REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1281/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747 Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Inga Bošnjak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba protiv tuženika HOK- OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176 Zagreb, Capraška ulica 6, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1613/2023-2 od 5. prosinca 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-770/2020 od 16. veljače 2023., u sjednici a održanoj 15. listopada 2025.
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1613/2023-2 od 5. prosinca 2023. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 8.359,43 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 20. ožujka 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana. U točki II. odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti zateznu kamatu na iznos od 8.359,43 EUR-a tekuću na dan 19. ožujka 2020. U točki III. nalaže se tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.084,94 EUR-a zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana. U točki IV. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 313,72 EUR-a zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate.
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-770/2020 od 16. veljače 2023. u točkama I. i III. i suđeno je na način da se odbija zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti iznos od 8.359,43 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 20. ožujka 2020. do isplate, u točki 1. U točki 2. naloženo je tužitelju naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.768,30 EUR-a sa zateznom kamatom od 5. prosinca 2023. do isplate, dok se preostali zahtjev tuženika kojim potražuje trošak parničnog postupka u iznosu od 539,19 EUR-a odbija kao neosnovan.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1928/2024 od 8. svibnja 2024. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:
„Je li površina koja nije ograđena, a koja se koristi za parkiranje vozila (na kojoj nisu označena parkirna mjesta) i dostupna je većem broju korisnika, za slučaj štete nastale uporabom vozila potpada pod pojam „ostale površine na kojoj se odvija promet“ u smislu odredbe čl.22.st.3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu- „Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a.). Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu drugostupanjsku odluku. Traži trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i reviziju, kao i naknadu troškova sudskih pristojbi na prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka zahtjev tužitelja prema tuženiku radi regresne isplate iznosa od 8.359,43 EUR-a sa zateznim kamatama koja je isplaćena njegovom kasko osiguraniku (na ime naknade imovinske štete), a koja šteta je posljedica prometne nezgode koja se dogodila 27. studenog 2019.
7. Prema odredbi članka 391. stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. toga zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. U reviziji prema odredbi članka 391. stavka 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
9. Revizijski sud je u odluci poslovni broj Rev-1117/2022-2 od 28. rujna 2023. izrazio pravno shvaćanje koje glasi:
„…16. Sud Europske unije je u više svojih odluka naveo da se tumačenje pojma „upotreba vozila“ iz čl.3.st.1. navedene Direktive ne može prepustiti ocjeni pojedine države članice. Taj Sud smatra da pojam „upotreba vozila“ predstavlja autonoman pojam prava Unije koji treba tumačiti osobito s obzirom na kontekst te odredbe i ciljeve koji se nastoje postići propisom kojeg je ona dio (presuda Vnuk, C-162/13 od 4. rujna 2014., t.42., presuda Linea Directa Aseguradora SA, C-100/18 od 20. lipnja 2019.t. 32.).
17. U presudi Suda Europske unije Linea Directa Aseguradora SA, C-100/18 od 20. lipnja 2019. (t. 33.,34. i 35.) navodi se:
„Upravo se propisima Unije u području osiguranja od građanskopravne odgovornosti nastale upotrebom vozila, kojih je Direktiva 2009/103 dio, nastojalo s jedne strane, osigurati slobodan promet vozila koja se uobičajeno nalaze na području Europske unije i osoba koje njima prometuju i s druge strane, jamčiti da žrtve nezgoda uzrokovanih tim vozilima uživaju usporedivom postupanje bez obzira na to gdje se na području Unije dogodila ta nezgoda (vidjeti u tom smislu presudu od 20. prosinca 3027, Nunez Torreiro, C 334/16, EU:C:2017:1007, t. 25 i 26.). Usto iz razvoja tih propisa Unije proizlazi da je zakonodavac Unije stalo slijedio i snažio cilj zaštite žrtva nezgode koja su uzrokovala ta vozila (presuda od 20. prosinca 2017., Nunez Torreiro, C 334/16, EU:C:2017:1007, t. 27.).
S obzirom na ta razmatranja, Sud je presudio da članak 3. stavak 1. Direktive 2009/103 treba tumačiti na način da u njemu sadržan pojama „upotreba vozila“ nije ograničen samo na situacije iz cestovnog prometa, to jest na upotrebu na javnom putu, nego se odnosi i na svaku upotrebu vozila koja je u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom (presuda od 20. prosinca 2017., Nunez Torreiro, C 334/16, EU:C:2017:1007, t. 28.).“
18. Nadalje, u presudi Nunez Torreiro, C 334/16, Sud Europske unije se pozvao na ranije zauzeta shvaćanja da pojam „upotreba vozila“ u smislu čl.3. st.1. Direktive 2009/103/EZ obuhvaća svaku upotrebu vozila kao prijevoznog sredstva te da doseg tog pojma ne ovisi o značajkama terena na kojem se motorno vozilo upotrebljava.“
10. U konkretnom slučaju do štetnog događaja je došlo tako što je vozač radnog stroja koje je bilo osigurano kod tuženika policom obveznog automobilskog osiguranja prouzročio štetu osiguranika tužitelja prilikom vožnje unatrag na deponiju Poljoprivredne zadruge Čakovec.
11. Prema ocjeni ovog suda, do navedenog štetnog događaja došlo je prilikom upotrebe vozila (radnog stroja) u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom (prilikom čišćenja deponije kukuruza), a bez prometovanja na spornoj površini (deponiju Poljoprivredne zadruge) vozilo ne bi ni moglo dovršiti svoju uobičajenu funkciju (radi se o asfaltiranoj manipulativnoj površini uz prugu koji je namijenjen za odlaganje i pretovar poljoprivrednih i drugih proizvoda prvenstveno rasutih tereta). Tumačeći nacionalni propis (članak 22. stavak 1. i stavak 3. ZOOP) u duhu Direktiva Europske unije (koje su prenesene u pravni poredak Republike Hrvatske), a imajući u vidu i pravna shvaćanja Suda Europske unije iz ranije citiranih odluka toga Suda, revizijski sud je ocijenio da se ne može smatrati da je do štetnog događaja došlo na površini na kojoj se ne odvija promet u smislu odredbe članka 22. stavka 3. ZOOP te da se u konkretnom slučaju korištenje vozila u na deponiju Poljoprivredne zadruge Čakovec može smatrati uobičajenom upotrebom vozila (radnog stroja). Time je ujedno odgovoreno na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.
12. Budući da zbog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud se nije očitovao na ostale žalbene navode i raspravio ostala sporna pitanja, nema mjesta preinaci presude, već je valjalo na temelju odredbe članka 395. stavka 2. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
13. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
Zagreb, 15. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
