REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10959/2023-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda OR, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: NR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Oliver Obrovac, odvjetnik u Zagrebu, Gredička 23, protiv tuženika: 1. FR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. SR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Tomislav Beloš, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 38, radi utvrđenja sastava ostavinske mase (nasljednopravni spor), nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 3. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika tužitelja te opunomoćenika 1. i 2. tuženika, 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 39. suvlasnički dio s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo (E-39): stan br. 4. na II. (drugom) katu, IV. stubište, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice s WC-om, hodnika, degažmana i lođe u površini od 61,67 čm, [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i to kčbr. [katastarska čestica], Stambena zgrada, [adresa], 31, 33, 35, 37, 39, 41, 43, 45, 47, ukupne površine 2486 čm, predstavlja zajedničku imovinu odnosno bračnu stečevinu pok. ostaviteljice VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 1. tuženika FR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u 1/2 dijela, tako da 1/2 dijela predmetne nekretnine ulazi u ostavinsku masu iza pok. ostaviteljice VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Odbija se ostatak tužbenog zahtjeva, kao neosnovan, koji glasi: ''II. 1.-vo tuženik FR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je trpiti upis prava vlasništva na ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 39. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-39) stan br. 4. na II (drugom) katu, IV stubište koje se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice s WC-om, hodnika, degažmana i lođe u površini od 61,67 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i to kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada, [adresa], 31, 33, 35, 37, 39, 41, 43, 45, 47 od 2486 m2, u korist VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu upis prava vlasništva u korist VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 39. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-39) stan br. 4. na II (drugom) katu, IV stubište koje se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice s WC-om, hodnika, degažmana i lođe u površini od 61,67 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i to kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada, [adresa], 31, 33, 35, 37, 39, 41, 43, 45, 47 od 2486 m2. ''

III. Nalaže se 1. i 2. tuženicima naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.356,18 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužba je ovome sudu predana e-komunikacijom 22. prosinca 2023. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da je nadležnost ovoga suda određena čl. 62. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), kao suda na čijem se području nalazi sud koji provodi ostavinski postupak. Iza pok. VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1940., a umrle **.**.2022., se pred ovim sudom u predmetu posl. br. O-5320/2022, vodi ostavinski postupak. Tužitelj je sin pok. ostaviteljice, a 1. tuženik je suprug pok. ostaviteljice, ujedno i tužiteljev otac, a 2. tuženica je tužiteljeva sestra i kći pok. ostaviteljice. Među nasljednicima je sporan sastav ostavinske mase. Rješenjem ovoga suda posl. br. O-5320/2022 od 20. studenoga 2023. je prekinut ostavinski postupak iza pok. VR te je ovdje tužitelj upućen u roku od 30 dana od pravomoćnosti navedenog rješenja pokrenuti parnicu protiv ovdje 1. tuženika, radi utvrđenja da 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 39. suvlasnički dio s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo (E-39) stan br. 4. na II. (drugom) katu, IV. stubište koje se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice s WC-om, hodnika, degažmana i lođe u površini od 61,67 čm, [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i to zk.č.br. 1783/4, Stambena zgrada, [adresa], 31, 33, 35, 37, 39, 41, 43, 45, 47 od 2486 čm ulazi u ostavinsku imovinu ostaviteljice, kao bračna stečevina pok. ostaviteljice i 1. tuženika, dok je predmetno rješenje postalo pravomoćno 13. prosinca 2023. Tuženici su kao zakonski nasljednici pok. ostaviteljice nužni suparničari u ovom postupku, budući da je riječ o spornom sastavu ostavinske mase odnosno o tome da prijeporna nekretnina ulazi u sastav ostavinske mase ostaviteljice kao bračna stečevina nje i 1. tuženika, a da bi predmetna nekretnina u 1/2 dijela predstavljala bračnu stečevinu ostaviteljice i dio ostavinske mase iza ostaviteljice osporavaju 1. i 2. tuženika. Naime, 1. tuženik je u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan kao vlasnik 39. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo (E-39) stan br. 4. na II. (drugom) katu, IV. stubište koje se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice s WC-om, hodnika, degažmana i lođe u površini od 61,67 čm, [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i to zk.č.br. 1783/4, Stambena zgrada, [adresa], 31, 33, 35, 37, 39, 41, 43, 45, 47, ukupne površine 2486 čm. Iz povijesnog izvatka za predmetnu nekretninu razvidno je da je 1. tuženik, kao vlasnik, uknjižen 21. siječnja 1993. i to rješenjem posl. br. Zs- 1774/93, temeljem Ugovora o kupoprodaji od 30. studenoga 1992., potvrde Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo od 22. travnja 1996. i isprava uloženih u ovosudni registar prodavatelja pod B-6. Ostaviteljica i 1. tuženik sklopili su brak 21. prosinca 1974. godine te su bili u braku sve do ostaviteljičine smrti 7. lipnja 2022., a prijeporni stan kupljen je temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 30. studenoga 1992., dakle za vrijeme braka, te je i stanarsko pravo na toj nekretnini stečeno 1981. g., također za vrijeme braka temeljem Ugovora o korištenju stana 2325/81 od 28. rujna 1981. Prema odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima, a koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja prijeporne nekretnine i to čl. 271. imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. Nadalje, čl. 281. istog Zakona je određeno da kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Tužitelj smatra da je uzimanjem svih zakonom propisanih mjerila doprinos ostaviteljice i 1. tuženika jednak odnosno da su prijepornu nekretninu 1992. godine stekli na jednake dijelove, dakle svaki u 1/2 dijela te da ista predstavlja bračnu stečevinu u istom omjeru. Naime, ostaviteljica je svakako daleko više pridonosila radom u domaćinstvu i obitelji te brizi oko odgoja i podizanja djece, obitelj je dio zajedničkog života živjela u kući-nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], koja je bila vlasništvo ostaviteljice, kao njezina posebna imovina. Slijedom navedenoga, predlaže se donijeti presudu kojom će temeljem čl. 271. i 281. Zakona o braku i porodičnim odnosima te Zakona o nasljeđivanju donijeti presuda kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenjem da predmetna nekretnina (dvosoban stan u [adresa]), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]/E-39 k. o. [katastarska općina], predstavlja zajedničku imovinu odnosno bračnu stečevinu pok. ostaviteljice VR i 1. tuženika FR, svakog u 1/2 dijela, tako da 1/2 dijela predmetne nekretnine ulazi u ostavinsku masu iza pok. ostaviteljice VR, te je 1. tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva na 1/2 dijela predmetne nekretnine, te se ujedno nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu uknjižba prava vlasništva u korist VR, na 1/2 dijela predmetne nekretnine, uz naknadu parničnih troškova.

2. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu e-komunikacijom 8. travnja 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 47), u kojem se navodi da nije sporno kako je predmetna nekretnina, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]/E-39 k. o. [katastarska općina] nekretnina, stečena za vrijeme trajanja braka 1. tuženika i njegove sad pok. supruge VR, tako da u 1/2 dijela predstavlja bračnu stečevinu pok. VR, koja 1/2 dijela predmetne nekretnine ulazi u ostavinsku masu iza pok. VR. Tužbeni zahtjev pod toč. II. i III. tužbe nisu pravno osnovani jer prelaze uputu kojom se tužitelj upućuje u parnicu, iz rješenja ovoga suda posl. br. O-5320/22 od 20. studenoga 2023. te parnični sud nema ovlasti nalagati upise zemljišnoknjižnom sudu.

Međutim, na pripremnom ročištu 5. rujna 2024. (list 82 i 83) su 1. i 2. tuženici istaknuli prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer su bračni drugovi ovdje 1. tuženik i pok. prednica tužitelja i 2. tuženice, svoje bračne i imovinske odnose koji proizlaze iz braka uredili za vrijeme braka te se navedeni postupak između parničnih stranaka niti može voditi. Naime, od samog čina stjecanja predmetne nekretnine prošlo je dovoljno vremena u kojem je tužitelj možebitno mogao zahtijevati od svoje majke utvrđenje njezine bračne stečevine, a sve s osnovom svog nasljednog prava, a što je očigledno propustio učiniti pa se istim ističe prigovor zastare u svezi podnošenja. Nadalje, 1. tuženik i prednica tužitelja i 2. tuženice su u zakonskom smislu slobodnom voljom raspolagale bračnom stečevinom, jer bračna stečevina ne predstavlja nužno jednake omjere u pogledu vlasništva pojedinih nekretnina već je bračnim drugovima sukladno odredbama Obiteljskog zakona prepuštena sloboda u uređivanju vlastitih imovinskih odnosa. Sukladno navedenom, predlaže se povodom predmetnih prigovora odbaciti predmetnu tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u izvadak iz matice rođenih za tužitelja (list 6), zapisnik sastavljen kod ovoga suda u ostavinskom predmetu iza pok. VR, posl. br. O-5320/2022 od 28. rujna 2023. i pravomoćno rješenje ovoga suda posl. br. O-5320/2022-11 od 20. studenoga 2023. (list 7-14), Ugovor o kupoprodaji stana, od 30. studenoga 1992., uz potvrdu i bodovanje te potvrdu o amortizaciji, pohranjeno u zbirci isprava pod posl. br. Zs-1774/93 (list 15-22), vjenčani list od 23. kolovoza 2023. (list 23), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška]/E-39 k. o. [katastarska općina], od 22. prosinca 2023. i povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška]/E-39 k. o. [katastarska općina], od 22. rujna 2022. (list 24-39), arhivski zk. izvadak-preslik za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 23. rujna 2022. (list 40-43), Ugovor o korištenju stana, broj: 2325/81, od 28. rujna 1981., podatke za bušenje i rješenje od 25. srpnja 1980. (list 53-57), Ugovor o darovanju nekretnine od 7. listopada 1999. (list 74-77), popratni dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, od 15. listopada 2024. uz potvrde o visini dohotka i primitaka (list 103-115), popratni dopis GSKG d.o.o., Zagreb, od 18. listopada 2024. uz Ugovor o kupoprodaji stana, Ugovor o korištenju stana, rješenje od 25. srpnja 1980. i zapisnik o bodovanju stana, od 29. ožujka 1988. (list 117-128), povijesni izvadak iz sudskog registra za Bratstvo d.o.o.-u stečaju, Zagreb, od 24. listopada 2024. (list 133-144), dopis HZMO, Zagreb, od 13. studenoga 2024. (list 156), popratni dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, uz potvrde o visini dohotka i primitak, od 25. studenoga 2024. (Iist 158-222), povijesni zk. izvadak iz KPU za pod.ul. 5353 KPU Zaprudski otok, od 6. studenoga 2024. (list 228-232), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 6. prosinca 2024. (list 234 i 235), dopis HZMO, Zagreb, od 18. prosinca 2024. (list 236- 237), dopis HZMO, Zagreb, od 4. ožujka 2025. (list 246 i 247) i uvidom u ovosudni spis predmeta u ostavinskom postupku iza pok. VR, posl. br. O-5320/2022 te je izveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka na ročištu 5. studenoga 2024. (list 145-151).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje bračne stečevine glede nekretnine (dvosoban stan u [adresa]) te posljedično uknjižba prava vlasništva glede iste nekretnine, sve kako bi ista nekretnine ušle u ostavinsku masu prednice tužitelja, a radi namirenja nužnog dijela tužitelja.

Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

Tuženici su istaknuli prigovor nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije u odnosu na 2. tuženicu i prigovor zastare.

6. Uvidom u izvadak iz matice rođenih za tužitelja (list 6), zapisnik sastavljen kod ovoga suda u ostavinskom predmetu iza pok. VR, posl. br. O-5320/2022 od 28. rujna 2023. i pravomoćno rješenje ovoga suda posl. br. O-5320/2022-11 od 20. studenoga 2023. (list 7-14) i uvidom u priklopljeni ovosudni spis predmeta u ostavinskom postupku iza pok. VR, posl. br. O-5320/2022, utvrđeno je da se iza pok. VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1940., a umrle **.**.2022., pred ovim sudom u predmetu posl. br. O- 5320/2022, vodi ostavinski postupak, te da je tužitelj sin pok. ostaviteljice, a 1. tuženik je suprug pok. ostaviteljice, ujedno i tužiteljev otac, a 2. tuženica je tužiteljeva sestra i kći pok. ostaviteljice. Među nasljednicima je sporan sastav ostavinske mase. Rješenjem ovoga suda posl. br. O-5320/2022 od 20. studenoga 2023. je prekinut ostavinski postupak iza pok. VR te je ovdje tužitelj upućen u roku od 30 dana od pravomoćnosti navedenog rješenja pokrenuti parnicu protiv ovdje 1. tuženika, radi utvrđenja da 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 39. suvlasnički dio s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo (E-39) stan br. 4. na II. (drugom) katu, IV. stubište koje se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice s WC-om, hodnika, degažmana i lođe u površini od 61,67 čm, [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i to zk.č.br. 1783/4, Stambena zgrada, [adresa], 31, 33, 35, 37, 39, 41, 43, 45, 47 od 2486 čm, ulazi u ostavinsku imovinu ostaviteljice, kao bračna stečevina pok. ostaviteljice i 1. tuženika, dok je predmetno rješenje postalo pravomoćno 13. prosinca 2023.

7. Ugovor o korištenju stana, broj: 2325/81, od 28. rujna 1981., podatke za bušenje i rješenje od 25. srpnja 1980. (list 53-57), popratni dopis GSKG d.o.o., Zagreb, od 18. listopada 2024. uz Ugovor o kupoprodaji stana, Ugovor o korištenju stana, rješenje od 25. srpnja 1980. i zapisnik o bodovanju stana, od 29. ožujka 1988. (list 117-128), Uvidom u Ugovor o kupoprodaji stana, od 30. studenoga 1992., uz potvrdu i bodovanje te potvrdu o amortizaciji, pohranjeno u zbirci isprava pod posl. br. Zs-1774/93 (list 15- 22), utvrđeno je da je 1. tuženik, kao nositelj stanarskog prava, a na temelju rješenja Bratstvo, tvornica strojeva, br. 04-4309 od 2. srpnja 1980., sklopio Ugovor o korištenju stana u [adresa], da je davatelj stana na korištenje Bratstvo, dok su kao članovi obiteljskog domaćinstva navedeni: VR, supruga; ZR, kći i NR, sin. Ujedno, Ugovorom o kupoprodaji stana od 30. studenoga 1992. je Bratstvo, tvornica strojeva s p.o., Zagreb, prodalo FR, ovdje 1. tuženiku, predmetni stan, izgrađenom na zk.č.br. 1783/4 k. o. [katastarska općina].

8. Naime, 1. tuženik je u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan kao vlasnik 39. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo (E-39) stan br. 4. na II. (drugom) katu, IV. stubište koje se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice s WC-om, hodnika, degažmana i lođe u površini od 61,67 čm, [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i to zk.č.br. 1783/4, Stambena zgrada, [adresa], 31, 33, 35, 37, 39, 41, 43, 45, 47, ukupne površine 2486 čm. Iz povijesnog izvatka za predmetnu nekretninu razvidno je da je 1. tuženik, kao vlasnik, uknjižen 21. siječnja 1993. i to rješenjem posl. br. Zs- 1774/93, temeljem Ugovora o kupoprodaji od 30. studenoga 1992., potvrde Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo od 22. travnja 1996. i isprava uloženih u ovosudni registar prodavatelja pod B-6.

9. Uvidom u potvrdu Trgovačkog suda u Zagrebu od 15. listopada 2024. (list 130) i povijesni izvadak iz sudskog registra za Bratstvo d.o.o. -u stečaju, Zagreb, od 24. listopada 2024. (list 133-144), utvrđeno je da je isto trgovačko društvo brisano iz sudskog registra 2008. g. uslijed zaključenja stečajnog postupka.

10. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine od 7. listopada 1999. (list 74-77), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 6. prosinca 2024. (list 234 i 235), arhivski zk. izvadak-preslik za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 23. rujna 2022. (list 40-43), utvrđeno je da je isti Ugovor sklopljen između VR, kao darovateljice i FR, kao obdarenika, u svezi nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od 1/2 kuće s okućnicom u Srijemskoj 24, Zagreb, 3887/2 Kuća broj 24 i 3887/2 Dvorište, a da su na istoj nekretnini uknjiženi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 2970/12, Kuća br. 24. i dvorište u [adresa], FR i SR, svaki u 1/2 dijela.

11. Uvidom u vjenčani list od 23. kolovoza 2023. (list 23), utvrđeno je da su 2. tuženik i VR bili u braku od 21. prosinca 1974. do smrti VR **.**.2022.

12. Uvidom u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška]/E-39 k. o. [katastarska općina], od 22. prosinca 2023. i povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška]/E-39 k. o. [katastarska općina], od 22. rujna 2022. (list 24-39), povijesni zk. izvadak iz KPU za pod.ul. 5353 KPU Zaprudski otok, od 6. studenoga 2024. (list 228-232), utvrđeno je da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 39. suvlasnički dio s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo (E-39): stan br. 4. na II. (drugom) katu, IV. stubište, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice s WC-om, hodnika, degažmana i lođe u površini od 61,67 čm, [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i to kčbr. [katastarska čestica], Stambena zgrada, [adresa], 31, 33, 35, 37, 39, 41, 43, 45, 47, ukupne površine 2486 čm, uknjiženo pravo vlasnitšva u korist 1. tuženika FR

VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

13. Uvidom u popratni dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, od 15. listopada 2024. uz potvrde o visini dohotka i primitaka (list 103-115), popratni dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, uz potvrde o visini dohotka i primitak, od 25. studenoga 2024. (Iist 158-222), utvrđeno je da su FR, ovdje 1. tuženik i njegov supruga VR imali podjednaka primanja, s time da u razdoblju 2005.-2022. godine je VR imala nešto više (za oko 500,00-700,00 HRK godišnje) prihode od 1. tuženika.

14. Uvidom u dopis HZMO, Zagreb, od 13. studenoga 2024. (list 156), dopis HZMO, Zagreb, od 18. prosinca 2024. (list 236-237), odnosno dopis HZMO-a, Zagreb, od 4. ožujka 2025. (list 246 i 247), utvrđeno je kako VR isplaćivana mirovina i to za: 1991. g. u iznosu 94,08 HRK, 1992. g. u iznosu 343,66 HRK, 1993. g. u iznosu 5.281,11 HRK, 1994. g. u iznosu 10.613,27 HRK, 1995. g. u iznosu 13.345,25 HRK, 1996. g. u iznosu 14.634,70 HRK, 1997. g. u iznosu 16.221,10 HRK, 1998. g. u iznosu 18.028,22 HRK, 1999. g. u iznosu 19.404,96 HRK, 2000. g. u iznosu 20.629,86 HRK, 2001. g. u iznosu 26.172,48 HRK, 2002. g. u iznosu 27.095,28 HRK, 2003. g. u iznosu 28.190,22 HRK, 2004. g. u iznosu 31.255,47 HRK, 2005. g. u iznosu 33.555,90 HRK, 2006. g. u iznosu 35.020,92 HRK, 2007. u iznosu 36.513,96 HRK, 2008. g. u iznosu 38.697,54 HRK, 2009. g. u iznosu 40.642,74 HRK, 2010. g. u iznosu 40.916,16 HRK, 2011. g. u iznosu 40.916,16 HRK, 2012. g. u iznosu 41.515,50 HRK, 2013. g. u iznosu 42.493,38 HRH, 2014. g. u iznosu 42.703,68 HRK, 2015. g. u iznosu 42.766,74 HRK, 2016. g. u iznosu 43.099,68 HRK, 2017. g. u iznosu 43.909,32 HRK, 2018. g. u iznosu 45.381,36 HRK, 2019. g. u iznosu 47.077,74 HRK, 2020. g. u iznosu 48.321,96 HRK, 2021. g. u iznosu 49.538,16 HRK i 2022. g. u iznosu 21.359,40 HRK, uz napomenu da je zadnja isplaćena mirovina za svibanj 2022. u mjesečnom iznosu 4.271,88 HRK.

15. Ostale isprave na koje se pozivaju parnične stranke nisu posebno cijenjenje, budući da se istim ne utvrđuju odlučne činjenice glede postavljenog tužbenog zahtjeva.

16. Na temelju iskaza tužitelja NR, saslušanog osobno kao stranke na ročištu 5. studenoga 2024. (list 146 i 147), koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, a koji je iskazom u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe te svih tužiteljevih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunio i pojasnio, u bitnom, je utvrđeno da je tužitelj ustao predmetnom tužbom jer zahtijeva utvrđenje da je tužiteljeva majka, sad pok. VR, temeljem bračne stečevine stekla suvlasništvo na predmetnom stanu u [adresa] (ranije O [adresa]). Upisani zk. vlasnik na predmetnoj nekretnini je ovdje 1. tuženik FR i to temeljem Ugovora o kupoprodaji stana odnosno otkupu stanarskog prava iz 1992. godine. Tužitelj ne zna tko je bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu. Tužiteljevi roditelji su sklopili brak 1974. godine te je tužiteljeva majka VR umrla 2022. godine. Tužitelj je od svojeg rođenja do 1981. godine bio zajedno sa svojom sestrom, ovdje 2. tuženicom SR, te roditeljima, u unajmljenom stana u [adresa]. Tužiteljevi roditelji su tijekom 1979. godine podnijeli zahtjev za udruživanje sredstava radi financiranja izgradnje odgovarajućeg stana u [adresa], odnosno predmetnog stana te je isti zahtjev odobren i u predmetni stan su uselili tijekom 1981. godine. Tužiteljeva majka, sada pok. VR, je bila u stalnom radnom odnosu i to u ministarstvu školstva (sada Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih), dok je tužiteljev otac, ovdje 1. tuženik FR, bio u stalnom radnom odnosu u Bratstvo d.d., Zagreb, kasnije Bratstvo d.o.o, Zagreb. Tužiteljevi roditelji su imali podjednaka redovita primanja (plaću), a isto zaključuje s obzirom na visinu mirovine koju su ostvarivali. Osim toga, tužiteljeva majka VR je vodila brigu o svojoj djeci, dakle tužitelju i tužiteljevoj sestri, ovdje 2. tuženici, kao i o njihovom školovanju te je skrbila o njihovom domaćinstvu, dok tužiteljev otac, ovdje 1. tuženik, nije sudjelovao u istoj mjeri, kao njihova majka VR, u skrbi o djeci i domaćinstvu. Tužitelju nije poznato da bi tužiteljeva majka ili otac ostvarivali neke dodatne prihode u vidu honorarnog rada, dodatne zarade, darova bake i djedova i sl. Tužiteljevi roditelji su imali "zajedničku blagajnu" dakle zajednička novčana sredstva, a kojima su otplaćivali mjesečne rate po osnovi otkupa stanarskog prava za predmetnu nekretninu. U vrijeme kada je otkupljen predmetni stan je tužitelj bio u dobi od 15 godina. Tužiteljevi roditelji nisu polagali račune tužitelju na koji način raspolažu svojim novčanim sredstvima. Tužitelj ima saznanja da su roditelji zajedničkim sredstvima otplaćivali otkup stanarskog prava na predmetnom stanu zato jer je tužiteljeva majka VR svoje prihode-novčane primitke davala svome suprugu, ovdje 1. tuženiku, odnosno FR je bio ''čuvar'' i upravljao je "zajedničkom blagajnom". Tužiteljev otac FR je upravljao prihodima tužiteljeve majke VR, s obzirom, misli tužitelj, da su se njegovi roditelji tako dogovorili. Stanarsko pravo je na predmetnom stanu otkupljeno u cijelosti, misli tužitelj, tijekom 2008. godine. Tužitelj ne zna zašto njegova majka VR nije tražila da se upiše u zemljišne knjige na predmetnom stanu. Otkup predmetnog stanarskog prava se otplaćivalo u razdoblju kada su tužiteljevi roditelji bili u mirovini. Tužitelj je 2003. godine otišao iz obiteljskog doma odnosno zajedničkog domaćinstva svojih roditelja te je tužitelj započeo samostalno stanovati u predmetnom stanu, gdje je i započeo izvanbračnu zajednicu. Tužitelj nije stanovao sa svojim roditeljima od 2003. godine pa iz tog razloga nije niti bio opunomoćen od strane svoje majke VR za raspolaganje njezinim novčanim sredstvima po bankovnom računu, već je ovdje 2. tuženica bila opunomoćenica svoje majke VR po bankovnom računu VR. Tužiteljevi roditelji su bili u mirovini tijekom otplate-otkupa stanarskog prava, dakle u razdoblju 1992.-2010. godine, pa otuda zna da su tužiteljevi roditelji zajedničkim sredstvima plaćali otkup stanarskog prava u navedenom razdoblju. Tijekom otplate otkupa stanarskog prava na predmetnom stanu tužiteljevi roditelji su imali zdravstvenih tegoba, ne zna točno kojih, niti znam jesu li zbog istih zdravstvenih tegoba imali dodatnih troškova liječenja i kojim sredstvima su isti troškovi podmireni. "Zajednička blagajna" koja se puni na temelju mirovina roditelja je bila ujedno i jedini izvor prihoda kojima su tužiteljevi roditelji raspolagali za vrijeme dok su bili u mirovini, pa stoga pretpostavlja da su iz te "zajedničke blagajne" podmirivani troškovi liječenja tužiteljevih roditelja u razdoblju dok se je plaćao otkup stanarskog prava na predmetnog stana. Ovdje 1. tuženik je vodio brigu o svojoj supruzi VR za vrijeme dok je VR bila bolesna. Tužiteljeva majka VR je pred tužiteljem iskazivala nezadovoljstvo što predmetna nekretnina glasi isključivo na tužiteljevo oca FR, a ne i na nju, VR. Želja tužiteljeve majke VR je bila da svu njezinu imovinu naslijede njezine dvije unuke, tužiteljeve dvije kćeri. Tužiteljeva majka VR nije sastavila oporuku. Tužitelj u zadnje četiri godine nije imao nikakav odnos sa svojim roditeljima, dok je u prethodnom razdoblju redovito imao kontakte sa svojim roditeljima.

17. 1. tuženik FR, saslušan osobno kao stranka na ročištu 5. studenoga 2024. (list 148 i 149), a koji je iskazom u cijelosti ostao kod navoda iz odgovora na tužbu te svih tuženikovih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunio i pojasnio, u bitnom, je iskazao da je 1. tuženik, isto kao i njegova supruga, sad pok. VR, u mirovini od 1994. godine. Do umirovljenja je tužitelj cijeli radni staž radio u Bratstvo d.d. odnosno Bratstvo d.o.o., Zagreb, čija je osnovna djelatnost proizvodnja strojeva za drvnu industriju, jedina koja je imala tvornicu u bivšoj državi. Bratstvo i poslodavac 1. tuženikove supruge VR, tadašnji Savez SIZ-ova za školstvo, udružili su novčana sredstva za izgradnju predmetnog stana, pa je tako Bratstvo pridonio s 40.000,00 DEM, dok je poslodavac 1. tuženikove supruge VR pridonio s 30.000,00 DEM, pa je iz tog razloga 1. tuženik bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu. U predmetni stan: [adresa], (ranije [adresa]), su 1. tuženik i njegova obitelj-supruga VR, te dvoje mldb. djece NR i OR, uselili tijekom 1981. godine. Do useljenja u predmetni stan bili su u najmu stana u [adresa]. Nakon boravka u predmetnom stanu [adresa], iz istog stana su se iselili i preselili u kuću u [adresa], u kojoj su stanovali 1. tuženik i njegova supruga VR te njihova djeca NR i OR, dok su predmetni stan u [adresa], iznajmljivali. Nakon određenog vremena je 1. tuženikov sin NR ga zatražio da otkaže najmoprimcima u predmetnom stanu jer, se 1. tuženikov sin NR, htio preseliti u isti stan sa svojom djevojkom, a što je 1. tuženik i učinio, dakle otkazao je najmoprimcima predmetnog stana te se tužitelj zajedno sa svojom djevojkom preselio u predmetni stan. Predmetni stan je 1. tuženik kupio tijekom 90-tih godina, uz otkup stanarskog prava na rok od 25 godina. U vrijeme kupoprodaje predmetnog stana 1. tuženik je ostvarivao mjesečne prihode (plaću) u iznosu oko 200,00 DEM, a od tog iznosa je davao za otkup stanarskog prava mjesečno iznos 70,00 DEM. U to vrijeme je 1. tuženikova supruga VR bila često na bolovanju pa je ostvarivala manje prihode. Naime, 1. tuženikova supruga VR je bila na bolovanju, kako za potrebe njihove zajedničke djece, tako i za vlastite potrebe. Napominje da je cijelo vrijeme rada 1. tuženik ostvarivao uvijek veće prihode nego njegova supruga VR. Naime, 1. tuženik je cijelo vrijeme rada u Bratstvu, Zagreb, bio šef transporta te je kao vozač direktora ostvarivao velike prihode po osnovi dnevnica, a što je kao prihod ostvarivao mimo redovitih mjesečnih prihoda (plaće), dakle na ruke. Dakle, 1. tuženik je po osnovi istih dnevnica uvećao svoje prihode za 100% više nego što je ostvario plaću. Nadalje, od 1985. do 1989. godine je 1. tuženik obavljao kućnu radinost odnosno proizvodio je kutije za strojeve, a koje je Bratstvo, Zagreb, izvozilo za potrebe izvoza. Na temelju iste kućne radinosti je 1. tuženik ostvario dodatnu zaradu 100% više nego što je ostvario plaću. Također u tom razdoblju od četiri godine je 1. tuženik uz plaću ostvarivao i dnevnice, kao vozač direktora preko subote i nedjelje i po istoj osnovi sam uvećao prihode za 100% u odnosu na plaću. Dakle u navedenom razdoblju je ostvarivao prihode od 300% plaće. Dok je 1. tuženikova supruga VR skrbila o domaćinstvu, dakle kuhala, čistila te vodila svu skrb o njihovom zajedničkoj djeci, učila s njima, to time više što je 1. tuženikova supruga VR bila učiteljica. Stoga je 1. tuženik na prethodno opisani način stekao kapital i to izgradio kuću katnicu, u [adresa] i predmetni stan u [adresa]. Tijekom cijelog radnog staža 1. tuženik nije imao dana bolovanja, dakle, nije imao ozbiljnijih zdravstvenih tegoba. No, 1. tuženikova supruga VR je imala dijagnozu i to fizičke i duševne prirode. Supruga VR je bila pokretna do 2020. godine i sve je bilo u redu, s time da je 1. tuženik bio u mirovini te je pomagao svojoj supruzi VR. Kada je predmetni stan otkupljen, 1. tuženikova supruga VR se ozbiljno razboljela, dijagnosticiran joj je karcinom maternice te su uslijedili operativni zahvati, oporavak, te je 1. tuženik skrbio o istoj. Cijelo vrijeme braka 1. tuženika i sada pok. VR imali su "zajedničku blagajnu", a istim zajedničkim novčanim sredstvima VR i 1. tuženika je upravljao 1. tuženik. Zahtjev za otkup stanarskog prava na predmetnom stanu podnio je 1. tuženik, pa je s plaće 1. tuženika se ustezalo 25 godina za potrebe otkupa stanarskog prava na predmetnom stanu. Naime, 1. tuženik je prvih 15 godina rada u Bratstvo, Zagreb, živio kao dečko, dakle bio je neoženjen te je bio na raspolaganju u potpunosti svojim nadređenima, odlazio je na službeni put, vozio direktore i ostvarivao dnevnice te je iste prihode po osnovi dnevnica dobivao u gotovini, na ruke, dakle mimo redovitih mjesečnih prihoda, dok se je 1. tuženik oženio tek s 33 godine. Predmetni stan je bio u najmu oko dvije godine. Kada je 1. tuženikovoj supruzi dijagnosticiran karcinom maternice, 1. tuženik je pet godina vozio svoju suprugu na sva potrebita liječenja, također, na preglede u privatne ordinacije te je iz "zajedničke blagajne" snosio trošak istih pregleda, trošak liječenja, pretraga, koji troškovi nisu bili na teret HZZO-a, odnosno HZZO nije priznao iste troškove. Supruga VR nikada nije tražila 1. tuženika da se ista upiše u zemljišnim knjigama kao suvlasnica na predmetnom stanu. Naime, 1. tuženikova supruga VR nije vodila brigu o tome tko je upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama na predmetnom stanu, jer to nju nije zanimalo. Supruga VR i 1. tuženik nisu vodili zasebne financije domaćinstva i ostale troškove.

18. 2. tuženica SR, saslušana osobno kao stranke na ročištu 5. studenoga 2024. (list 149 i 150), a koja je iskazom u cijelosti ostala kod navoda iz odgovora na tužbu te svih tuženikovih navoda istaknutih tijekom postupka, te se u cijelosti priklonila iskazu svojeg oca, ovdje 1. tuženika, dok je iste navode dopunila i pojasnila, u bitnom, je iskazala da su njezini roditelji imali "zajedničku blagajnu", ali novčanim sredstvima iste nije upravljao isključivo njezin otac FR, ovdje 1. tuženik, već je i njezina majka VR imala pristup istom novcu, za potrebe domaćinstva (hrana itd.) te potrebe odijevanja, obuvanja i svih ostalih potreba njih djece, kao i roditelja. Potvrđuje da je 2. tuženičin otac FR obavljao kućnu djelatnost i to u [adresa] i ostvarivao dodatne prihode. Majka VR je imala više dijagnoza: 1. psihoza zbog koje bolesti je često bila na bolovanju, kako zbog sebe, tako i zbog svoje djece, te je zbog iste bolesti imala dodatne troškove, otac FR vodio je majku VR na preglede kod privatnog psihijatra te su naručivani i plaćani posebni lijekovi za istu dijagnozu iz SR Njemačke, a koji je mjesečno koštao oko 50,00 DEM i to za potrebe iste bolesti u trajanju dulje od jedne godine; 2. dijagnoza gonatroza koljena, za koju potrebu je majka VR išla na privatne preglede kod ortopeda, terapije te su neki lijekovi bili na trošak HZZO-a, a neki su se dodatno plaćali i 3. karcinom maternice, za koju bolest su obavljani različiti pregledi, pretrage, te naručivani različiti lijekovi za oporavak odnosno poboljšanje zdravstvenog stanja, nešto na teret HZZO-a, a nešto u privatnom angažmanu. Majke VR je bolovala od karcinoma maternice u razdoblju, misli 2. tuženica, 2013.-2015. godina. Stanarsko pravo na predmetnom stanu je otplaćeno-otkupljeno 2009./2010. godine. Ista ne zna je li njezin otac FR ostvarivao dnevnice, kako je danas iskazao, ali zna da je njezin otac obavljao kućnu radinost i ostvarivao dodatne prihode, kako je to iskazao 1. tuženik. Roditelji FR i VR su tijekom 2017. godine izrazili želju da bi htjeli rasporediti imovinu za života na njih nasljednike-brata NR i 2. tuženicu. Ovdje tužitelj je tada izjavio da treba podijeliti imovinu na način predmetni stan pripadne njemu, 2. tuženici neka pripadne stan u prizemlju obiteljske kuće u [adresa], a da se stan na prvom katu iste kuće podijeli između 2. tuženice i tužitelja. Međutim, 2. tuženica nije pristala na takav prijedlog diobe i od tada su zategnuti obiteljski odnosi. Otkup stanarskog prava na predmetnom stanu je plaćao 1. tuženik i to putem trajnog naloga kod Zagrebačke banke d.d., Zagreb. U zajedničkom domaćinstvu sa svojim roditeljima je 2. tuženica stanovala do 2000. godine, kada se je odselila u nižu etažu-stan u prizemlju iste kuće. Predmetna kuća u [adresa], tada je imala dva odvojena domaćinstva, dakle, 2. tuženica je imala svoje domaćinstvo u prizemlju iste kuće, a na prvom katu iste kuće su u zajedničkom domaćinstvu bili njezini roditelji FR i VR te brat NR. Tužitelj se tijekom 2003. godine odselio iz zajedničkog domaćinstva sa svojim roditeljima. Na zajedničkim obiteljskim okupljanjima 2. tuženičina majka nikada nije izražavala želju niti polagala bilo kakva prava na predmetnom stanu. Majka VR je znala da je predmetni stan upisan u zemljišnim knjigama u korist njezinog supruga, ovdje 1. tuženika.

19. Dovodeći u svezu tužiteljev iskaz, koji se u cijelosti prihvaća kao neposredno uvjerljivim u odnosu na iskaz 1. i 2. tuženika, sa suglasnim dijelovima iskaza 1. i 2. tuženika, s ostalim podudarnim, poglavito pisanim dokazima, utvrđeno je da su 1. tuženik i VR sklopili brak 21. prosinca 1974. te su bili u braku sve do ostaviteljičine smrti 7. lipnja 2022., a prijeporni stan kupljen je temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 30. studenoga 1992., dakle za vrijeme braka, te je i stanarsko pravo na toj nekretnini stečeno 1981. g., također za vrijeme braka temeljem Ugovora o korištenju stana br. 2325/81 od 28. rujna 1981. Nadalje, utvrđeno je da su 1. tuženik i pok. supruga VR imali zajedničku blagajnu odnosno da su iz zajedničkih prihoda ostvarenih od rada (što uključuje i mirovinu) podmirivali životne potrebe sebe i svoje obitelji i da su iz istih sredstava kupili prijeporni stan i isplatili kupoprodajnu cijenu za isti, pri tome da je VR, više nego 1. tuženika, brinula o djeci, kućanstvu, čišćenju, kuhanju i ostalim potrebama obitelji i domaćinstva. Osim toga, obitelj je dio zajedničkog života živjela u kući-nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], koja je bila vlasništvo ostaviteljice, kao njezina posebna imovina. Nadalje, iz potvrda o visini dohotka Porezne uprave odnosno mirovine HZMO-a proizlazi da su 1. tuženik i VR imali podjednaka primanja, s time da je u razdoblju 2005.-2022. godine VR imala nešto više (za oko 500,00-700,00 HRK godišnje) prihode od 1. tuženika, a odnosi se na mirovinu, iz čega se primjenom analogije u odnosu na prethodno razdoblje može zaključiti da su 1. tuženik i njegova supruga VR morali imati prihode sličnih razmjera, dakle čitavo vrijeme od 1991. godine nadalje imali su podjednake prihode odnosno VR je imala nešto veće prihode od 1. tuženika, a kad se dodatno uzme nesporno utvrđena činjenica da je pok. VR brinula o djeci, kućanstvu, čišćenju, kuhanju i dr., onda je sasvim jasno da je u ovom parničnom postupku utvrđeno da je doprinos pok. VR stjecanju prijepornog stana bio barem odnosno najmanje u omjeru od 50%.

20. Mjerodavno pravo za rješenje spornog odnosa su odredbe Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, br. 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15.), Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine, br. 11/78., 45/89. i 59/90.), Obiteljski zakon (Narodne novine, br. 162/98.). Naime, odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima, a koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja prijeporne nekretnine i to čl. 271. imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. Nadalje, čl. 281. istog Zakona je određeno da kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

Nadalje, odredbom čl. 248. Obiteljskog zakona (Narodne novine, br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 61/11. i 25/13., dalje: ObZ), koji je prestao vrijediti 31. listopada 2015., a isto kao čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine, br. 103/15. i 98/19.) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je čl. 39. istog Zakona propisano da ostala imovina stečena po drugom temelju od čl. 36. predstavlja vlastitu imovinu.

21. Neosnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, predmet spora je zahtjev za utvrđenje bračne stečevine glede nekretnine te posljedično u tom smislu usklađenja zk. stanja, sve kako bi ista ušla u ostavinsku masu, radi namirenja nužnog dijela tužitelja, sukladno upućivanju u parnicu iz rješenja ovoga suda posl. br. O- 5320/2022-11 od 20. studenoga 2023. Osim toga,

22. Nadalje, neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 2. tuženicu. Naime, 1. i 2. tuženici su kao zakonski nasljednici pok. Ostaviteljice VR nužni suparničari u ovom postupku, budući da je riječ o spornom sastavu ostavinske mase odnosno o tome da prijeporna nekretnina ulazi u sastav ostavinske mase ostaviteljice kao bračna stečevina nje i 1. tuženika, a da bi predmetna nekretnina u 1/2 dijela predstavljala bračnu stečevinu ostaviteljice i dio ostavinske mase iza ostaviteljice osporavaju 1. i 2. tuženici, kako to proizlazi iz zapisnika i rješenja ovoga suda u ostavinskom postupku posl. br. O-5320/2022.

23. Naposljetku, neosnovan je prigovor zastare. To stoga jer se ovdje radi o stvarnopravnom zahtjevu tužitelja na utvrđenje da je prijeporna nekretnina bračna stečevina odnosno suvlasništvo pok. majke tužitelja i 1. tuženika i da zbog toga ista ulazi u sastav ostavinske mase iz pok. ostaviteljice te je riječ o zahtjevu koji ne zastarijeva jer se odnosi na utvrđenje prava vlasništva. Ujedno, navodi tuženika o tome da je tužitelj trebao od svoje majke tražiti utvrđenje njezine bračne stečevine su potpuno neosnovani i promašeni jer bi tek onda tužiteljev zahtjev bio neosnovan odnosno isti ne bi bio legitimiran za pokretanje takvog postupka u to vrijeme jer bi isti pokretao u korist žive majke za vrijeme, dok je ista još mogla raspolagati svojim zakonskim pravima u odnosu na suvlasničku nekretninu te pokretanje postupka umjesto majke kao žive osobe ne bi bilo moguće niti dopustivo. Također, navod tuženika da je takav zahtjev prema pok. majci tužitelj mogao zahtijevati temeljem svog nasljednog prava je protivan čl. 129. Zakona o nasljeđivanju i načelima nasljednog prava budući da prema članku 129. Zakona o nasljeđivanju nasljednik stječe nasljedno pravo u trenutku ostaviteljeve smrti tako da nikakvog nasljednog prava tužitelj nije imao za vrijeme života svoje sada pok. majke.

24. Slijedom navedenog, na temelju ovako izvedenih dokaza i primjenom citiranih odredbi, utvrđeno je da je prijeporni stan kupljen temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 30. studenoga 1992., dakle za vrijeme braka, dok je stanarsko pravo na toj nekretnini stečeno 1981. g., također za vrijeme braka, a da su cijelo to vrijeme 1. tuženik i VR imali zajedničku blagajnu odnosno da su iz zajedničkih prihoda ostvarenih od rada (što uključuje i mirovinu) podmirivali životne potrebe sebe i svoje obitelji i da su iz istih sredstava kupili prijeporni stan i isplatili kupoprodajnu cijenu za isti, pri tome da je VR, više nego 1. tuženika, brinula o djeci, kućanstvu, čišćenju, kuhanju i ostalim potrebama obitelji i domaćinstva. Pri tome, nije za zanemariti da je na ročištu 14. svibnja 2024. 1. tuženik izrijekom priznao da je prijeporni stan kupljen za vrijeme trajanja braka između 1. tuženika i pok. supruge VR, čime je i s njegove strane priznata činjenica da je riječ o bračnoj stečevini, a kako je i navedeno u odgovoru na tužbu od 8. travnja 2024. i kako je dodatno izričito potvrdila i 2. tuženica na ročištu 14. svibnja 2024., dakle, 1. tuženik je najprije priznao u odgovoru na tužbu pa kasnije jednim dijelom i na ročištu 14. svibnja 2024., a potom djelomično porekao odnosno ograničio priznanje dodavanjem drugih činjenica, a pritom je 2. tuženica priznala da je prijeporna nekretnina bračna stečevina 1. tuženika i VR i da je stečena za vrijeme braka. Osim toga, pok. VR, kao i ovdje tužitelj te 2. tuženica, je bila navedena na Ugovoru o korištenju, kao član obiteljskog domaćinstva 1. tuženika, kao stanara, koja je uslijed toga imala pravo na otkup stana i time pravo na stjecanje vlasništva stana sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo te da je pravo na otkup stana bilo bračna stečevina jer je stečeno tijekom trajanja braka odnosno nakon sklapanja braka te da je pok. VR ispunjavala uvjete za stjecanje prava na otkup stana i za kupnju istoga i isti je mogla otkupiti. Navedeno je potvrđeno odlukama i stajalištima Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2105/2016 od 18. veljače 2020., Rev-393/11-3 od 5. ožujka 2014.) odnosno Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III/2357/2006 od 10. lipnja 2009.).

25. Zaključno, slijedom navedenog, utvrđeno je da je VR s osnove bračne stečevine stekla pravnu osnovu za stjecanje vlasništva predmetnog stana u 1/2 dijela.

26. Slijedom navedenog, VR je stekla (su)vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Stoga, predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu sad pok. VR i 1. tuženika FR, u smislu odredbe čl. 271. ZBPO odnosno čl. 248. ObZ, a s obzirom na utvrđenje da se radi o imovini koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice, dok se radi o vlastitoj (posebnoj) imovini 1. tuženika, koji je vlasništvo iste formalno stekao na temelju Ugovor o kupoprodaji stana od 30. studenoga 1992., a proizašlog iz Ugovora o korištenju stana od 28. rujna 1981.

27. Stoga, predmet ovog spora predstavlja nekretnina, koje je zajednička imovina VR i 1. tuženika, dakle u suvlasništvu istih, kao njihova bračna stečevina, kako to osnovano tvrdi tužitelj.

28. S obzirom da je tužitelj uspio dokazati svoje tvrdnje da predmetna nekretnina predstavljaju bračnu stečevinu 1. tuženika FR i sad pok. VR, koje bi kao takvu valjalo u 1/2 dijela uračunati u ostavinu iza pok. VR, pa je stoga tužbeni zahtjev za utvrđenje bračne stečevine i uračunavanje iste u ostavinu iza pok. VR, valjalo u cijelosti prihvatiti kao osnovan, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

29. Međutim, (ostatak) tužbenog zahtjeva kojim se nalaže zk. upis je neosnovan, jer parnični stud nije ovlašten nalagati zemljišnoknjižnom sudu uknjižbu prava vlasništva na nekretnini, pa isti valjalo odbiti u cijelosti, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s obzirom da tužitelj nije uspio u srazmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

31. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podnesaka od 3. lipnja 2024., 4. listopada 2024., 4. prosinca 2024., 27. prosinca 2024. i 14. travnja 2025., od toga su priznata četiri obrazložena podneska (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 14. svibnja 2024., 5. rujna 2024., 5. studenoga 2024. i 3. rujna 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 1.800,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (450,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu i za presudu, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 53,09 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 2.356,18 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. III. izreke presude.

32. Također je i 1. i 2. tuženicima valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 14. svibnja 2024., 5. rujna 2024., 5. studenoga 2024. i 3. rujna 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 1.000,00 EUR, uvećanog za 10% zbog zastupanja više osoba (Tbr. 40./1. OT) u iznosu 100,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 1.100,00 EUR, uvećano za PDV 25% (275,00 EUR). No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 1.375,00 EUR nisu dosuđeni 1. i 2. tuženicima, s obzirom na neuspjeh istih u sporu.

33. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

34. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sud.pristojbi za presudu u iznosu 53,09 EUR i

- opun. 1. i 2. tuženika.