REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž Ovr-336/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja DONAU Versicherung AG Vienna Insurance Group, OIB: 49789384881, Republika Austrija, 1010 Wien, Schottenring 15, kojeg zastupa punomoćnik Stefan Đokić, odvjetnik u Puli, protiv ovršenika CARGO CARE d.o.o., Split, Vinkovačka 23B, OIB: 09727187093, kojeg zastupa punomoćnica Marina Mrklić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mrklić & Partneri j.t.d. Split, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1596/2025-5 od 24. srpnja 2025., 15. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1596/2025-5 od 24. srpnja 2025.u pobijanom dijelu - točke II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I Djelomično se prihvaća prijedlog ovršenika kao osnovan, pa se proglašava nedopuštena pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 28. svibnja 2025., a na temelju ovršne isprave – Zemaljski sud Verden, Presuda zbog ogluhe, poslovni broj 9 O 41/21 od 04. siječnja 2022., uz Odluku o utvrđenju troškova od 03. ožujka 2022. i 12. travnja 2024. u dijelu potraživanja u iznosu od 28.745,00 eura te se u tom dijelu za iznos od 28.745,00 eura postupak obustavlja i ukidaju provedene radnje.

II Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, u pravnoj stvari koja se vodi po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenom kod Financijske agencije dana 28. svibnja 2025. godine, a na temelju ovršne isprave – Zemaljski sud Verden, Presuda zbog ogluhe, poslovni broj 9 O 41/21 od 04. siječnja 2022., uz Odluku o utvrđenju troškova od 03. ožujka 2022. i 12. travnja 2024. godine.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova ovršnog postupka kao neosnovan.“

1.1. Zaključkom koji je sadržan u istoj odluci ovršenik Cargo Care d.o.o. upućen je najkasnije u roku od 15 dana, računajući od dana dostave ovog zaključka, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. Ovršenik žalbom pobija točke II. i III. izreke rješenja zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila postupka. Smatra da je obrazloženje rješenja manjkavo. U odnosu na točku II. izreke rješenja, kojom je odbijen njegov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, navodi da je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim što je zakonski razlog za odgodu ovrhe prema odredbi članka 65. stavka 1. točke 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. dalje: OZ), pozivajući se na činjenicu djelomičnog podmirenja tražbine od strane treće osobe Sava osiguranja d.d., a i sud da je potvrdio postojanje toga objektivnog razloga. Ističe da je ocjenjujući štetu koja bi mogla nastati provođenjem ovrhe sud u potpunosti zanemario specifične okolnosti poslovanja ovršenika: da se radi o trgovačkom društvu koje obavlja djelatnost međunarodnog cestovnog prijevoza koja u potpunosti ovisi o likvidnosti, da društvo zapošljava 16 radnika kojima nisu mogle biti isplaćene plaće zbog blokade računa, da je poduzeće bilo primorano podići interventnu kreditnu liniju radi očuvanja minimalnog poslovnog procesa i da se ovrha temelji na tražbini za koju postoji ozbiljna sumnja u njenu zakonitost i osnovanost, jer ju je već djelomično podmirila treća osoba (osiguratelj), a što ovrhovoditelj naknadno i priznaje. Smatra da sud nije bio ovlašten paušalno ocijeniti da je austrijski ovrhovoditelj „solventan“. Odluku o troškovima postupka iz točke III. izreke rješenja pobija jer smatra da je troškove popisao, a sud da je mogao i trebao pozvati ga na otklanjanje eventualnog nedostatka npr. konkretizaciju visine troška ili pak po službenoj dužnosti procijeniti razmjerne troškove pa da mu je postupanjem suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Žalbeni je prijedlog da sud preinači točku II. rješenja i udovolji njegovom prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava do okončanja parničnog postupka na koji je upućen, a da točku III. ukine i predmet u tom dijelu vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Predmet postupka je (bio) zahtjev ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu iznosa od 52.070,53 eura glavnice te 5.790,35 eura i 4.163,79 eura troškova, sa zateznim kamatama, na temelju ovršne isprave – presude zbog ogluhe Zemaljskog suda Verden poslovni broj 9 O 41/21 od 4. siječnja 2022., uz odluke o utvrđenju troškova od 3. ožujka 2022. i 12. travnja 2024.

6. O dijelu zahtjeva ovršenika koji se odnosi na izravnu naplatu iznosa od 28.745,00 eura – za koji iznos je tijekom postupka utvrđeno da je tražbinu ovrhovoditelja namirio ovršenikov osiguratelj Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska (što je i ovrhovoditelj tijekom postupka učinio nespornim) – je sada već pravomoćno odlučeno točkom I. izreke rješenja suda prvog stupnja na način da su u tom dijelu pljenidba i prijenos proglašeni nedopuštenima, postupak je obustavljen i ukinute su provedene radnje, na temelju odredbe članka 55. stavka 2. u vezi s člankom 54. stavkom 3. OZ-a.

7. Predmet žalbenog postupka je dio odluke kojim je odbijen ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava.

8. Rješenje je u pobijanom dijelu ispitano u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka prema članka 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) i člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

9. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Prigovorom da je odluka nedostatno obrazložena ovršenik sadržajno upućuje na bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Protivno toj žalbenoj tvrdnji, rješenje sadrži valjano obrazloženje o svim odlučnim činjenicama i može se ispitati pa nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

11. Sud prvog stupnja je odbio prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu s obrazloženjem da ovršenik nije ničim dokazao da bi mu provođenjem ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta niti je sudu pokazao u čemu bi se i na koji način ta šteta manifestirala, a da činjenica da je ovršenik blokiran zbog provedbe ovrhe, sama po sebi, ne ukazuje na ispunjenost pretpostavke koja se odnosi na vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koju da bi ovršenik mogao naknaditi od ovrhovoditelja restitucijskom parnicom budući da je ovrhovoditelj kao austrijsko osiguravajuće društvo itekako solventan, a ovršenik da suprotno nije dokazao. Sud prvog stupnja zaključuje da bi drugačijim stajalištem svako izvršenje pravomoćne i ovršne presude kao ovršne isprave kojom se određuje isplata bilo dovedeno u pitanje, što svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja odredbe iz članka 65. stavka1. OZ-a, a ukazuje i da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenik ne dobiva mogućnost da istim sredstvima raspolaže već bi ona ostala i dalje zaplijenjena sve do okončanja parničnog postupka na koji je ovršenik upućen.

12. Takva odluka suda prvog stupnja je, po ocjeni ovog suda, rezultat pravilne primjene materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje.

13. Prema odredbi članka 210. stavka 1. OZ-a ovršenik može, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 4. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Pritom će se, prema odredbi stavka 2. istog članka na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjivati odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe (članka 65. OZ-a), a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

13.1. Iz odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a u vezi s člankom 210. stavkom 1. OZ-a proizlazi da se prijenos zaplijenjenih sredstava može odgoditi na prijedlog ovršenika samo ako se kumulativno ispune obje pretpostavke propisane člankom 65. stavkom 1. OZ-a odnosno ako je ostvaren neki od pojedinačno navedenih razloga iz članka 65. stavka 1. točaka 1. do 11. OZ-a te ako postoji još i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, teško nadoknadive štete ili nasilja.

14. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je ovršenik podnošenjem prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ispunio objektivnu pretpostavku za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a, ali nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

14.1. S time u vezi valja navesti da ovršenik već u podnesenom prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate mora navesti činjenice i pružiti dokaze iz kojih proizlazi vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete. Za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete, nego isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive, one koju protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ovršenik ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja. Ta šteta, kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome je li ovrhovoditeljeva imovina dostatna za vraćanje novčanih sredstava koja će u postupku izravne naplate biti prenesena ovrhovoditelju, ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.

14.2. Ovršenik u ovom postupku ničim nije učinio vjerojatnim da ovrhovoditelj nema sredstava za vraćanje navedenih novčanih iznosa pa je stoga neodlučna činjenica što je sud prvog stupnja bez izvođenja dokaza zaključio da je ovrhovoditelj solventan.

15. Posebno valja naglasiti da ovrhovoditelj neosnovano prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava opravdava činjenicom što je dio tražbine radi naplate koje je pokrenuta izravna naplata (nesporno) namiren. Za taj su dio tražbine pljenidba i prijenos već pravomoćno proglašeni nedopuštenima, ovrha je obustavljena i ukinute su sve provedene radnje. Odbijanje prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava odnosi se stoga samo na preostali dio tražbine za koji sudu nije prezentiran nikakav dokaz da je podmiren.

16. Odluka iz točke III. obrazloženja rješenja kojom je odbijen ovršenikov prijedlog za naknadu troškova postupka jer nije određeno postavljen, budući da ne sadrži iznos koji se potražuje, je također pravilna. Prema odredbi članka 164. stavka 1. ZPP-a, koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, sud odlučuje o naknadi troškova na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Zahtjev kakvog je postavio ovršenik (Sastav prijedloga: prema OT + pdv 25 %) se takvim ne može smatrati, a nijedna zakonska odredba ne daje ovlaštenje sudu pozivati stranku na postavljanje određenog zahtjeva za naknadu troškova postupka.

17. Slijedom svega navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je pobijano rješenje na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

U Puli 15. listopada 2025.

Sutkinja

Iva Kancijanić