Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1171/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Šime Gržana, OIB: 10700375330, Put Petrića 43 F, Zadar, zastupanog po punomoćniku Igoru Rujaku-Marčiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Ivice Šantića, OIB: 76145697803, Miholec 89, Miholec, zastupanog po punomoćniku Slavenu Luštici, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-423/2022-29 od 11. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-423/2022-29 od 11. srpnja 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da u korist nekretnine kčbr. 2561 u naravi dvorište, stambena zgrada, punta Radman površine 1525 m2, upisane u zk. ul. 1701 k.o. Petrčane, kao povlasne nekretnine, a na teret nekretnine kčbr. 2562 u naravi dvorište, stambena zgrada, punta Radman površine 313 m2, upisane u zk. ul. 341 k.o. Petrčane, kao poslužne nekretnine, postoji stvarna služnost staze, na skici izrađenoj po Geo Lesi j.d.o.o., odnosno stalnom sudskom vještaku geodetske struke Draženu Torbarini od 15. siječnja 2021., koja je sastavni dio presude, obojana crvenom bojom i omeđena slovima A-B-C-D-A, širine 0,73 m i dužine 8,60 m, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj to stvarno pravo, a temeljem te presude, upiše u zemljišnoj knjizi. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da o svom trošku ukloni betonski zid sagrađen neposredno ispred drvenih dvorišnih vrata tužitelja, a koji zid se na navedenoj skici od 15. siječnja 2021. proteže pravcem između točaka označenih brojevima 1 i 2, te mu se zabranjuje poduzimanje takvih, ali i bilo kakvih drugih građevinskih radova kojima bi se onemogućilo konzumiranje služnosti iz točke I. izreke presude. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.633,89 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP- a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužitelja da mu naknadi troškove postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika i predložio odbiti žalbu, te mu dosuditi trošak sastavljanja odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo služnosti staze preko nekretnine sada tuženika kčbr. 2562 upisane u zk. ul. 341 k.o. Petrčane za korist svoje nekretnine kčbr. 2561 upisane u zk. ul. 1701 k.o. Petrčane, i to dijelom povlasne nekretnine kako je to prikazano skicom sudskog vještaka geodetske struke Dražena Torbarine od 15. siječnja 2021. u širini od 0,73 m i dužini od 8,60 m, što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu navedenog prava služnosti, te zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži uklanjanje betonskog zida sagrađenog neposredno ispred njegovih drvenih dvorišnih vrata i zabrani poduzimanje takvih, ali i bilo kakvih drugih građevinskih radova kojima bi se onemogućilo izvršavanje navedene služnosti.

5.1. Činjenično svoj zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da se za potrebe pristupa javnom putu oznake kčbr. 2563 k.o. Petrčane, već duže od 50 godina služi nekretninom sada u vlasništvu tuženika kčbr. 2562 k.o. Petrčane, i to južnim dijelom, bliže moru, na kojoj je radi lakšeg i sigurnijeg prolaska bila izbetonirana staza širine 0,73 m, na koju su se nastavljala drvena dvorišna vrata za ulazak na njegovu nekretninu kčbr. 2561 k.o. Petrčane kao povlasnu, u čemu ga prije nego što je tuženik stekao pravo vlasništva poslužne nekretnine nitko nikada nije smetao, a tuženik je 2020. najprije uklonio navedenu betoniranu stazu, a zatim neposredno ispred njegovih drvenih dvorišnih vrata podigao betonski zid, čime ga je onemogućio u korištenju predmetne služnosti.

6. Prvostupanjski sud je na temelju činjenica koje među stankama nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene spise i isprave, uviđajem i geodetskim vještačenjem, te saslušanjem svjedoka, utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnine kčbr. 2561 Punta Radman od 1525 m2 (od čega dvorište 1397 m2 i stambena zgrada, punta Radman 128 m2) upisane u zk. ul. 1701 k.o. Petrčane, dok je tuženik vlasnik i posjednik susjedne nekretnine kčbr. 2562 Punta Radman od 313 m2 (od čega dvorište 244 m2 i stambena zgrada, punta Radman 69 m2) upisane u zk. ul. 341 k.o. Petrčane

- da je tužitelj svoju nekretninu stekao od predaka 1960-tih godina i na istoj izgradio kuću

- da je tuženik svoju nekretninu stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. lipnja 2007., kojim je od Mate Butkovića kupio stan na prvom katu zgrade izgrađene na kčbr. 2562 k.o. Petrčane, odnosno Aneksa kupoprodajnog ugovora od 9. listopada 2012., kojim je izmijenjen članak 1. kupoprodajnog ugovora na način da je predmet kupoprodaje cijela kčbr. 2562 k.o. Petrčane

- da su navedene nekretnine (novih oznaka) nastale u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. Petrčane, na način da nekretnina tužitelja nove izmjere kčbr. 2561 odgovara čest. zem. stare izmjere 91/118, 91/119 i 91/199, dok nekretnina sada vlasništvo tuženika nove izmjere kčbr. 2562 odgovara čest. zem. stare izmjere 91/90 i dijelu 91/89

- da je uviđajem na licu mjesta 15. siječnja 2021. uz sudjelovanje geodetskog vještaka Dražena Torbarine utvrđeno da se sporna staza (u skici obojana crvenom bojom i omeđena slovima A-B-C-D-A, površine 6 m2 - širine 0,73 m2 i dužine 8,60 m) proteže od nekretnine tužitelja kčbr. 2561 k.o. Petrčane kroz ograđeno dvorište tuženika kčbr. 2562 k.o. Petrčane do izlaza na javni put kčbr. 2563 k.o. Petrčane, pri čemu je ulaz s predmetne staze na nekretninu tužitelja označen slovima B-C na kojoj poziciji su dvorišna drvena vrata tužitelja, te je tuženik ispred navedenog tužiteljevog ulaza sagradio kameno-betonski zid označen točkama 1 i 2

- da iskazi svjedoka Željomira Stanišića, Zvonka Perice i Josipa Pulka potvrđuju navode tužitelja (rođenog 1931.) da je više od 50 godina radi pristupa svojoj nekretnini s javnog puta prolazio pješice predmetnom stazom, te mu nitko sve do tuženika nije osporavao pravo prolaženja, time da je Zvonko Perica prije 35 godina za tužitelja izradio prijašnja, a prije 12 godina sadašnja dvorišna vrata koja se nalaze na kraju staze, ispred kojih je tuženik 2020. izgradio betonski zid

- da su u kontekstu navoda tužitelja iskazivali i svjedoci Zoran Martinovića, Miha Zrnić Marinović i Marije Gržan-Zrnić (njegovi zetovi i kći), potvrđujući korištenje sporne staze za pristup s javnog puta na nekretninu tužitelja kčbr. 2561 k.o. Petrčani dugi niz godina, koju stazu su za prolaske pješice koristili i oni, te ostale osobe koje su dolazile kod tužitelja, dok je Miha Zrnić Marinović sa tužiteljem istu popločio 1982. godine

- da su iskazi svjedoka Darka Nemarića, Vladimira Zadravca i Darka Dukšića u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima, osobito sa stanjem lica mjesta kako je to konstatirano na uviđaju 4. veljače 2014. u spisu Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1815/2018 (ranije P-1104/2013), pa isti nisu prihvaćeni vjerodostojnim

- da pozicija ogradnih zidova tuženika (poglavito južnog zida koji se tada protezao uz rub predmetne staze ostavljajući istu slobodnom) u vrijeme održavanja navedenog uviđaja 4. veljače 2014., govori u prilog tvrdnjama tužitelja da je izvršavao predmetnu služnost staze nesmetano dugi niz godina

- da su prve trzavice po pitanju korištenja spornom stazom između tuženika s jedne strane, i tužitelja i njegove obitelji s druge strane, počele 2013. godine, kada je kći tužitelja Marija Gržan-Zrnić kao tadašnja vlasnica povlasne nekretnine pokrenula navedeni parnični postupak (koji se vodio pod poslovnim brojem: P-1104/2013, kasnije P-1815/2018) identičnog objektivnog identiteta i činjeničnog supstrata, međutim, tužitelj i njegova obitelj nastavili su konzumirati pravo služnosti sporne staze i nakon tih događanja

- da je tuženik 2020. najprije porušio (uklonio) betoniranu stazu, a zatim ispred drvenih dvorišnih vrata tužitelja, na prostoru između točaka 1 i 2 skice geodetskog vještaka Dražena Torbarine od 15. siječnja 2021. podigao betonski zid, čime je onemogućio korištenje sporne staze.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj kao pošteni posjednik dokazao nesmetano korištenje sporne staze koja prolazi dijelom nekretnine sada tuženika kčbr. 2562 k.o. Petrčane (koji je u skici geodetskog vještaka Dražena Torbarine od 15. siječnja 2021. omeđen slovima A-B-C-D-A), za pristup s javnog puta na svoju nekretninu kčbr. 2561 k.o. Petrčane, najmanje od 1980- tih godina, a i ranije, čemu se prijašnji vlasnici poslužne nekretnine nisu protivili, pa je svakako još dok je vlasnik poslužne nekretnine bio Mate Butković, istekao rok od 20 godina, čime je na temelju zakona - dosjelošću osnovana stvarna služnost staze na teret nekretnine sada u vlasništvu tuženika (kčbr. 2562) u korist nekretnine tužitelja (kčbr. 2561), pa pozivajući se na odredbe čl. 186., čl. 190., čl. 218. st. 1. i čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a) prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje postojanja tog prava služnosti i upisa istog u zemljišne knjige. Također, utvrdivši da je tuženik izgradnjom betonskog zida ispred drvenih dvorišnih vrata tužitelja, na prostoru između točaka 1 i 2 skice geodetskog vještaka Dražena Torbarine od 15. siječnja 2021., onemogućio izvršavanje služnosti staze, pozivajući se na odredbe čl. 177. st. 3. i čl. 234. ZVDSP-a, pružio je zaštitu tužitelju kao vlasniku povlasne nekretnine te naložio tuženiku da ukloni sporni betonski zid, uz zabranu poduzimanje takvih ili drugih građevinskih radova kojima bi onemogućio konzumiranje služnosti.

8. U žalbi tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama, te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i samih tih isprava i zapisnika. Nadalje, ističe da pobijana presuda ne sadrži iscrpne razloge u odnosu na njegove navode, podneske i pravne argumente koji je isticao tijekom postupka, a koji su od bitnog utjecaja na ishod spora, a osim toga prvostupanjski sud je nepravilno ocijenio iskaze svjedoka i temeljem istih nepravilno utvrdio činjenično stanje. Osim toga, navodi da iz prigovora kojeg je tužitelj uputio u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. Petrčane, proizlazi da tužitelj nikada nije imao „animus“ za stjecanje ikakvih prava jer je smatrao navedeni navodni prolaz „javnim dobrom-putem“, pa stoga nije ni pošteni posjednik prava stvarne služnosti, obzirom da je smatrao da se svi koriste prijeporom, odnosno jer je znato da mu to pravo ne pripada. Također, ističe da je tužitelj prekludiran u pravu na podnošenje predmetne tužbe, jer se radi o stvarnom pravu koje je trebao predočiti u postupku nove izmjere, odnosno obnove zemljišne knjige za k.o. Petrčane u kojem je sudjelovao, time da nije ustao ni tužbom za ispravak. Ukazuje i na sadržaj zapisnika Z-1386/6/341 od 4. rujna 2006. u kojem se jasno navodi da je kčbr. 2562 k.o. Petrčane ograđena sa svih strana, dakle da nema nikakvih prolaza, staza, puteva i sl. Također, ističe da je nekretninu kčbr. 2562 k.o. Petrčane stekao neopterećenu, te se poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige, odnosno odredbe čl. 130. st. 2. ZVDSP-a i čl. 8. st. 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19, 128/22, 155/23, 127/24, dalje: ZZK-a). Nadalje, navodi da ukoliko su se tužitelj i njegova obitelji služili prijeporom, to da je bilo kada njegovog prednika, njega i njegove obitelji nije bilo i/ili krišom i/ili uz njegovo protivljenje, time da smatra i da tužiteljeva nekretnina koja je u naravi izgrađena kuća ne može imati služnost puta, jer se služnost staze može osnovati samo u korist poljodjelske nekretnine. Ukazuje da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Psp-2/2020 od 14. ožujka 2022. odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja da se utvrdi da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine kčbr. 2562 k.o. Petrčane, na način da je srušio dio ogradnog zida koji dijeli nekretnine stranaka. Konačno, ističe da svaka služnost mora imati razumnu svrhu sukladno čl. 175. st. 1.

ZVDSP-a, a ovdje te svrhe nema.

9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, a niti neku drugu bitnu povredu na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Naime, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izneseni su jasni i dostatni razlozi o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a na koju tuženik sadržajno ukazuje u žalbi, jer je prvostupanjski sud do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje će uzeti kao dokazane došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koji imaju realnu podlogu u činjeničnoj građi koja se nalazi u spisu. Nadalje, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je izložio sve potrebno sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, dakle iznio je dovoljno razloga o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika, pa tuženik neosnovano sadržajem žalbe ukazuje na povredu prava na obrazloženu sudsku odluku, odnosno na počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi 338. st. 4. ZPP-a.

11. Nije u pravu žalitelj ni kada ističe da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio osnovanim.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

13. Žalbeni navodi kojima tuženik bez valjanih argumenata osporava ocjenu dokaza izvršenu po prvostupanjskom sudu i zaključke temeljene na činjenicama utvrđenim na osnovi pravilne ocjene dokaza, ne mogu se prihvatiti pravilnim, jer ili upiru na okolnosti koje nisu od bitnog značaja ili se radi o subjektivnom iznošenju mišljenja tuženika u svezi pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda, koje mišljenje objektivno nema uporišta u sadržaju dokaza izvedenih tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno u načinu ocjene provedenih dokaza i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica. Isto se prije svega odnosi na osporavanje okolnosti da su se tužitelj i članovi njegove obitelji dugi niz godina služili prijeporom uz znanje njegovih prednika i njega, kao i na tvrdnju da tužitelj nije pošteni posjednik prava stvarne služnosti i da nikada nije imao „animus“ za stjecanje spornog prava jer je navodni prolaz smatrao javnim dobrom-putem, a što je suprotno sadržaju izvedenih dokaza i to ne samo prihvaćenim iskazima svjedoka i stanju lica mjesta konstatiranog na uviđaju 4. veljače 2014. u spisu Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1815/2018 (ranije P-1104/2013), kao i na ovopredmetnom uviđaju 15. siječnja 2021., već i sadržaju dokumentacije na koju se tuženik poziva, konkretno prigovoru kojeg je ovdje tužitelj izjavio u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. Petrčane (protiv rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Z-1368/6/341 od 4. rujna 2006.), osporavajući upis prednika tuženika Mate Butkovića na čest. zem. stare izmjere 91/89, ujedno dajući do znanja da svojata pravo na put kojeg koristi više od 50 godina, u kojem kontekstu glasi i njegova žalba izjavljena protiv rješenja o odbijanju zabilježbe prigovora (u priloženom spisu Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Z-2032/2009). U svezi navedenog valja istaknuti i da iz priloženih zemljišnoknjižnih spisa i isprava proizlazi da se sporna staza nalazila na čest. zem. stare izmjere 91/89, na kojoj je egzistirao upis prava vlasništva u korist Salgetti Drioli Šimuna, dok se kuća s ograđenom okućnicom pravnih prednika tuženika nalazila na čest. zem. stare izmjere 91/90, te je takvo stanje bilo sve do preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. Petrčane 2006. kada se Mato Butković, prednik tuženika, upisao i kao vlasnik čest. zem. stare izmjere 91/89, na kojoj je postojala sporna betonirana staza i prolaz, što nedvojbeno proizlazi iz skice uviđaja i fotografija lica mjesta sa str. 47-48 spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1815/2018 (ranije P-1104/2013), koje fotografije potvrđuju vjerodostojnost navoda tužitelja da se radilo o stazi izbetoniranoj još 1982. godine.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je tužitelj prekludiran u pravu na podnošenje predmetne tužbe jer se radi o stvarnom pravu koje je trebao predočiti u postupku nove izmjere odnosno obnove zemljišne knjige u kojem je sudjelovao, te jer nije ustao tužbom za ispravak, ovo iz razloga što je tužba za utvrđenje postojanja prava služnosti samostalno materijalno-pravno sredstvo zaštite, koje nije uvjetovano prethodnim pokretanjem posebnog zemljišnoknjižnog postupka ili ispravnog parničnog postupka, već sukladno odredbi čl. 233. ZVDSP-a ovlaštenik prava služnosti može tužbom zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari.

15. Žalbeni navodi tuženika da je nekretninu kčbr. 2562 k.o. Petrčane stekao neopterećenu, dakle da nije bilo upisa služnosti u zemljišnoj knjizi i da ga nitko od prednika nije upozorio na postojanje tereta na predmetnoj nekretnini, nisu od utjecaja na pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda. Naime, iz izvedenih dokaza (ne samo iskaza svjedoka, već i skica te fotografija koje prikazuju stanje lica mjesta) proizlazi da su se u trenutku kada je tuženik stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine (najprije 2007. stana u stambenoj zgradi, a 2012. cijele nekretnine) tužitelj i njegova obitelj koristili spornom stazom, odnosno da su izvršavali sadržaj služnosti staze, kao i da istu nisu prestali koristiti kada je tuženik stupio u posjed poslužne nekretnine, pa ni kada je postao njezin isključivi vlasnik, sve dok tuženik gradnjom betonskog zida nije onemogućio daljnje izvršavanje sadržaja služnosti. Naime, prema razlozima pobijane presude i stanju spisa očito je da problema u odnosu na izvršavanje sadržaja služnosti nije bilo u razdoblju kada je poslužna nekretnina bila u vlasništvu prednika tuženika, već je u trenutku kada je tuženik postao vlasnikom cijele kčbr. 2562 k.o. Petrčane došlo do izražaja ograničenje tuženika u izvršavanju vlasničkih prava na njegovoj nekretnini, uzrokovano ranije stečenom služnošću u korist nekretnine tužitelja.

16. Nije u pravu tuženik niti kada u žalbi ustraje da ga u pogledu prava tužitelja štiti povjerenje u zemljišne knjige, odnosno da se isto suprotstavlja pravu tužitelja. To iz razloga što je tuženik kao stjecatelj, koji je 2007. kupio samo stan u stambenoj zgradi, a 2012. cijelu nekretninu, morao znati da kupuje nekretninu koja se u spornom dijelu u odnosu na susjednu nekretninu koristi kao staza - prolaz s javnog puta na susjednu nekretninu tužitelja kčbr. 2561 k.o. Petrčane, što je bilo očito prema stanju i položaju nekretnine koju kupuje na licu mjesta, na kojoj je u spornom dijelu postojala betonirana staza širine 0,73 metra i dužine 8,60 m, na koju se ulazilo s javnog puta, te koja je završavala kod drvenih dvorišnih vrata na ulazu u nekretninu tužitelja. Dakle, tuženik je odnosu na nekretninu kčbr. 2562 k.o. Petrčane koju je kupio pet godine nakon kupnje stana u stambenoj zgradi koja se nalazi na toj nekretnini, morao znati za postojanje prava tužitelja, jer je stupanjem u posjed poslužne nekretnine 2007. svakako morao vidjeti tužitelja da se tom nekretninom koristi kako bi iz svog dvorišta kčbr. 2561 k.o. Petrčane došao na javni asfaltirani put kčbr. 2563 k.o. Petrčane. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada ni taj prigovor tuženika nije prihvatio osnovanim, pa žalbenim navodima tuženika kojima osporava činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava u pogledu tog prigovora nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

17. Kako tužitelj u ovoj pravnoj stvari zahtijeva utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti stečenog na temelju zakona, za ovaj postupak irelevantni su navodi žalbe u pogledu postojanja drugih alternativnih pristupa na nekretninu tužitelja, već bi isti predstavljali bitne činjenice u postupcima prestanka toga prava tužitelja (prava stvarne služnosti) ili eventualno u uspostavi nužnog prolaza, što nije predmet ovog postupka, pa se na te žalbene navode ovaj sud neće ni referirati.

18. Jednako tako, za predmet ovog postupka nisu od bitnog značaja utvrđenja i odluka donesena u spisu Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Psp-2/2020 od 14. ožujka 2022., obzirom da je predmet spora u tom postupku bio ogradni zid koji dijeli nekretnine stranaka, dakle različito mjesto prijepora u odnosu na ovopredmetno. Također, suprotno žalbenim navodima tuženika nije od značaja okolnost da je nekretnina tužitelja u naravi stambena zgrada i dvorište, a ne poljodjelska nekretnina, već je za utvrđenje prava služnosti ključno da je sporna staza korištena pošteno, neprekidno i bez protivljenja vlasnika poslužne nekretnine najmanje dvadeset godina (čl. 229. st. 1. ZVDSP-a).

19. Stoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom, kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kako u odluci o glavnoj stvari tako i u odluci o troškovima postupka, koju tuženik žalbom posebno ni ne osporava, dok ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP- a. Neosnovano tuženik zahtjeva od tužitelja naknadu troškova žalbenog postupka, obzirom da nije uspio sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Jednako tako, neosnovano tužitelj od tuženika zahtijeva naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za odluku o žalbi (čl. 155. ZPP-a). Stoga je o zahtjevima stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

Varaždin, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec