Poslovni broj: P-423/2021-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici CB protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupano po odvjetnicima iz OD "Metelko, Knežević i partneri" d.o.o. radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 01. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ŽB odvjetničkog vježbenika u Splitu te zamjenika punomoćnika tuženika Stjepana Šprajca odvjetnika u Zagrebu na ročištu za objavu 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 3208333618 (partija broj 7103485254) sklopljenog dana 26. siječnja 2007. godine između tužitelja FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

II. Utvrđuju se ništetnima ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 3208333618 (partija broj 7103485254) sklopljenog dana 26. siječnja 2007. godine između tužitelja FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica veže uz valutnu klauzulu u CHF, kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano uz valutu CHF po srednjem tečaju na dan plaćanja.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati iznos koji je tužitelj preplatio na ime ništetne promjenjive kamate stope u ukupnom iznosu od 8.718,70 EUR (65.691,03 HRK) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to kako slijedi:

na iznos od 66,60 EUR od 05.11.2007. godine do isplate,

na iznos od 67,24 EUR od 05.12.2007. godine do isplate,

na iznos od 67,67 EUR od 04.01.2008. godine do isplate,

na iznos od 67,62 EUR od 06.02.2008. godine do isplate,

na iznos od 132,92 EUR od 04.03.2008. godine do isplate,

na iznos od 132,37 EUR od 04.04.2008. godine do isplate,

na iznos od 128,48 EUR od 07.05.2008. godine do isplate,

na iznos od 130,08 EUR od 05.06.2008. godine do isplate,

na iznos od 129,58 EUR od 04.07.2008. godine do isplate,

na iznos od 127,81 EUR od 07.08.2008. godine do isplate,

na iznos od 128,13 EUR od 04.09.2008. godine do isplate,

na iznos od 132,31 EUR od 07.10.2008. godine do isplate,

na iznos od 137,28 EUR od 06.11.2008. godine do isplate,

na iznos od 132,91 EUR od 10.12.2008. godine do isplate,

na iznos od 140,85 EUR od 09.01.2009. godine do isplate,

na iznos od 142,06 EUR od 10.02.2009. godine do isplate,

na iznos od 145,96 EUR od 10.03.2009. godine do isplate,

na iznos od 140,29 EUR od 10.04.2009. godine do isplate,

na iznos od 140,40 EUR od 08.05.2009. godine do isplate,

na iznos od 139,19 EUR od 10.06.2009. godine do isplate,

na iznos od 117,14 EUR od 10.07.2009. godine do isplate,

na iznos od 153,58 EUR od 10.08.2009. godine do isplate,

na iznos od 154,70 EUR od 10.09.2009. godine do isplate,

na iznos od 153,35 EUR od 09.10.2009. godine do isplate,

na iznos od 154,00 EUR od 10.11.2009. godine do isplate,

na iznos od 154,20 EUR od 10.12.2009. godine do isplate,

na iznos od 157,62 EUR od 08.01.2010. godine do isplate,

na iznos od 159,74 EUR od 10.02.2010. godine do isplate,

na iznos od 158,90 EUR od 10.03.2010. godine do isplate,

na iznos od 162,45 EUR od 09.04.2010. godine do isplate,

na iznos od 163,81 EUR od 10.05.2010. godine do isplate,

na iznos od 168,63 EUR od 10.06.2010. godine do isplate,

na iznos od 172,03 EUR od 12.07.2010. godine do isplate,

na iznos od 145,85 EUR od 10.08.2010. godine do isplate,

na iznos od 157,04 EUR od 10.09.2010. godine do isplate,

na iznos od 152,19 EUR od 11.10.2010. godine do isplate,

na iznos od 152,97 EUR od 10.11.2010. godine do isplate,

na iznos od 107,14 EUR od 10.12.2010. godine do isplate,

na iznos od 108,60 EUR od 15.01.2011. godine do isplate,

na iznos od 107,29 EUR od 15.02.2011. godine do isplate,

na iznos od 108,08 EUR od 15.03.2011. godine do isplate,

na iznos od 108,13 EUR od 15.04.2011. godine do isplate,

na iznos od 110,56 EUR od 15.05.2011. godine do isplate,

na iznos od 115,72 EUR od 15.06.2011. godine do isplate,

na iznos od 121,61 EUR od 15.07.2011. godine do isplate,

na iznos od 101,70 EUR od 15.08.2011. godine do isplate,

na iznos od 93,65 EUR od 15.09.2011. godine do isplate,

na iznos od 90,94 EUR od 15.10.2011. godine do isplate,

na iznos od 91,12 EUR od 15.11.2011. godine do isplate,

na iznos od 91,50 EUR od 15.12.2011. godine do isplate,

na iznos od 93,84 EUR od 15.01.2012. godine do isplate,

na iznos od 0,00 EUR od 24.01.2012. godine do isplate,

na iznos od 93,09 EUR od 15.02.2012. godine do isplate,

na iznos od 92,33 EUR od 15.03.2012. godine do isplate,

na iznos od 92,22 EUR od 15.04.2012. godine do isplate,

na iznos od 92,60 EUR od 15.05.2012. godine do isplate,

na iznos od 93,27 EUR od 15.06.2012. godine do isplate,

na iznos od 92,44 EUR od 15.07.2012. godine do isplate,

na iznos od 92,21 EUR od 15.08.2012. godine do isplate,

na iznos od 90,18 EUR od 15.09.1212. godine do isplate,

na iznos od 91,93 EUR od 15.10.2012. godine do isplate,

na iznos od 92,75 EUR od 15.11.2012. godine do isplate,

na iznos od 92,20 EUR od 15.12.2012. godine do isplate,

na iznos od 91,55 EUR od 15.01.2013. godine do isplate,

na iznos od 91,33 EUR od 15.02.2013. godine do isplate,

na iznos od 91,10 EUR od 15.03.2013. godine do isplate,

na iznos od 92,47 EUR od 10.04.2013. godine do isplate,

na iznos od 90,34 EUR od 15.05.2013. godine do isplate,

na iznos od 89,94 EUR od 15.06.2013. godine do isplate,

na iznos od 90,18 EUR od 15.07.2013. godine do isplate,

na iznos od 89,93 EUR od 15.08.2013. godine do isplate,

na iznos od 90,80 EUR od 15.09.2013. godine do isplate,

na iznos od 92,09 EUR od 02.10.2013. godine do isplate,

na iznos od 0,00 EUR od 02.10.2013. godine do isplate,

na iznos od 91,64 EUR od 15.11.2013. godine do isplate,

na iznos od 92,62 EUR od 15.12.2013. godine do isplate,

na iznos od 91,63 EUR od 15.01.2014. godine do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati iznos koji je tužitelj preplatio na ime ništetne valutne klauzule u CHF u ukupnom iznosu od 21.262,36 EUR (160.201,24 HRK) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. godine p stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to kako slijedi:

na iznos od 10,43 EUR od 04.03.2008. godine do isplate,

na iznos od 7,14 EUR od 04.04.2008. godine do isplate,

na iznos od 6,78 EUR od 07.10.2008. godine do isplate,

na iznos od 36,50 EUR od 06.11.2008. godine do isplate,

na iznos od 10,37 EUR od 10.12.2008. godine do isplate,

na iznos od 57,83 EUR od 09.01.2009. godine do isplate,

na iznos od 65,07 EUR od 10.02.2009. godine do isplate,

na iznos od 88,39 EUR od 10.03.2009. godine do isplate,

na iznos od 54,49 EUR od 10.04.2009. godine do isplate,

na iznos od 55,16 EUR od 08.05.2009. godine do isplate,

na iznos od 47,90 EUR od 10.06.2009. godine do isplate,

na iznos od 835,63 EUR od 29.06.2009. godine do isplate,

na iznos od 45,94 EUR od 10.07.2009. godine do isplate,

na iznos od 767,37 EUR od 10.07.2009. godine do isplate,

na iznos od 34,27 EUR od 10.08.2009. godine do isplate,

na iznos od 39,12 EUR od 10.09.2009. godine do isplate,

na iznos od 33,24 EUR od 09.10.2009. godine do isplate,

na iznos od 36,07 EUR od 10.11.2009. godine do isplate,

na iznos od 36,93 EUR od 10.12.2009. godine do isplate,

na iznos od 51,81 EUR od 08.01.2010. godine do isplate,

na iznos od 61,04 EUR od 10.02.2010. godine do isplate,

na iznos od 57,38 EUR od 10.03.2010. godine do isplate,

na iznos od 72,83 EUR od 09.04.2010. godine do isplate,

na iznos od 78,73 EUR od 10.05.2010. godine do isplate,

na iznos od 99,70 EUR od 10.06.2010. godine do isplate,

na iznos od 114,53 EUR od 12.07.2010. godine do isplate,

na iznos od 95,32 EUR od 10.08.2010. godine do isplate,

na iznos od 151,31 EUR od 10.09.2010. godine do isplate,

na iznos od 127,02 EUR od 11.10.2010. godine do isplate,

na iznos od 130,94 EUR od 10.11.2010. godine do isplate,

na iznos od 153,41 EUR od 10.12.2010. godine do isplate,

na iznos od 164,14 EUR od 15.01.2011. godine do isplate,

na iznos od 154,46 EUR od 15.02.2011. godine do isplate,

na iznos od 160,32 EUR od 15.03.2011. godine do isplate,

na iznos od 160,63 EUR od 15.04.2011. godine do isplate,

na iznos od 178,50 EUR od 15.05.2011. godine do isplate,

na iznos od 216,48 EUR od 15.06.2011. godine do isplate,

na iznos od 259,70 EUR od 15.07.2011. godine do isplate,

na iznos od 306,88 EUR od 15.08.2011. godine do isplate,

na iznos od 232,39 EUR od 15.09.2011. godine do isplate,

na iznos od 207,33 EUR od 15.10.2011. godine do isplate,

na iznos od 209,00 EUR od 15.11.2011. godine do isplate,

na iznos od 212,46 EUR od 15.12.2011. godine do isplate,

na iznos od 234,08 EUR od 15.01.2012. godine do isplate,

na iznos od 815,20 EUR od 24.01.2012. godine do isplate,

na iznos od 236,06 EUR od 15.02.2012. godine do isplate,

na iznos od 229,11 EUR od 15.03.2012. godine do isplate,

na iznos od 228,06 EUR od 15.04.2012. godine do isplate,

na iznos od 231,58 EUR od 15.05.2012. godine do isplate,

na iznos od 237,71 EUR od 15.06.2012. godine do isplate,

na iznos od 230,07 EUR od 15.07.2012. godine do isplate,

na iznos od 227,96 EUR od 15.08.2012. godine do isplate,

na iznos od 209,22 EUR od 15.09.1212. godine do isplate,

na iznos od 225,35 EUR od 15.10.2012. godine do isplate,

na iznos od 232,89 EUR od 15.11.2012. godine do isplate,

na iznos od 227,90 EUR od 15.12.2012. godine do isplate,

na iznos od 221,90 EUR od 15.01.2013. godine do isplate,

na iznos od 219,84 EUR od 15.02.2013. godine do isplate,

na iznos od 217,71 EUR od 15.03.2013. godine do isplate,

na iznos od 230,34 EUR od 10.04.2013. godine do isplate,

na iznos od 1359,46 EUR od 10.04.2013. godine do isplate,

na iznos od 210,68 EUR od 15.05.2013. godine do isplate,

na iznos od 207,09 EUR od 15.06.2013. godine do isplate,

na iznos od 209,23 EUR od 15.07.2013. godine do isplate,

na iznos od 206,98 EUR od 15.08.2013. godine do isplate,

na iznos od 215,01 EUR od 15.09.2013. godine do isplate,

na iznos od 226,88 EUR od 02.10.2013. godine do isplate,

na iznos od 2688,96 EUR od 02.10.2013. godine do isplate,

na iznos od 222,74 EUR od 15.11.2013. godine do isplate,

na iznos od 231,78 EUR od 15.12.2013. godine do isplate,

na iznos od 222,66 EUR od 15.01.2014. godine do isplate,

na iznos od 233,85 EUR od 15.02.2014. godine do isplate,

na iznos od 239,49 EUR od 15.03.2014. godine do isplate,

na iznos od 234,58 EUR od 15.04.2014. godine do isplate,

na iznos od 227,53 EUR od 15.05.2014. godine do isplate,

na iznos od 229,05 EUR od 15.06.2014. godine do isplate,

na iznos od 234,08 EUR od 15.07.2014. godine do isplate,

na iznos od 238,10 EUR od 15.08.2014. godine do isplate,

na iznos od 239,12 EUR od 15.09.2014. godine do isplate,

na iznos od 243,43 EUR od 15.10.2014. godine do isplate,

na iznos od 249,61 EUR od 15.11.2014. godine do isplate,

na iznos od 250,77 EUR od 15.12.2014. godine do isplate,

na iznos od 251,68 EUR od 15.01.2015. godine do isplate,

na iznos od 251,22 EUR od 15.02.2015. godine do isplate,

na iznos od 251,22 EUR od 09.03.2015. godine do isplate,

na iznos od 251,22 EUR od 01.04.2015. godine do isplate,

na iznos od 251,22 EUR od 01.05.2015. godine do isplate,

na iznos od 251,22 EUR od 01.06.2015. godine do isplate,

na iznos od 251,22 EUR od 01.07.2016. godine do isplate,

na iznos od 251,22 EUR od 01.08.2016. godine do isplate,

na iznos od 251,22 EUR od 01.09.2016. godine do isplate,

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 2.400,11 EUR koji je tužitelj preplatio na ime nezakonito obračunatog preostalog nedospjelog iznosa glavnice sa zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od 1. listopada 2015. godine pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.099,58 EUR-a sa zakonskom kamatom po stopi koju utvrdi Hrvatska narodna banka s uvećanjem za 3%-tna poena prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, koja teče od dana objave 15. listopada 2025.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana tužitelj je naveo:

U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 12. lipnja 2019 tužitelj je naveo da su tužitelj i tužena zaključili ugovor o namjenskom kreditu dana 26. siječnja 2007 , da se radi o stambenom kreditu na iznos od 259.015,60 CHF. Isto tako je navedeno da je povećana kamatna stopa te da je došlo do porasta vrijednosti CHF u odnosu na kune. Također je navedeno da su stranke zaključile dodatak ugovora o kreditu kojim je predmetni ugovor konvertiran, da se radilo o tipskom ugovoru, te da se nije pregovaralo niti o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti i o deviznoj klauzuli, Da je donijeta odluka Trgovačkog suda u Zagrebu pod br. P-1401/2012 u kojem je navedeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, da su tim ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne obveze na štetu korisnika kredita, da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF te promjenjiva kamatna stopa. s obzirom na gore iznijeto je i postavljen tužbeni zahtjev kako je to i navedeno u izreci ove presude.

2. U svom odgovoru na tužbu od 01. listopada 2021. tuženik je naveo:

Deklaratorni tužbeni zahtjevi neuredni su io neodređeni, dakle nepodobni za raspravljanje pa tuženik predlaže da ih sud odbaci, podredno odbije. Sudska praksa razvila je jasne kriterije za određenost ovakvih tužbenih zahtjeva. osim navedenog, a u odnosu na prvo postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev, tuženik ističe da je zahtjev kako glasi usmjeren k utvrđenju ništetnosti tužiteljeve obveze da uopće vrati kredit i plati kamatu. Činjenični historijat tužbe ne podupire visinu kondematornog zahtjeva. Ni slova o tome kako je tužitelj došao do traženog novčanog iznosa. Tužba je nekonkluzivna. Činjenične tvrdnje iz tužbe u kojima se obrazlaže da je tuženik stekao neku korist bez osnove na teret tužitelja u iznosu od 85.551,30 kn, ne odgovaraju dokazima pa ni prvom stanju stvari,U vezi s uvodno istaknutim prigovorom zastare, tuženik ukazuje na to da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala (v.VSRH rev-421/92 od 26.06,1992. Izbor odluka 94/105, zatim VSRH Revr 1787/2012 od 6.2.2013..)a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate..Tuženik drži da kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja, unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presudi broj Rev-2245/17-2 od 20.03.2018,.

Prema članku 502.c. Zakona o parničnom postupku (isto i po članku 118. Zakona o zaštiti potrošača) sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka, te stoga ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače, onda bi to bio propisao. Ali nije, već je predvidio da pojedinačni potrošač može koristiti u svom postupku jedino utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa.Iz navedenog proizlazi kako Europska komisija akceptira potrebu daljnjeg unaprijeđivanja zaštite potrošača na području EU, i to putem daljnje obvezujuće harmonizacije nacionalnih prava država članica. Komisija pritom polazi od stajališta da su nacionalna prava u tom pogledu različita te da je u tu svrhu potrebna njihova harmonizacija. Dakle, Ako Prijedlog ove Direktive bude prihvaćen tad će na jedinstven način na sveukupnom području EU biti harmonizirano i nacionalno zakonodavstvo u odnosu na zastarne rokove u pogledu zaštite potrošača u naknadnim restitucijskim postupcima, u skladu sa osnovnim načelima vladavine prava i pravne sigurnosti, odnosno donošenjem zakonodavnog akta Hrvatskog Sabora, usklađenog s Direktivom.Što se triče valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. Ugovora kao i u članku 23. P) Ugovora gdje se neposredno prije tužiteljeva potpisa, navodi da je tužitelj upoznat s činjenicom da su sve obveze na povrat kredita vezane uz valutnu klauzulu te izrijekom potvrđuje da pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz primjena tečajnih odnosa za vrijeme postojanja …ovog Ugovora".

Valutna klauzula j e izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Isto tako nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. ugovorom je ugovorena početna kamata od 4,90%. Osnovna obveza korisnika kredita, sukladno članku 1021. ZOO je platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Iz navedenog se može zaključiti kako je stabilnost tečaja CHF prema EUR primarni cilj Švicarske narodne banke (kao št je cilj HNB-a stabilnost kune prema EUR op.a), ali također kako Švicarska narodna banka ne vidi realan rizik od značajnih promjena tečaja u budućnosti, obzirom na (I) okolnost dugotrajne tečajne stabilnosti, (ii) činjenicu da je u EU uvođenjem EUR došlo do formiranja valutnog bloka umjesto niza pojedinačnih nacionalnih valuta te (iii) ono što se čini, po stajalištu vice-guvernera presudnim, činjenicu kako se švicarska valuta priblažava temeljima vlastite vrijednosti pretežno u švicarskoj ekonomiji a ne u poziciji rezervne valute. Tuženik je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita dužni pridržavati. Počevši od 01.01.2013. godine kamatna stopa mijenja se u skladu sa promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju:6M LIBOR za CHF), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana i fiksnog dijela kamatne stope – u konkretnom slučaju 6,485 postotnih poena.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao:

Ugovor o namjenskom kreditu od 26. siječnja 2007, dodatak ugovora o kreditu od 29. veljače 2016. god, izračun konverzije, pregled otvorenih stavki, pregled informativnog sažetka izračuna konverzije, prvi otplatni plan, pregled specifikacija uplata po kreditu, pregled promjena kamatne stope po kreditu, te nalaz i mišljenje sudskog vještaka Marijana Jovića.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.Punomoćnici parničnih stranaka su potpisali parnični trošak.

6.Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim stranka nije sporno da su iste zaključile ugovor o kredit kao i aneks ugovora o kreditu i isti kredit je konvertiran.

7.Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim stranka se ukazala prijepornim da li tužiteljica ima pravo potraživati, preplaćene iznose , sa osnova razlike u tečaju CHF kao i razlike zbog promjenjive kamatne stope.

8.Sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku čl. 502. c. (dalje ZPP9 te Zakona o zaštiti potrošača čl. 138 a (sada lk. 118, dalje ZZP) ovakva presuda obvezuje ovaj sud te ovaj prvostupanjski sud ne može u ovom postupku donijeti nikakvu drugačiju odluku pošto je vezan za pravno utvrđenje ove presude o ništetnosti ugovorne klauzule u švicarskim francima, a što ukazuje i Vrhovni sud u svojoj odluci poslovni broj Rev.3142/2018-1 od 19.3.2019. godine kada upozorava na izravan učinak pravomoćnih presuda iz spora kolektivne pravne zaštite što znači da u pogledu osnova potraživanja sudovi u pojedinačnim postupcima nemaju potrebu izvođenja bilo kakvih dokaza, osim izvesti dokaz finanancijsko knjigovodstvenim vještačenjem u smislu utvrđenja iznosa koje je tuženik neosnovano stekao pošto bi vođenje postupka na drugačiji način predstavljalo povredu odredaba Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača vezano za kolektivnu pravnu zaštitu.

9.U pogledu Općih uvjeta također tuženik neosnovano prigovara jer je i to tom pitanju odlučio Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev 1172/2018-2 od 19.03.2019. u kojoj odluci je VSRH, po izvanrednoj reviziji Zagrebačke banke d.d. jasno ustvrdio kako je kamatna stopa utvrđena na ovaj način također samovoljno i protuzakonito određena od strane tuženika i to baš na identičan način na koji je tuženik od početka ugovornog odnosa samovoljno određivao kamatne stope.

10.Sukladno iznijetom jasno je da je tuženik i nakon donošenja bilo kakvih dokumenata, Općih uvjeta promjene kamatnih stopa nezakonito naplaćivao kamatnu stopu koja je veća od početne kamatne stope te neosnovano stjecao mjesečne iznose koje tužitelj sada potražuje u ovoj tužbi tim više št je ponovno samovoljno odredio i maržu i parametar i to na način da je "zatečenu kamatnu stopu" naprosto samovoljno podijelio na proizvoljno određenu maržu i parametar.

11.Prigovor zastare je neosnovan pošto je i tom pitanje riješeno odlukom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2245/17-2 u kojoj je najviši sud dana 20.03.2018 zauzeo pravno shvaćanje u vezi pitanja zastare u istovjetnim predmetima, i to po izvanrednoj reviziji Zagrebačke banke d.d. kako je tijek zastare prekinut podnošenjem tužbe u sporu kolektivne pravne zaštite te da nikakve zastare u ovom predmetu nema niti može biti. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je smatrao da je pravomoćno utvrđeno da je tužena kao poslovna banka povrijedila prava tužiteljice kao potrošača, tj. korisnika kredita u smislu da je ugovorila nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive kamatne stope kredita i valutu kredita iskazanu u švicarskom franku pa da joj je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta na ime promjenjive kamatne stope na ime valutne klauzule sve sukladno odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine") br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu :ZOO) koja visina tužbenog zahtjeva da je utvrđena provedenim financijskim vještačenjem sukladno kojem je tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev. Pri tome sud je primijenio odredbe članak 81. stavka 1. i 2. članka 83., članka 84. i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, u daljnjem tekstu Zakon o potrošačima) ukazujući i na odredbe članka 241. 215., 323 i 1115 ZOO.

12. Dakle u ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno ponovno provoditi potpuni dokazni postupak,a što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Rev.3142/2018 od 19. ožujka 2019. Ovo stoga jer prema odredbi članka 502. stavak 1 ZPP druga, tijela ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

13.Odredbom čl. 502 b. ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502., ZPP , dok je u članku 502 c ZPP propisan učinak presude donije po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.. stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem uključujući i propuštanje tužene, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a stavak 1. ZPP. Dakle imajući u vidu direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te presuda donesenih po tim tužbama koje kao takve obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima, uz odgovarajuću primjenu citiranih odredaba čl. 502.c. ZPP-a ovaj sud prihvaća kao pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da i u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači, upravo radi isplate temeljem posljedica ništetnih ugovornih odredaba ( a tužena nije dovela u pitanje da se ovdje radi o postupku kojeg je pokrenula tužiteljica kao potrošač) , nije nužno provoditi poseban dokazni postupak. što je sukladno i recentnoj praksi revizijskog suda. Vezano za presudu Europske unije broj C 81/19 od 9. srpnja 2020 te isticanje prigovora da bi se u konkretnom slučaju radilo o dispozitivnim normama koje ne ulaze u područje primjene Direktive Vijeća od 5. travnja 1993. broj 93/13 EEZ, tuženoj ponovno valja ukazati na direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te presuda donesenih po tim tužbama. Tužena je sve navedene prigovore mogla i morala isticati u navedenim postupcima u kojima su prihvaćeni zahtjevi iz kolektivnih tužbi temeljem činjeničnih i pravnih utvrđenja na koje se poziva tužitelj, a za koja je utvrđenja vezan sud u ovome postupku, temeljem naprijed spomenutih odredaba članka 502.a članka 502 .h. ZPP. Utoliko u navedenom dijelu nisu ostvareni žalbeni prigovori tužene. S obzirom da učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje ex tunc unatrag od trenutka sklapanja Ugovora smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nje bila ugovorena tako da u odnosu na tužiteljicu kao potrošača i ne može imati učinak (Što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili pak kolektivne zaštite nepoštenih odredaba. U konkretnom slučaju kod utvrđenja nepoštenim a time i ništetnim i bez pravnog učinka ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i jednostranom odlukom tužene banke i o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franka , tužiteljica je stekla pravo od tužene zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatila temeljem tih ništetnih odredaba. Kako je tužiteljica istaknutim zahtjevima zatražila isplatu upravo novčanih iznosa koje je tužena isplatila temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, čiju je visinu prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju u postupku izvedenih dokaza, osobito nalazi i mišljenja vještaka financijske struke, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženu kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužiteljici isplati tražene novčane iznose sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje tijeku od dospijeća odnosno od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. ZOO koji reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

14.Sud smatra da nije osnovan prigovor radi prebijanja. manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i niže) a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja cijeneći naprijed navedeno nije bila jasno predočena pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, dok je osnovan prigovor zastare budući je od prvog dospjelog iznosa i postavljanja prigovora radi prebijanja 21.1.2020. nastupila zastara, te zastarjelo potraživanje nije moguće prebiti a tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, koja je prekinula zastaru u odnosu na potraživanje tužiteljice.

15. Naglašava se kako konverzijama (koja je ovdje nesporno napravljena) nije postignut efekt ravnoteže i povrata u stanje bez ništetnih odredaba, nije izvršena restitucija i konverzijom su potrošači „dobili“ za oko ukupno cca 40% manje nego što bi bilo suđeno pojedinačnim presudama na temelju kolektivne tužbe. Zbog toga je i pokrenut ovaj parnični postupak.

16. U međuvremenu možemo još sudu istaknuti kako je Sud EU donio s danom 31. ožujka 2022. važnu presudu C-472/20 po mađarskom predmetu kojom je ide u prilog utvrđenju ništetnosti CHF ugovora i u Hrvatskoj.

17. Presudom C-472/20 utvrđeno je sljedeće:

- Nacionalni sud u slučaju kada ugovor zbog ništetnosti glavnog predmeta ne može opstati mora uspostaviti stanje kao da ugovora nije niti bilo, drugim riječima mora proglasiti takav ugovor ništetnim.

- Ako bi posljedice ništetnosti bile štetne za potrošača, onda najviši nacionalni sud mora izuzećem ništetnih ugovornih odredaba omogućiti opstanak ugovora uz vraćanje svih koristi koje je nepoštena banka imala.

18. Citiramo najvažnije paragrafe iz te presude:

U situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, interesi potrošača stoga bi mogli biti zaštićeni, među ostalim, tako da mu se vrate iznosi koje je zajmodavac neosnovano naplatio na temelju ugovorne odredbe koja je ocijenjena nepoštenom, pri čemu do takvog povrata dolazi na temelju stjecanja bez osnove. U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, prvostupanjski sud prekvalificirao je predmetni ugovor o zajmu u ugovor o zajmu u mađarskim forintama, nakon čega je odredio primjenjivu kamatnu stopu te je naložio društvu Lombard da vrati iznos koji odgovara takvom stjecanju bez osnove.

19. Međutim, valja podsjetiti na to da se ovlasti suda ne mogu proširiti izvan onoga što je nužno potrebno kako bi se ponovno uspostavila ugovorna ravnoteža između ugovornih strana i time zaštitilo potrošača od osobito štetnih posljedica koje bi poništenje predmetnog ugovora o zajmu moglo izazvati (presuda od 25. studenoga 2020., Banca B., C-269/19, EU:C:2020:954, t. 44.).

20.S obzirom na sva prethodna razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da Direktivu 93/13 treba tumačiti na način da joj se ne protivi to da nadležni nacionalni sud odluči ponovno uspostaviti situaciju u kojoj bi se strane ugovora o zajmu nalazile da taj ugovor nije sklopljen, zbog toga što odredbu navedenog ugovora, koja se odnosi na njegov glavni predmet, treba proglasiti nepoštenom na temelju te direktive, pri čemu je, ako ta ponovna uspostava nije moguća, na tom sudu da osigura da se potrošač u konačnici nalazi u situaciji u kojoj bi se nalazio da ugovorna odredba koja je ocijenjena nepoštenom nikad nije postojala.“

21. U odnosu na tuženikov prigovor zastare u odnosu na zahtjev tužitelja tužitelj ističe da nije došlo do nastupanja zastare, kako i proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. koja se odnosi na praktično identičnu situaciju vezano za predmetnu problematiku zastare, odnosno na pitanje je li podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od 4. travnja 2012., prekinuta zastara i u konkretnoj pravnoj stvari.

Ističe se da je revizijski sud u obrazloženju svoje odluke zauzeo stav kojeg su do sada prihvatili sudovi u ovakvim predmetima, a iz kojeg proizlazi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Dakle, obzirom je predmetna tužba tužitelja predana ovome sudu dana 11. lipnja 2019. do toga datuma nije protekao rok za zastaru koji je ponovno počeo teći ispočetka od 13. lipnja 2014.g., slijedom čega ni istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

22. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovora, odnosno pojedinih odredbi ugovora o kreditu.

Odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 322. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. S obzirom na navedene odredbe posve je jasno da stranka koja smatra da je neki ugovor ništetan, ima pravo na podnošenje tužbe na utvrđenje ugovora ništetnim u skladu sa odredbom čl. 187. Zakona o parničnom postupku.

23.Prema čl. 296.st.1. i 3. ZOO-a ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela, a ova odredba ovog članka ne primjenjuje se ako se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pri tom mogla utjecati na njihov sadržaj.

24.Prema čl. 329.st.1.ZOO-a ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti.

25.Prema odredbi čl. 59.Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03-dalje ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji su u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi, odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

26.Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

27.Prema čl. 90. ZZP-a zavaravajuće oglašavanje nije dopušteno. Prema čl. 87.st.1.ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

Točno je kako tuženik tvrdi da je odredba o valutnoj klauzuli jasno uočljiva i da je u ugovoru jasno navedena, ali ta odredba nije lako razumljiva niti je ona u ugovoru, kao niti tužitelju ispravno prezentirana u odnosu na kredit u CHF-u.

U tako složenim ekonomskim poslovima u kojima cijena ukupnog kredita ovisi o nizu tržišnih uvjeta, samo saznanje da je iznos kredita isplaćen u kunskoj protuvrijednosti koja je vezana za tečaj druge valute, nije dovoljna informacija koja bi klijenta upozorila na djelovanje, rizik i učinak valutne klauzule na ukupni trošak kredita. Navođenje ovako šture odredbe ne znači pojašnjenje te odredbe u njenom pravom smislu niti predočenje njenog pravog značenja klijentima prilikom sklapanja ugovora.

Ovakva odredba, zajedno s ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi te osiguranja koja banka ugovara radi osiguranja naplate kredita zasigurno nisu u ravnoteži s pravima i obvezama potrošača i rizicima koje potrošač preuzima na sebe. Tuženik je pri sklapanju Ugovora osigurao svoje interese na način da je ugovorio niz instrumenata osiguranja – založno pravo na nekretnini u korist tuženika, založno pravo na nekretnini založnog dužnika MB u korist tuženika, izjava o zapljeni primanja tužitelja u korist tužene, izjava o zapljeni primanja sudužnika u korist tužene. Osim ovoga interesi tuženika osigurani su i ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pa rizik tuženika ne postoji u ovom pravnom poslu dok je čitav rizik od promjena na tržištu prebačen na trošak kredita i tužitelja kao korisnika kredita.

28.Za predmet spora odlučna je okolnost da je tuženik svoj položaj ugovorne strane kao i svoja prava i obveze instrumentima osiguranja, a zatim i ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, zaštitio tako da nije preuzeo nikakav rizik od eventualnih promjena na tržištu i time uzrokovao značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Okolnost da je tuženik upravo ovakve stipulacije u tipskom ugovoru predvidio kao i da je predvidio niz instrumenata osiguranja upućuje na zaključak da je znao za rizik sklapanja ugovora o kreditu u CHF i od tog rizika se zaštitio prevaljujući svaki rizik na drugu ugovornu stranu odnosno tužitelja.

29.Prema odredbi čl.3.st.1. Direktive 93/13/EEZ od 05.04.1993.g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, i ako je takva odredba proizišla iz ugovora. Prema odredbi čl.5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču nude sve ili određene odredbe u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

30.Odredbe predmetnog ugovora koje ovise isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete pod kojima se zaključuje predmetni ugovor osobito uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, te valutnu klauzulu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik ovdje tuženik jednostrano određuje obveze dužnika, koji posljedice zaključenja predmetnog ugovora, osobito promjenjivost kamatne stope i valutne klauzule, ne može predvidjeti, a sve to ne može niti provjeriti, jer nema za to nikakvih kriterija.

31.Primjenom tih odredaba predmetnog ugovora tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane tužitelja na cijenu što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. ZOO-a, jer su neizvjesne posljedice odredaba tog ugovora osobito iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti tuženiku. Tužitelju je trebalo pojasniti, obzirom na okolnost nerazumljivosti odredaba predmetnog ugovora, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti, kao potrošaču da pristane na takve odredbe, koji jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se odredbe predmetnog ugovora tako sastavljaju da se neke i mogu mijenjati. O pojedinačnim odredbama ugovora nije se pregovaralo, niti su u predmetnom ugovoru navedeni parametri za promjene odredaba tog ugovora niti metoda izračuna glavnice, tečajne razlike niti kamate, što sve čini predmetni ugovor suprotnim načelu savjesnosti i poštenja, te se zaključuje da su odredbe predmetnog ugovora o namjenskom kreditu ništetne.

32.U Općim uvjetima tuženika nisu bili egzaktno određeni elementi na temelju kojih se kamata mijenja, odnosno na temelju kojih se činidba određuje. Tvrdnja da su uvjeti promjene kamate tužitelju bili poznati je netočna, jer u Općim uvjetima nije bilo jasno i egzaktno napisano kada se kamata mijenja odnosno u kojim vremenskim razdobljima se razmatra promjena kamate te na koji se točan matematički način, neovisan o volji tuženika, kamata mijenja. Zbog toga su i odredbe Općih uvjeta također bile u suprotnosti sa člankom 272. Zakona o obveznim odnosima, koji je morao biti primijenjen kod ugovaranja kredita jer u suprotnom je ugovor ništetan što je propisano člankom 270. Zakona o obveznim odnosima.

Istina je da članak 175. Zakona o bankama nije obvezao tuženika da obavijesti tužitelja o parametrima od kojih se sastoji kamatna stopa, međutim, ta obveza proizlazi iz članka 272. Zakona o obveznim odnosima. Zakon o bankama ne poništava odnosno ne derogira niti bi to smjelo tako biti određene odredbe Zakona o obveznim odnosima, inače bi ta dva zakona bila u sukobu, a očigledno je to da tuženik namjerno nije htio poštivati odredbe Zakona o obveznim odnosima, pa je zbog toga i osuđen u kolektivnome sudskom procesu kao nepošteni stjecatelj, i u samoj presudi se Visoki trgovački sud, Vrhovni sud, Ustavni sud i Europski sud za ljudska prava pozivaju na članak 272. Zakona o obveznim odnosima, dok tuženik u svojoj obrani na to uopće ne obraća pozornost, jer ne želi priznati svoju krivicu.

O svemu navedenom sudska praksa zauzela je jasna stajališta pa su navodi tuženika posve neosnovani.

33.Neosnovani su navodi tuženika da tužitelj nema pravo na predmetno potraživanje jer je s tuženikom sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je došlo do konverzije kredita i kojim su naknadno regulirana prava i obveze stranaka te da je zbog toga došlo do promjene osnove pravnog odnosa među strankama na način da on više nije baziran na Ugovoru o kreditu.

34.Stranke su ovaj Dodatak sklopile sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju čiji je cilj bio omogućiti rješavanje pitanja ugovora koji imaju nepoštene ugovorne odredbe, sve sukladno odluci Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. te je donesena i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g., a kojim presudama je pravomoćno potvrđeno kako je valutna klauzula u švicarskim francima nezakonita i ništetna.

35.Konverzijom kredita izmijenile su se odredbe u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice, a u ovom postupku tužitelj traži isplatu na temelju ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, o čemu je u kolektivnoj presudi bilo pravomoćno odlučeno prije sklapanja ugovora o konverziji, isplatu razlike u odnosu na ugovoreni i primljeni iznos kredita u kunama u odnosu na obračunatu obvezu temeljem devizne klauzule u CHF, o čemu u kolektivnoj presudi još nije bilo odlučeno u vrijeme sklapanja ugovora o konverziji, a postupak je u to vrijeme i u tom dijelu još bio u tijeku, te isplatu razlike glavnice prema ugovoru o konverziji koja je formirana i utvrđena na temelju ništetne valutne klauzule u odnosu na glavnicu koja je trebala biti formirana na osnovi realno odobrenog i isplaćenog kredita u kunama.

36.Posljedica konverzije, prema tome ne može biti gubitak prava tužitelja na temelju ništetnog, odnosno djelomično ništetnog pravnog posla. „Što se grdo rodi, grdo umire“, pa ništetni pravni poslovi ne mogu konvalidirati, što je načelo od postanka svijeta.

37.Potpisivanjem Dodatka ugovora nije riješeno pitanje spornih odredbi ugovora u kojem se ugovarala promjenjiva kamatna stopa, a glavni motiv Zakona je bio da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit u valuti EUR. Aneksima se ne rješava pitanje pretplaćenih kamata temeljem ugovora u CHF već se uređuje pitanje kamatne stope nakon njihovog sklapanja. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ne širi primjenu konverzije na druge, izvanugovorne odnose među strankama pa su navodi izneseni u ovom smjeru u potpunosti neosnovani.

38. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Marijana Jovića od 30. rujna 2023. bi proizlazilo:

Dana 12.06.2019. tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti dijela Ugovora o kreditu koji se odnosi na odredbe o promjeni kamatne stope i tečaja švicarskog franka od strane kreditora.

Kredit pod brojem 3208333618 je ugovoren dana 26.01.2007. godine između tužitelja kao korisnika i Banke kao davatelja kredita na iznos od CHF=259.015,60 na rok od 360 mjeseci. Iskorišten je u iznosu od CHF=259015,60. Isplaćen je u kunama u dvije tranše i to 31.01.2007. i 02.02.2007. prema uprosječenom srednjem tečaju HNB-a 1CHF=4,551577, te je naplata mjesečnih anuiteta vršena po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Početna je ugovorena promjenljiva kamatna stopa iznosila4,50% postotnih poena godišnje, a početni anuitet 1.298,55 CHF plativo u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Prvi anuitet je dospio 01.04.2007. godine. Banka je od 01.10.2007. godine povisila kamatnu stopu na 5,15% godišnje, te ju je kroz otplatu višekratno mijenjala, a kroz cijelo je razdoblje bila veće stope od početno ugovorene, do zakonski ograničene 01.01.2014. od 3,23%. Kredit je tužitelj djelomično prijevremeno otplaćivao u više navrata, te su sve navedene uplate uvrštene u simulirani obračun s početnom kamatnom stopom na način kako je to obračunavao i tuženik u realiziranom otplatnom procesu. Uplate na ime prijevremene otplate su također uzimane u obzir za obračun više plaćenog iznosa zbog rasta tečaja CHF. Tužitelj i tuženik su ugovorili konverziju kredita u valutu EUR po kojoj je tužitelju priznata preplata u iznosu od 45.897,33 Kn na dan 30.09.2015. Stoga je u ovom Nalazu izvršen obračun do 01.09.2015. Tužitelj je zatražio i izračun razlike preostale glavnice kredita na dan 30.09.2015. iako zbog konverzije kredita ista nije otplaćivana po početno ugovorenom kreditu, već retroaktivno kao EUR kredit.

Dokumentacija u spisu koja prileži tužbi je dostatna za točan izračun anuiteta koji su bili ugovoreni, kao i anuiteta koji su naknadno mijenjani. Zbog mijenjanja kamatne stope je došlo do povećanja mjesečnog anuiteta kojeg je tužitelj uredno plaćao, a na osnovi ukupne dokumentacije bilo je moguće precizno utvrditi razliku između anuiteta po mijenjanom otplatnom planu i anuiteta ugovorenih po početnoj kamatnoj stopi. Tijekom cijelog razdoblja otplate su se anuiteti u kunskoj protuvrijednosti mijenjali i sukladno promjeni tečaja švicarskog franka.

U tablici koja prileži ovom nalazu je prikazan obračun plaćanja kredita usporedbom primjene početne i stvarno korištene mijenjane kamatne stope.

Povećanje iznosa anuiteta zbog promjene kamatne stope su prikazani u stupcu br 12, a kunska je protuvrijednost dobivena umnoškom razlike anuiteta s tečajem na dan plaćanja u stupcu 17. Više plaćeni mjesečni anuiteti zbog promjene tečaja CHF/KN su prikazani u stupcu br. 16, a dobiveni su razlikom umnoška početnog anuiteta uz primjenu tečaja važećeg na dan plaćanja i umnoška početnog anuiteta uz primjenu tečaja važećeg na dan korištenja kredita. Zbirni je iznos ukupne razlike anuiteta prikazan u stupcu broj 18. tablice, odnosno u Euro protuvrijednosti u stupcu br. 19. Datumi od kojeg je tužitelj preplatio anuitete su po mišljenju vještaka datumi dospijeća anuiteta čime se anulira obostrano zaračunata zatezna kamata. Tečaj po kojem sam obračunavao pojedinačne kunske protuvrijednosti na ime podmirenja anuiteta je primijenjeni tečaj važeći na dan plaćanja kako je i ugovoreno u Ugovoru o kreditu.

M I Š LJ E NJ E

Vještvo je napravljeno sukladno Rješenju Općinskog suda u Splitu od od 05. svibnja 2022. godine, u predmetu koji se vodi pod brojem P-423/2021.

Prilikom izrade vještva izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u spisu. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja sam:

Tužitelj (kao korisnik) i Tuženik (kao kreditor) su sklopili ugovor o kreditu broj 3208333618 (partija 7103485254). U razdoblju od 01.10.2007. do 01.01.2014. tuženik je mijenjao kamatnu stopu na više u odnosu na ugovorenu, te je za plaćanje anuiteta korišten srednji tečaj CHF/KN HNB-a važeći na dan plaćanja.

Tužitelj je kao korisnik kredita zbog mijenjanja kamatne stope u razdoblju od 01.11.2007. do 01.01.2014. platio pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjena početno ugovorena kamatna stopa u ukupnom iznosu Kn=65.691,03. Navedeni iznos je kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita. Tužitelj je kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu, u razdoblju cjelokupne otplate platio pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen ukupnom iznosu Kn=160.201,24.

Zbirni iznos preplate anuiteta do 01.09.2015. iznosi Kn=225.892,27, odnosno 29.981,06 Eur. Navedeni iznosi su kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita.

Zbog mijenjanja kamatne stope, te posljedično promjene dinamike otplate glavnice, tužitelj je dana 30.09.2015. dugovao 2.590,49 CHF veću glavnicu kredita, od glavnice koja bi preostala sukladno početnom otplatnom planu. Primjenom srednjeg tečaja HNB-a od 30.09.2015. iznos razlike glavnice iznosi =18.083,62 Kn, odnosno 2.400,11 Eur.

39. U svojoj dopuni vještva od 25. veljače 2025. sudski vještak Marijan Jović je naveo:

NALAZ i MIŠLJENJE

Tužitelj je zatražio izradu dopune nalaza i mišljenja vještaka zbog toga što se ono razlikuje od vještva koje je tužitelj napravio prije podnošenja tužbe. Pregledom vještva tužitelja prije podnošenja tužbe sam pronašao pogreške zbog kojih je isto netočno. Tužitelj je primijenio u izračunu početni tečaj koji je određen za datum31.01.2007. dok je kredit isplaćen u tri tranše na dane 26.01.2007. i 31.01.2007.

Dijeljenjem ukupno isplaćenog kunskog iznosa sa iznosom odobrenog kredita u valuti CHF ispravan je tečaj koji sam primijenio u svom nalazu i mišljenju. Prilikom izračuna preplaćenog iznosa s osnove tečaja tužitelj je obračunao ukupnu razliku anuiteta koja uključuje razliku i s osnove tečaja i s osnove promjene kamatne stope, dakle netočno. U odnosu na izračun preplate s osnove kamatne stope tužitelj je izračunao razliku preplate kamate, ne uvažavajući činjenicu da je istovremeno smanjena otplata glavnice u anuitetu, dok sam u svom nalazu izračunao razliku preplate anuiteta zbog povećanja kamatne stope što smatram ispravnijim. Osim toga, zbog izračuna razlika po drugim osnovama iz tužbenog zahtjeva (razlike zbog tečaja i razlika ostatka glavnice) jedino je moguće primijeniti izračun razlike anuiteta zbog promjene kamatne stope kako sam i napravio.

Zaključno, u potpunosti ostajem pri svom nalazu i mišljenju od 30.09.2023.

40. U svom iskazu tužitelj FB je naveo:

Mogu kazati da sam ja pomorac i to u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu bio sam drugi časnik palube,. Mogu kazati i to da sam odlučio riješiti stambeno pitanje 2007 god, te sam se raspitivao u Privrednoj banci Zagreb za kredite i to stambene. Oni su mi u Privrednoj banci Zagreb kazali da ne rade s pomorcima te sam ja nakon toga otišao u svoju matričnu banku- Zagrebačku banku gdje sam imao i tekući račun. Razgovarao sam s svojom osobnom bankaricom i tražio kredit u eurima a ona mi je kazala da je povoljniji kredit u CHF i to iz razloga što je povoljnija kamata i što se neće mjenjati tečaj.Osobna bankarica me nije upozorila na rizike promjenjive kamatne stope i tečaja CHF. Nakon toga je sastavljen tipski ugovor o kreditu , i dala mi ga je osobna bankarica da ga pročitam i ja sam pročitao taj ugovor a potpisao sam ga kod javnog bilježnika koji mi je također pročitao predmetni ugovor. Mogu kazati da se radilo o kreditu od nekih 259 CHF na rok otplate od 30 god. Mogu kazati i to da sam predmetni ugovor konvertirao u eure a ne znam točno kada. Mogu kazati i to da je početna rata predmetnog kredita bila nekih 5.000,00 kn a kasnije bi narasla nas iznos oko 9.000,00 kn a nakon konverzije rata mi je bila oko 7.000,00 kn . Mogu kazati da je namjena ovog kredita bila isključivo za stambeno zbrinjavanje mene i moje obitelji i tim novcem je kupljen stan u [adresa] kojeg i dan danas koristim za stanovanje a nikada ga nisam koristio davajući u najam određenim osobama ili iznajmljivao u turističke svrhe. Na posebno pitanje punomoćnik tužitelja da li je tužitelj bio primoran napraviti konverziju predmetnog kredita i da je to bio jedini izlaz. Tužitelj odgovara da je to bio jedini izlaz da se smanje rate kredita koje su stalno varirale. Banka mi je također slala na kućnu adresu obavijesti o promjeni kamatne stope i tečaja.

Na posebno pitanje zamjenik punomoćnika tuženika da li je tužitelj pročitao aneks ugovora o ugovoru kada je istoga zaključio. Tužitelj odgovara da je pročitao i razumio sam što piše.

41. Sud u cijelosti poklanja vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka Marijana Jovića koji nalaz i mišljenje su stručni i argumentirani iz kojeg nalaza i mišljenja bi proizlazilo da je zbog promjene kamatne stope i razlike tečaja tužitelj pretplatio utuženi iznos. Isto tako sudski vještak Marijan Jović je u svojoj dopuni vještva otklonio sve prigovore stranaka.

42. Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužitelja FB iz kojeg iskaza bi proizlazilo da je tužitelj predigao kredit da bi riješio stambeno pitanje, da je tražio kredit u eurima ali da mu je djelatnica banke kazala da je povoljniji kredit u valuti CHF te da ga nije upozorila na rizike promjenjive kamatne stope i valutne klauzule te da se predmetni stan koristi isključivo za stanovanje te se nikad nije iznajmljivao određenim osobama ili u turističke svrhe.

43.Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

44.Odluka o troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a isti troškovi se sastoje od sastava tužbe 500,00 eura, pristojbe tužbe 467,98 eura, nalaz vještaka Ante Blaževića 398,17 eura, pristupa na ročište od 05.svibnja 2022-500,00 eura, nalaz i mišljenje vještaka Marijana Jovića 265,45 eura, pristupa na ročište od 11.06.2024- 500,00 eura, pristupa na ročište od 24.09.2024-500,00 eura, pristupa na ročište od 12.02.2025-500,00 eura, pristupa na ročište od 23.04.2025-500,00 eura, pristupa na ročište od 01.09.2025-500,00 eura, pristojbe presude-467,98 eura pa zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa od 5.099,58 eura.

Split, 15. listopada 2025.

S U D A C

DRAGAN RAMLJAK

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u Splitu u 3 primjerka.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika

3. u spis