REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-841/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tužitelja mlt. AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV. tužiteljice mlt. TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V. tužitelja OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VI. tužiteljice VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svih zastupanih po punomoćniku Ivanu Ražnjeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bačić & Partneri u Zadru, protiv I. tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku u Zagrebu i II. tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o reviziji I. -VI. tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-233/2023-2 od 7. studenog 2023., kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1428/14-111 od 30. siječnja 2023., u sjednici održanoj 15. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija I. -VI. tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-233/2023-2 od 7. studenog 2023. u dijelu pod toč. II. izreke u odnosu na I. tužiteljicu, dok se u odnosu na II. -VI. tužitelje navedena presuda ukida u dijelu pod toč. III. izreke, te se ukida rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-233/2023-2 od 7. studenog 2023. u dijelu pod toč. I. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja I. tuženiku i II. tuženiku naloženo je solidarno isplatiti I. tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 26.544,56 EUR/ 200.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2014. do isplate (toč. I. izreke), a II. tuženiku je naloženo isplatiti I. tužiteljici iznos od 318.534,74 EUR/ 2.400.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2014. do isplate (toč. II. izreke), potom iznos od 130.070,17 EUR/ 980.013,73 kn na ime naknade štete zbog tuđe pomoći i njege zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako su pobliže označeni u izreci (toč. III. izreke), te mjesečni iznos od po 1.435,17 EUR/ 10.813,28 kn na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu počevši od 01. siječnja 2022. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da joj dospjele obroke plati odjednom s kamatom tekućom na svakomjesečni iznos od prvog u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate, a buduće najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec (toč. IV. izreke), II. tuženiku je naloženo isplatiti II. -VI. tužiteljima na ime naknade neimovinske štete svakome iznos od po 43.798,53 EUR/ 330.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2014. do isplate (toč. V. izreke), te isplatiti I. tužiteljici iznos od 59.926,04 EUR/ 451.512,74 kn na ime naknade štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od 01. ožujka 2015. pa do 31. prosinca 2021., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako su pobliže označeni u izreci (toč. VI. izreke), kao i mjesečni iznos od po 731,02 EUR/ 5.507,88 kn na ime naknade štete zbog izgubljene zarade počevši od 01. siječnja 2022. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da joj dospjele obroke plati odjednom s kamatom tekućom na svakomjesečni iznos od prvog u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate, a buduće najkasnije do 10-tog u mjesec za tekući mjesec (toč. VII. izreke), II. tuženiku je naloženo naknaditi I.-VI. tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 266.575,91 EUR/ 2.008.516,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2023. do isplate (toč. VIII. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja da im I. tuženik solidarno s II. tuženikom naknadi trošak parničnog postupka (toč. IX. izreke). Rješenjem suda prvog stupnja ujedno je utvrđeno da je tužba za zahtjev s osnova izgubljene zarade povučena u odnosu na I-tuženika (toč. I. izreke), te je I. tužiteljici naloženo naknaditi I. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 746,57 EUR/ 5.625,00 kn (toč. II. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba II. tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I., III., IV., VI. i VII. izreke, u dijelu pod toč. II. izreke do iznosa od 172.539,65 EUR/ 1.300.000,00 kn i u dijelu pod toč. V. izreke do iznosa od 30.526,25 EUR/ 230.000,00 kn svakom od II. -VI. tužitelja (toč. I. izreke), preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II. izreke preko iznosa od 172.539,65 EUR/ 1.300.000,00 kn pa do 318.534,74 EUR/ 2.400.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2016. do isplate i odbijen tužbeni zahtjev I. tužiteljice prema II. tuženiku radi isplate iznosa od 145.995,09 EUR/ 1.100.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2014. do isplate (toč. II. izreke), preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. V. izreke preko iznosa od 30.526,25 EUR/ 230.000,00 kn pa do 43.798,53 EUR/ 330.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i odbijen tužbeni zahtjev II. -VI. tužitelja prema II. tuženiku radi isplate iznosa od po 13.272,28 EUR/ 100.000,00 kn svakom na ime naknade neimovinske štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2014. pa do isplate (toč. III. izreke), dok je rješenjem suda drugog stupnja preinačena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. VIII. izreke glede odluke o troškovima parničnog postupka preko iznosa od 162.611,19 EUR/ 1.225.194,00 kn pa do 266.575,91 EUR/ 2.008.516,20 kn i odbijen je zahtjev tužitelja radi naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 103.964,72 EUR/ 783.322,20 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2023. do isplate (toč. I. izreke), dok je ujedno odbijena žalba I. tuženika kao neosnovana i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II. izreke u kojem nije odlučeno o zahtjevu tuženika za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 746,57 EUR/ 5.625,00 kn (toč. II. izreke).

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3547/2024-2 od 8. travnja 2025. I. tužiteljici je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u dijelu pod toč. II. izreke, II.-VI. tužiteljima je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u dijelu pod toč. III. izreke, a svim tužiteljima dopuštena je revizija protiv rješenja suda drugog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke, sve zbog pravnih pitanja:

"1. Da li postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP-a kad sud drugog stupnja nije uzeo u obzir odgovor na žalbu (navode tužitelja pod točkom 6. prema kojima je drugotuženik tek u žalbi po prvi puta iznio prigovor zastare), iako je to bio dužan u skladu s odredbom čl.359.st.3. ZPP-a te da li je istom radnjom uskratio tužiteljima mogućnost raspravljanja pred sudom? 2. Ako je samo jedan tuženik tijekom prvostupanjskog postupka istaknuo prigovor zastare, a drugi je tuženik taj prigovor istaknuo tek u žalbi, može li drugostupanjski sud odlučivati o tom prigovoru u odnosu na stranku koja je taj prigovor istaknula tek u žalbi, a u pogledu dijela tužbenog zahtjeva u kojem nije utvrđena solidarna odgovornost tih dvaju stranaka niti njihovo suparničarstvo?

3. Da li svaki pojedini oblik povrede prava osobnosti predstavlja osnov za naknadu neimovinske štete te treba li stoga odmjeravajući visinu pravične novčane naknade u smislu čl.1101. ZOO-a istu ocijeniti vrednujući svaki oblik povrede prava osobnosti (povreda prava na obiteljski život i životnu radost vezanu uz roditeljstvo)?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, I.-VI. tužitelji su na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnijeli reviziju protiv presude i rješenja suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, te predložili preinačiti pobijanu odluku.

5. Drugotuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti reviziju I. -VI. tužitelja kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu i rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. S obzirom na sadržaj pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP kad sud drugog stupnja nije uzeo u obzir odgovor na žalbu, te je li istom radnjom uskratio I. -VI. tužiteljima mogućnost raspravljanja pred sudom. Ujedno je sporno može li drugostupanjski sud odlučivati o prigovoru zastare koji je II. tuženik iznio tek u žalbi, i to u pogledu dijela tužbenog zahtjeva u kojem nije utvrđena solidarna odgovornost I. tuženika i II. tuženika niti njihovo suparničarstvo. Također je sporno predstavlja li svaki pojedini oblik povrede prava osobnosti osnovu za naknadu neimovinske štete, te treba li prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade u smislu čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) istu ocijeniti vrednujući svaki oblik povrede prava osobnosti (povredu prava na obiteljski život i životnu radost vezanu uz roditeljstvo).

9. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev I. tužiteljice prema I. tuženiku kao osiguratelju II. tuženika i II. tuženiku kao odgovornoj osobi radi naknade neimovinske štete, potom zahtjev I. tužiteljice prema II. tuženiku radi naknade neimovinske štete, naknade za tuđu pomoć i njegu, te naknade za izgubljenu zaradu, kao i zahtjev II. -VI. tužitelja prema II. tuženiku radi naknade neimovinske štete, sve nastale kao posljedice grešaka u liječenju I. tužiteljice u ustanovi II. tuženika u razdoblju od 27. srpnja 2011. do 6. kolovoza 2011.

10. Sud prvog stupnja u cijelosti je usvojio tužbene zahtjeve I. tužiteljice i II. -VI. tužitelja, ocjenjujući kako je zbog grešaka u liječenju I. tužiteljici nastupilo krvarenje u moždano deblo s trajnim i teškim neurološkim posljedicama, zbog kojih I. tužiteljica mora ulagati 100% pojačanih napora u daljnjem životu, a uslijed čega I. tužiteljici i II. -VI. tužiteljima kao članovima njezine obitelji (suprugu, djeci i roditeljima) pripada pravo na naknadu tako nastale štete.

11. Drugostupanjski sud pobijanom je odlukom djelomično preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je I.-VI. tužiteljima dosuđena naknada neimovinske štete, pritom ocjenjujući kako je sud prvog stupnja I. tužiteljici dosudio naknadu neimovinske štete u previsokom iznosu, dok je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva II. -VI. tužitelja koji su preinačili u tijeku postupka nastupila zastara.

12. Iz postupka pred nižestupanjskim sudovima u bitnom proizlazi:

- da je I. tužiteljica 27. srpnja 2011. primljena u Kliniku za ginekologiju i porodništvo II. tuženika u 36. tjednu blizanačke trudnoće zbog potrebe za pojačanim nadzorom uslijed pojave simptoma teške preeklampsije,

- da su liječnici II. tuženika u liječenju I. tužiteljice počinili niz grešaka (propustili ordinirati profilaktičnu antikonvulzivnu terapiju s magnezijevim sulfatom, propustili ordinirati antihipertezivni lijek unatoč visokim vrijednostima krvnog tlaka u trudnoći i za vrijeme pokušaja vaginalnog rađanja, propustili ordinirati dovoljnu količinu magnezijeva sulfata nakon prvog eklamptičkog napadaja, kao i dovoljnu količinu diazepama, te dovršiti trudnoću elektivnim carskim rezom budući da se radilo o stanju nakon liječenog steriliteta, trudnoći nakon izvantjelesne oplodnje, blizanačkoj trudnoći i teškoj preeklampsiji),

- da je uslijed grešaka u liječenju kod I. tužiteljice nastupilo krvarenje u moždano deblo, što je dovelo do trajnih i teških neuroloških posljedica u vidu oduzetosti svih udova, nemogućnosti kontrole sfinktera, smetnji govora, promjena duševnog statusa (akutne reakcije na stres, nesanice i poremećaja osobnosti) i oštećenja vidne funkcije na oba oka, te da je zaostalo i naruženje srednjeg stupnja koje je uvijek vidljivo trećim osobama,

- da I. tužiteljica trpi duševne boli kao majka koja zbog svog stanja od prvog dana života svoje djece ne može sudjelovati u njihovom odgoju i njezi, dok i II. -VI. tužitelji, uz okolnost da invaliditet I. tužiteljice utječe na njihov život i izaziva brojna ograničenja, trpe duševne boli uslijed činjenice da I. tužiteljica nije sposobna za samostalan i kvalitetan život, te ostvarivanje zadovoljavajućih odnosa sa najbližim članovima svoje obitelji,

- da je II. tuženik kao zdravstvena ustanova u utuženom razdoblju bio osiguran od odgovornosti policom sklopljenom s I. tuženikom, slijedom čega do visine osigurane svote od 26.544,56 EUR (200.000,00 kn) postoji solidarna odgovornost I. -II. tuženika,

- da su I.-VI. tužitelji podneskom od 1. listopada 2020. preinačili tužbu povećanjem tužbenih zahtjeva po osnovi naknade neimovinske štete uslijed izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske,

- da se I. tuženik usprotivio navedenoj preinaci tužbenog zahtjeva I. -VI. tužitelja i istaknuo prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio, dok se II. tuženik u tijeku prvostupanjskog postupka nije očitovao o navedenoj preinaci,

- da je II. tuženik u žalbi protiv prvostupanjske presude prvi puta istaknuo prigovor zastare, na što su I.-VI. tužitelji ukazali u svojem odgovoru na žalbu,

- da je sud drugog stupnja prilikom donošenja pobijane odluke ocijenio osnovanim prigovor zastare u odnosu na dio tužbenog zahtjeva II. -VI. tužitelja koji se odnosi samo na II. tuženika.

13. U odnosu na prvo postavljeno pitanje I. -VI. tužitelja, treba istaknuti kako je u odlukama ovog suda broj Rev-x-526/2018-2 od 28. svibnja 2019., broj Revr-1859/14 od 10. prosinca 2014. i broj Rev-2289/95 od 20. studenog 1996., izneseno pravno shvaćanje prema kojem sud drugog stupnja čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP u situaciji kada odluči o žalbi ne ocjenjujući pritom sadržaj odgovora na žalbu, budući da time podnositelju odgovora na žalbu uskraćuje mogućnost raspravljanja pred sudom.

14. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, proizlazi da je sud drugog stupnja prilikom donošenja pobijane odluke počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, budući da je uvažio prigovor zastare koji je II. tuženik prvi put istaknuo tek u žalbi protiv presude suda prvog stupnja, dok se ujedno propustio očitovati o navodima I. -VI. tužitelja sadržanim u odgovoru na žalbu kojima su isti ukazivali na navedenu okolnost, što je ujedno odgovor na prvo postavljeno pitanje I.-VI. tužitelja.

15. Nadalje, glede drugog postavljenog pitanja, treba reći da je sud drugog stupnja prilikom donošenja pobijane odluke postupio suprotno odredbi čl. 352. st. 2. ZPP, budući da je ispitivao osnovanost prigovora zastare II. tuženika, iako je isti prigovor II. tuženik istaknuo tek u žalbi protiv prvostupanjske presude. S time u svezi, valja napomenuti kako I. tuženik kao osiguratelj II. tuženika i II. tuženik kao osoba odgovorna za nastanak predmetne štete ne predstavljaju jedinstvene suparničare u smislu čl. 201. ZPP u dijelu u kojem ne postoji njihova solidarna odgovornost, slijedom čega se niti učinak parničnih radnji poduzetih po I. tuženiku ne proteže na raspravljanje o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi samo na II. tuženika.

16. Slijedom izloženog, na drugo postavljeno pitanje I. -VI. tužitelja valja odgovoriti da, ako je samo jedan tuženik tijekom prvostupanjskog postupka istaknuo prigovor zastare, a drugi je tuženik taj prigovor istaknuo tek u žalbi, drugostupanjski sud ne može odlučivati o tom prigovoru u odnosu na stranku koja je taj prigovor istaknula tek u žalbi, a u pogledu dijela tužbenog zahtjeva u kojem nije utvrđena solidarna odgovornost tih dvaju stranaka niti njihovo suparničarstvo.

17. U odnosu na treće postavljeno pitanje I. -VI. tužitelja, valja naglasiti kako je u odluci ovog suda broj Rev-1902/2013-2 od 30. svibnja 2017. izraženo pravno shvaćanje prema kojem svaki pojedini oblik povrede prava osobnosti predstavlja osnovu za naknadu neimovinske štete, jer samom povredom prava osobnosti nastaje neimovinska šteta kao objektivna činjenica. U istoj odluci također je istaknuto:

"Naime, duševno zdravlje je stanje duševne dobrobiti, koje može biti povrijeđeno i izazivanjem negativnih osjećaja kod oštećenika u smislu nelagode, zabrinutosti, tjeskobe. Negativne promjene u duševnoj sferi oštećenika mogu se uslijed određenog štetnog događaja, kao u konkretnom slučaju, manifestirati i kao gubitak životne radosti zbog uskrate mogućnosti budućeg roditeljstva, a što predstavlja povredu prava osobnosti na duševno zdravlje, kao i obiteljski život.".

18. Primjenjujući navedeno pravno shvaćanje u ovom predmetu, na treće postavljeno pitanje valja odgovoriti kako svaki pojedini oblik povrede prava osobnosti predstavlja osnovu za naknadu neimovinske štete, slijedom čega je prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade u smislu čl. 1101. ZOO potrebno vrednovati svaki oblik povrede prava osobnosti (povredu prava na obiteljski život i životnu radost vezanu uz roditeljstvo), uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, a kako se sud drugog stupnja propustio postupiti prilikom donošenja pobijane odluke.

19. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti pobijanu presudu suda drugog stupnja u dijelu pod toč. II. izreke u odnosu na I. tužiteljicu u dijelu pod toč. III. izreke u odnosu na II. -VI. tužitelje, kao i ukinuti pobijano rješenje suda drugog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke (odluku o troškovima postupka), te u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će postupku sud drugog stupnja otkloniti uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka i donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku uvažavajući pravna shvaćanja na koja je ukazana u ovoj odluci (st. I. izreke).

20. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke).

Zagreb, 15. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić