REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-877/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I-tuženika EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužene MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u Bjelovaru, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja DA, Su-50/2025 i zamjenika punomoćnice II-tužene RA, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog I-tuženika, 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o radu, a kojeg su sklopili EA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MA, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan.

II. Odbija se zahtjev II-tužene za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se drugotužena zaposlila kod prvotuženika da bi ostvarila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret tužitelja. Cilj drugotužene i prvotuženog bio je ostvariti prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). Članak. 122 stavak 4. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Slijedom svega gore navedenoga, tužitelj podnosi ovu tužbu i predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

2. Prvotuženik je pozvan rješenjem od 4. siječnja 2024. podnijeti pisani odgovor na tužbu.

2.1. Prvotuženik je tužbu i poziv na odgovor na tužbu uredno zaprimio 18. ožujka 2024., putem e-oglasne ploče, ali po istom nije postupio te nije dostavio pisani odgovor na tužbu, a niti je tijekom postupka osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Međutim nije bilo uvjeta za donošenje presude zbog ogluhe (čl. 331.b ZPP) u odnosu na prvotuženika.

3. Drugotužena je u svom odgovoru na tužbu navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Navodi da uz tužbu nije dostavljen ugovor o radu čije se poništenje traži, a tužbeni zahtjev je nepotpun i neodređen te tužba kao takva nije uopće podobna da bi se po istoj moglo raspravljati, a posebno donijeti meritorna sudska odluka. Nadalje navodi da nije dostavljana niti prijava na obvezno osiguranje da bi se uopće moglo utvrdilo tko, kada i temeljem čega je izvršio prijavu na zdravstveno osiguranje kao i dokaz temeljem čijeg osiguranja je tužena eventualno koristila zdravstvene usluge. Također iz priložene dokumentacije nije se moglo zaključiti da bi zaključenje ugovora imalo za cilj ostvarenje prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju budući da je tužena ostvarivala prava po osnovu zaključenog ugovora o radu s drugim poslodavcem a i po osnovu prijave na Zavodu za zapošljavanje. Predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan uz naknadu troškova postupka.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o radu zaključenog između prvotuženika kao poslodavca i drugotužene kao radnice.

7. Iz ispisa statusa zdravstveno osigurane osobe koju je tužitelj priložio u spis kao nedvojbeno proizlazi da je drugotužena u razdoblju od 6. kolovoza 2019. do 15. rujna 2019. bila zaposlena kod poslodavca SUTJESKA d.o.o. a kako se u roku od 30 dana od prestanka radnog odnosa nije prijavila na Zavod za zdravstveno osiguranje radi reguliranja statusa kao nezaposlena osoba, ista je izgubila status zdravstveno osigurane osobe. Nadalje iz priložene dokumentacije proizlazi da je drugotužena bila u radnom odnosu kod prvotuženika te stekla svojstvo osigurane osobe sa danom 1. siječnja 2020. a da je za istu izvršena odjava osiguranja sa danom 9. siječnja 2020. Nadalje je razvidno da je drugotužena sa danom 10. siječnja 2020. stekla uvjete za ostvarivanje statusa zdravstveno osigurane osobe kao nezaposlene osobe u razdoblju od 10. siječnja 2020. do 3. srpnja 2020., da bi se potom drugotužena sa danom 4. srpnja 2020. zaposlila kod poslodavca SUTJESKA d.o.o.

8. Iz priloženih računa je vidljivo da je drugotužena u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 4. srpnja 2020. koristila usluge zdravstvene zaštite u ukupnom iznosu od 607,90 eura.

9. Iz rješenja HZMO od 20. prosinca 2021. proizlazi da je drugotuženoj poništena prijava o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja uspostavljena sa danom 9. siječnja 2020. i da je utvrđen novi datum prestanka svojstava osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 1. siječnja 2020. kod privatnog poslodavca prvotuženika (kućanstvo u nepunom radnom vremenu u trajanju od 4 sata dnevno), kao i da se drugotuženoj ne priznaje staž osiguranja za razdoblje od 2. siječnja 2020. do 9. siječnja 2020. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je uvidom u podatke o kojima Zavod obvezno vodi matičnu evidenciju utvrđeno da je privatni poslodavac Eminović Mile iz [adresa] – kućanstvo (prvotuženik) za drugotuženu uspostavio prijavu na mirovinsko osiguranje sa danom 1. siječnja 2020. u nepunom radnom vremenu u trajanju od četiri sata dnevno i da je uspostavio prijavu o prestanku svojstva osiguranika sa danom 9. siječnja 2020. Uvidom u matičnu evidenciju HZMO i u Informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno je da za drugotuženu nisu evidentirana izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (obrasci JOPPD) u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 9. siječnja 2020., a na temelju kojih se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja. Dalje je navedeno da u spisu predmeta prileži zapisnik HZMO o kontroli podataka o stažu osiguranja i osnovicama koje služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja privatnog poslodavca prvotuženika za kontrolirano razdoblje od 20. rujna 2019. do 14. prosinca 2021., a uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno je da spomenuti privatni poslodavac nadležnoj Poreznoj upravi nije predavao izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (Obrasce JOPPD) za cijelo kontrolirano razdoblje.

10. Sukladno odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR), radni odnos se zasniva ugovorom o radu.

10.1. Odredbom čl. 10. st. 2. ZR propisano je da ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

11. Iz isprava priloženih u spisu i to prijavno-odjavna evidencija radnika proizlazi da je navodni radni odnos drugotužene kod prvotuženika trajao svega jedan radni dan.

12. Po stavu ovog suda između prvotuženika i drugotužene nije sklopljen ugovor o radu, niti pisani niti usmeni. Ovo stoga jer je prvotuženik fizička osoba koja ne obavlja nikakvu djelatnost, radi se o privatnom poslodavcu - kućanstvo, a radni odnos drugotužene je trajao svega jedan radni dan (!), dakle, nije bilo kontinuiteta u radu, a prema navodima tužitelja prvotuženik je na taj način zaposlio preko 100 osoba na jedan dan zbog čega je protiv istog podnesena kaznena prijava te prvotuženik u razdoblju od 20. rujna 2019. do 14. prosinca 2021. nije vodio nikakvu evidenciju niti je vršio dužna plaćanja na ime poreza i doprinosa. Navedene karakteristike nemaju nikakve elemente radnog odnosa, već eventualno ugovora o djelu.

13. Sukladno odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/15, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Slijedom navedenog, s obzirom da je u postupku utvrđeno kako između prvotuženika i drugotužene nije sklopljen nikakav pisani ili usmeni ugovor o radu, iz kojeg razloga sud nije ni zatražio od tužitelja da dostavi navedeni ugovor, te stoga prvotuženik nije imao nikakve ovlasti prijaviti drugotuženu u radni odnos pa je takav ugovor o radu prema kojem je drugotužena prijavljena u radni odnos kod prvotuženika trebalo utvrditi ništetnim jer je isti protivan prisilnim propisima (čl. 10. ZR). Isti ugovor protivan je i moralu društva. Ovo stoga jer iz isprava HZMO proizlazi da drugotužena prije navedenog zapošljavanja nije imala status osigurane osobe koji je stekla nakon odjave iz radnog odnosa kao nezaposlena osoba.

15. Ovakav stav je zauzet i u presudi Županijskog suda u Zagrebu, Poslovni broj:

Gž R-246/2025 od 8. srpnja 2025., kojim je potvrđena presuda ovog suda pod Brojem: Pr-1366/2023.

16. Sud je odbio prijedlog drugotužene za njenim saslušanjem kao nepotrebnim jer je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke te bi provođenje daljnjih dokaza bilo neekonomično i dovelo bi do bespotrebnog odugovlačenja ovog postupka, a što bi bilo protivno odredbi čl. 10. ZPP-a.

17. Budući da je drugotužena izgubila parnicu, njen zahtjev za naknadom parničnog troška je u cijelosti odbijen, dok tužitelj nije potraživao troškove postupka.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. listopada 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. tužitelju

2. I-tuženiku putem oglasne ploče suda

3. punomoćnici II-tužene