva), koje je uzrokovano objektivnim razlogom i tada za takvu štetu odgovara poslodavac budući da je isti odgovorna osoba za nastanak konkretne štete. Osim toga, teret dokaza postojanja razloga koji isključuju prvotuženikovu objektivnu odgovornost u smislu gore citiranih odredbi leži isključivo na poslodavcu koji u ovom postupku nije uspio dokazati isključivu odgovornost samog radnika, ovdje tužitelja u nastanku predmetne nezgode
27. Slijedom navedenog, sud ne nalazi da bi bile ispunjene pretpostavke za podijeljenu odgovornost zbog doprinosa tužitelja nastanku štete u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a, već bi se ovdje moglo raditi o slučaju koji se dogodio, međutim i u tom slučaju tuženici snose odgovornost za štetne posljedice u smislu odredbe čl. 1045. st. 3. ZOO-a, uz napomenu kako takvu odgovornost ne isključuje ni činjenica što protiv tuženika zbog ovog štetnog događaja nije pokrenut kakav postupak (iz dopisa Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zaštite na radu od 8. prosinca 2022. na stranici 76 spisa proizlazi da Državni inspektorat, Područni ured Rijeka nije zaprimio nikakvu obavijest u svezi navedene ozljede na radu i nije obavio inspekcijski nadzor).
28. Slijedom navedenog, po mišljenju ovoga suda u ovoj pravnoj stvari radi se o isključivoj odgovornosti tuženika na temelju odredbe čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a, što znači da odgovaraju za štetu samom činjenicom što je nastala šteta posljedica ozljede tužitelja na radu i da tužitelj svojom radnjom ili propustom nije pridonio njezinom nastanku.
29. Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi brigu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Odredba čl. 1046. u svezi čl. 19. i odredba čl. 1100. ZOO-a reguliraju štetu po osnovu povrede prava osobnosti (neimovinsku štetu), dok odredba čl. 1093. st. 2. ZOO-a regulira naknadu imovinske štete u dijelu naknade troškova liječenja od zadobivenih ozljeda te drugih potrebnih troškova u svezi s liječenjem.
29.1. U svezi s naprijed navedenim zakonskim odredbama tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja.
30. U odnosu na visinu štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Cesarcu, specijalisti kirurške ortopedije, čiji nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu i nakon pregleda tužitelja, uz napomenu da je u usmenom obrazloženju danom na ročištu 18. listopada 2023. (stranica 289-293 spisa) otklonio primjedbe tuženika danih na isti.
30.1. Slijedom svega navedenog, sud je odbio dokazni prijedlog drugotuženika glede provođenja novog medicinskog vještačenja jer je stalni sudski vještak u usmenom obrazloženju na primjedbe tuženika argumentirano i jasno odgovorio, pa je sud prihvatio postignute rezultate u odnosu na sporne i odlučne činjenice, slijedom čega, pa ni u smislu odredbe čl. 261. ZPP-a nije zatražio mišljenje drugog vještaka, smatrajući ga kompetentnim za vještačenje u ovom parničnom postupku, slijedom čega je cijenio činjenično stanje onako kako je bilo utvrđeno u tijeku postupka.
31. Tako vještak u nalazu i mišljenju od 26. svibnja 2023. (stranica 266-274 spisa) navodi da je tužitelj 9. lipnja 2020. nastradao na radnom mjestu (poskliznuće na mokrom terenu), kojom prilikom je zadobio oštećenje – leziju unutarnjeg (degenerativno promijenjenog) lijevog koljena (medijalni menisk – MM). Vještak u nalazu navodi kako je neposredno po predmetnoj nezgodi tužitelj obrađen u Objedinjenom hitnom bolničkom prijamu KBC Rijeka, Lokalitet Sušak. U nalazu se navodi da se kod prve obrade, neposredno po predmetnoj nezgodi, opisuje mehanizam nastanka ozljede i klinički znaci koji su već tada upućivali na moguću ozljedu unutarnjih struktura lijevog koljena (preskok), pa vještak navodi da ostaje nejasno zbog čega je u tom nalazu, kao i u daljnja dva, upisana dijagnoza udarca - kontuzije koljena, kada se po raspoloživim podacima navodi drukčiji mehanizam nastanka ozljede. Tek pregledom ortopeda 14. srpnja 2020. da je korigirana ranija dijagnoza i upisana dijagnoza pod šifrom S 83.6, koja upućuje na ozljedu i promjene unutarnjih struktura koljenskog zgloba te je preporučena magnetna obrada. Magnetna rezonanca učinjena je 18. kolovoza 2020. i predstavlja stručno najvažniji dio ovog predmeta jer opisno ukazuje na uznapredovale degenerativne promjene hrskavice koljenskog zgloba, uključujući iste na medijalnom menisku, ali bez podataka o puknuću istog. Opisane promjene stručno i iskustveno nikako ne mogu biti u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom ozljedom. U rujnu 2020. da je realiziran prvi ciklus fizikalne terapije, ali zbog stalnih tegoba da je planiran artoskopski operativni zahvat pod dijagnozom oštećenja medijalnog meniska i degenerativnih promjena (artroze) lijevog koljena. Isti da je učinjen 4. studenoga 2020. u smislu djelomičnog odstranjenja ozlijeđenog meniska, te toalete značajno oštećene hrskavice. Na kontrolnom pregledu ortopeda 3. prosinca 2020. da je ordinirana medikamentozna terapija vezana uz opisane degenerativne promjene te da je preporučen drugi ciklus fizikalne terapije. Tijekom prva tri mjeseca 2021. da su realizirani kontrolni pregledi fizijatra uz ukupno četiri instilacije lijeka u lijevo koljeno (Hyalobrix) – visokosuplementarna terapija za liječenje degenerativnih promjena zgloba. Zadnja medicinska dokumentacija koja prileži spisu da datira s 12. ožujka 2021. i nakon tog termina da ne prileži dodatna medicinska dokumentacija koja bi se odnosila na daljnje liječenje tegoba s lijevim koljenom.
32. Prilikom odlučivanja o visini neimovinske štete prema pojedinim kvalifikatornim kriterijima, ovaj sud je cijeneći mišljenje vještaka o jačini i trajanju fizičkih bolova koje je tužitelj trpio u vezi s predmetnim štetnim događajem (jačeg intenziteta u trajanju od dva do tri dana, srednjeg intenziteta oko 15 – 20 dana, a slabijeg intenziteta još oko mjesec i pol do dva), cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenog straha (primarni strah jakog intenziteta u trajanju unutar jednog sata, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od jednog do dva dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta 10 – 12 dana, a sekundarni strah slabijeg intenziteta 25 do 30 dana), te imajući u vidu postotak smanjenja životnih aktivnosti zaostalih kod tužitelja u omjeru od cca 5 – 6 % (za koju vještak navodi da su nakon traume i liječenja kod tužitelja zaostale izvjesne smetnje kojih prije nije bilo, a koje promjene otežavaju obavljanje radnji i aktivnosti svakodnevnog života, kako u sferi profesije – vozač, tako i u užem smislu riječi koje iziskuju jače i duže funkcijsko-fizičko opterećenje koljena, nagle pokrete, promjene položaja, zahtjevnije aktivnosti na neravnoj i nesigurnoj podlozi i sl., uz napomenu kako je pri ocjeni vođeno računa o karakteru ozljede, raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji, okolnostima liječenja, iskazu tužitelja, sadašnjem stanju te posebno ranije prisutnim degenerativnim promjenama i sl., s time da bi ocjena bila značajno veća da su sve opisane promjene na lijevom koljenu posljedica isključivo predmetne traume, bez postojanja ranijih značajnih degenerativnih promjena), te imajući u vidu dob kada je zadobio ozljedu – 45 godina), kao i zaostalo naruženje (za koje vještak medicinske struke navodi da se radi o naruženju koje predstavlja kozmetski defekt i nije uočljiv trećim osobama – jedva uočljivi anatomsko-morfološki ožiljci od sondi artroskopa koji da se jedva uočavaju, pojačani valgus koljena, manji induracijski otok na koljenu), stav je suda da tužitelju na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada novčana naknada u utuženom iznosu od 4.645,30 eura, sve sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim na sjednici Građanskog odjela od 15. lipnja 2020.
32.1. Prihvaćajući mišljenje vještaka o potrebi tuđe pomoći i njege, temeljem čl. 223. ZPP-a, cijeneći da tužitelju za jedan sat nestručne pomoći pripada pravo na naknadu u iznosu od 4,00 eura, uz napomenu da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna tijekom prvih cca tri do četiri tjedna u trajanju od cca dva od tri sata dnevno, i cca pet do šest tjedana po jedan do dva sata dnevno, slijedom čega bi tužitelju trebala pripasti pravična novčana naknada u iznosu od 672,00 eura, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovanim.
32.2. Nadalje, što se tiče imovinske štete koju tužitelj potražuje na ime troškova puta i liječenja napominje se da sud prihvaća iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je plaćao ubrizgavanje maziva u koljeno tj. silikona, jednu dozu da je plaćao 200,00 eura, a ta doza da se daje svake tri godine. To da mu je preporučila doktorica fizijatrica kod koje da je išao na fizikalnu terapiju, isto da je naručivao preko ljekarne, a ona da mu je to ubrizgavala u koljeno. Takošer je naveo da je kupovao i tablete protiv bolova, Voltaren i Brufen, sada da ne zna koliko je na njih potrošio, sveukupno da je kupio 10-tak kutija tih lijekova. Nadalje, da je kupovao i kreme protiv bolova, Voltaren i neke na prirodnoj bazi. Mjesečno da bi potrošio jednu veliku kremu, s time da Voltaren krema košta od 70,00 do 90,00 kn, a ove na prirodnoj bazi od 60,00 do 70,00 kn, a te kreme da kupuje i dan danas. Na fizikalnu da je išao autom, tata da ga je vozio, a od mjesta prebivanja do ambulante na Škurinjama da je tri do četiri kilometra u jednom pravcu, uz napomenu da je kod te pedijatrije išao i na preglede. Navedeno iz razloga što je u suglasju s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka koji navodi da su opravdani troškovi za nabavku lijekova koji se navode u medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu (Hyalubrix, Arthryl i sl.), uz napomenu da spisu prileže računi za navedene lijekove na iznos od 165,84 kn, 1.547,04 kn i 165,86 kn (stranica 39-41 spisa). Glede troškova puta vještak je naveo da je pet do šest pregleda iziskivalo prijevoz druge osobe od mjesta boravka do specijalističke ambulante, a što da vrijedi za prvi ciklus fizikalne terapije, slijedom čega po slobodnoj ocjeni, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a glede troškova puta i liječenja sud tužitelju dosuđuje utuženi iznos od 265,45 eura.
33. Slijedom navedenog, tužitelju po osnovi neimovinske štete pripada utuženi iznos od 4.645,30 eura, dok mu je po osnovi imovinske štete dosuđen iznos od 937,45 eura, slijedom čega je valjalo tužbeni zahtjev usvojiti u pretežitom dijelu i presuditi kao u točkama I. i II. izreke.
33.1. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a tužitelju je na dosuđenu neimovinsku štetu u visini od 4.645,30 eura dosuđena pripadajuća zatezna kamata kako je i utuženo tj. od 3. rujna 2021. mada iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Željka Cesarca proizlazi da je liječenje tužitelja završeno u veljači 2021., a kako je sud visinu imovinske štete (937,45 eura) utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, to tužitelju na dosuđeni iznos štete pripada zatezna kamata od presuđenja, odnosno prvog idućeg dana pa do isplate, pa je u preostalom dijelu valjalo odbiti zahtjev za isplatu zatezne kamate.
34. Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa). Tužitelj je u ovom postupku tražio ukupan iznos od 5.746,90 eura, a uspio je s iznosom od 5.582,75 eura. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje kako je tužitelj u ovoj parnici uspio s 97%, jer je u odnosu na osnovu potraživanja uspio sa 100%, dok je u odnosu na visinu potraživanja uspio s 97% (100% + 97% =197% : 2 = 98,5%). Sukladno tome tuženicu su uspjeli s 1,5% (100% - 98,5,5% = 1,5%). Kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika proizlazi kako su tuženici u obvezi naknadi parnični trošak tužitelja u dijelu od 97% (98,5% - 1,5% = 97%).
35. Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava odštetnog zahtjeva (199,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), tužbe (199,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 13. srpnja 2022., 21. veljače i 6. srpnja 2023. (199,00 eura x 3; Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 12. prosinca 2022. i 25. travnja 2023. (49,75 eura x 2; Tbr. 8. t. 4. Tarife), zastupanja na ročištima 4. listopada i 5. prosinca 2022., 24. travnja, 4. rujna i 18. listopada 2023. (199,00 eura x 5; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 2.089,50 eura, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (522,38) 2.611,88 eura. Tužitelju je valjalo u cijelosti priznati trošak vještačenja po vještaku zaštite na radu u iznosu od 398,17 eura, kao i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura, odnosno sveukupni iznos od 3.410,05 eura. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.
36. Kako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podneskom od 6. srpnja 2023. (stranica 276-277 spisa) povukao tužbu za iznos od 663,61 eura s pripadajućim kamatama, temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci.
U Rijeci 15. listopada 2025.
Sudac:
Marija Predovan Matoković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovih odluka stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istih. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
