REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-298/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja VARGOS METKOVIĆ d.o.o., OIB: 35198348586, Metković, Splitska 41, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB: 85584865987 – Podružnica Tržnice Zagreb, Zagreb, Šubićeva 40/V, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u OD Mađarić&Lui u Zagrebu, radi naknade štete, zaključio je glavnu raspravu 2. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te donio i objavio presudu 15. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos 22.151,81 eura na ime troškova angažiranja zaštitarske tvrtke Klemm Security d.o.o., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.981,68 EUR od dana 1. travnja 2020. pa do isplate, na iznos od 2.272,88 EUR od dana 9. svibnja 2020. pa do isplate, na iznos od 9.290,60 EUR eura od dana 13. lipnja 2020 pa do isplate, na iznos od 3.931,91 EUR od dana 1. srpnja 2020. pa do isplate, na iznos od 2.189,93 EUR od dana 1. srpnja 2020. pa do isplate, na iznos od 484,41 EUR od dana 1. srpnja 2020. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 967,12 EUR na ime troškova odvjetničkih usluga zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. rujna 2021. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
3. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 19.083,39 EUR na ime naknade zakupnine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 5.204,56 EUR od dana 16. siječnja 2020. pa do isplate, na iznos od 5.204,56 EUR od dana 13. veljače 2020. pa do isplate, na iznos od 5.204,56 EUR od dana 11. ožujka 2020. pa do isplate, na iznos od 3.469,71 EUR od dana 10. travnja 2020. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 15.125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 2.375,00 EUR i zahtjev za naknadu troškova sudskih pristojbi po odluci suda.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom u poslovnom odnosu temeljem Ugovora br. V2415 o zakupu u objektu Veletržnica na određeno vrijeme od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2023., kao i I Aneksa Ugovora br. V2415 o zakupu u objektu Veletržnica na određeno vrijeme od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2023. U predmetnom ugovoru tužitelj je zakupnik, dok je tuženik zakupodavac, a predmeti zakupa označeni su i precizirani člankom 1. Ugovora br. V2415 o zakupu u objektu Veletržnica na određeno vrijeme od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2023., kao i člankom 1. I Aneksa Ugovora 2 br. V2415 o zakupu u objektu Veletržnica na određeno vrijeme od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2023. Člankom 1. stavkom 1. određeno je između stranaka da tuženik – zakupodavac daje u zakup gore navedene prostore tužitelju – zakupcu. Ugovorna obaveza tužitelja jest da tužitelju preda navedene prostore slobodne od osoba i stvari, te je jedini smisao potpisivanja gore navedenih dokumenata između tužitelja i tuženika da tuženik preda tužitelju prostore u posjed i na korištenje, a da se tužitelj istima koristi pod uvjetima u ugovoru, te da redovno plaća zakupninu. Tužitelj je redovno plaćao zakupninu, ali od tuženika nije primio prostor slobodan od osoba i stvari. Naime, tužitelj nije mogao ostvariti posjed predmetnih ugovorom određenih prostora od dana potpisivanja ugovora pa sve do 20. travnja 2020., a kada je konačno tužitelj uspio ući u predmetne prostore uz pomoć zaštitarske službe. Tužitelj je sve vrijeme od kada je bilo jasno da mu nije predan prostor od strane tuženika urgirao dopisima i osobnim kontaktiranjima kod tuženika da mu tuženik omogući korištenje prostora, te je smatrao da je tuženikova ugovorna obveza da mu preda prostor na korištenje u posjed. Tuženik je tu svoju obvezu propustio izvršiti pa je to morao poduzeti tužitelj, pa makar i kao poslovođa bez naloga, te su u tom smislu nastalu gornji troškovi, a gdje se trebalo ući u prostore, te osigurati da se isti zaštite i osiguraju protiv daljnjeg nasilja, a što je sve bila tuženikova ugovorna i vlasnička dužnost. U tom smislu tužitelj je angažirao KLEMM SIGURNOST d.o.o., a koja mu je za taj angažman ispostavila: Račun 1060-01-2020 od 2. travnja 2020. na iznos od 47.125,00 kuna (plaćeno 31. ožujka 2020. iznos od 30.000,00 kuna i 8. svibnja 2020. iznos od 17.125,00 kuna), Račun 1893-01-2020 od 31. svibnja 2020. na iznos od 99.625,00 kuna (plaćeno 12. lipnja 2020. iznos od 70.000,00 kuna i 30. lipnja 2020. iznos od 29.625,00 kuna), Račun 2324-01-2020 od 15. lipnja 2020. na iznos od 16.500,00 kuna (plaćeno sve 30. lipnja 2020.), Račun 2329-01-2020 od 15. lipnja 2020. na iznos od 3.649,78 kuna (plaćeno 30. lipnja 2020.), a što ukupno predstavlja iznos od 166.899,78 kuna. Nadalje, tužitelj je, a kada je na sastanku saznao tko je u prostoru koji je od strane tuženika dobio u zakup, pokrenuo pravne postupke kako bi ušao u posjed predmetnog prostora, kao i angažirao stručne zaštitarske službe kako bi postigao isti cilj. Tuženik ništa nije poduzeo kako bi ispoštovao svoju ugovornu obvezu, pa je tu tužitelj napravio, te sada potražuje od tuženika troškove koje je imao kako bi se ispoštovali dokumenti koje su tužitelj i tuženik potpisali u dijelu koji predstavlja obavezu tuženika. Isto je predstavljalo nužne izdatke osiguranja posjeda prostora i čuvanja posjeda prostora kroz nužno potrebno vrijeme koji je tuženik tužitelju dao u zakup. Nadalje, tužitelj je platio i odvjetničke usluge u iznosu od ukupno 7.286,77 kuna, a kako bi ostvario posjed prostora koje mu je tuženik prepustio temeljem ugovora koje je tužitelj s njim potpisao, a isto je predstavljalo obavezu tuženika. Nadalje, tužitelj je tuženik uredno platio zakupnine za siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2020. godine, iako nije mogao koristiti zakupljene prostore, a omogućavanje istoga je trebala biti tuženikova ugovorna obveza. Mjesečna zakupnina za siječanj 2020. godine iznosila je 39.213,75 kuna, a istu je uplatio dana 15. siječnja 2020., za veljaču 2020. godine 39.213,75 kuna, a istu je uplatio dana 12. veljače 2020., za ožujak 2020. godine 39.213,75 kuna, a istu je uplatio dana 10. 03. 2020., za travanj 2020. 26.142,50 kuna (za 20 dana travnja), a istu je uplatio dana 09. 04. 2020. Kako je propustom tuženika da poštuje ugovorne obveze za tužitelja nastala materijalna šteta u ukupnoj visini od 317.971,28 kuna, a što temeljem točke I stavak 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj i fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro iznos 42.202,32 eura, to tužitelj ustaje s ovom tužbom i tužbenim zahtjevom.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ne spori da je dana 31. prosinca 2019. sklopljen Ugovor br. V2415 o zakupu u objektu Veletržnica na određeno vrijeme od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2023. kojim tuženik kao zakupodavac daje tužitelju, kao zakupniku, u zakup prostor u objektu Veletržnica u Zagrebu, Slavonska avenija 7, a sve kako je pobliže opisano u navedenom ugovoru. Nije sporno da su iste stranke sklopile I. Aneks Ugovora br. V2415 o zakupu u objektu Veletržnica dana 22. siječnja 2020. Međutim, tuženik spori da bi postojala bilo kakva odgovornost tuženika za nastanak predmetnih troškova koji su navedeni u tužbi, te spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti te ističe kako tužitelj nije dokazao niti jednu pretpostavku za naknadu štete koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi isti imao pravo na traženu naknadu. Naime, kako je to vidljivo i iz uvoda gore navedenog Ugovora br. V2415, tužitelj nije stupao u posjed predmetnih zakupnih poslovnih prostora u trenutku sklapanja Ugovora br. V2415, već je temeljem ranijih ugovora o zakupu već bio u posjedu istih poslovnih prostora pa je u cijelosti neosnovan navod tužitelja kako mu tuženik nije omogućio ulazak u posjed. Naime, dana 19. prosinca 2018. tuženik je kao zakupodavac sklopio Ugovor br. V2225 o zakupu u objektu Veletržnica na određeno vrijeme od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2023. s društvom Vagros Zagreb d.o.o. zastupanim po direktoru TV i to za poslovne prostore Boks. br. 013, Boks br. 015 i Boks br. 034. Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Jasne Zorić pod brojem Ov-9254/2018. Navedeni zakupnik nije imao primjedbi u odnosu na predaju posjeda od strane zakupodavca. Obzirom je postojao interes tužitelja za predmetni zakupni odnos, dana 26. veljače 2019. sklopljen je Ugovor br. V2369 o zajedničkom zakupu u objektu Veletržnica na određeno vrijeme od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2023. između tuženika kao zakupodavca i društva Vagros Zagreb d.o.o., zastupanog po prokuristi TV i Vagros Metković d.o.o., zastupanog po direktoru TV, kao zakupnicima temeljem kojeg Ugovora su zakupnici primili u zajednički zakup poslovne prostore i to: Boks br. 013, Boks br. 015 i Boks br. 034, pobliže opisani u Ugovoru. Isti Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Jasne Zorić pod brojem Ov-1760/2019. Navedenim Ugovorom prestao je važiti raniji ugovor o zakupu te su predmetni poslovni prostori dani su u zajednički zakup navedenim zakupnicima te je temeljem istog Ugovora tužitelj pristupio posjedu predmetnih poslovnih prostora uz postojećeg zakupnika Vagros Zagreb d.o.o. po sklapanju Ugovora danom 1. ožujka 2019. Zakupnici nisu imali primjedbi prilikom sklapanja predmetnog ugovora, a niti kasnije vezano za posjed predmetnih poslovnih prostora. Nadalje, a kako je to vidljivo iz uvodnog stavka čl. 1. Ugovora, radi istupanja iz zajedničkog zakupa po Ugovoru br. V2369 o zajedničkom zakupu u objektu Veletržnica društva Vagros Zagreb d.o.o., dana 31. prosinca 2019. sklopljen je Ugovor br. V2415 o zakupu u objektu Veletržnica na određeno vrijeme od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2023. sa zakupnikom Vagros Metković d.o.o. za poslovne prostore: Boks. br. 013, boks br. 034. Ugovor je na strani zakupnika tužitelj potpisao direktor CV. Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Jasne Zorić pod brojem Ov-1/2020. Nakon navedenog, dana 22. siječnja 2020. tužitelj kao zakupnik i to zastupan po direktoru TV i tuženik kao zakupodavac sklopili su I. Aneks Ugovora vr. V2415 o zakupu u objektu Veletržnica na određeno vrijeme od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2023. kojim se mijenja čl. 1. u dijelu poslovnih prostora koji su predmet zakupa pa sada predmet zakupa čini samo Boks. br. 013. i to računajući od 1. veljače 2020. I. Aneks je solemniziran od strane javnog bilježnika Jasne Zorić pod brojem Ov-631/2020. Sukladno iskazanom interesu zakupnika, dana 22. siječnja 2020. tuženik kao zakupodavac i tužitelj zastupan po direktoru TV i društvo Agro Neretva d.o.o., zastupana po direktoru GV sklapaju Ugovor br. V2421 o zajedničkom zakupu u objektu Veletržnica na određeno vrijeme od 01. veljače 2020. do 31. prosinca 2023. po kojem je predmet zakupa rashladno skladište u komori br. 014 i Boks br. 034, pobliže opisano u navedenom ugovoru. Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Jasne Zorić pod brojem Ov-632/2020. Iz navedenog je razvidno da prema Ugovoru br. V2415 i pripadajućem I. Aneksu Ugovoru br. V2415 tužitelj ima pravo na zakup poslovnog prostora Boks. br. 013 pobliže opisano u Aneksu i to od dana 1. veljače 2020. Kako je vidljivo iz opisanog slijeda ugovora, g. CV je u svojstvu prokurista društva Vagros Zagreb d.o.o. te istovremeno i direktora tužitelja, potpisivao sve ugovore s tuženikom, preuzeo je posjed sukladno prvom sklopljenom ugovoru iz 2018. godine i svim kasnijim ugovorima, a posjed i korištenje predmetnih poslovnih prostora koji su bili predmet zakupa su mu bili poznati pa tako i pitanje posjeda sukladno Ugovoru br. V2415. Nadalje, tužitelj je ušao u posjed predmetnih poslovnih prostora u 2019. godine kroz zajednički zakup s društvom Vagros Zagreb d.o.o. te naknadno preuzeo cjelokupni posjed istih prostora pri čemu nije imao nikakvih primjedbi povodom korištenja poslovnih prostora tijekom spornog perioda pa su u cijelosti neosnovani navodi tužitelj kako tuženik nije ispunio svoje ugovorne obveze predaje u posjed predmetnih poslovnih prostora. Nadalje, neosnovani su navodi o tome kako je tuženik odgovoran jer tužitelju nije omogućio nesmetani posjed predmeta zakupa zbog posjeda od strane treće osobe, zbog čega je tužitelj morao pokrenuti i sudske postupke. Tuženik ističe kako je od tužitelja saznao da je treća osoba koja je u sporno vrijeme eventualno bila u neovlaštenom posjedu predmetnih nekretnina bilo društvo Alfa global d.o.o. iz Zagreba i to ne temeljem ovlaštenja tuženika, već temeljem ovlaštenja tužitelja, a za koju okolnost je tuženik saznao od tužitelja na sastancima koji su u svrhu razrješenja predmetnih okolnosti bili sazivani tijekom 2020. Kako je vidljivo iz Izjave društva Alfa global d.o.o. koja se dostavlja u privitku, društvo Vagros Zagreb d.o.o. (kojem je prokurist g. CV koji je ujedno i direktor tužitelja!) je bilo u predmetnim poslovnim prostorima (rashladno skladište u komori br. 14 i izložbeni prodajni prostor u boxu 15.) po ovlaštenju navedenog društva i za korištenje navedenih prostora društvo Alfa global d.o.o. je društvu Vagros Zagreb d.o.o. plaćalo korištenje u gotovini. Tuženik ponavlja da je g. CV bio prokurist društva Vagros Zagreb d.o.o. i istovremeno i zakonski zastupnik tužitelja i sve okolnosti navedene su mu bile poznate. Dakle, osoba ovlaštena za zastupanje društva Vagros Zagreb d.o.o. i tužitelja je dopustila izvanugovorni faktični podzakup ili faktični zajednički zakup predmetnih poslovnih prostora, iako za isto nije imalo suglasnost tuženika kao zakupodavca, čime je povrijedilo odredbe Ugovora o zakupu pa za navedene okolnosti ni na koji način ne odgovara tuženik, već tužitelj koji je u sporno vrijeme već bio u posjedu predmetnih poslovnih prostora putem prethodnog zajedničkog zakupa s društvom Vagros Zagreb d.o.o. pa mu okolnosti eventualnog posjeda istih od strane društva Alfa global d.o.o., kako je već navedeno, ni na koji način nije moglo ostati nepoznato. Nastavno navedenom, a kako je sporan osnov svih utuženih iznosa iz tužbe, tuženik osporava osnov i visinu tražene naknade na ime plaćene tjelesne zaštite jer tužitelj o navedenom nije obavijestio tuženika, nije tražio njegovu suglasnost niti je dostavio ikakvog dokaza da bi takva zaštita bila nužna i potrebna u trajanju (opsegu) i u iznosima kako se potražuju tužbom. Također, iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da su predmetni računi plaćeni i na što točno se isti odnose. Nadalje, tužitelj potražuje naknade za odvjetničke usluge u iznosu od 7.286,77 kn. Tuženik isto osporava u osnovu i visini jer tužitelj nije dostavio dokaza da je uopće vodio predmetne sporove niti da su isti bili potrebni. Konačno, obzirom je tužitelj bio taj koji je pustio treću osobu u predmetni posjed bez suglasnosti tuženika, sam je odgovoran za sve troškove koje je povodom povrata posjeda imao, slijedom čega je sporan i osnov i visina traženih iznosa. Konačno, tuženik osporava i tražene iznose po osnovu plaćenih zakupnina, obzirom je plaćanje zakupnine ugovorna obveza tužitelja, a kako je već navedeno, obzirom je tužitelj znao da je treća osoba u eventualnom posjedu predmetnih poslovnih prostora kada je sklopio ugovor o zakupu, a tuženika o tome tada nije obavijestio, sam je i odgovoran ukoliko te prostore nije mogao koristiti. Slijedom svega navedenog, predlaže se provesti predložene dokaze tuženika te po okončanju dokaznog postupka odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.
3. U podnesku od 25. kolovoza 2023. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu. Navodi da člankom 1. Ugovora br. V2415 o zakupu u objektu Veletržnica na određeno vrijeme od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2023., tuženik radi istupanja iz zajedničkog zakupa po ugovoru br. V2369 o zajedničkom zakupu u objektu Veletržnica, trgovačkog društva Vagros Zagreb d.o.o., daje u zakup prostor u objektu Veletržnica, Slavonska avenija 7, i to prostore kako su dalje navedeni ugovorom. Dakle, ne radi se o Aneksu ugovora V2369, već o sasvim novom ugovoru, a u kojemu su određena sva prava i obveze između stranaka. Sve ono što tuženik tumači u svom odgovoru na tužbu bilo bi ispravno argumentirano ukoliko bi se sadržajno i voljom stranaka radio Aneks ugovora. Tuženik je isključivo u članku 1. konstatirao da se radi istupa iz ranijeg ugovora radi novi ugovor s novim pravima i obavezama. U novom pravnom poslu svaka stranka ima svoja prava i obveze, pa tako i tuženik, a bitne tuženikove obaveze su sadržaje u članku 1. ugovora, a to je da tužitelju preda prostor. U protivnom bi se aneksom konstatiralo da je tužitelj već u posjedu prostora i da mu se nema što predati, a ne bi se radio novi ugovora. Kako se u slučaju Ugovora br. V2415 radi o novom ugovoru, to tužitelj isključivo traži da se isti poštuje, te da stranke ugovora izvršavaju svoje obaveze, s obzirom da je tužitelj svoju obavezu izvršio i platio zakupninu iz članka 3. predmetnog ugovora. Tuženik svoje obaveze nije izvršio, iako ih je ugovorno preuzeo. Iz potvrde koju tuženik dostavlja uz odgovor na tužbu je vidljivo da trgovačko društvo Alfa Global d.o.o. navodi da je trgovačko društvo Vagros Zagreb d.o.o. navodno dalo na korištenje tom trgovačkom društvu nekakve prostore. Prvo se valja primijetiti da je to potvrda koju to društvo izdaje, valjda samo sebi, bez ikakva potpisa ili pečata od strane trgovačkog društva Vagros Zagreb d.o.o. kao i da se na istoj na bilo koji način ne spominje tužitelj. Ujedno, ukoliko se tu želi povezati ime CV s bilo čime, tada bi bilo logično i životno da CV takvu potvrdu potpiše, ali tako nešto ne postoji. Stoga se jedino može zaključiti da se radi o falsifikatu sačinjenom za potrebe sudskog postupka. Samim time se i svjedoci LV i MV ukazuju kao osobe za koje je krajnje upitna vjerodostojnost njihova svjedočkog iskaza, pa smatramo da se isti pred ovim sudom uopće ne bi trebali naći. Tako je tvrdnja da bi CV dopustio nelegalni zakup u cijelosti promašena, s obzirom da CV nije od 01.01.2020. do 31. 12. 2023., a koje je vrijeme djelovanja Ugovora V2415 i njegova aneksa, dopustio nikakav nelegalni zakup, već je višekratno tražio od tuženika da u okviru svojih ovlasti kao zakupodavca i vlasnika predmetnih nekretnina intervenira, prije no što je tužitelj morao o svom trošku provesti intervenciju kako bi ispunio ugovornu obvezu koju je ugovorom na sebe preuzeo tuženik. Ta obaveza za tuženika proizlazi, osim iz ugovora, i temeljem članka 5. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (NN 125/11, 64/15, 112/18). Člankom 7. istog Zakona određena je obaveza tuženika, te je utvrđeno što se događa ukoliko tuženik tu svoju obavezu ne ispuni, a jedno od prava tužitelja je potraživanje naknade štete, kao što tužitelj u ovom predmetu i potražuje. Štoviše i članak 10. istog Zakona navodi nam modalitete onoga što tužitelj u slučaju kakav se ovdje dogodio može poduzeti i koja su mu zakonska prava. Tuženik u odgovoru na tužbu niti ne spori da je bio od strane tužitelja upozoren i da je od njega traženo da uredi odnose u okviru svoje ugovorne obaveze, ali činjenica je da on to nije učinio. Tuženik je proturječan s obzirom da kao dokaz predlaže da sud izvrši uvid u predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-47/2020, a gdje su ovi svjedoci već dali svoj iskaz u vezi ovoga, te su svi iskazali da im nije poznato da bi postojali nekakvi dogovori između stranaka u ovom postupku na način kako to tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi. Ujedno, i tužitelj je tužio trgovačko društvo Alfa Global d.o.o. za smetanje posjeda, a koji predmet se vodi pred Općinskim Građanskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem Psp-161/21, ranije poslovni broj Psp-52/20, pa se isto tako predlaže priklopiti i taj spis. Prema tome, navodi da bi se plaćalo u gotovini trgovačkom društvu Vagros Zagreb d.o.o. ili ovdje tužitelju, predstavljaju fikciju koju nam tuženik pokušava prikazati, a za isto kao dokaze predlaže da se saslušaju njihovi radnici. Temeljem svega, ističe se da su svi navodi u odgovoru na tužbu u cijelosti neosnovani, te se predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tužitelju.
4. U podnesku od 31. kolovoza 2023. tužitelj ističe da nikada nije imao poslovni odnos s trgovačkom društvom Alfa Global d.o.o., te između istih nikada nisu vršene nikakve transakcije. Nadalje, tvrdnja da bi se nešto za zakup isplaćivalo na ruke, a kako to tvrdi tuženik u svom odgovoru na tužbu kada dostavlja nevjerodostojan dokument, jednostavno nije istinita. Kao dokaz ove tvrdnje tuženik dostavlja potvrdu koju trgovačko društvo izdaje očito samo sebi. Nadalje, dokument niti nije relevantan za ovaj postupak, pa čak i kada bi se mogao uzeti u obzir, jer se ne odnosi na tužitelja u ovom postupku, već na treću pravnu osobu koja nije dionik ovog parničnog postupka. S tim u vezi valja istaknuti da je osoba po imenu LV, a koja je od strane tuženika predložena kao svjedok u ovom postupku dana 20.03. 2020. izvršila putem banke uplatu tuženiku u iznosu od 7.240,00 kuna, a kao svrhu uplate navela je „najam za izlož. Alfa Global". S obzirom da se radilo o uplate bez ikakve pravne i poslovne osnove, tužitelj je trgovačkom društvu Alfa Global d.o.o. istu uplatu vratio dana 07.04.2020. Nadalje, trgovačko društvo Alfa Global d.o.o. pokušalo je dana 05.05.2020. izvršiti uplatu istog iznosa, a koji joj je vraćen dana 06. 05. 2020. Sve ovo ukazuje da između trgovačkog društva Vagros Metković d.o.o. i Alfa Global d.o.o. nije bilo nikakvog poslovnog odnosa, dok je trgovačko društvo Alfa Global d.o.o. pokušavalo na ovaj način neuspješno pokazati da nekakav poslovni odnos postoji. Neobično je da ovakvu argumentaciju upotrebljava i tuženik u odgovoru na tužbu, te s te strane predlaže kao svjedoke navodnog takvog odnosa upravo radnike tuženika, a koji su osobe koje, ukoliko bi znale za tako nešto, svakako trebale reagirati. Štoviše, kako bi dodatno pojasnili odredbe, ugovora, tužitelj ističe da je imao ugovor o podnajmu s trgovačkim društvom Agro Neretva d.o.o., a koji je podnajam uredno prijavljen, ovjeren i odobren od strane tuženika, i to baš za razdoblje od 01. 01. 2020. do 31. 12. 2023. Tužitelj se doista u više navrata obraćao tuženiku kako bi postigao da tuženik ispoštuje svoju ugovornu obvezu, koju činjenicu na kraju krajeva tuženik nije niti sporio u odgovoru na tužbu, ali nažalost bez ikakva rezultata sa strane tuženika. Nadalje, ističe se da je s tuženikom održano niz sastanaka na temu omogućavanja stupanja u prostor zakupa, kao i kasnije niz sastanaka na kojima se razgovaralo o naknadi štete koja je nastala tužitelju zbog nemogućnosti korištenja prostora. Na tim sastancima je sudjelovao, osim CV, i EV, te se svakako predlaže da se isti na okolnosti razgovora s djelatnicima tuženika pozove kao svjedok i sasluša. Naime, istom su dobro poznate sve okolnosti ovog predmeta, s obzirom da je, a kada je saznao da je CV zapaljen osobni automobil te da je primao prijetnje, ponudio svoje iskustvo i svoju stručnu pomoć, a ista je bila od strane tužitelja prihvaćena, te je on sudjelovao u svim radnjama u ovom postupku.
5. U podnesku od 13. rujna 2023. tuženik ističe da je tužitelj ušao u posjed predmetnih poslovnih prostora sa društvom Vagros d.o.o., (oba društva zastupana po CV) temeljem Ugovora br. V2369 od 26.02.2019.g. sklopljenim na vrijeme od 01.03.2019.g. do 31.12.2023.g. i pri tome nije imao nikakvih primjedbi na korištenje predmetnih poslovnih prostora, a zatim tužitelj sklopa Ugovor br. V2415 od 31.12.2019.g. na vrijeme od 01.01.2020.g. do 31.12.2023.g. te za cijelo vrijeme od ulaska u posjed predmetnih poslovnih prostora nije bilo vremenskog odmaka u kojem bi tužitelj izašao iz posjeda predmetnih poslovnih prostora. Vidljivo je stoga da tužitelj nije stupao u posjed predmetnih zakupnih poslovnih prostora u trenutku sklapanja Ugovora br. V2415, već je temeljem ranijih ugovora o zakupu već bio u posjedu istih. U odnosu na navode tužitelja da potvrdu društva Alfa Global d.o.o. kojom isto društvo utvrđuje da im je društvo Vagros Zagreb d.o.o. dalo na korištenje predmetne poslovne prostore smatraju falsifikatom sačinjenim za potrebe sudskog postupka te da svjedoke LV i MV smatraju osobama krajnje upitne vjerodostojnosti su apsolutno neutemeljeni te se ističe kako tužitelj nije u procesnoj poziciji cijeniti dokaze predložene od strane tuženika već je to zadaća naslova koji će cijeniti dostavljenu ispravu i iskaze svjedoka, kao i sve predložene dokaze zasebno i u odnosu na druge provedene dokaze. Tužitelj isto tako svojim navodima da su svjedoci, radnici tuženika iskazivali da im nije poznato da bi postojali dogovori između stranaka ovog postupka, a sad se predlažu saslušati na okolnost da bi imali saznanja o istome te da u tom smislu postoji proturječnost, prejudicira obzirom su radnici mogli do istih saznanja doći naknadno te ponovo izlazi iz svoje procesne pozicije i cijeni predložene dokaze. U odnosu na navode tužitelja da je društvo Alfa Global d.o.o. vršilo uplate bez ikakve pravne i poslovne osnove, ističe se da su isti nelogični te se postavlja pitanje zašto bi društvo Alfa Global d.o.o. vršilo uplate u povećim iznosima, točnije u iznosima od 7.240,00 HRK, a da za to nije imalo valjani razlog, odnosno poslovnu podlogu. Tuženik ističe da dokumentacija koju je tužitelj dostavio u svrhu dokazivanja ovih navoda ne ukazuje iz kojeg razloga je to tužitelj radio, kao što mu nije poznato je li isto učinjeno radi prikrivanja podzakupnog odnosa koji nije dozvolio tuženik ili iz nekog drugog razloga. Upravo u tom smislu, odnosno radi razjašnjenja osnova posjedovanja predmetnih poslovnih prostora od strane društva Alfa Global d.o.o., tuženik je i predložio uvid u izjavu društva Alfa Global d.o.o., saslušanje svjedoka LV i MV te priklop predloženih sudskih spisa. Tužitelj navodi da je imao ugovor o podnajmu s društvom Agro Neretva d.o.o. koji je uredno prijavio te da sukladno istom nije postupao mimo ugovornih odnosa. Tuženik ističe kako tužitelj nije imao ugovor o podnajmu s društvom Agro Neretva d.o.o. već ugovor o zajedničkom zakupu te je društvu Alfa Global d.o.o. dopustio izvanugovorni podzakup predmetnih poslovnih prostora, a bez suglasnosti tuženika. Tuženik je, kako je već ranije spomenuto, od tužitelja saznao da je društvo Alfa Global d.o.o. u sporno vrijeme bilo u posjedu predmetnih poslovnih prostora i to temeljem ovlaštenja tužitelja. Obzirom je tužitelj bio taj koji je pustio treću osobu u predmetni posjed bez suglasnosti tuženika, sam je odgovoran za sve troškove koje je povodom povrata posjeda imao. Tuženik se protiv dokaznom prijedlogu tužitelja za saslušanjem EV obzirom se iz navoda da je isti prisustvovao nizu sastanka ne specificira na koje bi se okolnosti imao saslušavati i utvrđivanju kojih činjenica bi njegovo saslušanje doprinijelo, a isto tako se ističe da zapaljenje osobnog automobila CV i zaprimljene prijetnje nisu predmet ovog postupka. Slijedom svega navedenog, tuženik ističe da tužitelj nije predmetnim očitovanjima dokazao svoje tvrdnje iz tužbe niti je doprinio dokaze iz kojih bi se tužbeni navodi mogli nesporno dokazati niti je dokazao kumulativno ispunjenje svih pretpostavki za naknadu štete koje sukladno odredbama ZOO-a dužan dokazati pa tuženik u cijelosti ustraje kod svih navoda iz odgovora na tužbu i tijekom postupka te predlaže, po okončanju dokaznog postupka, odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.
6. U podnesku od 10. studenog 2023. tužitelj, u odnosu na tuženikova osporavanja potrebe izvršenih troškova plaćanja tjelesne zaštite, ističe da za vrijeme dok je tužitelj morao angažirati zaštitarsku tvrtku dogodilo se nekoliko pokušaja provale u predmetne prostore a koje su djelatnici te tvrtke spriječili. Navodi da se jedan pokušaj desio u 4,30 ujutro, a kada je cijeli prostor hladnjače zaključan, te je onemogućen pristup istoj, a ipak je očito da je osobe koje su pokušale ući u prostor u zakupu tužitelja netko pustio unutra. Tuženik navodi da tužitelj nije dostavio dokaze da su plaćeni računi Klemm sigurnosti d.o.o., te tužitelj u prilogu ovog podneska dostavlja dokaze o plaćenim računima. Još jednom se ističe da je tužitelj s tuženikom imao ugovorni odnos zakupa, a na koji se primjenjuju odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, a što je tužitelj već obrazložio u svom podnesku od 14.08.2023., pa se na ovom mjestu neće ponavljati.
7. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave u spisu: kartice partnera (str. 6. spisa), Ugovor o tjelesnoj zaštiti i drugim uslugama br. 5018/20 (str. 8. – 11. spisa), sms poruka (str 12. spisa),, račune (str. 13. – 16. spisa), potvrde o plaćanju (str. 17. – 21. spisa), Ugovore o zakupu (str. 33. – 64. spisa), Izjavu Alfa global d.o.o. (str. 65. spisa), potvrde o uplati (str. 79. – 78. spisa), kartice dobavljača (str. 98. – 99. spisa), Ugovor o tjelesnoj zaštiti i drugim uslugama br. 5019/20 (str. 104. – 107. spisa). Sud je saslušao svjedoke EV, LV, RV, ŽV, TVO, PV, UV, KV, ĐV, JV, BV, te je saslušao zakonskog zastupnika tužitelja TV. Tužitelj je u podnesku od 1. travnja 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka ZV. Tuženik se protivio da se u ovom parničnom postupku koriste zapisnici o saslušanju svjedoka ŽV, UV i TVO iz predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-47/2020, koji je sud priklopio po prijedlogu stranka, pa je sud uvažavajući načelo neposrednosti izvođenja dokaza saslušao te svjedoke tijekom dokaznog postupka. Sud nije priklopio predmet koji se vodi pred Općinskim Građanskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem Psp-161/21, jer nije važan za odluku u ovoj pravnoj stvari.
8. Nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa 42.202,32 EUR koji tužitelj potražuje od tuženika jer u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 20. travnja 2020. nije omogućio tužitelju kao zakupniku korištenje poslovnog prostora temeljem Ugovora br. V2415 o zakupu u objektu Veletržnica, odnosno jer tuženik kao zakupdavac nije predao tužitelju poslovni prostor koji je bio predmet zakupa u posjed slobodan od osoba i stvari. Tužbeni zahtjev se odnosi na usluge tjelesne zaštite koje je tužitelja platio trećoj osobi (KLEMM sigurnost d.o.o.) radi oslobađanja poslovnog prostora od osoba i stvari u iznosu od 22.151,41 EUR, pruženih odvjetničkih usluga u iznosu od 967,12 EUR i povrat plaćene zakupnine u iznosu od 19.083,38 EUR.
11. Između stranaka je sporno, je li se tužitelj u trenutku zaključenja Ugovora o zakupu br. V2415 već nalazio u posjedu poslovnih prostora koji su bili predmet zakupa temeljem ranije sklopljenih ugovora, odnosno je li tuženik kao zakupodavac predao u posjed tužitelju kao zakupniku poslovni prostor koji je bio predmet Ugovor zakupu br. V2415 i omogućio tužitelju korištenje poslovnih predmeta zakupa. Sporno je, je li zbog samovlasnog smetanja posjeda od strane treće osobe tužitelj pretrpio štetu u vidu plaćanja troškova zaštitarske službe i odvjetničkih troškova i postoji li zbog toga tuženikova odgovornost za štetu, kao i ima li tužitelj pravo na povrat plaćene zakupnine temeljem Ugovora o zakupu br. V2415.
12. Između stranka nije sporno da su tuženik kao zakupodavac i tuženik kao zakupnik sklopili Ugovor br. V2415 o zakupu u objektu Veletržnica na određeno vrijeme od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2023., koji je ovjeren po javnom bilježniku Jasni Zorić iz Zagreba dana 2. siječnja 2020. pod brojem OV-1/2020 (dalje: Ugovor o zakupu br. V2415) kojim tuženik radi istupanja iz zajedničkog zakupa po Ugovoru br. V2369 daje u zakup tužitelju prostor u objektu Veletržnica u Zagrebu, Slavonska avenija i to Boks br. 13 (kondicionirani prostor temp 8-12 c, veličine 60 m2/izložbeno-prodajni prostor veličine 86,00 m2/istovarno – utovarni prostor veličine 58,00 m2 te administrativni prostor u izložbenom veličine 9,00 m2/rashladno skladište u komori br. 014 veličine 399,00 m2/izložbeno – prodajni prostor u boksu br. 015 veličine 108,00 m2) te boks br. 034 (kondicionirani prostor temp 8-12 c, veličine 71,00 m2/izložbeno – prodajni prostor veličine 126,00 m2/istovarno – utovarni prostor veličine 63,00 m2/administrativni prostor u izložbenom veličine 11,00 m2). Iz Ugovora o zakupu proizlazi da je za predmet zakupa ugovorena mjesečna zakupnina u ukupnom iznosu od 39.213,75 KN (5.204,56 EUR).
Člankom 14. Ugovora o zakupu br. V2415 je ugovoreno da sklapanjem tog ugovora prestaju važiti svi raniji ugovori o zakupu istog prostora.
Ugovor o zakupu br. V2415 je u ime tužitelja potpisao CV, direktor tužitelja.
Nije sporno niti da je 22. siječnja 2020. potpisan Aneks I. Ugovora o zakupu br. V2415 kojom je izmijenjen predmet zakupa, a koji je ovjeren po javnom bilježniku Jasni Zorić iz Zagreba dana 30. siječnja 2020. pod brojem OV-631/2020, tako da su stranke ugovorile da je predmet zakupa isključivo Boks br. 13 (kondicionirani prostor temp 8-12 c, veličine 60 m2/izložbeno-prodajni prostor veličine 86,00 m2/istovarno
– utovarni prostor veličine 58,00 m2 te administrativni prostor u izložbenom veličine 9,00 m2/ izložbeno – prodajni prostor u boksu br. 015 veličine 108,00 m2). Dakle, Aneksom I. Ugovora o zakupu je izostavljen kao predmet zakupa boks br. 34. i rashladno skladište u komori br. 014 veličine 399,00 m2 kao dio Boksa br. 13.
Imajući u vidu čl. 14. Ugovora o zakupu br. V2415 i predmet zakupa koji je definiran Aneksom I. tog ugovora, sud utvrđuje da su svi raniji ugovori o zakupu prestali važiti između stranaka, a koji se odnose na predmet zakupa - Boks br. 13 (kondicionirani prostor temp 8-12 c, veličine 60 m2/izložbeno-prodajni prostor veličine 86,00 m2/istovarno – utovarni prostor veličine 58,00 m2 te administrativni prostor u izložbenom veličine 9,00 m2/ izložbeno – prodajni prostor u boksu br. 015 veličine 108,00 m2). Kako je Aneksom I. Ugovora o zakupu br. V2415 promijenjen predmet zakupa, to proizlazi da ugovorena zakupnina za boks br. 13. iznosi 12.192,00 kn uvećano za pdv, što ukupno iznosi 15.240,00 kn (2.022,70 EUR).
13. Pored Ugovora o zakupu br. V2415, tužitelj je kao zakupnik sklopio s tuženikom i AGRO NERETVA d.o.o. i Ugovor br. V2421, s istim rokom trajanja, a predmet kojeg je zajednički zakup objekta: rashladno skladište u komori br. 014 te boks br. 034 (koji su prvotno bili predmet Ugovora o zakupu), za koji je ugovorena zakupnina u iznosu od 23.973,75 kn (3.181,86 EUR). Čl. 3. toga ugovora je ugovoreno da je obveznik plaćanja zakupnine ovdje tužitelj.
14. Premda tužitelj u tužbi navodi da je plaćao zakupninu tužitelju u mjesečnom iznosi od 39.213,75 kn (5.204,56 EUR), iz tuženikovih činjeničnih navoda i stanja spisa proizlazi da je u sporno vrijeme na snazi bio kako Ugovor o zakupu br. V2415, tako i Ugovor o zajedničkom zakupu br. V2421, kao i da zbroj zakupnina temeljem ta dva ugovora iznosi mjesečno 5.204,56 EUR. Iz stanja spisa proizlazi da stranke nisu bile u ugovornim odnosima temeljem (nekih) drugih pravnih osnova. Kako Ugovor o zajedničkom zakupu br. V2421 nije predmet ovoga spora niti je tužitelj iznio činjenice iz kojih bi proizlazilo da je tuženik kao zakupodavac povrijedio odredbe (i) toga ugovora i da bi zbog takve povrede tužitelju pripadalo pravo na povrat zakupnine, sud je ocijenio da već zbog toga u tom dijelu (kojim tužitelj potražuje povrat zakupnine u iznosu koji je očito plaćen na temelju Ugovora o zajedničkom zakupu br. V2421), tužbeni zahtjev nije osnovan. Naime, tužitelj je dio (ugovorene) zakupnine u mjesečnim iznosima od 15.240,00 kn (2.022,70 EUR) platio na temelju Ugovora o zakupu br. V2415 jer iz toga ugovora proizlazi da je upravo to ugovorena zakupnina. U preostalom dijelu koji čini razliku mjesečnog iznosa plaćene zakupnine i ugovorene zakupnine temeljem Ugovora o zakupu br. V2415 tužitelj dostavlja izvode o izvršenim plaćanjima, međutim, takva razlika premašuje iznose zakupnine plaćene (i ugovorene) po predmetnom ugovoru, a kako su tužitelj i tuženik pored tog ugovora bili i u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o zajedničkom zakupu br. V2421, to je sud zaključio da se razlika odnosi na zakupninu plaćenu za zajednički zakup.
15. Zakonom o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine" broj 125/2011, 64/2015, 112/2018, dalje: Zakon o zakupu) je popisano da se ugovorom o zakupu poslovnoga prostora obvezuje se zakupodavac predati zakupniku određeni poslovni prostor na korištenje, a zakupnik se obvezuje platiti mu za to ugovorenu zakupninu (čl. 5. st. 1.). Čl. 7. toga zakona je propisano da je zakupodavac dužan predati zakupniku poslovni prostor u roku utvrđenom ugovorom (st. 1.), a ako zakupodavac ne preda zakupniku poslovni prostor u ugovorenom roku, zakupnik može svoje pravo ostvariti tužbom ili raskinuti ugovor o zakupu (st. 2.). U slučaju iz stavka 2. ovoga članka zakupnik ima pravo na naknadu štete (st. 3.).
16. Dakle, ako zakupodavac ne preda zakupniku poslovni prostor u ugovorenom roku, zakupnik može svoje pravo na predaju poslovnog prostora ostvariti tužbom, dok u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Nesporno je da tužitelj nije pokrenuo parnicu protiv tuženika radi predaje u posjed poslovnog prostora niti je raskinuo Ugovor o zakupu br. V2415 niti to tvrdi u ovom postupku. Kako je Ugovor o zakupu br. V2415 nesporno ostao na snazi, to tužitelju ne pripada pravo na povrat zakupnine plaćene tuženiku kao zakupodavcu temeljem Ugovora o zakupu br. V2415 jer pravo na povrat onoga što je plaćeno bi pripadalo samo onom zakupniku koji je raskinuo ugovor (proizlazi arg a con. iz čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO).
17. Sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da se u trenutku stupanja na snagu Ugovora o zakupu br. V2415 tužitelj već nalazio u posjedu poslovnog prostora koji je bio predmet zakupa i da zbog toga tužitelj nije povrijedio svoju ugovornu obvezu na predaju predmeta zakupa tužitelju.
18. Iz Ugovora br. V2225, koji je sklopljen između Vagros Zagreb d.o.o. kao zakupnika i tuženika kao zakupodavca s rokom trajanja od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2023., a koji je ovjeren po javnom bilježniku dana 20. prosinca 2018., proizlazi da je predmet tog ugovora bio zakup Boks br. 13 (kondicionirani prostor temp 8-12 c, veličine 60 m2/izložbeno-prodajni prostor veličine 86,00 m2/istovarno
– utovarni prostor veličine 58,00 m2 te administrativni prostor u izložbenom veličine 9,00 m2) te izložbeno – prodajnog prostora u boksu br. 015 veličine 108,00 m2. Dakle, predmet zakupa je bio istovjetan predmetu zakupa iz Ugovora o zakupu br. V2415, dok je Ugovor br. V2225 potpisao na strani zakupnika direktor CV, dakle ista osoba koja je direktor i ovdje tužitelja.
19. Iz Ugovora br. V2369 o zajedničkom zakupu tužitelja i Vagros Zagreb d.o.o. (zastupanog isto tako po TV) s tuženikom kao zakupodavcem, a koji ugovor je sklopljen na razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2023. i ovjeren po javnom bilježniku 6. ožujka 2019., proizlazi da je predmet zakupa također Boks br. 13 (kondicionirani prostor temp 8-12 c, veličine 60 m2/izložbeno-prodajni prostor veličine 86,00 m2/istovarno – utovarni prostor veličine 58,00 m2 te administrativni prostor u izložbenom veličine 9,00 m2) te izložbeno – prodajnog prostora u boksu br. 015 veličine 108,00 m2. Dakle, predmet zajedničkog zakupa je bio istovjetan predmetu zakupa iz Ugovora o zakupu br. V2415, dok je čl. 14. ugovora o zajedničkom zakupu određeno da prestaju važiti svi raniji ugovori o zakupu istoga prostora.
20. Kako su Ugovorom o zakupu br. V2415 ugovorne strane stavile izvan snage sve ranije sklopljene ugovore koje se odnose na predmet zakupa, to je stupanjem na snagu Ugovora o zakupu br. V2415 prestao (djelomično) važiti Ugovor br. 2225 i br. V2369 u dijelu u kojem se odnosi na Boks br. 13 (kondicionirani prostor temp 8-12 c, veličine 60 m2/izložbeno-prodajni prostor veličine 86,00 m2/istovarno – utovarni prostor veličine 58,00 m2 te administrativni prostor u izložbenom veličine 9,00 m2) te izložbeno – prodajni prostor u boksu br. 015 veličine 108,00 m2. Tužitelj nije osporio činjenicu da je ušao u posjed poslovnog prostora temeljem Ugovora br. V2369 o zajedničkom zakupu, koji je prestao važiti sklapanjem Ugovora o zakupu br. V2415 u odnosu na predmetni poslovni prostor, slijedom čega je ovaj sud ocijenio da neosnovano tužitelj navodi da tuženik nije izvršio svoju ugovornu obvezu i predao tužitelju posjed poslovnog prostora, kada se tužitelj već nalazio u posjedu tog prostora u trenutku sklapanja Ugovora o zakupu br. V2415.
21. Nadalje, iz iskaza svjedoka SV proizlazi da je boks u kojem se tužitelj nalazio u zakupu nalazio neposredno pored boksa u kojem se nalazio u posjedu Alfa Global d.o.o., a radilo se o spojenom prostoru u koje se ulazilo s bočnih strana. Alfa Global d.o.o. je počeo širiti svoj posjed i na dio koji pripada tužitelju, da bi potom i zavario vrata s bočne strane s koje je tužitelj ulazio u boks broj 015.
22. Iz iskaza svjedoka ŽV proizlazi da je gospodin SV kontaktirao svjedoka 9. ožujka 2020. navodeći da ne može ući u svoj prostor. Također je iskazao da se službena primopredaja vrši kada netko novi ulazi u posjed i tada se sastavlja zapisnik o primopredaji, međutim, kao u konkretnom slučaju kada se osoba već nalazi u posjedu, tada se ne vrši službena primopredaja već se posjed nastavlja. Svjedok je iskazao da službena primopredaja nije izvršena jer je ista osoba bila direktor oba društva, dakle, i Vagros Zagreb d.o.o. i Vagros Metković d.o.o.
23. Iz iskaza svjedoka TVO proizlazi da je prvu pritužbi gospodin SV podnio u ožujku 2020. godine, navodeći da je Alfa Global d.o.o. onemogućio tužitelja u korištenju njegovog dijela boksa i to izložbeno – prodajnog prostora.
24. Iz iskaza svjedoka PV proizlazi da je taj svjedok u vrijeme sklapanja ugovora bio pomoćnik voditelja podružnice te je izvršavao poslove koje uobičajeno izvršavaju rukovoditelji pravne službe. Navodi da je tužitelj dugogodišnji zakupnik te je u trenutku sklapanja ugovora o zakupu od 1. siječnja 2020. već bio u posjedu poslovnog prostora koji je objekt ugovora. Pojašnjava da su djelatnici tuženika koji su sastavljali ugovor smatrali da se radi o obnovi ugovora, dok nisu dobili nikakvih saznanja da tužitelju ne bi bilo moguće ući u posjed poslovnog prostora. Na upit što podrazumijeva kada kaže da se radi o dugogodišnjem zakupniku, svjedok je naveo da je CV imao više firmi, te je u jednom periodu jedna bila u zakupu i to tužitelj od 01.01.2019., a potom je sklopljen ugovor o zajedničkom zakupu tužitelja i Vagros Zagreb d.o.o. u ožujku 2020. tužitelj obavijestio tuženika da ga treća osoba smeta u korištenju dijela poslovnog prostora, a koliko se sjeća tužitelj je podnio i pisani prigovor u tom smislu, odnosno poslao je tuženiku dopise. Navodi da se radilo o drugoj pravnoj osobi. Na upit kako se inače dolazi u zakup prostora na veletržnici, svjedok odgovara da ukoliko se radi o praznom prostoru tada se raspisuje javni natječaj ili se objavljuje na web stranice tržnice Zagreb, a ukoliko se radi o prostoru koji nije prazan tada se obnavljaju ugovoru o zakupu s postojećim zakupnicima, pod određenim uvjetima. Svjedok pojašnjava da je procedura davanja u zakup poslovnih prostora određena odlukom o davanju u zakup i Zakonom o zakupu.
25. Iz iskaza svjedoka UV proizlazi da je u trenutku sklapanja ugovora od 01.01.2020. bio rukovoditelj službe veletržnice i hladnjače. Ugovore priprema pravna služba dok je služba u kojoj je svjedok bio zaposlen bila zadužena za najam prostora, naplatu i poštovanje reda tržnice. Svjedok navodi da mu se u ožujku 2020., misli da je to bilo 06.03., obratio gosp. CV. Bili su prisutni i drugi zaposlenici tuženika, gđa. FV i gosp. ŽV, a tom prilikom je gosp. CV obavijestio da se u prostoru nalazi i koristiti treća osoba, pravna osoba u vlasništvu gosp. LV. Navodi da je uobičajeno da pri ulasku, odnosno obnovi ugovora zakupnik odmah obavijesti zakupodavca o tehničkim karakteristikama i ostalim problemima oko zakupa, odnosno da prostor nije u stanju u kojem bi trebao biti prema ugovoru, a što pri obnovi ugovora je izostalo. U konkretnom slučaju se primopredaja poslovnog prostora pri sklapanju ugovora iz siječnja 2020. nije radila jer je gosp. CV prebacivao najam pa je u zakupu bio tužitelj, a potom i Vagros Zagreb d.o.o. U ožujku 2020. su održana 3 sastanka, jedan dan sa predstavnikom tužitelja, drugi dan sa predstavnikom pravne osobe na koju se tužitelj žalio, a treći dan sa obojicom. Navodi da su pritom prikupljene proturječne informacije jer je gosp. LV tvrdio da se nalazi u poslovnom prostoru već duže vrijeme, dok je gosp. CV tvrdio da tome nije tako. Tada je gosp. LV tvrdio da je s gosp. CV dogovorio da će koristiti poslovni prostor, dok su svjedok, gđa. FV i gos. ŽV upozorili i gosp. CV i LV da davanje u podzakupu poslovnog prostora bez odobrenja uprave nije zakonito, a na što je gosp. CV upozoren i u samom ugovoru o zakupu. Nakon upozorenja gosp. CV i gosp. LV se nisu na upozorenja očitovali već su i dalje tvrdili da je tvrtka gosp. LV u posjedu, i to gosp. LV je tvrdio da je duže vrijeme, dok je gosp. CV tvrdio da je to od dana kada je obavijestio svjedoka. Poslije sastanka je svjedok i gosp. ŽV, je izašao na teren na prostro veletržnice i utvrdio da se gosp. LV nalazi u posjedu jednog od boksa. Navodi da je uobičajeno inače da se boksevi daju cijeli u zakup, međutim prije dvadesetak godina je predmetni boks dan u zakup na način da je tužitelj koristio oko 107 m2, a gosp. LV preostali dio boksa. Izlaskom na teren je gosp. CV tvrdio da su radnici gosp. LV prešli u njegov dio boksa. Radnici gosp. LV su tvrdili da već duže vrijeme koriste boks i taj dio, ali nisu pri tome precizirali vrijeme. Na upit jesu li tom prilikom utvrdili postoji li usmeni ugovor o zakupu između gosp. LV i gosp. CV, svjedok odgovara da to nisu mogli utvrditi zbog proturječnosti njihovih izjava.
26. Iz suglasnih iskaza svjedoka EV, ŽV, TVO, PV i UV, koje je sud prihvatio jer nisu u proturječnosti s ispravama u spisu, a koji su svi iskazivali da se u trenutku sklapanja Ugovora o zakupu br. V2415 tužitelj već nalazio u poslovnom prostoru koji je predmet zakupa temeljem ranije sklopljenog ugovora koji je prestao važiti sklapanjem Ugovora o zakupu, odnosno da je treća osoba počela širiti svoj posjed i na dio koji pripada tužitelju, sud je utvrdio da službena primopredaja poslovnog prostora nije izvršena jer se tužitelj već nalazio u posjedu predmeta zakupa i da je o smetanju posjeda obavijestio djelatnike tužitelja tek u ožujku 2020. godine. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da nisu osnovani tužiteljevi navodi da tuženik nije izvršio svoju ugovornu obvezu iz Ugovora o zakupu br. V2415 jer se tužitelj u trenutku sklapanja toga ugovora već nalazio u posjedu poslovnog prostora, dok je tijekom trajanja zakupnog odnosa (u ožujku 2020. godine) došlo do smetanja posjeda i povrede tužiteljevog prava korištenja predmeta zakupa. Međutim, činjenica što je treća osoba tijekom trajanja zakupa smetala tužitelja u njegovom posjedu ne daje tužitelju pravo potraživati od tuženika naknadu štete jer je tužitelj kao neposredni posjednik, isto kao i tuženik koji je posredni posjednik, bio ovlašten temeljem čl. 22., u vezi s čl. 21. i čl. 23. te čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZVDSP) na zaštitu posjeda od osobe koja ga samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu oduzima posjed, i to putem dopuštene samopomoći ili putem sudske zaštite (sudska evikcija). Međutim, kako tuženik nije povrijedio ugovorne odredbe iz Ugovora o zakupu br. V2415, već je treća osoba "neovlašteno" širila svoj posjed na dio poslovnog prostora koji je bio predmet zakupa, to ne postoji protupravnost na strani tuženika, a time ne postoji niti tuženikova odgovornost za štetu. Ugovorna odgovornost za štetu postoji ako se kumulativno ispune pretpostavke: štetna radnja (povreda ugovora), uzročno – posljedična veza između štetne radnje i štete te protupravnost. Eventualnim propustom tuženika, kao posrednog posjednika, da poduzme radnje dopuštene samopomoći kao pravnog puta zaštite posjeda od samovlasnog smetanja trećih osoba ne dovodi do tuženikove odgovornosti za štetu jer je takve radnje tužitelj kao neposredni posjednik bio ovlašten i sam poduzeti prema ZVDSP-u.
Sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a utvrdio da nisu osnovani tuženikovi prigovori da je tužitelj ovlastio treću osobu – Alfa global d.o.o. na korištenje poslovnog prostora koji je predmet Ugovora o zakupu. Izjava koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu na str. 65. spisa, koja je ovjerena pečatom Alfa Global d.o.o. je jednostrana izjava iz koje proizlazi da je Vagros Zagreb d.o.o., a ne ovdje tužitelj, dao na korištenje tom društvu određene dijelove poslovnog prostora., a takvu ispravu kao i navode iz te isprave je tužitelj osporio. Osim toga, tuženik nije osporio da je upravo tužitelj u parnici koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Psp-161/21 tužio trgovačko društvo Alfa Global d.o.o. radi smetanja posjeda, dok iz isprava na str. 79. – 80. spisa (koje tuženik nije osporio) proizlazi da je Alfa global d.o.o. platilo tužitelju 5. svibnja 2020. iznos od 3.240,00 kn i 4.000,00 kn uz opis plaćanja – najam za izložbeno prodajni prostor u boksu br. 015 veličine 108 m2 i najam za rashladno skladište i komori broj 014 veličine 399 m2, vratio tom društvu idućeg dana naznačujući pritom da se radi o povratu nezakonito uplaćenih sredstava. Pored toga, da bi tužitelj dao na korištenje temeljem ugovora na korištenje Alfa globalu d.o.o. rashladno skladište u komori br. 014 veličine 399,00 m2/izložbeno
– prodajni prostor u boksu br. 015 veličine 108,00 m2, koji su sastavni dio Boksa br. 13. prema Ugovoru o zakupu, ne proizlazi niti iz iskaza svjedoka LV.
27. Zakonski zastupnik tužitelja je iskazivao da je bio bolestan te kada je došao na posao je vidio da je dio poslovnog prostora uzurpirao LV, koji se predstavljao kao zastupnik Alfa Globala, a da se radi o Alfa globalu d.o.o. je saznao u upravi tuženika, na sastanku, na koji je pozvan i gospodin LV, koji tada nije imao nikakvu funkciju. Prije ugovora iz siječnja 2020. ugovor o zakupu je imao Vagros Zagreb d.o.o., iz čije vlasničke strukture Vagros Zagreba je izašao u kolovozu 2019., dok je prestao biti direktorom 2018. Navodi da ima saznanja o postojanju ugovornog odnosa između tužitelja i Agro Neretve, radi se o ugovorima iz početka 2020. godine. U razdoblju od kolovoza 2019. do siječnja 2020. je jedan mali dio poslovnog prostora koristio tužitelj. Prostor koji je bio predmet ugovora od 31. prosinca 2019. bio podijeljen na 4 cjeline, dok je tužitelj koristio manji dio, ali se ne sjeća koji točno. Misli da se radi o boksu broj 13 i 34. Sud je ocijenio da nije odlučna činjenica je li zakonski zastupnik tužitelja bio bolestan u vrijeme stupanja na snagu Ugovora o zakupu br. V2415 jer iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je upravo tužitelj bio u posjedu predmeta zakupa u trenutku stupanja na snagu Ugovora o zakupu br. V2415 i to na temelju ranije sklopljenog ugovora, a takvi iskazi su u skladu i s Ugovorom br. V2369 o zajedničkom zakupu iz kojeg proizlazi da su zakupnici kako tužitelj, tako i Vagros Zagreb d.o.o. i da zajednički primaju u zakup predmetni poslovni prostor. Okolnost eventualnog internog dogovora između zakupnika o podjeli korištenja poslovnog prostora, a u odnosu na tužiteljevu obvezu predaje u posjed predmeta zakupa zakupnicima, nije odlučna jer su "zajednički zakupnici" suposjednici u smislu odredbe čl. 10. st. 6. ZVDSP-a i tako nastupaju i prema zakupodavcu.
Iz iskaza svjedoka BV, u dijelu u kojem navodi da u razdoblju od 1. do 20. travnja 2020. tužitelj nije mogao koristiti dio poslovnog prostora u zakupu iz razloga što je gospodin LV, odnosno njegova firma koristila dio tog prostora na način da je po nečijoj naredbi radnik Zagrebačkog holdinga skinuo ogradu i na taj način omogućio gospodinu LV da se proširi na poslovni prostor od ovdje tužitelja. Sud nije prihvatio u tom dijelu iskaz svjedoka jer je u proturječju s iskazima ostalih svjedoka koji su iskazivali suglasno, a iz čijih iskaza proizlazi da je tuženik obaviješten o smetanju posjeda tek u ožujku 2020. odnosno nakon što je već bio u posjedu predmeta zakupa.
28. Nadalje, sve i kada bi postojala tuženikova odgovornost za štetu zbog propusta da tijekom trajanja Ugovora o zakupu poduzme radnje (dopuštene samopomoći/sudske zaštite) kako bi zaštitio posjed predmeta zakupa, sud nalazi da niti tada ne bi bio osnovan zahtjev po osnovi naknade štete koju tužitelj tvrdi da je pretrpio plaćanjem troškova zaštitarskih i odvjetničkih usluga.
29. Uvidom u Ugovor o tjelesnoj zaštiti i drugim uslugama br. 5018/2020, koji je zaključen između tužitelja i KLEMM SIGURNOST d.o.o. 30. ožujka 2020. (dalje: Ugovor o tjelesnoj zaštiti) sud je utvrdio da je predmet tog ugovora organiziranje i izvršavanje poslova tjelesne zaštite osoba i imovine od strane izvršitelja u neodređenom vremenskom periodu počevši od 30. ožujka 2020. (čl. 1.). Pod pružanjem usluga tjelesne zaštite osoba i imovine podrazumijeva se: utvrđivanje identiteta osobe koja ulazi, odnosno izlazi iz štićenog prostora, zapovijed udaljavanja osobe koja remeti propisani red i mir iz štićenog prostora, zabrana pristupa neovlaštenim osobama štićenom prostoru, pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava, zadržavanje osobe koja je zatečena i štićenom prostoru (objektu) u činjenju kaznenog ili prekršajnog djela i njeno izručenje policiji, neposredna tjelesna zaštita članova uprave i zaposlenika ovdje tužitelja (čl. 2). Mjesto obavljanja usluge je prostor u objektu "Veletržnica", Zagreb, Slavonska Avenija 7: boks br. 13 (kondicionirani prostor/izložbeno-prodajni prostor/istovarno – utovarni prostor te administrativni prostor u izložbenom), izložbeno – prodajni prostor u boksu br. 15, te sva druga mjesta gdje se štićene osobe kreću (čl. 9.). Visina naknade za ugovorene usluge iznosi 30.000,00 kn po početku vršenja usluga (uključuje intervenciju i sveukupne usluge pružene prvog dana pružanja usluga), 50,00 kn po satu pojedinog djelatnika za uslugu čuvanja objekta i prostora i 100,00 kn po satu pojedinog djelatnika za uslugu neposredne tjelesne zaštite osoba.
30. Predmet Ugovora o tjelesnoj zaštiti i drugim uslugama br. 5019/2020 je rashladno skladište u komori br. 014. Sud je utvrdio da je rashladno skladište u komori br. 014 sastavni dio boksa 13., koji je predmet Ugovora o zakupu.
31. Uvidom u račune sud je utvrdio da je temeljem Ugovora o tjelesnoj zaštiti KLEMM sigurnost d.o.o. ispostavila tužitelju račune na kojima je naznačeno da su ispostavljeni temeljem sklopljenog ugovora. Iz računa na str. 13. spisa proizlazi da je taj račun ispostavljen radi tjelesne zaštite (intervencija), količina 1, u iznosu od 30.000,00 kn, tjelesne zaštite u ožujku, sati 34 po cijeni 50,00 kn/sat – ukupno 1.700,00 kn, tjelesna zaštita NTZ OŽUJAK količina 40 sati, 100,00 kn/sat – ukupno 4.000,00 kn, te tjelesna zaštita NTZ – TRAVANJ, količina 20 sati, 100,00 kn/sat, ukupno 2.000,00 kn. Dakle, ukupno 47.125,00 kn.
32. Uvidom u račun na str. 14. spisa sud je utvrdio da se taj račun odnosi na uslugu pruženu temeljem Ugovora o tjelesnoj zaštiti u svibnju 2020. godine, a ispostavljen je u ukupnom iznosu od 99.625,00 kn radi intervencije u objektu "Veletržnica", tjelesna zaštita 736 satix50,00 kn, te tjelesna zaštita 129 satix100,00 kn. Uvidom u račun na str. 15. spisa sud je utvrdio da se odnosi na uslugu za lipanj 2020. i da je isti izdan na iznos od 16.500,00 kn.
33. Uvidom u račun na str. 16. spisa sud je utvrdio da je taj račun ispostavljen na iznos od 3.649,78 kn i da je na tom računu iskazan panel debljine FI 5MM, količina 27x66,66 kn te stup, količina 7x160 kn.
34. Uvidom u potvrde o plaćanju na str. 94. – 97. spisa i kartice dobavljača na str. 98. – 99. spisa sud je utvrdio da je tužitelj platio ispostavljene račune KLEMM sigurnosti d.o.o. Kako tuženik nije osporavao vjerodostojnost, sud nije provodio financijsko vještačenje na okolnost izvršenih plaćanja jer je činjenicu plaćanja sa sigurnošću mogao utvrditi na temelju isprava u spisu, pa se provođenje vještačenja ukazalo kao suvišno.
35. Imajući u vidu da iz činjenične osnove tužbe proizlazi da je tužitelj uspio ući u prostor uz pomoću zaštitarske službe 20. travnja 2020., a da su računi na str. 14. i 15. spisa koji su ispostavljeni na iznos od 99.625,00 kn i na iznos od 16.500,00 kn za usluge tjelesne zaštite pružene u svibnju i lipnju 2020. godine, odnosno nakon što je tužitelj već nesmetano koristio poslovni prostor koji je predmet zakupa, to je sud utvrdio da je već iz toga razvidno da te iznose tužitelj neosnovano potražuje od tuženika jer je očito da se odnose na usluge tjelesne zaštite u razdoblju kada je prema navodima samog tužitelja, tužitelj već nesmetano koristio poslovni prostor koji je predmet Ugovora o zakupu br. V2415.
36. U odnosu na račun ispostavljen na iznos od 3.649,78 kn, sud je utvrdio da se radi o računu ispostavljenom radi panela (količina 27) i stupa (količina 7) za koje iz spisa nije mogao sa sigurnošću utvrditi da se radi o uslugama izvršenim vezano uz omogućavanje tužitelju da oslobodi poslovni prostor od osoba i stvari trećih osoba jer ne postoje isprave niti tužitelj tvrdi da su paneli i stupovi postavljeni radi uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja. Pored toga, radi se o računu na kojem je naznačeno da je isporuka izvršena 15. lipnja 2020., dakle, nakon što je tužitelj već bio oslobodio prostor od osoba i stvari trećih osoba. Stoga je sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a zaključio da tužitelj u tom dijelu nije dokazao osnovanost svog zahtjeva.
37. U odnosu na račun na str. 13. spisa, koji je tužitelj platio na ime zaštitarskih usluga u spornom razdoblju (ožujak/travanj 2020. godine), u ukupnom iznosu od 47.125,00 kn sud je utvrdio da se radi o neopravdanim troškovima koje je tužitelj snosio i koji nisu nastali radi radi prisilnog iseljenja treće osobe.
38. Iz iskaza svjedoka ŠV proizlazi da je u razdoblju između siječnja i travnja 2020. bio angažiran kao tjelesni zaštitar gosp. CV, a po nalogu svog poslodavca KLEM SIGURNOST d.o.o. njega je pratio od 0-24, a zaštitu obavljao na način da bi prenoćio kod gosp. CV, dok je jedan kratak dio vremena reagirao po pozivu, a tjelesna zaštita je prema njegovim saznanjima bila potrebna iz razloga što je gosp. CV bio zapaljen auto. Navodi da ima saznanja da je bilo nekih problema oko korištenja prostora na tržnici, ne može se točno sjetiti kako se zovu treće osobe s kojima je došlo do sukoba, navodi da je bila prisutna i policija i angažirana firma KLEM SIGURNOST d.o.o., dok je njegova osobna uloga bila osobna tjelesna zaštita gosp. CV. Sa gosp. CV je dolazio svakodnevno na tržnicu između 6 i 7 sati ujutro, te ima saznanja da je netko pokušao ući u prostor hladnjače oko 5 sati ujutro. Saznanja ima od zaštitara iz KLEM SIGURNOST d.o.o. koji su čuvali prostor. Na može se sjetiti imena osoba iz Zagrebačkog holdinga s kojima je gosp. CV razgovarao. Posao neposredne tjelesne zaštite, je obavljao oko 5-6 tjedana. Na upit od koga je štitio gosp. CV, svjedok odgovara da je gosp. CV sumnjao da su mu auto zapalili T, pa je zbog loših odnosa s njima angažiran svjedok radi pružanja neposredne tjelesne zaštite.
39. Iz iskaza svjedoka ĐV proizlazi da je KLEM SIGURNOST d.o.o. bio angažiran iz razloga što ovdje tužitelj nije mogao koristiti poslovni prostor zbog uzurpacije od strane treće osobe, neke firme za koju se ne može sjetiti kako se zove. Osim toga gosp. CV je koristio i osobnu tjelesnu zaštitu. Nisu nasilno ulazili u prostor, već ih je u prostor uveo gosp. CV. Na upit jesu li nakon ulaska u prostor iznosili neke stvari, svjedok odgovara da KLEM SIGURNOST d.o.o. ne iznosi stvari nego štiti osobu i imovinu, međutim, vidio je da se nešto iznosi, da mu se čini da se dio stvari selio u neku drugu hladnjaču, međutim nekih konkretnih saznanja o tome nema. Navodi da je zaštita prostora trajala oko mjesec dana i da je u tih mjesec dana bilo pokušaja provale i to od strane istih osoba radi kojih su zaštitari bili angažirani. Svjedok navodi da se sjeća jednog događaja kada je u tijeku noći, odnosno pred jutro dobio poziv od strane zaštitara koji se nalazio na objektu, koji ga je obavijestio da treće osobe lupaju, a radi se o osobama od ove druge strane, a što mu je rekao zaštitar koji se nalazio na objektu. Kako je svjedok tada bio voditelj, na lice mjesta je poslao interventnu jedinicu. Ne može se sjetiti je li interventna jedinica pronašla osobe koje su lupale i ometale. Navodi da je zaštitu naručio gosp. CV. Gosp. CV se svakodnevno obraćao Holdingu sa zamolbom da riješe stvar. Dobio je uputu od poslodavca što čuvaju i koji su problemi. Nema saznanja o tome koji dio hladnjače kome pripada.
40. Iz iskaza djelatnika Klemm sigurnost d.o.o., koje je sud prihvatio, proizlazi da je zakonski zastupnik tužitelja koristio usluge tjelesne zaštite nakon što je istome zapaljen osobni automobil, dok su usluge zaštite imovine trajale oko mjesec dana. Iz iskaza navedenih svjedoka također proizlazi da se radilo o osobnoj tjelesnoj zaštiti zakonskog zastupnika tužitelja te zaštiti imovine (predmeta zakupa) od trećih (vanjskih) osoba budući da su bili učestali pokušaji krađe. Zbog toga sud zaključuje kako pružanje zaštitarskih usluga nije bilo ugovoreno niti je izvršeno s ciljem uspostave prijašnjeg posjedovog stanja, već s ciljem zaštite objekta od vanjskih utjecaja trećih osoba. Okolnost što je jedan od svjedoka vidio da se iznose neke stvari nije od utjecaja na zaključak ovoga suda jer takve stvari nisu iznesene od strane angažiranih zaštitara, što su i sami svjedoci potvrdili u svom iskazu. Osim toga, troškovi dopuštene samopomoći ne smiju prelaziti razumne granice troškova koji su nužno potrebni da se predmet zakupa dovede u stanje u kojem je bio prije smetanja posjeda, dok ovaj sud zaključuje da su troškovi zaštite koje je snosio tužitelj, sve i da jesu poduzeti s ciljem vraćanja prijašnjeg posjedovog stanja, neprimjereni jer je svaki oštećenik dužan poduzimati razumne mjere potrebne da bi se smanjila šteta izazvana eventualnom povredom ugovorne obveze (čl. 346. st. 4. ZOO-a).
41. Iz iskaza svjedoka JV proizlazi da je zastupao tužitelja u postupku deložacije i uspostavljanja posjeda, zbog proteka vremena se ne sjeća tko je bio u posjedu. Za obavljene usluge je izdao tužitelju fakturu, dok na upit je li faktura plaćena, svjedok odgovara da ne zna jer o tome vodi računa knjigovodstvo, a ukoliko nije plaćena vjerojatno je pokrenuta ovrha. Na daljnji upit kakve pravne usluge su pružene, svjedok odgovara da su pružene usluge savjetovanja i pristup tijekom uspostavljanja posjeda zajedno sa zaštitarima.
42. Sud je ocijenio da tužitelj na okolnost pružanja odvjetničkih usluga (vrste usluga i potrebe pružanja tih usluga) nije dostavio niti jednu ispravu, dok sud na temelju iskaza svjedoka (odvjetnika) nije mogao sa sigurnošću utvrditi potrebitost pruženih usluga, odnosno koje su to usluge bile potrebe radi zaštite predmeta zakupa tužitelja. Zbog toga je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a zaključio da tužitelj na kome je bio teret dokazivanja nije dokazao da su troškovi odvjetničkih usluga bili opravdani.
43. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 42.202,32 EUR kao neosnovan.
44. Tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a).
45. Tuženiku su kao opravdani nastali troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 12. rujna 2023. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), te zastupanja na ročištima od 30. kolovoza 2023., 14. studenog 2023., 9. travnja 2024., 21. svibnja 2023., 10. srpnja 2023., 24. rujna 2024., 11. studenog 2024., 13. ožujka 2025., 12. svibnja 2025. te 2. rujna 2025. svako u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.9.1.Tarife), te zastupanje na ročištu od 15. prosinca 2023. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9.5. Tarife) sve radnje uvećane za 25% pdv-a, odnosno ukupno 15.125,00 EUR. Tuženiku pripadaju na dosuđene troškove zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj za ostale odnose od presuđenja do isplate (čl. 29. st. 1. ZOO-a u vezi čl. 151. st. 3. ZPP-a) (točka II. izreke).
46. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 9. travnja 2024. jer je tuženik navode iz tog podneska mogao iznijeti na ročištu održanom istoga dana, za koje mu je priznat trošak u punom iznosu. Tuženiku nije priznat niti troška sudskih pristojbi jer u tom dijelu zahtjev nije određen niti po osnovi niti po visini (čl. 164. st. 1. ZPP-a). Stoga je u dijelu koji iznosi 2.375,00 EUR i za iznos sudskih pristojbi po odluci suda tuženikov zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan (točka III. izreke)
U Zagrebu, 15. listopada 2025.
Sutkinja
Ines Božić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
