REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-781/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Senije Ledić članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DC rođene LC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ljubomir Vranješ, odvjetnik u Orebiću, protiv tuženika TC sina D iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vicko Dabelić, odvjetnik u Orebiću, radi činidbe, odlučujući o reviziji tužiteljice, protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 154/2024-6 od 29. kolovoza 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-693/2015 od 26. listopada 2016., na sjednici održanoj 15. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-154/2024-6 od 29. kolovoza 2024. i predmet vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, pred drugo vijeće.

II. O troškovima povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P- 693/2015 od 26. listopada 2016. suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku TC sinu D, (OIB [osobni identifikacijski broj]), da na nekretnini označenoj kao stan u dijelu kata – sjever i zapad i dijelu potkrovlja – zapad koji se sastoji od kuhinje i trpezarije, kupaonice, dvije sobe i terase na katu i kupaonice, sobe i balkona u potkrovlju ukupne korisne površine 74,00m2 te sporednog dijela – vrta, stvarne tlocrtne površine 176m2 koji je neodvojivo povezan za 399/1000 dijela čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 3. Etaža, [broj poduloška], u cijelosti sruši bespravno nadograđeni dio, i to onaj dio koji je rekonstrukcijom i dogradnjom promijenio površinu stambenog prostora u potkrovlju te zgrade, od čega je neto korisna površina povećana za 16,22m2, uključujući tom rekonstrukcijom i nadogradnjom i svu povećanu bruto površinu, da materijal od porušenog građevinskog objekta u cijelosti ukloni sa navedene nekretnine, te da uspostavi prijašnje stanje na toj nekretnini i na svim zajedničkim dijelovima te zgrade, a kakvo je bilo prije te bespravne rekonstrukcije i dogradnje, sve to sukladno izvješću o građevinskom vještačenju, iz veljače 2015. g. kojeg je izradio stalni sudski vještak za graditeljstvo Miho Korda dipl. ing. građ., koje izviješće prileži ovom spisu (list 16-22 spisa) i koje je sastavni dio ove presude, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku TC sinu D, (OIB [osobni identifikacijski broj]), da na nekretnini označenoj kao stan u dijelu kata – sjever i zapad i dijelu potkrovlja – zapad koji se sastoji od kuhinje i trpezarije, kupaonice, dvije sobe i terase na katu i kupaonice, sobe i balkona u potkrovlju ukupne korisne površine 74,00m2 te sporednog dijela – vrta, stvarne tlocrtne površine 176m2 koji je neodvojivo povezan za 399/1000 dijela čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 3. Etaža, [broj poduloška], i to na krovu te zgrade, sa zapadnog dijela krova, u cijelosti sruši i ukloni izgrađeni belveder, da materijal od porušenog belvedera u cijelosti ukloni sa navedene nekretnine, da uspostavi prijašnje stanje na toj nekretnini na način da istočni dio krova promijeni u krov na tri vode, da smanji ukupnu površinu dobivenu na zajedničkom dijelu potkrovlja za 12,16m2, uključujući i svu bruto površinu, te da uspostavi prijašnje stanje na tom dijelu nekretnine i na svim zajedničkim dijelovima te zgrade, a kakvo je bilo prije izgradnje belvedera i izmijene krova, sve to sukladno izvješću o građevinskom vještačenju, iz veljače 2015. g. kojeg je izradio stalni sudski vještak za graditeljstvo Miho Korda, dipl. ing. građ., koje izviješće prileži ovom spisu (list 16-22 spisa) i koje je sastavni dio ove presude, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženom da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 10.969,00kn (deset tisuća devesto šezdeset devet kuna), sve u roku od 15 dana. “.

2. Presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-154/2024-6 od 29. kolovoza 2024. suđeno je:

„I. Uvažava se žalba tuženika osnovanom, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj: P-693/2015. od 26. listopada 2016. preinačuje tako da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.

II. Nalaže se tužiteljici FC iz [adresa] da tuženiku TC naknadi parnični trošak u iznosu od 257,17 EUR-a u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za naknadom troška u preostalom dijelu odbija.“.

3. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd-5169/2024-2 od 1. travnja 2025. dopušteno je tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

„Je li prilikom određivanja nastupa okolnosti za primjenu odredbe čl. 78. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11) - i donošenje odluke o nerušenju sagrađenog u smislu te zakonske odredbe - potrebno uzeti u obzir (i o svemu tome dati dostatne razloge) javni interes, kao i opravdani interes vjerovnika te utjecaj tih interesa na ocjenu je li očito korisnije sagrađeno ne rušiti i je li, od utjecaja na odluku (u toj zakonskoj odredbi izrijekom navedeni) interes dužnika?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine.

Tužiteljica potražuje troškove sastava revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku, na nekretnini opisanoj u izreci prvostupanjske presude pod točkom I., u cijelosti srušiti bespravno nadograđeni dio te da uspostavi prijašnje stanje na toj nekretnini i na svim zajedničkim dijelovima te zgrade, a kako je bilo prije bespravne rekonstrukcije i dogradnje, a sve u skladu sa izvješćem o građevinskom vještačenju iz 2015., kojeg je izradio stalni sudski vještak za graditeljstvo Miho Korda, dipl. ing. građ., koje izviješće prileži spisu i koji je sastavni dio presude.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje: da su parnične stranke suvlasnici nekretnine katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica], anagrafske oznake [adresa] u [adresa], a koja u naravi predstavlja stambenu zgradu, sastojeći od prizemlja, kata i visokog potkrovlja koje dolazi upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da je na navedenoj nekretnini, uspostavljeno i u zemljišnoj knjizi upisano etažno vlasništvo s određenim omjerima, a to na temelju ugovora o razvrgnuću zajednica nekretnina zaključenog i ovjerenog u uredu Javnog bilježnika Ivne Kaliman pod brojem Ov-2358/11 od 11. srpnja 2011., između DCE kao prve diobne grane - tužiteljice, LC kao druge diobne grane i tuženika kao treće diobne grane; da je na temelju navedenog ugovora o razvrgnuću zajednice nekretnina tuženiku pripalo u vlasništvo posebna cjelina 3 - stan u dijelu kata - sjever i zapad i dijelu potkrovlja - zapad koji se sastoji od kuhinje i trpezarije, kupaonice, dvije sobe i terase na katu i kupaonice sobe i balkona u potkrovlju, ukupne korisne površine 74m2 koji je neodvojivo povezan sa 399/1000 dijela cijele nekretnine, te sporednog dijela - vrta, stvarne tlocrtne površine 176m2; da je na temelju navedenog ugovora o razvrgnuću zajednice nekretnina tužiteljici za 2/3 dijela i LC za 1/3 dijela u vlasništvo pripala posebna cjelina 2 - stan u dijelu prizemlja - istok i dijelu kata - jugoistok, koji se sastoji od kuhinje i trpezarije, kupaonice, sobe, terase, spremišta u prizemlju te sobe i balkona na katu, ukupne korisne površine 61,11m2 koji je neodvojivo povezan sa 33/1000 suvlasničkog dijela cijele nekretnine, te sporednog dijela - vrta, stvarne tlocrtne površine 158m2; da je po istom pravnom osnovu suvlasniku ŠC pripalo u vlasništvo posebna cjelina 1- stan u cijelu prizemlja - zapad koji se sastoji od kuhinje i trpezarije, kupaonice, sobe terase i spremišta, ukupne korisne površine 46,79m2 koji je neodvojivo povezan sa 268/1000 suvlasničkog dijela cijele nekretnine te sporednog dijela; da su posebni dijelovi čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji su bili predmetom Ugovora o razvrgnuću zajednice nekretnina određeni i opisani u elaboratu etažiranja od prosinca 2010. izrađenom od SRHOJ 1 d.o.o. iz Dubrovnika, stalnog sudskog vještaka u oblasti građevinarstva, ĐC, dipl ing. građ. koji je sastavni dio potvrde Dubrovačko-neretvanske županije, upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, ispostava u Korčuli od 05. travnja 2011. godine; da su zajednički dijelovi zgrade opisani u čl. 3. ugovora o razvrgnuću zajednice nekretnina - pješački i kolni prolaz sa sjeverne strane zgrade sa ulaznom kortom do ulice, cisterna za vodu, septička jama, vodovodna i elektroinstalacija te krov sa olucima i kanalom za vodu.

9.1. Nadalje je utvrđeno: da je nakon uspostavljenog etažnog vlasništva na predmetnoj nekretnini, tuženik u potkrovlju zgrade poduzeo radove, koji su utvrđeni i opisani u nalazu i mišljenju vještaka Mihe Korde dipl. ing. građ. iz veljače 2015.; da je rekonstrukcijom i dogradnjom izvršeno od strane tuženika nakon 11. srpnja 2011. došlo do promjene površine stambenog prostora u potkrovlju, na način da je neto korisna površina povećana za 16,22m2, a do kojeg povećanja je došlo na zajedničkom dijelu potkrovlja na istočnoj strani zgrade, dvije sobe ukupne neto korisne površine 10,44m2 kao i na zajedničkom dijelu potkrovlja proširenjem i prenamjenom postojeće sobe da se dobilo povećanje od 1,45m2 te 0,27m2 balkona; da je oblik krova promijenjen, time što je na zapadnom dijelu krova napravljen belvedere, a na istočnom dijelu krova napravljena je izmjena tako da je krov na tri vode promijenjen u krov na dvije vode, čime se dobilo na neto korisnoj površini ispod krova s time da ukupna površina dobivena na zajedničkom dijelu potkrovlja sada iznosi 12,16m2; da je u tijeku postupka LC, suvlasnica posebne cjeline 2, tužiteljici ugovorom o kupoprodaji prodala svoj suvlasnički udio na stanu u dijelu prizemlja i dijelu kata radi čega je tužiteljica podnijela Zemljišnoknjižnom odijelu suda u Korčuli, prijedlog za upis uknjižbe prava vlasništva kako bi bila upisana kao isključiva vlasnica toga stana.

10. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud tužbeni zahtjev prihvaća, uz zaključak da tuženik nije mogao bez suglasnosti tužiteljice kao suvlasnika poduzimati utvrđene radove rekonstrukcije nadogradnje i to pozivom na odredbu čl. 67. st. 6. u vezi s čl. 86. st. 1. i čl. 88. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) i da stoga tužiteljici pripada pravo na sudsku zaštitu na način da zahtjeva uklanjanje onoga što je nastalo nadogradnjom rekonstrukcijom.

11. Međutim, drugostupanjski sud po žalbi tuženika preinačava prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev, pozivom na odredbu čl. 78. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 153/23 - dalje: ZOO) u bitnom uz obrazloženje, da je tužiteljica živjela u [adresa] i samo povremeno dolazila u predmetnu zgradu što znači da joj stan nije služio za stanovanje, dok je tuženik u svojoj etaži stanovao sa obitelji pa bi rušenjem dograđenog došlo u pitanje njegovo stanovanje, a vraćanjem krovišta u prvobitno stanje došlo bi do prokišnjavanja u njegov stan, ali ne i u stan tužiteljice koja ima sada i još jedan stan, pa da stoga nema interes i korist da se krovište vrati u prvobitno stanje i oblik. Stoga, drugostupanjski sud smatra da je korisnije odlučiti da se ne poruši ono što je sagrađeno, jer je i tuženik jedan od suvlasnika nekretnine, a posebno stoga što pritom tužiteljici ostaje pravo da eventualno zahtjeva naknadu štete. Stoga, drugostupanjski sud, pa pozivom na odredbu čl. 78. st. 3. ZOO-a odbija tužbeni zahtjev.

12. Odredba čl. 78. ZOO-a glasi:

„1) Kad se činidba sastoji u propuštanju, vjerovnik ima pravo na naknadu štete samim tim što je dužnik postupio protivno svojoj obvezi.

(2) Ako je nešto sagrađeno protivno obvezi, vjerovnik može zahtijevati da se to ukloni o trošku dužnika i da mu dužnik naknadi štetu koju je pretrpio u vezi s građenjem i uklanjanjem.

(3) Sud može, kad misli da je to očito korisnije, uzimajući u obzir javni interes i opravdani interes vjerovnika, odlučiti da se ne ruši ono što je sagrađeno već da se vjerovniku naknadi šteta u novcu.”.

13. U tumačenju navedene zakonske odredbe i u odgovoru na postavljeno pravno pitanje, koje odgovara pravnom pitanju postavljenom u prijedlogu za dopuštenje revizije i dopuštenju podnošenja revizije, u prethodnom dijelu ovoga postupka (rješenje ovoga suda poslovni broj: Rev-236/2023-2 od 11. siječnja 2024.) navedeno je, kako je u svakom slučaju potrebno uzeti u obzir i o tome dati dostatne razloge, javni interes kao opravdani interes vjerovnika te utjecaj tih interesa na ocjenu je li očito korisnije sagrađeno ne rušiti. Ujedno je navedeno da sud ne može odlučiti o ne rušenju onoga što je sagrađeno pozivom na odredbu čl. 78. st. 3. ZOO-a, zanemarujući u potpunosti javni interes kao opravdani interes vjerovnika (ovdje tužiteljice) te utemeljiti svoju odluku na interesu u toj zakonskoj odredbi izrijekom ne navedenom interesu dužnika (ovdje tuženika).

14. Ovom odlukom rearfimira se gore navedeno pravno shvaćanje ovoga suda iz rješenja poslovni broj: Rev-236/2023-2 od 11. siječnja 2024. i time se ujedno odgovara na pravno pitanje zbog kojega je revizija dopuštena.

15. S obzirom na navedeno, nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a riješeno kao u izreci pod stavkom I., s time da je temeljem odredbe čl. 371. u vezi s odredbom čl. 399. st. 1. ZPP-a, odlučeno da se predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću istoga drugostupanjskoga suda.

16. O troškovima u povodu revizije odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP- a i odlučeno kao u izreci pod stavkom II. ovoga rješenja.

Zagreb, 15. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić