Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1254/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PSB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Galetoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Galetović i Galetović iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 149 P-2388/2016-54 od 04. siječnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 15. listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 149 P-2388/2016-54 od 04. siječnja 2022. godine u dijelu točke III. izreke u kojem je odbijen preostali dio njezinog zahtjeva za naknadu parničnih troškova.
II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 149 P-2388/2016-54 od 04. siječnja 2022. godine u dijelu točke III. izreke u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
III Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 149 P-2388/2016-54 od 04. siječnja 2022. godine u točkama I. i II. izreke, te u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima parničnog postupka iz točke III. izreke i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„Utvrđuje se da je ništetan kupoprodajni ugovor od dana 24. listopada 1964. godine sklopljen između pravnog prednika tužiteljice, pokojnog PS iz [adresa] i pravnog prednika tuženika Socijalističke Republike Hrvatske.
Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu temeljem ove presude izvršiti u zemljišnim knjigama u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na nekretninama upisanima kao zkč. br. [katastarska čestica], u naravi gospodarska zgrada i dvorište i vinograd na [adresa], površine 710 čhv, brisanje prava vlasništva sa imena tuženika i uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja kako je bilo prije provedbe tog ugovora, na način da će kao vlasnik biti upisan pokojni PS.“
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 58.500,04 kuna, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na taj iznos od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
V Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak postupka po žalbi u iznosu od 663,61 eura.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) utvrđen je ništetnim kupoprodajni ugovor od dana 24. listopada 1964. godine sklopljen između pravnog prednika tužiteljice, pokojnog PS iz [adresa] i pravnog prednika tuženika Socijalističke Republike Hrvatske.
2. U točki II. izreke naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da temeljem ove presude izvrši u zemljišnim knjigama u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na nekretninama upisanima kao zkč. br. [katastarska čestica], u naravi gospodarska zgrada i dvorište i vinograd na [adresa], površine 710 čhv, brisanje prava vlasništva sa imena tuženika i uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja kako je bilo prije provedbe tog ugovora, na način da će kao vlasnik biti upisan pokojni PS.
3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 58.500,04 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pri čemu iz cjeline obrazloženja proizlazi da je u istoj točki izreke odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnih troškova, te u cijelosti zahtjev tuženika po toj osnovi.
4. Protiv te presude pravovremene žalbe podnose tužiteljica i tuženik.
5. Tužiteljica pobija presudu u dijelu točke III. izreke u kojem je odbijen preostali dio njezinog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka (u odnosu na zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu), zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda u tom dijelu preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.
6. Tuženik pobija presudu u točkama I. i II. izreke, zatim u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima parničnog postupka iz točke III. izreke, kao i u dijelu točke III. izreke u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP-a, te predlaže da se presuda u tom dijelu preinači, a također podnosi zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
8. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba protivne stranke (tuženika) djelomično osnovana.
9. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužiteljice, nalaza i mišljenja vještaka građavinske struke Žarka Željka i njegovog iskaza, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev tužiteljice kao nasljednice sada pokojnog PS (njegove kćeri) radi utvrđenja ništetnim kupoprodajnog ugovora koji je dana 24. listopada 1964. godine zaključen između pokojnog PS i pravnog prednika tuženika Socijalističke Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Ugovor), zatim zahtjev radi brisanja prava vlasništva na nekretninama upisanima kao zkč. br. [katastarska čestica], u naravi gospodarska zgrada i dvorište i vinograd na [adresa], površine 710 čhv sa imena tuženika, kao i zahtjev radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije provedbe gore navedenog ugovora, na način da će kao vlasnik biti upisan sada pokojni PS.
10. U vezi toga utvrđuje da je navedeni Ugovor zaključen između oca tužiteljice PS iz [adresa] kao prodavatelja i Socijalističke Republike Hrvatske kao kupca, pri čemu je u članku 1. Ugovora navedeno da PS prodaje Socijalističkoj Republici Hrvatskoj nekretnine u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to čk. br.[katastarska čestica], koja je u zemljišnim knjigama označena kao gospodarska zgrada, dvorište i vinograd u ukupnoj površini od 710,4 čhv, dok je danas u naravi obiteljska stambena zgrada, a da je u članku 2. Ugovora naznačena kupoprodajna cijena u visini od 16,500.000.- dinara, koju se navedeni kupac obvezao isplatiti prodavatelju PS u roku od 15 dana od vremena kad mu prodavatelj preda ovaj Ugovor potpisan i ovjeren po sudu. Nadalje utvrđuje da se prodavatelj PS obvezao da će navedenu nekretninu predati u posjed kupcu najkasnije do 28. veljače 1965. godine, te da će predmetnu zgradu, dvorište i vinograd u istom roku predati kupcu slobodnu od stvari i osoba, pri čemu je ovlastio navedenog kupca da na temelju ovog Ugovora ishodi u zemljišnim knjigama prijenos kupljenih nekretnina sa imena prodavatelja na ime i za korist društvenog vlasništva, pod upravom Socijalističke Republike Hrvatske, uz oznaku kao organa upravljanja Direkcije zajedničkih službi republičkih organa, a da je u članku 4. Ugovora utvrđeno da predmetna zgrada nije nacionalizirana, pa je prodavatelj priložio pravomoćno rješenje Općine Črnomerec broj 04-18551/1-64 koje je sastavni dio ovog Ugovora. Pri tome utvrđuje da je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao samovlasnik predmetne nekretnine.
11. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Žarka Željka, kojeg u cijelosti prihvaća kao stručnog i objektivnog, slijedom čega utvrđuje neosnovanim prigovore tuženika na taj nalaz i mišljenje, jer utvrđuje da su oni općeniti i paušalni, te da je te prigovore vještak otklonio u svojem iskazu, utvrđuje da procijenjena vrijednost stambene vile („...“) na adresi [adresa], izgrađene na zk. čbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja je dobivena kao zbroj vrijednosti tržišne cijene objekta, vrijednosti zemljišta, te vanjskog uređenja, projektiranja i nadzora na toj čestici na dan 24. listopada 1964. godine, iznosi 56.509.901,00 dinara, slijedom čega utvrđuje da je prednik tuženika kupio predmetnu nekretninu za cijenu koja predstavlja 29,19% od ukupne procijenjene vrijednosti predmetne nekretnine, pa da se u konkretnom slučaju radi o očitom nerazmjeru činidaba na štetu prednika tužiteljice PS.
12. Nadalje utvrđuje da je prednik tužiteljice PS zbog pritisaka predstavnika tadašnje vlasti doveden u težak položaj, jer je morao birati između prodaje predmetne nekretnine predniku tuženika po cijeni koja je bila nerazmjerna njezinoj vrijednosti, čega je prednik tužiteljice bio svjestan, i odbijanja te prodaje pod tim uvjetima, a čime je mogao dovesti u pitanje životnu i egzistencijalnu sigurnost, kako svoju, tako i svoje obitelji, pri čemu je odabrao predmetnu kupoprodaju kao manju štetu za sebe i svoju obitelj, a koju nekretninu inače ne bi prodao, jer je ona bila njegova obiteljska imovina. Stoga utvrđuje da je prednik tuženika koristeći se teškim položajem prednika tužiteljice PS ugovorio za sebe takvu protučinidbu čija imovinska vrijednost stoji u upadljivom nerazmjeru sa vrijednošću njegove činidbe, pa da je predmetni Ugovor ništetan pravni posao, u smislu III. novele paragrafa 879. točka 4. Austrijskog Općeg građanskog zakonika (u nastavku teksta: OGZ), čime je otpala pravna osnova na temelju koje je prednik tuženika upisao svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama.
12. Pri tome utvrđuje neosnovanim istaknuti prigovor zastare, jer utvrđuje da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe paragrafa 870. OGZ-a, a posljedično tome niti primjeni zastarnih rokova iz odredbe paragrafa 1487. OGZ-a, već da se zastara ima računati tek od pravomoćnosti pobijane presude.
13. S obzirom na navedeno, te utvrđujući da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, u skladu s odredbom članka 187. ZPP-a, odlučuje kao u točkama I. i II. izreke pobijane presude.
14. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
15. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, jer okolnost da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-7641/2007-5 od 03. veljače 2011. godine odbijena tužba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, Odjela za upravno pravne poslove klasa: UP/I-942-01/97-02/1352, ur. broj: 251-18-02/205-04- 12 od 27. rujna 2004. godine, kojim je odbijen njezin zahtjev za povrat zgrade u [adresa], izgrađene na zk. čest. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dakle predmetne nekretnine (list 82-84 spisa), nema značaj presuđene stvari koja bi kao takva onemogućavala tužiteljicu da u predmetnom postupku ostvaruje zahtjev gore opisanog sadržaja.
16. Međutim, osnovano tuženik ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
17. Naime, tužiteljica je u predmetnoj tužbi osporavala pravnu valjanost Ugovora iz više razloga, i to tvrdnjama da njezin otac PS nije bio voljan prodati predmetnu kuću, jer da je za nju bio posebno vezan, ali da je na to bio prisiljen zbog ozbiljnih i opasnih pritisaka i prijetnji od strane tadašnjih vlasti, odnosno zbog straha za svoj život i život svoje obitelji, te da je Ugovorom utvrđenu kupoprodajnu cijenu za tu nekretninu jednostrano nametnuo prednik tuženika, a da ista ni izbliza nije odgovarala stvarnoj vrijednosti te nekretnine. Nadalje je tužiteljica isticala da je predmetni Ugovor bio protivan tada važećem Ustavu, prisilnim propisima i moralu, te temeljnim načelima obveznog prava (slobodi uređenja obveznih odnosa, ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, savjesnosti i poštenju, načelu jednake vrijednosti davanja i dr.), kao i da je na strani tuženikovog prednika postojala nedopuštena pobuda za sklapanje Ugovora, te da je taj pravni posao protivan odredbi paragrafa 879. tada važećeg OGZ-a.
18. U vezi toga valja istaći da je III novelom paragrafa 870. OGZ-a, koji propis se prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda primjenjivao u vrijeme zaključenja Ugovora, bilo propisano da tko je od druge strane lukavstvom ili strahom nepravednim i temeljitim (paragraf 55) bio pobuđen da zaključi ugovor, nije obvezan držati ga. Nadalje, III novelom odredbe paragrafa 1487. OGZ-a između ostalog je propisano da se pravo ukinuti ugovor za plaću radi prikrate preko polovine i pobijati tražbinu radi straha ili zablude, koje su se potkrale kod ugovaranja, pri čemu druga ugovarajuća strana nije kriva za nikakvu prevaru, moraju ostvariti za vrijeme od tri godine, te da po isteku ovog vremena ona zastaruju.
19. Dakle, iz navedenog proizlazi da je predmetni Ugovor kojeg je prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja pravni prednik tužiteljice PS zaključio sa pravnim prednikom tuženika Socijalističkom Republikom Hrvatskom zbog pritisaka predstavnika tadašnjih vlasti, odnosno zbog straha za životnu i egzistencijalnu sigurnost, kako svoju, tako i svoje obitelji, pobojan, a ne ništetan pravni posao.
19.1. Pri tome okolnost da bi sklapanje Ugovora pod prisilom bilo protivno tada važećem Ustavu, prisilnim propisima i moralu, te temeljnim načelima obveznog prava koje je tužiteljica apostrofirala u tužbi, ne znači da bi predmetni Ugovor u takvoj situaciji bio ništetan, niti bi takva posljedica proizlazila iz činjenice da bi predniku tužiteljice bila nametnuta kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu koja je prema utvrđenju prvostupanjskog suda predstavljala 29,19% od ukupne procijenjene vrijednosti te nekretnine, a to stoga jer se i u tim slučajevima u smislu posebne (lex specialis) odredbe III novele paragrafa 1487. OGZ-a i odredbe paragrafa 934. OGZ-a radi o pobojnom pravnom poslu.
19.2. Što se tiče navoda tužiteljice da je na strani prednika tuženika postojala nedopuštena pobuda za sklapanje Ugovora, pa da bi on i iz tih razloga bio ništetan, valja odgovoriti da eventualna nedopuštena pobuda nije u konkretnom slučaju mogla u smislu odredbe paragrafa 901. OGZ-a uzrokovati ništetnost Ugovora, jer se ne radi o situaciji u kojoj su Ugovorne stranke „uzrok ili svrhu svog privoljenja postavile izrijekom kao uvjet“.
20. Isto tako, neosnovano je pozivanje tužiteljice i prvostupanjskog suda na odredbu III novele paragrafa 879. točka 4. OGZ-a kao razlogu ništetnosti Ugovora.
21. Naime, radi se o odredbi OGZ-a koja regulira slučaj tzv. zelenaškog ugovora, a kojom odredbom je propisano da je ništav ugovor ako netko iskorišćuje lakoumnost, težak položaj, slaboumnost, neiskustvo ili uzbuđenje drugoga time, što za činidbu sebi ili trećemu ugovara ili uzima takvu protučinidbu, čija imovinska vrijednost stoji u upadljivom nerazmjeru sa vrijednošću činidbe.
21.1. Pri tome se prema mišljenju ovog suda pojam „težak položaj“ kojeg ima u vidu potonja odredba OGZ-a odnosi isključivo na težak materijalni položaj jedne ugovorne strane uslijed kojeg ista pristaje na zaključenje zelenaškog ugovora, a takav „težak položaj“ te strane, čak i kada naznačena odredba OGZ-a ne bi imala u vidu isključivo težak materijalni položaj, morao bi u slučaju eventualne primjene odredbe III novele paragrafa 879. točka 4. OGZ-a biti takav da ga nije izazvala druga ugovorna strana, jer u suprotnom, tj. ako je jedna ugovorna strana dovedena u „težak položaj“ uslijed straha koji je izazvan prisilom od strane druge ugovorne strane, nema mjesta primjeni potonje odredbe OGZ-a, već u obzir dolazi primjena odredbe paragrafa 870. OGZ-a, a što u skladu s gore navedenim za posljedicu ima pobojnost, a ne ništetnost pravnog posla.
21.2. S obzirom na navedeno, pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio da je predmetni Ugovor ništetan u smislu III novele paragrafa 879. točka 4. OGZ-a, jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da je sada pokojni prednik tužiteljice PS zaključio taj pravni posao uslijed svojeg teškog materijalnog položaja, niti da je
njegov „teški položaj“, sve kada potonja odredba OGZ-a ne bi imala u vidu isključivo težak materijalni položaj, postojao prije zaključenja Ugovora, već da je isti nastao uslijed straha izazvanog prisilom prednika tuženika.
22. Budući da, dakle, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev ne predstavljaju razloge za ništetnost predmetnog Ugovora, već za njegovu pobojnost, a tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev u tom pravcu (radi poništenja Ugovora), a sve da ga je i postavila isti bi bio u zastari, jer je protekao zastarni rok od tri godine propisan III novelom paragrafa 1487. OGZ-a, to je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti zahtjev tužiteljice opisan u točki I. izreke pobijane presude, a posljedično tome i njezin zahtjev radi brisanja prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, pobliže naznačen u točki II. izreke pobijane presude, jer tužiteljica nije dokazala da je otpala pravna osnova (Ugovor) na temelju koje je u zemljišnim knjigama izvršena sporna uknjižba prava vlasništva u korist tuženika.
23. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u cijelosti odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova, a na jednaki način odlučiti i o zahtjevu tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
23.1. Naime, odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Prema toj odredbi troškove parničnog postupka snosi onaj tko izgubi parnicu, pa se samo načelno (samo po sebi) ne može smatrati protivnim članku 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ukoliko je država stranka, a suprotna strana izgubi parnicu, da država kao stranka ne bi imala pravo na troškove postupka u takvoj situaciji, jer se ne može smatrati da država ima neograničene resurse, te i ona ima pravo uživati zaštitu od neutemeljenih parnica.
23.2. Međutim, Europski sud za ljudska prava je u više svojih odluka zauzeo shvaćanje vezano uz troškove postupka, te prema stajalištu tog suda nametanje znatnog financijskog opterećenja nakon završetka postupka može predstavljati ograničenje prava na pristup sudu zajamčenog člankom 6. stavak 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine- Međunarodni ugovori“ br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, u nastavku teksta: Konvencija). U takvom slučaju potrebno je ispitati je li ograničenje ili miješanje predviđeno zakonom težilo legitimnom cilju i bilo razmjerno, odnosno prilikom odlučivanja o troškovima zastupanja države po načelu „gubitnik plaća“ iz članka 154. stavak 1. ZPP-a nužno je provesti „test razmjernosti“.
23.3. Imajući u vidu gore navedeno, te okolnosti konkretnog slučaja, iz kojih proizlazi da je tužiteljica s obzirom na tvrdnje da je njezin prednik PS uslijed prisile sklopio Ugovor, a uzimajući u obzir i preostale činjenične navode na kojima je temeljila tužbu, mogla očekivati da će uspjeti s postavljenim tužbenim zahtjevom, na što ukazuje i okolnost da je sud prvog stupnja usvojio taj zahtjev, to bi obvezivanje tužiteljice na naknadu parničnih troškova tuženiku za nju predstavljalo
znatno financijsko opterećenje koje bi posljedično dovelo do nesrazmjernog ograničenja prava tužiteljice na pristup sudu.
23.4. To stoga jer bi tuženiku u tom slučaju trebalo primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a dosuditi na teret tužiteljice slijedeći trošak u skladu s priloženim troškovnikom i odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa): iznos od 663,61 eura za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), iznos od ukupno 1.327,22 eura za sastav podnesaka od 15. studenoga 2018. godine i 03. svibnja 2019. godine (iznos od 663,61 eura po podnesku-Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te ukupni iznos od 5.972,49 eura za zastupanje na ročištima od 13. srpnja 2016. godine, 24. listopada 2016. godine, 09. prosinca 2016. godine, 07. veljače 2018. godine, 30. studenoga 2018. godine, 03. lipnja 2019. godine, 09. rujna 2019. godine, 22. veljače 2021. godine i 21. listopada 2021. godine (iznos od 663,61 eura po ročištu-Tbr. 9. toč. 1. Tarife), tj. sveukupno 7.963,32 eura.
24. Stoga tuženiku neovisno o tome što je u cijelosti uspio u predmetnom sporu ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka od tužiteljice.
25. Iz navedenih razloga valjalo je žalbe tužiteljice i tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijanu odluku u dijelu naznačenom u točkama I i II izreke ove drugostupanjske presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika i primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP- a odlučiti kao u točki III izreke iste presude.
26. Budući da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova tog postupka.
27. Imajući u vidu da tuženik u žalbenom postupku nije uspio u odnosu na neznatni dio ožalbene presude, tj. jedino u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a, kao i odredbe Tbr. 10. toč. 1. Tarife, valjalo naložiti tužiteljici da naknadi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 663,61 eura, pa je odlučeno kako je naznačeno u točki V izreke ove presude.
U Rijeci, 15. listopada 2025. godine.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Brankica Malnar
