Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-4216/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Meliti Šimić, uz sudjelovanje Jane Puškarić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice DŠ, koju u postupku brani Irena Klepac Mustač odvjetnica u Rijeci, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. u svezi članka 293. stavka 1. i članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15,108/17,114/22 - u daljnjem tekstu: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenice protiv obaveznog prekršajnog naloga MUP, PU PG, Postaja prometne policije Rijeka broj:. Klasa: 211-07/24-4/71036, Urbroj: 511-09-34-24-1 od 22. kolovoza 2024., nakon žurnog postupka provedenog i završenog 4. rujna 2025., na temelju odredbi čl. 244.st.1. i 182.točke 3. Prekršajnog zakona (NN RH br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18,114/22 - u daljnjem tekstu Prekršajni zakon), 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

okrivljenica DŠC, bez nadimka, kći D i majke V (r. DŠ), rođena **.**.1966. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, OIB [osobni identifikacijski broj], sa završenom VSS, dipl. ing. građevine, zaposlena u firmi MD Biro d.o.o., živi u izvanbračnoj zajednici, majka jednog odraslog djeteta, neodlikovana, prosječnog imovinskog stanja, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana - prema vlastitoj izjavi, protiv koje se ne vodi drugi prekršajni ni kazneni postupak,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

I./ da bi,

1. 24. srpnja 2024. u 17:36 sati u Rijeci, ulica Ivana Pavla II kućno broj bb, kao vozač vozila M1 marke Smart registarske oznake [registarska oznaka] upravljala navedenim osobnim vozilom i kretala se u Rijeci, Ulicom Ivana Pavla II bb, parkirališnom garažom Zagrad B, razinom 0, vršeći radnju vozilom u prometu, vožnju unatrag iz smjera zapada u smjeru parkirališnog mjesta 156, a da se prethodno ne bi uvjerila da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, ne vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, uslijed čega da bi zadnjim lijevim bočnim dijelom vozila udarila u prednji desni bočni dio osobnog vozila marke Renault registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo tvrtke Rijeka plus d.o.o., parkirano na obilježenom parkirališnom mjestu broj 157; prilikom prometne nesreće na vozilima sudionika da bi nastupila materijalna šteta.

čime da bi postupila protivno odredbi članka 43. st. 2. ZSPC-a i počinila prekršaj iz članka 43. st. 3. u svezi čl. 293. st. 1. istog Zakona,

2. da bi istoga dana i sata nakon prometne nesreće napustila mjesto nesreće, a da prethodno ne bi odsutnom vlasniku oštećenog parkiranog vozila ostavila svoje osobe podatke i podatke o vozilu kojim je uzrokovala prometnu nesreću,

čime da bi postupila protivno odredbi članka 176. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i počinila prekršaj iz članka 176. st. 5. istog Zakona.

II./ Na temelju odredbe čl. . 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl. . 2. toč. 2. do 5. i toč. 7. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

1.Postaja prometne policije Rijeka, dostavila je ovome Sudu prigovor okrivljenice podnesen protiv njihovog obaveznog prekršajnog naloga opisanog u uvodu ove presude, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

Na temelju odredaba čl. 244.st.1. Prekršajnog zakona, Sud je proveo žurni postupak u kojem je, nakon što je obavezni prekršajni nalog stavio izvan snage, ispitao okrivljenicu i proveo dokazni postupak.

2. Ponajprije, a na temelju odredbe čl.171.a Prekršajnog zakona, pozvana da se očituje o optužnom aktu i krivnji za prekršaje za koje se tereti, izjavila je da se ne smatra krivom za prekršaje koji joj se stavljaju na teret.

U svoju obranu ustrajala je pri svim navodima svoga prigovora, kao svoje pisane obrane te pri onome što je iznijela policiji, kada je saslušana u svojstvu osumnjičenice nakon nesreće pa su isti pročitani.

U istima, u bitnome, okrivljenica iznosi da u cijelosti pobija prekršajni nalog kao i odluku o izricanju zaštitne mjere te troškova postupka. Navodi da je ona vlasnica električnog vozila, M1 marke Smart [registarska oznaka] te je redovite korisnik garaže – parkirališta Zagrad B, razine 0, budući da se na razini 0 nalazi parkirno mjesto koje uključuje punjač za električno vozilo. Uz navedeno parkirno mjesto da se u istoj razini, po cijeloj duljini, nalaze parkirna mjesta s punjačima koja su namijenjena za parkiranje isključivo električnih vozila. Da je njeno vozilo izuzetno malih dimenzija u odnosu na ostala vozila stoga ne postoji mogućnost da zauzme čitavo parkirno mjesto, već naprotiv, ostaje dovoljno mjesto oko vozila za nesmetani ulazak i izlazak s mjesta parkiranja.

27.07.2024. dobila je telefonski poziv od Postaje prometne policije Rijeka da im se javi, budući da je izvršena prijava da je ona svojim, navedenim vozilom oštetila drugo vozilo koje da se navodno nalazilo u garaži, parkiralištu Zagrad B, na razini 0, a koje da je navodno bilo parkirno odmah pokraj njezinog vozila te da nije navedeno oštećenje prijavila već da je pobjegla s mjesta događaja. Na razgovoru je saznala da je navodno oštećeno vozilo, marke Reanult, [registarska oznaka] u vlasništvu društva Rijeka plus d.o.o. te je bilo parkirano na mjestu koje je predviđeno za električna vozila te da su djelatnici Rijeka plus primijetili oštećenje na vozilu navodna dva dana nakon navodnog počinjenja prekršaja od strane okrivljenice. Također, prezentirana joj je snimka njezinog vozila navodnog događaja dok je kraj istog bila parkirano prethodno opisano vozilo, međutim da se iz snimke nije vidjelo da je okrivljenica oštetila to vozilo. Ističe da njezino vozila ima parkirne senzore te kamere pa da bi ona sa sigurnošću utvrdila da je došlo do kontakta, a kamoli oštećenja drugo vozila. Predlaže da se zatraži službenim putem izvješće boj 1052102425 te da joj se dostavi na uvid zajedno sa snimkama i fotografijama oštećenja vozila . Ističe da se na njezinom vozilu ne vide nikakva oštećenja iz kojih bi proizlazilo da je ona prouzročila štetu na navedenom vozilu te ističe da je izvršila fotografiranje vozila koje je navodno oštetila te ista dostavlja uz prigovor, a iz kojih da je vidljivo da je vozilo oštećeno sa svih strana. Predlaže da se službenim putem dostavio video snimka navodnog događaja sa svim dokazima na kojima se temelji prekršajni nalog kao i da se pribave fotografije od strane osiguravajućeg društva koje osigurava predmetno vozilo RI 276-Lv, kako bi se utvrdilo da je li navedeno vozilo već ranije imalo ista oštećenja. Nadalje, navodi da je nakon obavijesti od strane MUP o navodnom počinjenju prekršaja pokušala kontaktirati Rijeka plus, tražeći da joj se predoče dokazi te fotografije te oštećenja njihovog vozila kao i video snimka,, međutim u razgovoru sa djelatnikom Rijeka plus d.o.o., koji je voditelj parkiranja, g. VŠ, njezin zahtjev je odbijen pa predlaže njegovo saslušanje.

Pobija da se radi o cesti.

Ističe i da je vozilo koje je navodno oštećeno bilo i nepropisno parkirano na mjestu predviđenom za parkiranje vozila koja su električna.

Ističe razloge radi kojih ne treba prihvatiti prijedlog tužitelja za izricanje zaštitne mjere.

Da bi htjela nadodati da joj Rijeka Plus d.o.o. uopće nije htjela dati podatke o tom vozilu kojeg je ona navodno udarila, dakle, niti reći koje je to vozilo, koje registracije niti koja su oštećenja, te ističe da čak niti djelatnici garaže, a čija je kućica baš u blizini tog mjesta gdje je ona bila parkirana, nisu ništa vidjeli predmetne zgode, tj. da bi ona udarila u neko vozilo. Ona se sama odlučila, nakon par dana, kada je uočila da na istom mjestu na kojem je i predmetnog dana bilo nepropisno parkirano (zato što se radi o mjestima namijenjenim za punjenje električnih vozila), marke Renault, plave boje, reg. oznake [registarska oznaka], snimiti svojim mobitelom to vozilo, a to zato što je na istome uočila da je vrlo oštećeno, odnosno da je prepun ogrebotina, oštećenja i sl., sa svih strana. Razvila je te fotografije te ih je isprintala i iste predlaže da Sud prihvati kao dokaz.

3.Prihvaćen je dokazni prijedlog okrivljenice te se u spis ulažu navedene fotografije pa je Sud iste pogledao.

3.1.Prisutna braniteljica prilaže i fotografiju dijela vozila okrivljene, na kojem da su razvidne dvije crtice (označena slovom A) i na kojoj je kemijskom zaokružen dio koji se odnosi na nekoliko crtica oštećenog branika vozila okrivljene bez traga bilo kakve boje i koji da je već ranije postojao prije događaja kao jedino oštećenje na njezinom vozilu. Navodi da, usporedbom navedenog oštećenja sa vozilom u vlasništvu Rijeka Plus d.o.o. reg. oznake [registarska oznaka],da je razvidno da je navedeno vozilo plave boje, iz čega se može zaključiti da bi ta boja u slučaju dodira sa vozilom okrivljene koje je metalik sive boje, ostavilo traga na vozilu okrivljene te bi bila vidljiva plava boja. Nadalje, uvidom u fotografije vozila Rijeka Plus d.o.o. da je vidljivo da su oštećenja iznad gume, na predjelu branika toliko velika da ne odgovaraju niti po visini niti strukturi oštećenja mogućnosti da bi takva oštećenja bila posljedica udara vozila okrivljene. Nadalje, da se oštećenja nalaze na području vrata suvozača i pozicionirana su tako da se nalaze na različitim visinama, što ne odgovara visini oštećenja vozila okrivljene. Navedeno vozilo Rijeka Plusa da je oštećeno i sa druge strane na više mjesta pa predlaže da se pribavi od osiguravajućeg društva fotografije vozila, obzirom da se vozilo fotografira prilikom svakog štetnog događaja ili sklapanja police osiguranja. Također predlaže da se dostavi izvješće policijske uprave zajedno sa fotografijama i snimkama oštećenja vozila te navodni videosnimak od Rijeka Plusa za koji je isti naveo da je dokaz navodnog događaja na kojima se temelji prekršajni nalog.

Dalje iznosi da, prema navodima iz prekršajnog naloga, događaj se desio 24. srpnja 2024. godine, a prijava policiji od strane Rijeka Plusa podnijeta je dva dana nakon, 26. srpnja 2024. kada je okrivljenica dobila telefonski poziv da se javi, što da znači da postoji odmak od dva dana za koje vrijeme nemamo informaciju gdje se sve nalazilo oštećeno vozilo i gdje je bilo pakirano, da li je možda oštećeno negdje drugdje niti tko ga je vozio.

Da je policija fotografije vozila okrivljene sačinila nakon sedam dana, pri čemu se napominje da je od dana navodnog počinjenja prekršaja do dana fotografiranja vozila od strane MUP-a vozilo bilo parkirano na javnom parkiralištu, jer je okrivljena bila na putu u Norveškoj. Stoga da je oštećenje moglo nastati i za to vrijeme.

3.2.U dokaznom postupku provedeni su i svi materijalni dokazi priloženi optužnom aktu, kao i oni koje je okrivljenica dostavila u spis – fotografije.

Iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa utvrđeno je da okrivljenica nije prekršajno osuđivana.

3.3.Upitane imaju li primjedbe na provedene dokaze, braniteljica okrivljene navodi da s obzirom na izvješće policije u kojem je navedeno da je utvrđeno da se vozilo zatreslo te da je udarilo u vozilo Rijeka Plus ističe da navedeno nije točno te da MUP nije dostavio video dokaz kao što je zatraženo te da isti ne može utvrđivati dokaze već samo prikupljati dokaze. MUP je propustio dostaviti ključan dokaz, iako je to od njega zatraženo, a nije obrazložio takvo nepostupanje.

Nadalje, iz fotografije vozila Rijeka Plus d.o.o. označene slovom B, da je razvidan način na koji se vozilo parkira u odnosu na prednju gumu koja je na fotografiji zaokružena. U slučaju da drugo vozilo pokušava ući na parkirno mjesto koje se nalazi pokraj navedenog vozila, moguće je da zbog načina na koji je guma pozicionirana vozilo zahvati tu gumu prilikom čega dolazi do toga da se vozilo može zatresti. Dakle, uzevši u obzir navedeno te konstataciju MUP-a da se vozilo zatreslo temeljem koje MUP izvodi zaključak da je vozilo udareno, razvidno je da bez videosnimke nije moguće utvrditi što se točno dogodilo te da li se uopće događaj vidi na navedenoj snimci. Stoga je potrebno pozvati MUP da dostavi videosnimku.

Nastavno, navodi da je u prekršajnom nalogu izrečena zaštitna mjera koja se može izreći ako postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom okrivljena ugroziti sigurnost prometa. U prekršajnom nalogu da ne postoji obrazloženje iz kojeg bi bilo vidljivo kako je ta opasnost utvrđena. S obzirom da okrivljena nikada nije prekršajno kažnjavana, a istovremeno joj je vozačka dozvola nužna za obavljanje poslova ovlaštenog posrednika u prometu nekretninama i u upravi tvrtke u kojoj radi, posjedovanje vozačke dozvole joj je nužno za obavljanje djelatnosti te bi joj izricanje zaštitne mjere učinilo nerazmjernu štetu jer ne bi mogla obavljati djelatnost pola godine. Stoga da je mjera nerazmjerna navodnom prekršaju, niti je obrazložena, što je čini nezakonitom.

4. Kako okrivljenica poriče da bi inkriminirane zgode počinila prekršaje za koje se optužuje predmetnim optužnim aktom te temeljem utvrđenih odlučnih činjenica iz svih provedenih materijalnih dokaza, pri čemu Sud nije našao za potrebnim provoditi ikakve daljnje dokaze, obzirom su svi u postupku provedeni dokazi dovoljni za donošenje ove presude - Sud nije mogao, sa takvom izvjesnošću, a da bi okrivljenicu mogao oglasiti krivom, utvrditi odlučnu činjenicu, a to je da bi okrivljenica inkriminirane zgode, vršila radnju vozilom u prometu – vožnja unatrag iz smjerta zapada u smjeru parkirališnog mjesta 156 a da se prethodno ne bi uvjerila da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, ne vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, čime bi postupila protivno odredbi 43.st.2. ZSPC-a i time počinila prekršaj iz članka 43.st.3. istoga Zakona, a kojim prekršajem da bi, pak, izazvala prometnu nesreću, činjenično opisanu u dispozitivu presude.

Stoga je Sud utvrdio da nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenica inkriminirane zgode postupila protivno odredbi čl. 43. st. 2. ZSPC-a i počinila prekršaj iz čl. 43. st. 3. u svezi čl. 293.st.1. istog Zakona.

Slijedom toga, kako nije dokazano da bi okrivljenica počinila prekršaj iz čl. 43. st. 3. u svezi čl. 293. st. 1. ZSPC-a, Sud je utvrdio da nije dokazano niti da bi okrivljenica inkriminirane zgode počinila prekršaj iz čl. 176. st. 5. ZSPC-a, za koji se također optužuje.

Utvrdivši da nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenica inkriminirane zgode počinila djela prekršaja činjenično i pravno opisana u dispozitivu ove presude, valjalo je okrivljenicu, primjenom načela presumpcije okrivljenikove nevinosti i pravnog pravila „in dubio pro reo“, a na temelju odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, osloboditi od optužbe za prekršajna djela iz članka 43. stavak 3. u svezi članka 293. stavka 1. ZSPC-a, i članka 176. stavak 5. ZSPC-a, za koje se okrivljenica optužuje predmetnim optužnim aktom.

5.Odluka o trošku temelji se na tome da je okrivljenica oslobođena optužbe.

U Rijeci, 15. listopada 2025.

Sutkinja

Melita Šimić, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Dostavna naredba:

1. okrivljeniku,

2. tužitelju,

3. braniteljici,

4. spisu.