Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1861/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetnik Josip Tomas iz Zagreba protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367 kojeg zastupa odvjetnica Senka Fazlić iz Zagreba, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P- 13495/2019-21 od 15. ožujka 2022. u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I.Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-13495/2019-21 od 15. ožujka 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u fazu prethodnog postupka.

II. Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke proglašeni su nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate s računa tužitelja kao ovršenika koji isti ima kod banaka na račun tuženika kao ovrhovoditelja a sve temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja u ovom postupku tuženika od 27. rujna 2019. koji se temelji na zadužnici solemniziranoj po javnom bilježniku Stipi Jurošu iz Imotskog OV-5540/2005 od 19. prosinca 2005. radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 21.483,70 eur/161.868,91 kn sa zakonskom zateznom kamatom. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.509,19 eur/26.440,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje ZPP).

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe uz naknadu mu troška postupka uključujući i žalbeni trošak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate s računa tužitelja kao ovršenika temeljene na Izjavi suglasnosti zapljene od 19. svibnja 2005. ovjerene kod javnog bilježnika Stipe Juroša u prosincu 2005. pod brojem OV-5540/2005 radi namirenja novčane tražbine u ovom postupku tuženika kao ovrhovoditelja u iznosu od 21.483,70 eur/161.868,91 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji o nastupu zastare.

7. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da je tužitelj rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-3628/2019-2 od 25. studenog 2019. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona što je tužitelj i učinio podnoseći tužbu u ovom predmetu 20. prosinca 2019.,

- da je tužitelj kao jamac-platac sklopio s IB kao korisnikom kredita i HVB Splitskom bankom kao kreditorom nenamjenski Ugovor o [broj kredita] dana 19. prosinca 2005.na iznos od 20.000,00 EUR u kunsko protuvrijednosti s promjenjivom kamatnom stopom koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 8,88%.,

- da je u točki 9. navedenog Ugovora ugovorena promjenjivost kamatne stope prema Odluci o visini kamatnih stopa ili drugim aktom banke kao kreditora,

- da su kao sredstva osiguranja tražbine iz Ugovora prema odredbi čl. 8. ugovorene izjave o suglasnosti zapljene i bjanko mjenice,

- da se postupajući po služenoj dužnosti i preispitujući valjanost odredi Ugovora o kreditu od 19. prosinca 2005.u ovom predmetu trebaju primijeniti presude iz kolektivne tužbe Udruge Potrošač vezano uz nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu kredita u kojem postupku kolektivne zaštite je donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž.7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a potom i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17, Rev-221/18 od 3. rujna 2019., Rev-18/18 od 26. svibnja 2020. i Rev- 2868/18 te odluke suda Europske unije mjerodavne C-26/13 od 30. travnja 2014., C- 51/17 od 20. rujna 2018. i C-118/17 od 14. ožujka 2019.,

- da sve navedene odluke reguliraju pravno pitanje promjenjive kamatne stope o ništetnosti koje je pravomoćno odlučeno u navedenom postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava i interesa potrošača,

- da je sud u ovom postupku vezan pravnim rješenjima i odlukama po kolektivnoj tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača te utvrđenjima iz navedenog postupka vezano uz utvrđenu ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope,

- da se u ovom postupku koji se vodi radi utvrđenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa tražbine proizašle iz potrošačkog ugovora niti jedna od stranaka i ne mora pozvati na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu nego da na ništetnost ugovornih odredbi sud mora paziti po službenoj dužnosti jer da iz ništetnih ugovornih odredbi ne može proisteći niti zakonita ovrha,

- da već iz navedenog razloga vezano uz ugovorenu promjenjivost kamatne stope u ugovorene naknade za obradu kredita te uslijed ništetnosti ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu ne bi mogao odbiti tužbeni zahtjev tužitelja vezano uz utvrđenje pljenidbe i prijenosa sredstava po takvom ugovoru nedopuštenima jer da je sud dužan postupati po presudama iz kolektivne tužbe koja se odnosi na sve korisnike kredita kao i jamce-platce po nenamjenskim potrošačkim ugovorima, što je u ovom slučaju tužitelj,

- da je Ugovor o kreditu od 19. prosinca 2005. po kojem je izdana Izjava suglasnosti zapljene potpisana po tužitelju otkazan 17. kolovoza 2010.,

- da je pravni prednik tuženika, Splitska banka – Societe generale Group nakon što je otkazana Ugovor o kreditu temeljem Izjave o suglasnosti zapljene potpisane po tužitelju a na kojoj je potpis istog ovjere po javnom bilježniku Stipi Jurošu 20. prosinca 2005 pod brojem OV-5540/2005 FINI podnio zahtjev za zapljenu računa temeljem rečene Izjave o suglasnosti zapljene i to dana 30.studenog 2011. radi namirenja novčane tražbine proizašle iz Ugovora o kreditu

- da je prema specifikaciji Splitske banke – Societe generale Group u vrijeme kada je FINI podnesen Zahtjev za izravnu naplatu temeljem Izjave o suglasnosti dospjela tražbine iz Ugovor o kreditu na dan 31. listopada 2011. iznosila 12.051,75 eura glavnice, 3.259,68 eura redovne kamate i 3.289,05 eura zatezne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora na dan uplate, i 146,00 eur/1.100,00 kn opomena,

- da je u iniciranom postupku izravne naplate u studenom 2011. temeljem Izjave o suglasnosti zapljene potpisane po tužitelju, FINA 2. lipnja 2017. zaprimila dokumentaciju vezano uz prijenos prava po navedenoj Izjavi ( prvostupanjski sud navodi zadužnici) na novog vjerovnika B2 kapitalu ovom postupku tuženika, na temelju ugovora o cesiji,

- da je FINA 4. kolovoza 2018. po predmetnoj Izjavi o suglasnosti zapljene prestala postupati sukladno čl. 12. ZPONS-a (NN 68/18) jer na računima ovdje tužitelja kao ovršenika nije bilo sredstava zbog čega da objektivno više nije bilo moguće provoditi ovrhu,

- da je FINA 1. listopada 2019.zaprimila novi zahtjev za izravnu naplatu temeljem iste Izjave o suglasnosti zapljene od strane novog vjerovnika B2 Kapital d.o.o. koja je evidentirana u Očevidnik redoslijeda plaćanja,

- da po navedenoj nije bilo naplate u korist ranijeg vjerovnika Societe Generale – Splitska banka d.d. kao niti u korist novog vjerovnika B2 Kapital d.o.o.

8. Na temelju naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je osnovan zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenim. Prvenstveno smatra prvostupanjski sud da je u konkretnom slučaju a preispitujući po služenoj dužnosti valjanost odredbi Ugovora o kreditu od 19. prosinca 2005. temeljem koje je izdana Izjava o suglasnosti zapljene po kojoj se u postupku izravne naplate zahtjeva pljenidba i prijenos novčanih sredstava a na koju ništetnost da mora paziti po službenoj dužnosti vezan pravnim rješenjima i odlukama po kolektivnoj tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača te utvrđenjima iz navedenog postupka, pa da s obzirom na pravomoćno utvrđenu ništetnost u tom postupku te vezanost utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. ne može proisteći niti zakonita ovrha smatrajući time u potpunosti nevjerodostojnom specifikaciju tražbine koja zajedno s Izjavo o suglasnosti zapljene potpisanom po tužitelju predstavlja temelje za provođenje izravne naplate, te već samim time osnovan zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčnih sredstava u postupku izravne naplate.

9. Isto tako smatra prvostupanjski sud da osnovano tužitelj zahtjeva proglašenje ovrhe nedopuštenom i zbog nastupa zastare. S ovim u vezi a ispitujući postojanje žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st.1.t.11. OZ-a tj. nastupa zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom a zbog kojeg je tužitelj upućen na pokretanje ove parnice zaključuje prvostupanjski sud da je, u konkretnom slučaju, raniji vjerovnik Splitska banka – Societe generale Group unutar 5-godišnjeg zastarnog roka, propisanog člankom 371. i 379. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 - 88/01 dalje ZOO) počev od otkaza Ugovora o kreditu ( Ugovor otkazan 17. kolovoza 2010.) na temelju Izjave o suglasnosti zapljene na kojoj je ovjeren potpis tužitelja po javnom bilježniku Stipi Jurošu 20. prosinca 2005. pod brojem OV-5540/2005 FINI, podnio zahtjev za zapljenu računa temeljem rečene Izjave o suglasnosti zapljene budući je isti podnesene 30. studenog 2011., međutim predmet te Zapljene temeljem podnesenog Zahtjeva da je bilo namirenja tražbine proizašle iz Ugovora o kreditu koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zbog čega da jesama Specifikacija visine tražbine dostavljena FINI nezakonita zbog čega smatra da ista ne predstavlja vjerodostojno ispravu na temelju koje se ne može provoditi ovrha obzirom na ništetnost ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu od 19. prosinca 2005.

10. Nadalje smatra prvostupanjski sud a polazeći od utvrđenja da je 30. studenog 2011. Izjava o suglasnosti zapljene podnijeta na naplatu FINI, da do 4. kolovoza 2018. kada je FINA prestala postupati po istoj te kada je ista isknjižena jer na računu tužitelja kao ovršenika nije bilo sredstava niti je po navedenoj vršena naplata, da je tuženik kao novi vjerovnik na temelju Ugovora o cesiji, izvijestio FINU o prijenosu prava iz predmetne zadužnice 2. lipnja 2017., da je unatoč tome što je podnošenjem zahtjeva FINI 30. studenog 2011. zastara bila prekinuta ista, ista svejedno s obzirom da nije bilo prijenosa sredstava, končano nastupila po proteku 5-godišnjeg zastarnog roka tj. 30. studenog 2016. kad smatra prvostupanjski sud da je protekao 5-godišnji zastarni rok za ponovno pokretanje ovršnog postupka.

11. Zaključuje prvostupanjski sud da se tužitelj utemeljeno poziva i na činjenicu da je tuženik zaprimio od pravnog prednika tuženika Izjavu tužitelja o suglasnosti koja ima značenje zadužnice pa samim time i značaj vrijednosnog papira. Naime, u istoj da je označen izdavatelj, ovdje tužitelj, da je određena obveza koja se ima ispuniti (iznos kredita od 20.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti) i da se obveza ima ispuniti zakonitom imatelja pa da tužitelj utemeljeno ističe tužitelj da prema članku 1147. stavku 2. ZOO-a prijenos prava iz vrijednosnog papira na ime, bilo da je izvršen cesijom ili indosamentom, nema učinak prema izdavatelja dok on o tome ne bude pisanim putem obaviješten, odnosno dok taj prijenos ne bude ubilježen u registra vrijednosnih papira na ime, ako se takav registar vodi kod izdavatelja. Međutim, u ovom postupku tuženika da nije dokazao da je tužitelja ikada obavijestio bilo on ili njegov prednik o ustupu Izjave o suglasnosti zapljene, koju je ovdje tužitelj predao isključivo pravnom predniku tuženika pa da već i iz navedenog razloga što tužitelj nije obaviješten o ugovoru o ustupu ovrha u ovom predmetu nedopuštena, pa slijedom svega naprijed iznijetog kao osnovan prihvaća u tužbi određen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučuje kao u točki I. izreke.

12. Odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a.

13. Prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

14. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga za istaći je da osnovano tuženik sadržajem žalbe upire na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz 354.st.2. točke 11. ZPP-a.

15. Naime, u točki I. izreke presude, prvostupanjski sud utvrđuje neopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se temelji na zadužnici izdanoj po tužitelju i solemniziranoj po javnom bilježniku Stipi Jurošu iz Imotskog, OV-5540/2005 dana 19. studenog 2005. , pri čemu takva solemnizirana isprava uopće ne prileži spisu niti tužitelj tužbenim zahtjevom određenim podneskom od 30. kolovoza 2021. zahtjeva da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koja bi se temeljila na solemniziranoj ispravi, već na Izjavi o suglasnosti zapljene od 19. prosinca 2005. na kojoj je samo potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku pod posl.br. OV-5540/2005 dana 20. prosinca 2005. dakle na privatnoj ispravi s javno ovjerenim potpisom pri čemu i sam prvostupanjski sud u razlozima presude obrazlaže da Izjava o suglasnosti zapljene tužitelja predstava ispravu na kojoj je samo potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku ( točka 11 obrazloženja), dakle privatnu ispravu pa je evidentno da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da sama izreka presude proturječi razlozima iste.

16. Izjava o suglasnosti zapljene od 19. prosinca 2005. izdana po tužitelju na kojoj je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku 20. prosinca 2005. pod brojem Ov-5540/2005 ne predstavlja potvrđenu ( solemniziranu) privatnu ispravu s učincima javnobilježničkog akta, već privatnu ispravu s javno ovjerenim potpisom uslijed čega se i na zastaru tražbine iz te isprave primjenjuje opći zastarni rok od pet godina.

17. Nadalje , osnovano tuženik sadržajem žalbe upire na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t. 6. ZPP-a budući istom kao stranici nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

18. Iako se pljenidba i prijenos novčanih sredstva u postupku izravne naplate koju tužitelj kao ovršenik u ovoj parnici zahtjeva da se proglasi nedopuštenom provodi na temelju Izjave o suglasnosti zapljene na kojoj je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku iz Imotskog pod brojem OV-5540/2005 20. prosinca 2005. koja kao privatna isprava s javno ovjerenim potpisom tužitelja predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 178.st.1. u svezi s čl. 183.st.1. Ovršnog zakon (Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08; dalje: OZ/96) koji se s obzirom na vrijeme izdavanje primjenjuje na istu, a koja je izdanu kao sredstvo osiguranja tražbine iz Ugovora za koji prvostupanjski sud utvrđuje da je potrošački i koja do iniciranja ovog postupka nije prošla sudsku kontrolu, te iako je prvostupanjski sud, u ovom postupku radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva u postupku izravne naplate koji se temelji na istoj, po službenoj dužnosti pristupio preispitivanju sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe za naglasiti je da i u provođenju navedene kontrole prvostupanjski sud mora voditi računa o procesnim pravima i interesima obiju stranaka postupka, što je konkretno izostalo, jer ovrhovoditelju sada tuženiku s ovim u vezi uopće nije dao niti pružio mogućnost da se o istom očituje te na navedene okolnosti u prilog suprotnom eventualno pruži adekvatne dokaze.

19. U vezi s tim valja navesti kako je u Obavijesti Europske komisije - Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4. -92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, zauzeto pravno shvaćanje cit.:

„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM). "Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelj usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 Aziz; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Radlinger A).

20. Kada je prvostupanjski sud u smislu naprijed iznijetog pristupio preispitivanju sadrži li potrošački ugovor temeljem kojeg je izdana Izjava o suglasnosti zapljene kao isprava po kojoj se zahtjeva izravna naplata, nepoštene ugovorene odredbe a bez da je, kako to proizlazi iz stanja spisa do zaključenja prethodnog postupka unatoč tome što je u smislu odredbe čl. 327. st.1.ZOO-a na ništetnost pazio po služenoj dužnosti, tuženiku omogućio izjašnjavanje o navedenom i bez da je s ovim u vezi istom uopće dao mogućnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza te bez da je u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja iznio razloge zbog kojih smatra da je navedeno potrebno te isto konstatirao u zapisnik, postupio je protivno odredbi čl. 219. ZPP-a zbog čega je u postupku donošenja pobijane presude počinjena apsolutno bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t.6. ZPP-a na koju tuženik upire sadržajem žalbe jer istom kao stranici takvim nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

21. Zbog navedenog temeljem odredbe čl. 369.st.1. ZPP-a valjalo je uvažiti žalbu tuženika i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u fazu prethodnog postupka.

22. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti ukazanu mu bitnu povredu odredba parničnog postupka te će u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja s obzirom na preispitivanje po službenoj dužnosti je li ugovor potrošački i sadrži li potrošački ugovor nepoštene ugovorne odredbe na pripremnom ročištu upozoriti stranke s ovim u vezi na njihove dužnosti propisane odredbom čl. 219.st.1. ZPP-a, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno.

23. S ovim u vezi u odnosu na preispitivanje sadrži li ugovor temeljem kojeg je izdana Izjava o suglasnosti zapljene po kojoj se zahtjeva izravna naplate radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u ovom postupku tuženika koju izravnu naplatu tužitelj zahtjeva da se proglasi nedopuštenom, ništetne ugovorne odredbe o način promjene kamatne stope te naknade za obradu kredita za istaći je da se osoba koja uživa potrošačku zaštitu može izjasniti da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama ( odricanje od zaštite) što se mora unijeti u zapisnik pri čemu ovaj sud ne može kao pravilan prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a vezan utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2014. donesene u kolektivnom sporu po tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu vezano uz valutnu klauzulu u CHF. Ovo iz razloga jer Ugovor o kreditu od 19. prosinca 2005. po kojoj je tužitelj izdao Izjavu o suglasnosti zapljene kao sredstvo osiguranja, uopće nije Ugovor o kreditu sklopljen vezano uz valutnu klauzulu CHF već kredit vezan uz klauzulu u EUR pa se na konkretni Ugovor o kreditu automatizmom ne primjenjuju utvrđenja iz tog postupka niti je prvostupanjski sud glede konkretnog Ugovora istima vezan.

24. Nadalje, za naglasiti je da osnovano tuženik sadržajem žalbe upire na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o zastari prava na naplatu temeljem Izjave o suglasnosti zapljene od 19. prosinca 2005.

25. Iako pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tražbina vjerovnika iz isprave kao što je Izjava o suglasnosti zapljene tužitelja, a koja predstavlja privatnu ispravu s javno ovjerenim potpisom zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina propisanom odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) te iako pravilno zaključuje da je za početak roka zastare mjerodavno dospijeće tražbine iz osnovnog pravnog posla a ne sam datum izdavanje Izjave o suglasnosti zapljene te iako je tražbina iz osnovnog posla prema utvrđenju prvostupanjskog suda dospjela otkazom ugovora od 17. kolovoza 2010., ovaj sud ne može kao pravilan prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda o zastari prava na naplatu temeljem Izjave o suglasnosti zapljene izdane po ovršeniku, u ovom postupku tužitelju.

26. Naime, i prema stavu ovoga suda, kako to upire tuženik sadržajem žalbe,podnošenje predmetne Izjave o suglasnosti zapljene od 19. prosinca 2005., na naplatu 30. studenog 2011. predstavlja radnju vjerovnika kojom je prekinuta zastara, a prekid koje traje sve do isknjiženja osnove za plaćanje iz Očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje koji vodi FINA, budući da je tražbina vjerovnika u cijelom tom razdoblju bila u redoslijedu za naplatu, te bi ista, u slučaju da su se na računu ovršenika (tužitelja) doznačila novčana sredstva bila i naplaćena, iz kojeg razloga zastara u tom vremenu nije tekla, već je ista iznova počela teći prvog dana nakon isknjiženja osnove za plaćanje.

27. Stoga, budući je Izjava o suglasnosti zapljene isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje 2018. kada je zastara ponovno počela teći te da je zastara tekla sve do ponovnog podnošenja Izjave o suglasnosti zapljene na naplatu FINI 1. listopada 2019., proizlazilo bi, kako to ističe tuženik sadržajem žalbe, da je zahtjev za naplatu tražbine temeljem zadužnice podnesen i prije nastupa petogodišnjeg zastarnog roka propisanog odredbom članka 225. ZOO-a, zbog čega je pogrešno zaključivanje prvostupanjskog suda da je petogodišnji zastarni rok istekao te zastara nastupila još 30. studenog 2016.

28. Nadalje, ovome sudu prihvatljivi su i žalbeni navodi tuženika da Obavijest o ustupu tražbine s obzirom na Ugovor o cesiji sklopljen između tuženika kao cesionara i banke kao cedenta nije uvjet valjanost samog ustupa tražbine u smislu odredaba čl. 80. do 87. ZOO-a s obzirom na spisu priležeći sadržaj Ugovora o cesiji od te Dodatka II.Ugovora o cesiji od 6. lipnja 2014. sadržaj kojeg bi ukazivao na prijenos Izjave o suglasnosti zapljene na tuženika.

29. Slijedom svega naprijed iznijetog a budući je u postupku donošenja pobijane presude počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupak iz čl. 354.st.2.t. 6. i 11. ZPP-a temeljem odredbe čl. 369.st.1. ZPP-a valjalo uvažiti žalbu tuženika i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u fazu prethodnog postupka.

30. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti počinjene bitne postupovne odredbe te će postupiti na način način ukazanim mu ovim rješenjem ( točka 22. obrazloženja) te će u okviru dokaznih prijedloga stranaka utvrditi je li Ugovor o kreditu od 19. prosinca 2005. potrošački, da li isti kao potrošački sadrži ništetne ugovorne odredbe, jesu li ništetne odredbe ugovora od utjecaja na visinu te opseg tražbine banke kao vjerovnika u vrijeme otkaza ugovora o kreditu, odnosno sada tuženika kao njezina slijednika, koliko iznosi visina tražbine ukoliko se izostave eventualno ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome utvrditi sve ostale odlučne činjenice za rješenje spornog odnosa među strankama u kojem tužitelj zahtjeva proglašenje nedopuštenim pljenidbu i prijenosa novčanih sredstva tužitelja radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 21.483,70 eur /161.868,91 kn koju tuženik temelji na Izjavi o suglasnosti zapljene zbog nastupa zastare te potom o tužbenom zahtjevu tužitelja određenom podneskom od 30. kolovoza 2021. ( list 103 spisa) donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

31. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka.

33. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166.st.3. ZPP-a.

U Rijeci, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković