REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1091/2020-122

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari I. tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o., OIB:3990191995, Zagreb, Mihanovićeva 12, II. tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o., OIB:80572192786, Zagreb, Strojarska 11, zastupanog po punomoćniku Žarku Smolčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Smolčić & partneri d.o.o. u Zagrebu i III. tužitelja HŽ Cargo d.o.o., OIB:08720210702, Zagreb, Heinzelova 51, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženice JH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], II. tuženice JHC OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tuženice OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], II. i III. tuženice obje iz Njemačke, 40721 Hilden, Köbener Strasse 19, I. do III. tuženice zastupane po punomoćnici PH, odvjetnici u [adresa], IV. tuženika AH, V. tuženika IH, IV i V. tuženici iz Australije, New South Wales, 2170 Liverpool, Charels Street, VI. tuženika ČH iz [adresa], Uuhl str. 10 i VII. tuženika VH iz [adresa], IV. do VII. tuženici zastupani po privremenoj zastupnici ĆH, odvjetnici u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika I. do III. tužitelja te I. do III. tuženice i u odsutnosti uredno pozvanih IV. do VII. tuženika, dana 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženici JH, II. tuženici JHC, III. tuženice OH, IV. tuženiku AH, V. tuženiku IH, VI. tuženiku ČH i VII. tuženiku VH solidarno isplatiti I. tužitelju HŽ Infrastruktura d.o.o., II. tužitelju HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i III. tužitelju HŽ Cargo d.o.o. iznos 4.608,52 eur sa zateznom kamatom od 9. lipnja 2005. do isplate s time da:

- II. tuženica JHC odgovara do iznosa 4.375,29 eur sa zateznom kamatom od 9. lipnja 2005. do isplate;

- III. tuženica OH odgovara do iznosa do iznosa 4.375,29 eur sa zateznom kamatom od 9. lipnja 2005. do isplate;

- IV. tuženik AH odgovara do iznosa 1.750,12 eur sa zateznom kamatom od 9. lipnja 2005. do isplate;

- V. tuženik IH odgovara do iznosa 1.750,12 eur sa zateznom kamatom od 9. lipnja 2005. do isplate;

- VI. tuženik ČH odgovara do iznosa 3.500,23 eur sa zateznom kamatom od 9. lipnja 2005. do isplate;

- VII. tuženik VH odgovara do iznosa 3.500,23 eur sa zateznom kamatom od 9. lipnja 2005. do isplate

te se nalaže tuženicima solidarno isplatiti tužiteljima trošak postupka i to I. tužitelju u iznosu 150,98 eur; II. tužitelju u iznosu 1.045,21 eur te III. tužitelju u iznosu 812,50 eur, sve sa zateznom kamatom od 15. listopada 2025. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za solidarnu isplatu iznosa 183,59 eur sa zateznom kamatom od 9. lipnja 2005. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelji, kao pravni slijednici ranijeg tužitelja HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o., u tužbi navode da su temeljem pravomoćne i ovršne presude ovog suda poslovni broj Pr-6407/01 od 7. ožujka 2003. isplatili ĐH kao punomoćnici TH, pravnom predniku I. do VIII. tuženika, iznos ukupno 36.106,14 kn. Navode da je presudom Vrhovnog suda poslovni broj Rev 343/04 od 12. listopada 2004. prihvaćena revizija tužitelja te da su preinačene presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-4138/03 od 27. siječnja 2004. i presuda ovog suda poslovni broj Pr-6407/01 od 7. ožujka 2003. u postupku koji se vodio između TH kao tužitelja protiv ovdje tužitelja kao tuženika radi poništenja Odluke tužitelja broj 1899 od 28. kolovoza 1992., dijela odluke broj 3320/92 od 22. prosinca 1992. i radi isplate razlike između minimalne i neto plaće, na način da je TH kao tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom. Dalje tvrde da, obzirom da je osnova, temeljem koje je izvršena isplata iznosa 36.106,14 kn, time kasnije otpala, su ĐH i TH dužni temeljem čl. 210. st. 3. Zakona o obveznim odnosima vratiti primljeni iznos. Navode da su pozvali TH, uz obavijest ĐH, vratiti navedeni iznos, a kojeg su isti odbija mirnim putem isplatiti. Zahtjevom iz podneska od 16. veljače 2023. (list 289 spisa) te iz podneska od 20. travnja 2023. (list 305 spisa) predlažu obvezati I. do VII. tuženike, kao nasljednike radnijeg tuženika TH, solidarno isplatiti iznos 4.792,11 eur (36.106,14 kn) sa zateznom kamatom od 9. lipnja 2005. do isplate te ih obvezati na isplatu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu TH, kao pravni prednik sada I. do VII. tuženika, navodi da je tužba u odnosu na ĐH neosnovana te da Vrhovni sud svojom presudom nije preinačio dio pravomoćne presude koji se odnosi na trošak postupka, a tužitelj je propustio u određenom roku tražiti dopunu presude Vrhovnog suda i da stoga ne može tražiti povrat iznosa koji je isplatio s osnove parničnog trošak i zatezne kamate na isti. Traži da se odgodi raspravljanje o ostalom dijelu zahtjeva, a za koji da je odgovoran. To stoga jer je podnio ustavnu tužbu i očekuje njeno prihvaćanje.

3. Radi razumijevanja stanja spisa valja reći da je predmetni postupak pokrenut 26. rujna 2005. po tužbi tužitelja HŽ-a Hrvatske željeznice (preporučena pošiljka, list 3 spisa) protiv I. tuženice ĐH i II. tuženika TH radi solidarne isplate stečenog bez osnove i naknade parničnog troška. U postupku je rješenjem od 16. listopada 2007. (list 32 spisa) utvrđen prekid postupka te je isti nastavljen sa sada I. do III. tužiteljima kao pravnim slijednicima tužitelja iz tužbe. U postupku je zatim 17. ožujka 2011. donijeta presuda P-9339/08-27 kojim je odbijen zahtjev tužitelja te je rješenjem od 8. srpnja 2011. (list 98 spisa) utvrđen prekid postupka u odnosu na tuženika TH jer je isti umro **.**.2011. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 7. siječnja 2015. (list 107 spisa) ukinuta je presuda ovog suda od 17.ožujka 2011. u odnosu na I. tuženicu ĐH te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Rješenjem suda od 10. siječnja 2018. (list 149 spisa) pozvani su nasljednici, sada I. do VII. tuženici, preuzeti postupak na strani II. tuženika TH te je po žalbi nasljednika na presudu od 17. ožujka 2011., rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 4. veljače 2020. (list 233 -235 spisa) ista ukinuta u odnosu na nasljednike iza pok. TH te je u odnosu na iste predmet vraćen na ponovno suđenje. U međuvremenu je paralelno ponovno proveden postupak u odnosu na I. tuženicu ĐH te je u odnosu na istu u konačnici, a i nakon ustavnosudskog postupka, zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen (presuda ovog suda P-3239/15-77 od 31. listopada 2019. preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-3937/21-3 od 11. travnja 2022. list 273-281 spisa).

4. Tuženici, nasljednici pok. TH, osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Osobito se osporavaju tvrdnje i navode pok. TH koje je iznosio vezano za primitak novca od svoje punomoćnice GH jer da je za života bolovao od psihičkih bolesti do mjere da nije mogao svjesno i samostalno donositi nikakve odluke. Prema saznanju tuženika, koji da su financijski pomagali pok. TH, isti nikada nije primio nikakav novac od svoje punomoćnice. U okviru navedenog osporavaju da je potpis na potvrdama o primitku novca potpis pok. TH i predlažu provesti grafološko vještačenje. Navode da su TH naslijedili u različitim suvlasničkim omjerima što da jasno proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Željka Horvata –Pernara iz Zagreba poslovni broj O-4234/11 od 19.rujna 2011. te da iz ukidnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4881/19 od 4.veljače 2020.jasno proizlazi da tuženici nisu solidarni dužnici. Ističu da visina obveze nasljednika prosuđuje prema vrijednosti naslijeđene imovine i dugovima ostavitelja, sve u času smrti ostavitelja. Dug ostavitelja, ukoliko je riječ o novčanom potraživanju , sastoji se od glavnog iznosa duga, a ako je glavni dug dospio prije smrti ostavitelja, i od kamata koje teku od dospjelosti iznosa glavnog duga do smrti ostavitelja. Nakon smrti ostavitelja, najviše do visine ostavinske imovine, nastaje samostalna obveza nasljednika za podmirenje dugova ostavitelja, a nakon što on eventualno dođe u zakašnjenje s ispunjenjem te obveze, nastaje i obveza plaćanja zatezne kamate (navedeno shvaćanje je izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x 716/2013 od 2. travnja 2014. godine). Iz navedenog da proizlazi da tuženici mogu odgovarati samo za dio obveze – sukladno svom suvlasničkom dijelu - koja se ima utvrditi na dan smrti pok. TH. Stan koji su tuženici naslijedili temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Željke Horvat –Pernar iz Zagreba poslovni broj O-4234/11 je stan broj 62 na 3. katu, površine 39,12 m2 sa spremištem broj 62 na tavanu površine 2,00 m2 ukupne površine 41,12 m2 koji stan se nalazi u stambenoj zgradi [adresa] sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] po novoj izmjeri kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] broj [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navode da su predmetni stan kao nasljednici prodali temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenim sa ZH **.**.2016. za kupoprodajnu cijenu 263.725,00 kn koji iznos se može uzeti kao vrijednost predmetnog stana. Uzimajući u obzir sve navedeno I. tuženica je naslijedila 118.676,25 kn sukladno svom suvlasničkom dijelu 18/40. Kao što je već navedeno pok. TH je bio bolestan te je za svoga života napravio s osnova režija (struja, plin, čistoća, komunalna naknada, pričuva…) dugove preko 100.000,00 kn. Nakon što je predmetni stan prodan I. tuženica je iz dijela kupoprodajne cijene koji joj je pripao obzirom na njezin suvlasnički dio, na ime dugova iza pok. TH do sada platila preko iznosa vrijednosti njezinog naslijeđenog dijela, dakle platila je iznos preko iznosa 118.676,25 kn. U skladu s navedenim I. tuženica ističe prigovor iz čl. 139 st. 3 Zakona o nasljeđivanju. Obzirom da se radi o velikom broju postupaka koji su se vodili protiv pok. TH pa kasnije prema njegovim nasljednicima I. tuženica se obvezuje u što kraćem roku pribaviti sve uplatnice i pobrojati sve predmete koji su vođeni protiv pokojnog po kojima je vršila uplate. Tuženici predlažu odbiti zahtjev kao neosnovan te obvezati tužitelje na isplatu troškova parničnog postupka.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: presliku ustavne tužbe od 13. lipnja 2005. (list 11-19 spisa), potvrdu od 26. listopada 2005. (list 23 spisa), Potvrdu o izvršenoj transakciji (list 80 spisa), Punomoć od 18. ožujka 2004. (list 81 spisa), dopis prednika I. do III. tužitelja TH od 9. svibnja 2005. (list 88 spisa), izvadak po poslovnom računu odvjetnice ĐH od 30. ožujka 2004. (list 141 spisa), presliku naloga za plaćanje od 30. ožujka 2004. (poleđina lista 141 spisa), Potvrdu od 30. ožujka 2004. (list 142 spisa), presliku priznanice broj 5232 od 30. ožujka 2004. (list 143 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. TH (list 132-134 spisa), Kupoprodajni ugovor od 14. travnja 2016. (list 250-253 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora (list 254-255 spisa), nalog za isplatu prednika tužitelja po pravomoćnoj presudi ovog suda Pr-6407/01 od 7. ožujka 2003. (list 303 i 307 spisa), spis ovog suda poslovni broj Pr-6407/01.

6. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev I. do III. tužitelja prema I. do VII. tuženicima kao nasljednicima ranijeg tuženika TH, za isplatu kojeg isti temelje na činjeničnim tvrdnjama iz kojih bi proizlazilo da je ĐH u svojstvu punomoćnice TH (u postupku Pr-6407/01) od prednika tužitelja primila iznos 36.106,14 kn, a po osnovi koja je kasnije otpala (pravomoćna presuda ovog suda Pr- 6407/01 od 7. ožujka 2003.) te da su navedeni iznos u obvezi vratiti tužiteljima zajedno sa zateznom kamatom.

8. Iz stanja spisa proizlazi da između stranka nisu sporne slijedeće činjenice:

- da se kod ovog suda vodio postupak Pr-6407/01 po tužbi tužitelja TH kao tužitelja zastupanog po punomoćnici ĐH, odvjetnici protiv HŽ Hrvatske željeznice d.o.o., kao tuženika, sada pravnog prednika ovdje I. do III. tužitelja, radi poništenja Odluka tuženika i isplate;

- da je presudom Pr-6407/01 od 7. ožujka 2003. poništena Odluka tuženika broj 1899 od 28. kolovoza 1992. te dio Odluke broj 3320/92 od22. prosinca 1992. te da je tuženiku naložena isplata, na ime razlike između minimalne plaće koju je tužitelj primao i neto plaće koju bi primao da je radio u razdoblju od 1. rujna 1992. do 28. veljače 1993. u iznosima i sa zateznim kamatama kako je to navedeno u toč. II. izreke navedene presude te je naloženo predniku tužitelja isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 1.196.50 kn sa zateznom kamatom od 7. ožujka 2003. do isplate;

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-4138/03 od 27. siječnja 2004. odbijena žalba tuženika (ovdje pravnog prednika I. do III. tužitelja) i potvrđena presuda ovog suda poslovni broj Pr-6407/01 od 7. ožujka 2003.;

- da je presudom VSRH poslovni broj Rev-343/04 od 12. listopada 2004. prihvaćena revizija tuženika (ovdje pravnog prednika I. do III. tužitelja), preinačene su presuda Županijskog suda u Zagrebu Gžr-4138/03 od 27. siječnja 2004. i presuda ovog suda Pr-6407/01 od 7. ožujka 2003. te je suđeno na način da je odbijen, kao neosnovan, zahtjev tužitelja TH za poništenje Odluke tuženika br. 1899 od 28. kolovoza 1992. te dio Odluke br. 3320/92 od 22. prosinca 1992. kojom prva odluka ostaje na snazi te zahtjev za isplatu razlike između minimalne plaće i neto plaće.

- da je TH **.**.2004. izdao punomoć ovdje tuženici radi isplate glavnice sa zakonskom zateznom kamatom, parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom po presudi ovog suda Pr-6407/01 na žiro račun tuženice kao odvjetnice (list 81 spisa);

- da je prednik ovdje I. do III. tužitelja, postupajući po pravomoćnoj presudi Pr-6407/01, a temeljem punomoći koju je TH **.**.2004. izdao tuženici radi isplate pravomoćno dosuđenog iznosa presudom, 22. ožujka 2004., isplatio na račun tuženice kod Privredne banke Zagreb iznos 36.106,14 kn sa svrhom plaćanja "plaćanje po pravomoćnoj presudi Pr-6407/01 TH";

- da je odlukom Ustavnog suda RH U-III-2641/05 od 25. siječnja 2007. odbijena ustavna tužba TH:

9. Sporno je, obzirom na navode TH (ranijeg tuženika) i njegovih slijednika, a sada tuženika, je li su isti u obvezi isplate iznosa kojeg je punomoćnica odvjetnica primila za TH, budući da su opisane prvostupanjska i drugostupanjska presuda odlukom VRSH preinačene na način da je tužbeni zahtjev TH odbijen kao neosnovan pa da bi time, prema tvrdnjama I. do III. tužitelja, tuženik primljeni iznos stekao bez osnove. Sporno je i je li odvjetnica primljeni iznos 22. ožujka 2004. isplatila TH. Sporno je jesu li tuženici, kao nasljednicu u obvezi povrata, a obzirom na prigovor visine naslijeđene imovine kao i obzirom na navode nasljednika da su TH naslijedili u različitim nasljedničkim omjerima.

10. Ocjenom preslike naloga za plaćanje (poleđina lista 141 spisa) te preslike izvatka po kunskom poslovnom računu odvjetnice ĐH (list 141 spisa), sud je utvrdio da je po nalogu iste od 30. ožujka 2004., a nakon što je na njen račun ranije (22. ožujka 2004.) isplaćen iznos 36.106,14 kn po pravomoćnoj presudi, upravo navedeni iznos isplaćen ĐH što je vidljivo i iz stanja po kunskom poslovnom računu iste kao odvjetnice, dok iz računalom pisane potvrde na listu 142 spisa proizlazi da je TH vlastoručnim potpisom potvrdio da je od odvjetnice ĐH, isplaćen u cijelosti po presudi Pr-6407/01 te da u odnosu na istu nema nikakva potraživanja. Iako je na navedenoj potvrdi prvotno računalnom ispisan datum "26. ožujka 2004." rukom precrtan i rukom ispisan datum "30. ožujka 2004., a zbog čega su ovdje tužitelji doveli u pitanje vjerodostojnost navedene potvrde te predložili grafološko vještačenje potpisa TH na opisanoj potvrdi uz daljnju tvrdnju o tome da se ĐH tijekom postupka pozivala i na potvrdu od 26. listopada 2005. (list 23 spisa). Naime, budući da iz potvrde od 26. listopada 2005. (list 23 spisa) proizlazi da TH potvrđuje da je u cijelosti isplaćen od ĐH po rješenju Ovrpl-3951/05, a obzirom na sadržaj potvrde sa lista 142 spisa u kojoj se opisuje tražbina po presudi Pr- 6407/01 (kojom TH također potvrđuje da mu je ta tražbina u cijelosti isplaćena od odvj. ĐH), za zaključiti je da potvrda od 26. listopada 2005. nije izdana u vezi potraživanja koje je predmetom ovosudnog potraživanja. Sud nadalje nije mogao zanemariti i navode iz odgovora na tužbu TH (list 10 spisa), a kojim je isti priznaje činjenične navode tužbe o tome da je po presudi Pr-6401/01 primio iznos glavice zajedno sa zateznom kamatom, dok u odnosu na odvjetnici ĐH isplaćen i trošak postupka - navodi da Vrhovni sud nije preinačio dio pravomoćne presude koja se odnosi na trošak postupka te da tužitelj nije tražio dopunu odluke u tom smislu čime da niti ne može tražiti povrat iznosa na ime troškova postupka i zatezne kamate na isti. U ukupnosti ocjena potvrde od 30. ožujka 2004., imajući u vidu da je TH i u odgovoru na tužbu priznao da mu je tražbina sa osnove glavnice i zatezne kamate isplaćena od strane odvjetnice ĐH, koju činjenicu je sud prihvatio kao priznatu u skladu sa odredbom čl. 221 st.1. ZPP jer se ne radi o raspolaganju koje bi bilo suprotno prisilnom propisu i pravilima javnog morala (čl. 3.st.3. ZPP), sud nije prihvatio prijedlog za provođenjem grafološkog vještačenja potpisa TH sa potvrdi sa lista 142 spisa smatrajući isti, obzirom na sve prethodno navedeno, neekonomičnim i odugovlačećim za dovršetak postupka. Naime, i iz priloženog izvatka sa poslovnog računa odvj ĐH (list 141 spisa) te preslike naloga za plaćanje (poleđina lista 141 spisa) proizlazi da je sa poslovnog računa iste 30. ožujka 2004. isplaćen utuženi iznos istoj kao odvjetnici, a koja je zatim sebi kao fizičkoj osobi isplatila taj isti iznos (sa svrhom isplate "isplata TH") i prema potvrdi od 30. ožujka 2004. iznos na ime glavnice sa zateznom kamatom - isplatila dalje TH. Pritom, samim navođenjem i prilaganjem potvrde od 26. listopada 2005 .u spis, nije dovedena u pitanje utvrđena (i priznata) činjenica isplate glavnice sa zateznom kamatom TH od strane odvjetnice.

11. Prethodno navedeno iz razloga što tuženici, kao nasljednici, nastavno podneskom od 4. veljače 2021. (list 245-247 spisa) osporili tvrdnje pok. TH o tome da je primio novac po presudi od svoje punomoćnice uz tvrdnju da je za života bolovao od psihičkih bolesti, da su ga siti financijski pomagali te da nikakav novac od punomoćnice nije primio te ustraju na provođenju grafološkog vještačenja njegovog potpisa na potvrdi o primitku novca. Takve navode sud ocjenjuje neosnovanim i ničime dokazanim (psihička bolest TH) te se tuženici upućuju na utvrđenja iz toč. 10 obrazloženja iz kojeg razloga nije prihvaćen prijedlog za provođenjem grafološkog vještačenja potpisa TH na potvrdi od 26. listopada 2005.

12. Činjenica jest da je Vrhovni sud donoseći odluku Rev-343/04-2 od 12. listopada 2004. (list 176 spisa Pr-6407/01), prihvaćanjem revizije tuženika, preinačenjem drugostupanjske i prvostupanjske presude, u konačnici odbio zahtjev tamo tužitelja za poništenjem odluke br. 1899 od 28. kolovoza 1992. te dijela odluke br. 3320/92 od 22. prosinca 1992. kao i zahtjeva za isplatu razlike plaće, propustio konačno odlučiti i o dosuđenim troškovima postupka tužitelju i to na način da odbije i zahtjev za njegovu isplatu. Time je podnositelj revizije, u skladu sa odredbom čl. 377. a u vezi čl. 399. ZPP, mogao zatražiti u propisanom roku - dopunu odluke u opisanom smislu, a što podnositelj revizije nije učinio. Time dakle, izrekom presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr 343/04 od 12. listopada 2004. odluka o parničnom trošku, kojom je naloženo tuženiku (pravnom predniku tužitelja u ovom predmetu) da naknadi tamo tužitelju RH, zastupanom po odvjetnici ĐH, nije preinačena (nije odbijen zahtjev tužitelja za trošak), što je od odlučujućeg utjecaja na ishod ovog spora o pitanju jesu li tužitelji sporne parnične troškove isplatili TH na temelju pravne osnove koja je postojala, ali je na kraju otpala, sve u smislu čl. 210 st. 3 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96,112/99 i 88/01– dalje u tekstu ZOO/91). U navedenom dijelu (glede odluke o parničnom trošku) nije došlo do preinačenja odluke suda, što znači da u tom dijelu nije došlo do stjecanja bez osnove, odnosno osnova za isplatu troška nije otpala. (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž-3937/21-3 od 11. travnja 2022., toč. 8. obrazloženja- u odnosu na tuženicu ĐH odvjetnicu).

13. Obzirom da se utuženi iznos 36.106,14 kn (sada 4.792,11 eur), odnosi na dosuđenu glavnicu 372,35 kn; zateznu kamatu na dosuđenu glavnicu u ukupnom iznosu 34.350,52 kn; parnični trošak u iznosu 1.196,50 kn te na zateznu kamatu na dosuđeni trošak u ukupnom iznosu 186,77 kn (za razdoblje od 7. ožujka 2003. do 19. ožujka 2004. ), a sve prema specifikaciji- strukturi isplaćenog iznosa, dostavljenom po tužiteljima podneskom od 13. travnja 2023. , a temeljem naloga za isplatu (list 303 spisa) te obzirom da je donošenjem presude VSRH od 12. listopada 2004. otpala osnova za isplatu, to bi temeljem odredbe čl. 210. st. 3. ZOO/ 91 u vezi čl. 139. st.1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, dalje u tekstu: ZN) tužitelji osnovano mogli potraživati od I. do VII. tuženika isplatu iznosa u visini 34.722,87 kn odnosno 4.608,52 eur jer je taj iznos isplaćen njihovom predniku dakle, a na temelju osnove koja je otpala. Za iznos 1.383,27 kn / 183,59 eur zahtjev za isplatu je kao neosnovan odbijen budući da u tom dijelu nije došlo do stjecanja bez osnove, odnosno osnova za isplatu troška nije otpala te je odlučeno kao toč II. izreke presude.

14. Međutim, sporno je jesu li tuženici u obvezi podmirenja iznosa kojeg je njihov prednik primio bez osnove, a obzirom da su isti prigovorili da utuženi iznos prelazi vrijednost naslijeđenog dijela svakog od tuženika. Ujedno I. tuženica navodi i da je podmirila iznos 118.676,25 kn na ime dugova TH te da se radi se o iznosu koji odgovara njenom nasljedničkom omjeru 18/40.

15. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza TH (list 132-134 spisa) utvrđeno je da ostavinsku imovinu ostavitelja čini nekretnina- stan pobliže opisan u izreci rješenja o nasljeđivanju te da su nasljednicima temeljem oporuke i zakona proglašeni ovdje I. do VII. tuženici i to svaki u svom nasljedničkom omjeru ( I. tuženica u 18/40 dijela; II. i III. tuženici svaki u 5/40 dijela; IV. i V. tuženici svaki u 2/40 dijela te VI. i VII. tuženici svaki u 4/40 dijela).

16. Obzirom na trenutak otvaranja nasljedstva iza pok. TH (**.**.2011.), valja reći da je odredbom čl. 139. st. 1. i 3. ZN propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio, sud pazi samo na prigovor nasljednika. Stavkom 4. istog članka propisano je da, kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.

17. Dakle, nasljednici odgovaraju solidarno za dugove ostavitelja i to svaki do visine svog nasljednog dijela, a što znači da vjerovnik može od svakog pojedinog nasljednika zahtijevati ispunjenje obveze, ali samo do visine naslijeđenog dijela tog pojedinog nasljednika. Stoga, iako nasljednici dakle, solidarno odgovaraju za ostaviteljeve dugove, odgovornost svakog pojedinog nasljednika prema vjerovniku ne može biti veća od visine njegovog naslijeđenog dijela (tako i VSRH u Rev-x-741/16 od 13. veljače 2018.)

18. Tuženici u prilog vrijednosti naslijeđene imovine- stana pobliže opisanog u izreci rješenja o nasljeđivanju, navode da su isti temeljem Kupoprodajnog ugovora od 14. travnja 2016. (list 250-253 spisa), prodali za iznos 263.725,00 kn (na dan sastavljanja ugovora), sada 35.002,32 eur te predlažu da se taj iznos prihvati kao vrijednost naslijeđene imovine, a podredno, za slučaj osporavanja, predlažu građevinsko vještačenje radi utvrđenja navedene činjenice. Budući da tužitelji nisu osporavali tako navedenu vrijednost naslijeđene imovine tuženika - stana, a koja doista proizlazi iz priloženog Kupoprodajnog ugovora od 14. travnja 2016., a na temelju kojeg je kupac u konačnici i upisao pravo vlasništva (izvadak iz knjige položenih ugovora, list 254-255 spisa), utvrđuje se da vrijednost imovine koju su tuženici naslijedili iza pok. TH dakle, premašuje vrijednost potraživanja tužitelja u ovom postupku, kao i da I. tuženica nije ničime dokazala da bi podmirila dugove koji su ostali iza pok. TH u vrijednosti koja premašuje vrijednost naslijeđene imovine u njenom nasljedničkom omjeru 18/40. Naime, kraj izostanka bilo kakvih materijalnih dokaza u podmirenju dugova, na koje se I. tuženica doduše poziva, ali iste ne prilaže, sud nije prihvatio, kao nesvrsishodan, prijedlog da se činjenica podmirenja dugova prednika tuženika po I. tuženici dokazuje njenim iskazom.

19. Slijedom navedenog, a kraj utvrđene visine iznosa koji je predniku tuženika isplaćen po osnovi koja je otpala (4.608,52 eur), kraj utvrđene vrijednosti naslijeđene imovine na dan smrti prednika (35.002,32 eur) - stana te obzirom na utvrđene nasljedničke omjere I. do VII. tuženika proizlazi da:

- I. tuženica odgovara do vrijednosti 15.751,04 eur (18/40 vrijednosti naslijeđene imovine), čime ista u cijelosti odgovara za iznos 4.608,52 eur,

- II. i III. tuženici odgovaraju do vrijednosti 4.375,29 eur (5/40 vrijednosti naslijeđene imovine);

- IV i V. tuženici odgovaraju do vrijednosti 1.750,12 eur (2/40 vrijednosti naslijeđenog stana)¸

- VI. i VII. tuženici odgovaraju do vrijednosti 3.500,23 eur (4/40 vrijednosti naslijeđene imovine), a sve u odnosu na ukupno utvrđeno osnovano potraživanje u visini 4.608,52 eur.

Stoga je na temelju odredbe čl. 210. st. 3. ZOO/91 u vezi čl. 139. st. 4. ZN odlučeno kao u toč. I. izreke.

20. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 214. ZOO/91 kojom je propisano da, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten-od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući da je prednik tuženika bio savjestan stjecatelj potraživanja sve do primitka odluke VSRH (temeljem koje je otpala osnova potraživanja), a iz dopisa na listu 88 spisa proizlazi da se prednik tužitelja – predniku tuženika obratio sa zahtjevom od 9. lipnja 2005. za povrat iznosa isplaćenog temeljem osnove koja je otpala, to osnovano tužitelji potražuju isplatu zatezne kamate od 9. lipnja 2005. do isplate.

21. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji sa na čl. 277. st. 1. ZOO/91 u vezi čl. 29. st. 2 . i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO/05).

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi čl. 155. i čl. 151. ZPP. Trošak postupka suđen je tužiteljima u cijelosti budući da sa zahtjevom nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu u pogledu kojeg nije nastao poseban trošak. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima, odmjeren je prema vrijednosti predmeta spora, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema potraživanom trošku.

22.1. I. tužitelju je tako priznat trošak sastava podneska od 7. listopada 2010. te zastupanja na ročištu 3. ožujka 2011., svaki u zatraženom iznosu 550,00 kn / 73,00 eur (tbr. 8/1 i 9/1 u vezi tbr. 54Tarife) što uz PDV 25% (18,25 eur) te uz trošak uplaćene objave oglasa u Narodnim novinama 59,73 eur (450,00 kn), sveukupno iznosi 150,98 eur.

I. tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe od 13. lipnja 2011. jer ista nije sastavljena po punomoćniku odvjetniku.

22.2 II. tužitelju je priznat trošak za: zastupanje na ročitu 17. siječnja 2019. u zatraženom iznosu 1.000,00 kn / 132,73 eur (tbr. 9/1 u vezi tbr. 54Tarife), zastupanje na ročištu 2. svibnja 2017. u zatraženom iznosu 1.100,00 kn / 146,00 eur (tbr. 9/1 u vezi tbr. 40 i 54Tarife), sastav podnesaka od 17. srpnja 2015. i 6. veljače 2017., svako u zatraženom iznosu 1.100,00 kn / 146,00 eur (tbr. 8/1 u vezi tbr. 40 i 54Tarife) te za zastupanje na ročištima 19. rujna 2019. i 10. veljače 2021., svako u zatraženom iznosu od po 132,72 eur (tbr. 9/1 u vezi tbr. 54Tarife), ukupno 836,17 eur što uz PDV 25% (209,04 eur) ukupno iznosi 1.045,21 eur.

II. tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištima 10. svibnja 2010. i 3. ožujka 2011. te sastava žalbe od 13. lipnja 2011. jer te radnje nisu obavljene po punomoćniku odvjetniku niti trošak uplate objave oglasa u Narodnim novinama jer je taj trošak imao I. tužitelj. Nije mu priznat niti trošak "sastava žalbe 165, 90 eur" jer nije jasno na koju se žalbu točno odnosi.

22.3. III. tužitelju je priznat trošak za zastupanje na ročištu 10. veljače 2021. 25 bodova (tbr. 9/5 Tarife) i za zastupanje na ročištima 20. veljače 2023., 23. veljače 2024. i 19. rujna 2025., svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), ukupno 325 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 650,00 eur , a uz uvećanje za 25% PDV (162,50 eur), sveukupno iznosi 812,50 eur.

III. tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištima 10. svibnja 2010. i 3. ožujka 2011. te sastava žalbe od 9. lipnja 2011. jer te radnje nisu obavljene po punomoćniku odvjetniku.

23. Oduka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP.

U Zagrebu 15. listopada 2025.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- I. tužitelju

- punom. II. tužitelja

- punom. III. tužitelja

- punom. I. do III. tuženika

- privremenom zastupniku IV. do VII. tuženika- odvj. ĆH