Republika Hrvatska Broj: Ppž-9161/2025
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CV, zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, I. Policijske postaje Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-12209/2025 od 2. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, I. Policijske postaje Split osnovanom i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u cijelosti i predmet vraća na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-12209/2025 od 2. rujna 2025., okrivljeni CV proglašen je krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dok je na temelju odredbe članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona oslobođen od dijela optužbe kojega prvostupanjski sud u izreci presude nije pravno označio.
2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko – dalmatinska, I. Policijska postaja Split, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Žalba je osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija žalbom, ovaj sud utvrdio je da je žalitelj u pravu kada poriče pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, dok je postupajući po službenoj dužnosti utvrdio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6. Prekršajnog zakona, slijedom čega valja ukinuti i osuđujući dio pobijane presude, na koji se žalitelj ne žali, jer ponovni postupak nije moguće voditi samo u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude, bez da se na taj način počini povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, o čemu detaljno u nastavku.
6. Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, I. Policijske postaje Split, Klasa: 211-07/25-5/23203, Urbroj: 511-12-23-25-1, okrivljenom CV na teret su stavljena dva prekršaja i to onaj pravno označen kao prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i prekršaj iz članka 70. stavak 1. točka 12. odnosno članka 71. stavak 1. točka 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.
7. Optuženo djelo prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, prvostupanjski sud je riješio na način da je okrivljenog CV proglasio krivim za dio u optužnom prijedlogu opisane dinamike događaja koji uključuje viku i galamu neartikuliranim riječima sa balkona stambene zgrade i posljedicom koja se reflektirala na neograničeno otvorenom javnom mjestu, pravno prekršaj označivši kao onaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira iako nije razvidno koje okolnosti odnosno koji dio dinamike u tako izmijenjenom činjeničnom opisu, presuđeno djelo prekršaja čini kvalificiranim, a i obrazloženje je u tom smislu izostalo.
8. Posljednje navedeno u smislu ne/postojanja kvalifikatornih okolnosti (naročito drsko i nepristojno) rezultat je pogrešnih utvrđenja prvostupanjskog suda, a potom i potpuno pogrešnog uređivanja i usklađivanja činjeničnog opisa prekršaja po dovršenom dokaznom postupku.
9. Redom, osim što nije mogao odlučiti o krivnji za tri djela prekršaja u situaciji kada su optužbom utužena dva čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6. Prekršajnog zakona, sami zaključci prvostupanjskog suda u pogledu uređivanja i usklađivanja činjeničnog opisa prekršaja i odluke o krivnji su u cijelosti pogrešni.
10. Ukoliko je smatrao da dijelovi inkriminacije iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ne mogu biti dio osuđujućeg dijela presude, te dijelove trebao je samo ukloniti iz činjeničnog opisa i za isto dati valjane razloge u obrazloženju presude. Ne okrivljenika osloboditi od krivnje. Međutim, niti razlozi koje je naveo u obrazloženju presude pod točkom 7. nisu valjani, a još manje se mogu podvesti pod oslobođenje od optužbe na temelju odredbe članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona odnosno iz razloga što djelo po propisu nije prekršaj.
11. Valjano bi bilo da je prvostupanjski uočio da se kod optuženog djela prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira radi o postupanju sa svim zakonskim obilježjima prekršaja iz članka 13. i članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ali u njihovom zajedničkom kvalificiranom obliku propisanom odredbom članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (naročito drsko i nepristojno).
12. Prvostupanjski sud prepoznaje zakonska obilježja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira međutim oslobađa okrivljenika uslijed, kako navodi, propusta tužitelja iako ga, ukoliko to misli, treba pozvati na dopunu optužnog prijedloga, ali to ne čini. Međutim, niti to ne bi bilo valjano rješenje, već je trebalo uvidjeti da je valjano opisani prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u prividnom stjecaju s djelom prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u njegovom pojavnom obliku specijalnosti, koji postoji uvijek kada je riječ o odnosu temeljnog oblika prekršaja i njegovih kvalificiranih i privilegiranih oblika, odnosno o situacijama kada specijalna djela imaju prednost u odnosu na temeljna (lex specialis derogat legi generali). Stoga nema kažnjavanja za oba prekršaja već samo za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kao kvalificiranog oblika.
13. Upravo sve navedeno razlogom je postupanja ovoga suda i po službenoj dužnosti, jer u ponovljenom suđenju nije moguće odlučivati o izdvojenim dijelovima inkriminacije iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a da o istovjetnoj optužbi već postoji osuđujuća presuda (članak 196. točka 3. Prekršajnog zakona).
14. U odnosu na optuženo djelo prekršaja iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, prvostupanjski sud okrivljenika oslobađa po zakonskom osnovu iz članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona, a potom na izbor nudi dva dijametralno suprotna obrazloženja iznesena pod točkama 7.1. i 7.3.
15. Ukoliko smatra da su u činjeničnom opisu optužbe navedene okolnosti koje isključuju krivnju po osnovi neubrojivosti (obrazloženje iz točke 7.3.), okrivljenika se moglo osloboditi isključivo pozivanjem na odredbu članka 182. točka 2. Prekršajnog zakona i za isto dati razloge.
16. Nadalje, ukoliko smatra da je razlogom oslobođenja ono navedeno u točci 7.1. obrazloženja, onda se prvostupanjskom sudu odgovara da nije cjelovito sagledao odredbe Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, prvenstveno odredbe članka 6. i članka 7. koje propisuju hladno oružje kao oružje kategorije D, dok je potom hladno oružje opisano kroz taksativno navedene predmete, ali i otvorenu klauzulu koja glasi „i drugi predmeti pogodni za nanošenje ozljeda“.
17. U smislu posljednje navedenog, ili je trebalo detaljno objasniti iz kojih razloga staklena boca u konkretnoj inkriminaciji nema značaj hladnog oružja odnosno postupanje okrivljenika obilježja prekršaja niti iz članka 70. stavak 1. točka 12. niti iz članka 71. stavak 1. točka 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, ili prihvatiti da je dio inkriminacije kojega tužitelj opisuje kao prekršaj iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana ustvari cjeloviti tijek i dinamika događaja koji ima sva zakonska obilježja naročito drskog i nepristojnog remećenja javnog reda i mira, stoga dio protupravnosti obuhvaćen odlukom o prekršaju iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Kada bi za sve to dao i obrazloženje, predmet optužbe bi bio u cijelosti riješen, a pri tome zadržan objektivni identitet optužbe.
18. Imajući u vidu navedeno, žalbu tužitelja valjalo je prihvatiti osnovanom, ukinuti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku. Prvostupanjski sud će u ponovnom suđenju izvesti cjeloviti dokazni postupak, valjano analizirati i ocijeniti sve izvedene dokaze te donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
19. Temeljem članka 206. stavak 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 15. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa.