Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: Pr-318/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Branki Raić-Sudar odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika NIKICA PETROL d.o.o. za trgovinu i usluge Berislavićeva 5, Slavonski Brod, OIB: 93310551665 zastupan po punomoćniku Marijanu Betlach odvjetniku iz odvjetničkog ureda HČ i IČ iz [adresa], radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i dr., nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 23. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja u zamjeni Hane Lukić Hob odvjetnice iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika Marijana Betlach odvjetnika iz Slavonskog Broda, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj u cijelosti sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi: "1. Poništava se Izjava o pristanku na sporazumni raskid ugovora, sklopljena dana 18.08.2020.godine između tužitelja JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika i NIKICA PETROL d.o.o. za trgovinu i usluge, Berislavićeva 5, Slavonski Brod, OIB: 93310551665 kao poslodavca.

2. Utvrđuje se da nije dopušten niti na zakonu osnovan „Sporazum radnika i poslodavca o prestanku radnog odnosa od 19.08.2020.g., kojim je prestao radni odnos tužitelja JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika, kod tuženika NIKICA PETROL d.o.o. za trgovinu i usluge, Berislavićeva 5, Slavonski Brod, OIB: 93310551665, kao poslodavca, zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 10.05.2019.g.

3. Određuje se sudski raskid ugovora o radu između stranaka sklopljen dana 10. svibnja 2019., a kao dan prestanka radnoga odnosa tužitelja kod tuženika utvrđuje se dan zaključenja glavne rasprave.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati pripadajuće, a neisplaćene bruto plaće za razdoblje 19.08.2020.g. pa sve do prestanka radnoga odnosa u svakomjesečnom iznosu od 497,71 EUR (3.750,00 kn), sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, odnosno od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, pa sve do isplate, u roku 8 dana.

5. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu prouzročenu nedopuštenim otkazom u iznosu od 1.493,13 EUR (11.250,00 kn) sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja do isplate, u roku 8 dana.

6. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja do isplate, u roku 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.185,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi poništenja Izjave o pristanku na sporazumni raskid ugovora, te utvrđenju nedopuštenosti Sporazuma radnika i poslodavca o prestanku radnog odnosa i isplate.

2. U podnesenoj tužbi tužitelj navodi da je do dana 19.08.2020.g. bio zaposlen kod tuženika, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim dana 10.05.2019.g. (evidentiranim u HZMO-u sa 01.06.2019.g.). Prije navedenoga ugovora, tužitelj je s tuženikom imao sklopljene ugovore o radu na određeno vrijeme, koji su trajali počevši od 06.01.2019.g. pa do 31.05.2019.g., a sve za obavljanje poslova na radnom mjestu prodavač u mjestu rada Stari Jankovci, te za osnovnu mjesečnu plaću u iznosu od neto 3.750,00 kn prema ugovoru o radu odnosno 5.000,00 kn bruto prema stvarnim uplatama neto plaće vršene na račun tužitelja (tuženik je tužitelju na tekući račun uplaćivao mjesečnu plaću u iznosu od 4.000,00 kn neto).

3. Tužitelj nadalje navodi da je od dana 15.06.2020.g. pa do 18.08.2020.g. zbog ozljede ručnog zgloba i šake bio privremeno nesposoban/spriječen za rad, o čemu je odmah izvijestio poslodavca, te pravovremeno dostavio svu potrebnu dokumentaciju. Pred istek privremene nesposobnosti/spriječenosti za rad tužitelj je kontaktirao poslodavca u svezi dogovora oko povratka na posao (obzirom da je za vrijeme tužiteljeve odsutnosti zaposlena druga osoba na njegovo radno mjesto) no od poslodavca nije dobio potvrdnu informaciju o povratku, da bi dana 24.08.2020.g. tužitelj saznao da ga je tuženik odjavio sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko i zdravstveno osiguranje odnosno da mu je radni odnos kod tuženika prestao sa danom 19.08.2020.g., i to temeljem „Sporazuma radnika i poslodavca“. Budući da tužitelj nije od tuženika zaprimio bilo kakvu odluku o prestanku radnoga odnosa, niti je o prestanku radnoga odnosa na bilo koji način obaviješten od strane tuženika, niti je sam tužitelj inicirao prestanak radnoga odnosa, a niti je potpisao bilo kakav Sporazum, to je tužitelj dana 27.08.2020.g. uputio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik uredno zaprimio dana 31.08.2020.g.

4. Po zaprimanju predmetnog Zahtjeva za zaštitu prava tuženik odnosno tuženikov knjigovodstveni servis je dana 31.08.2020.g. na mail adresu punomoćnika tužitelja proslijedio ispravu naziva Izjava, koja je datirana sa 18.08.2020.g. i iz koje proizlazi da ju je navodno sastavio i potpisao sam tužitelj. U predmetnoj Izjavi se navodi slijedeće: „Ja JČ vraćam ključeve od pumpe BP „Stari Jankovci“ te pristajem na sporazumni raskid ugovora sa danom 19.08.2020. opremu za rad koju sam zadužio dužan sam vratiti do kraja kolovoza.“ Ovu Izjavu tužitelj nikada nije niti napisao, a niti je Izjavu takvog sadržaja potpisao. Od odlaska na bolovanje tužitelj nije potpisivao bilo kakvu dokumentaciju kod tuženika, a također niti navod o povratku ključeva na dan 18.08.2020.g. nije točan, budući je tužitelj odmah kod početka korištenja bolovanja ostavio ključeve kod tuženika. Evidentno je kako je tuženik sam napisao Izjavu gore navedenoga sadržaja, i to na listu papira čije potpisivanje je prethodno tražio od tužitelja, i to u druge svrhe (korištenje godišnjeg odmora). Opisano postupanje od strane tuženika je nezakonito, ne samo u smislu odredbi Zakona o radu nego i u smislu odredbi Kaznenog zakona. Također, tužitelj nikada nije zaprimio niti potpisao pisanu ispravu-Sporazum o radnika i poslodavca o prestanku radnoga odnosa, a odredbama Zakona o radu jasno i decidirano je navedeno da eventualni Sporazum o prestanku radnoga odnosa mora biti u pisanom obliku (čl.113 ZR). Stoga tužitelj traži po podnesenoj tužbi poništenje Izjave o pristanku na sporazumni raskid ugovora o radu.

5. Obzirom na izneseno, tužitelj smatra da su kod „sklapanja“ Izjave o pristanku na sporazumni raskid ugovora od 18.08.2020.g. postojale mane volje na strani tužitelja odnosno da je tuženik do navedene Izjave došao prijevarnim postupanjem (prijevara iz čl. 284 Zakona o obveznim odnosima), te ista kao takova nije pravno valjana i ne može proizvesti učinke u smislu prestanka ugovora o radu. Nadalje, „Sporazum“ radnika i poslodavca o prestanku radnog odnosa od 19.08.2020.g. također nije zakonit niti utemeljen. Tužitelj je bio radnik kod tuženika 1,5 godinu, te je uvijek profesionalno obavljao sve radne zadatke, sukladno pravilima struke, ustaljenoj praksi i u dogovoru sa tuženikom kao poslodavcem. Na rad tužitelja nikada nije bilo primjedbi, te isti nikada nije (neopravdano) izostajao sa posla niti ulazio u sukobe. Stoga tužitelj ovom tužbom traži utvrđenje da „Sporazum“ radnika i poslodavca o prestanku radnog odnosa nije opravdan, dopušten niti osnovan na zakonu. Međutim, s obzirom na narušeno povjerenje i povredu dostojanstva tužitelja, istome nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika. Stoga predlaže da sud ugovor o radu sudski raskine (čl.125.ZOR), da se kao dan prestanka radnog odnosa odredi dan zaključenja glavne rasprave u ovoj stvari, kao i da se tužitelju dosudi naknada štete u iznosu od tri mjesečne plaće.

6. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu navodi da priznaje navode tužbe da je tužitelj bio zaposlenik tuženika po ugovoru o radu na neodređeno vrijeme i da je primao plaću u mjesečnom iznosu od 3.750,00 Kuna po ugovoru uvećano za putne troškove. Eventualne veće isplate ovisile su o drugim okolnostima prekovremenim radnim satima, radom nedjeljom, državnom poticaju i sl. Čini nespornim da je da je tužitelj u navedenom periodu bio privremeno spriječen za rad, zbog ozljede zadobivene izvan rada, a ove okolnosti je tuženik kao poslodavac saznao tek 10.07.2020.g. nakon višekratnih poziva tužitelju da se javi poslodavcu i objasni nedolazak na posao. Naime, tužitelj je doznake za bolovanje dostavio 10.07.2020.g. i to po prijatelju iako je imao ozljedu ruke, dakle, bio je pokretan i sam je mogao dostaviti doznake i objasniti poslodavcu o čemu se radi.

7. Tuženik dalje navodi da mu je bio potreban radnik na radnom mjestu na kojem je radio tužitelj pa je stoga na određeno vrijeme (do povratka tužitelja sa bolovanja) zaposlio drugog djelatnika što samo ukazuje na činjenicu da tuženik nije imao razloga postupati na način kako to navodi tužitelj, odnosno dati tužitelju otkaz ugovora o radu na način da bi sam krivotvorio dokumentaciju. Točno je da je tužitelj odjavljen sa HZMO nakon što je potpisao Izjavu kojom traži sporazumni raskid ugovora o radu. Osporavaju se navodi tužbe u kojima tužitelj izjavljuje da nije potpisao Sporazum i u kojoj mu se imputira da se radi o krivotvorenom dokumentu. Tužitelj i sam navodi da nije imao problema sa poslodavcem, odnosno tuženikom i da je uredno obavljao svoje radne zadatke pa je stoga poslodavac i bio u nezgodnoj situaciji kada mu je tužitelj iskazao da više ne želi raditi i da traži sporazumni raskid ugovora o radu jer je trebao organizirati rad na benzinskoj crpki.

8. Također, tuženik navodi da posluje na način da svakoga mjeseca provodi inventure poslovanja pa je za vrijeme dok je tužitelj radio na pumpi- gotovo svakoga mjeseca iskazivan manjak u blagajni u iznosima do 2.000 00 kuna za vrijeme smjene u kojoj je radio tužitelj. Tužitelj je bio svjestan da je radi manjkova tuženik najavio češće kontrole i inventure i očigledno je bio i svjestan da u slučaju ponovnog manjka može dobiti otkaz skrivljenim ponašanjem radnika ili izvanredni otkaz pa tuženik smatra daje upravo to razlog radi kojega je tražio sporazum o raskidu ugovora. Ista „Izjava” je sačinjena po kazivanju tužitelja i potpisana sa njegove strane u poslovnom prostoru tuženika u Starim Jankovcima uz nazočnost LČ i ŽČ. Tužitelj je nakon potpisa Izjave ostavio ključeve pumpe ali nije vratio radnu odjeću i obuću što se Izjavom obvezao vratiti, a nije to učinio do danas. Kako se radi o sporazumu o prestanku radnog odnosa, tuženik nije smatrao da treba sačiniti posebnu odluku o prestanku radnog odnosa, jer je prestanak radnog odnosa bila želja samog tužitelja. Po saznanju tuženika, tužitelj je očigledno smatrao da će sporazumnim prestankom ugovora o radu ostvariti neka prava na Zavodu za zapošljavanje pa kada je saznao da to nije moguće uslijed sporazumnog prestanka ugovora o radu, promijenio je mišljenje i traži utvrđenje ništetnosti takve izjave odnosno sporazuma.

9. U odgovoru na tužbu, tuženik dalje navodi da kao poslodavac, a niti itko od njegovih djelatnika nije napisao i potpisao izjavu u ime tužitelja jer je svjestan da bi takva manipulacija sa pravima radnika bila vrlo brzo otkrivena. Tuženik nije dužan dokazivati valjanost potpisa na dokumentu ali je tužitelj dužan temeljem procesnog načela tereta dokazivanja dokazati da potpis na izjavi nije njegov potpis a tuženik je voljan za potrebe grafološkog vještačenja dostaviti originalnu Izjavu kao i svu dokumentaciju koju posjeduje na kojoj bi bio razvidan način potpisivanja od strane tužitelja. Sukladno navedenom, tuženi se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, odlučno osporava navode tužbe da bi krivotvorio dokument koji je osnov za prestanak radnog odnosa te predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz nalog tužitelju da plati troškove postupka.

10. Sud je u ovoj pravnoj stvari proveo dokaze uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika od 10. svibnja 2019., uvid u potvrdu HZMO o stažu od 24. kolovoza 2020., uvid u izvadak iz banke za tekući račun tužitelja u svezi primanja od 5. svibnja 2020. do 21. kolovoza 2020., uvid u priloženu medicinsku dokumentaciju za tužitelja – povijest bolesti Hitnog prijema od 15. lipnja 2020. i dr., uvid u izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad kod tuženika, uvid u obrazac HZMO o prestanku osiguranja, uvid u priložene obračune plaće za tužitelja za mjesece siječanj 2020. od kolovoz 2020. Također je izvršen uvid u priloženi zahtjev za zaštitu prava od 27. kolovoza 2020. s potvrdom slanja i povratnicom, uvid u priloženu Izjavu od 18. kolovoza 2020. (list 16 spisa), uvid u presliku mail-a od 31. kolovoza 2020. Nadalje, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka FČ, LČ, AČ i ŽČ, kao i dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u nastavku teksta ZPP) ocijenio u cijelosti neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje Izjave o pristanku na sporazumni raskid ugovora o radu, te utvrđenje nedopuštenosti Sporazuma radnika i poslodavca o prestanku radnog odnosa i isplate.

13. U čl. 2. st. 1. ZPP-a određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. ZPP-a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog zakona da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

14. Nesporno je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. svibnja 2019. te je nesporno da sud dana 18. kolovoza 2020. sklopili Sporazumni raskid ugovora o radu i to na temelju Izjave od 18. kolovoza 2020.

15. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li sklopljen Sporazumni raskid ugovora o radu pravno valjan, tj. dopušten i na zakonu osnovan, kao i valjanost "Izjave" od 18. kolovoza 2020. koja predstavlja sporazumni raskid ugovora o radu.

16. Naime, sporazumni raskid ugovora o radu jest dvostrano obvezni pravni posao o čijoj se pravnoj valjanosti, sukladno čl. 6. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 dalje: ZR) ima prosuđivati na temelju odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. - dalje: ZOO) (VSRH Revr-523/2012).

17. Dakle, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbi ZR-a vezanim uz nedopuštenost odluke o otkazu, već se primjenjuju odredbe ZOO-a o pravnoj valjanosti dvostranih pravnih poslova, time da je sud u konkretnom slučaju procjenjivao eventualno postojanje razloga za poništenje Izjave o pristanku na sporazumni raskid ugovora o radu, obzirom na tvrdnje tužitelja da je spornu Izjavu potpisao u zabludi, dakle uslijed prijevarnog postupanja tuženika kao poslodavca.

18. Odredbom članka 292. stavak 1. ZOO-a propisano je: "kad je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu ugovorne strane". Stavkom 3. spomenutog članka propisano je: "za sklapanje ugovora dovoljno je da obje strane potpišu istu ispravu ili da svaka strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani".

19. Nadalje, odredbom članka 284. stavak 1. ZOO-a propisano je da, ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna. Posljedica prijevare je pobojnost ugovora (članak 330. -332. ZOO-a).

20. Pobojnost uzrokuju sljedeće mane volje: prijetnja (članka 279. satavak 1. i 2. ZOO-a), bitna zabluda (članak 280. i članka 283. ZOO-a) i prijevara (članak 284. ZOO-a). Za razliku od ništetnosti, pobojnost ne nastupa po samom Zakonu. Sud ne pazi na pobojnost po službenoj dužnosti, nego samo na zahtjev ugovorne strane, i to one u interesu koje je pobojnost ustanovljena. Pobojan (relativno ništav) ugovor može se poništavati samo konstitutivnom tužbom, a ne na temelju prigovora pobojnosti, jer pobojnost ne nastupa po samom Zakonu, već na temelju konstitutivne presude kojom se ugovor poništava.

21. U predmetnom slučaju tužitelj je podnio konstitutivnu tužbu za poništenje (pobijanje) Izjave o pristanku na sporazumni raskid ugovora o radu sklopljene dana 18. kolovoza 2020., te uz isticanje deklaratornog zahtjeva da nije dopušten niti na zakonu osnovan Sporazum radnika i poslodavca o prestanku radnog odnosa od 19. kolovoza 2020.

22. U provedenom postupku tužitelj nije dokazao da postoji uzrok pobojnosti, a to je prijevarno postupanje na strani tuženika po članku 284. ZOO-a. Nije sporno između stranka da je Izjava o sporazumnom raskidu ugovora o radu od 18. kolovoza 2020. potpisana od strane tužitelja i ovlaštene osobe tuženika. Sporno je da li je sa sadržajem Izjave bio upoznat tužitelj prije potpisivanja iste, obzirom na tvrdnje tužitelja da je potpisao prazan papir nakon povratka s bolovanja, te da li je uopće bio upoznat sa sadržajem izjave od 18. kolovoza 2020.

23. Iz iskaza saslušane svjedokinje LČ ovlaštene osobe tuženika i nadređene tužitelju, proizlazi da je ona vlastoručno sačinila sadržaj te izjave, a da je tužitelj osobno potpisao Izjavu. Prije potpisivanja, on je bio upoznat sa sadržajem te izjave, a potpisao ju je u uredu pred njom i djelatnikom OČ. Na temelju ove Izjave tužitelja su odjavili sa HZMO-a i HZZO-a, a jedan primjerak te izjave dan je osobno i tužitelju. Kod tuženika nikada nije bila praksa da radnici bilo što potpisuju bjanko. Svjedokinja je također izjavila da je u lipnju 2020. putem nadzornih kamera utvrdila da se tužitelj taj dan uopće nije pojavio na poslu, niti je naknadno javio zašto se nije pojavio na poslu, nego je tuženik kao poslodavac od trećih osoba saznao da se tužitelj nalazi na bolovanju. Ona osobno je morala saznati podatke o njegovom obiteljskom liječniku, te istoga zvati, da sazna da li se tužitelj nalazi na bolovanju, te je na taj način i dobila obavijest da se tužitelj nalazi na bolovanju. Nakon 2, 3 dana neki njegov rođak tužitelja je donio doznake o bolovanju za tužitelja. Također je iskazala je na toj benzinskoj postaji bilo inventurnih manjaka, međutim nisu niti kod jednog radnika utvrdili odgovornost. Naime radnici su bili upozoreni da su dužni podmiriti nastale manjkove koji su bili ogromni, čak do 3.000,00 - 4.000,00 kuna mjesečno i to dok je tužitelj radio. Nakon što on više nije radio ti su se manjkovi smanjili. Čak je bilo naznaka da je tužitelj krao određene proizvode, na što je ukazano od njegovih radnih kolega. Međutim, kako su im bila potrebna tri radnika na tom prodajnom mjestu, tuženik se nije odlučio za izvanredni otkaz tužitelju. Tužitelju nikada nismo dali opomenu u pisanom obliku zbog povreda radnih obveza, no u usmenom obliku jesu. Tvrdi da nije bilo nikakvog prijevarnog postupanja od strane tuženika i da je tužitelj pročitao Izjavu prije nego ju je potpisao. Iako je po njezinu mišljenju tužitelj trebao dobiti zbog svojih propusta u radu izvanredni otkaz ugovora o radu, sa njim je sačinjen Sporazum o prestanku radnoga odnosa. Naime, tuženik nikada nije dao nijednom radniku otkaz tako da nije niti bio upoznat sa samim postupkom otkazivanja ugovora o radu.

24. Svjedok OČ iskazao je da je zaposlen kod tuženika od 2019. godine, na radnom mjestu prodavača na benzinskoj pumpi u Starim Jankovcima. Radio je zajedno sa tužiteljem u suprotnoj smjeni. Bilo je određenih inventurnih manjkova koje su morali podmiriti zaposleni radnici, no ne sjeća se koji su to bili iznosi novca. Međutim, manjkova je bilo nešto manje nakon što je tužitelj prestao raditi. Tog 15. lipnja 2020. godine kada tužitelj nije došao na posao, njega je šefica LČ zvala da dođe raditi. Svjedok je također iskazao kako je osobno došao do spoznaje da je tužitelj prodao četiri litre nekog ulja SAE 90, pakovanja po 1 litru, međutim to isto nije bilo proknjiženo kroz blagajnu. Sutradan je došao taj kupac i tražio ostatak 4 litre ulja. Kako to ulje rijetko kupuju, ja sam pitao tog čovjeka je li on to već ranije kupovao. On je potvrdio da je to kupio od tužitelja dan prije. Ja sam bio siguran da je tužitelj zadržao taj novac za sebe jer isto nije otkucao u blagajnu. Svaki radnik je imao svoju šifru. Radnici su jedni drugima znali šifre od blagajne. Tog dana s kojim je utvrđen Sporazumni raskid ugovora o radu između tužitelja i tuženika, on je bio u uredu sa šeficom LČ i vidio je da je tužitelj potpisao neki papri, međutim nije vidio o kakvom se papiru radilo. Nije čuo o čemu su šefica LČ i tužitelj razgovarali, međutim jasno je čuo kada je tužitelj ušao u ured i rekao "ja više neću raditi". Šefica je na to rekla "Dobro, pa onda potpiši ovaj papir". Osobno mu nije bilo poznato da li je papir bio ispunjen ili bjanko.

25. Svjedok UČ u svom iskazu izjavio je kako u vezi raskida radnog odnosa tužitelja kod tuženika ima jedino saznanje da je tog dana tužitelj izašao sa pumpe u Starim Jankovcima i rekao "Dajem otkaz!" i digao ruku. Nikada nije bila praksa kod tuženika da se potpisuju neki prazni papiri. Nema puno saznanja o vremenu bolovanja tužitelja, no poznato mu je da je LČ zvala tužiteljevog doktora da čuje što je s tužiteljem, a doktor je rekao da ne može doći do njega i da će pokušati preko njegovih roditelja doći do njega. Dok je tužitelj radio na benzinskoj pumpi bili su inventurni manjkovi u prosjeku svaka 2 - 3 mjeseca čak do 5.000,00 kuna. Pismenoga upozorenja o povredi radnih obveza za tužitelja nisu bila donesene, no poznato mu je da je njegova majka LČ tužitelja usmeno opominjala zbog povreda radnih obveza. Kada je tužitelj prestao raditi, inventurnih manjkova više nije bilo, tako da su zaključili da je on bio odgovoran za te manjkove. Radnik OČ mu je osobno i priopćio situaciju sa prodajom ulja kada je tužitelj isto prodao, a novac nije prikazao u blagajni.

26. Svjedok FČ, koji je također saslušan pred ovim sudom, iskazao je da nema saznanja kako je došlo do prekida radnog odnosa tužitelja kod tuženika, obzirom da je radio kod tuženika samo u 2019. godini.

27. Ocjenjujući iskaze naprijed spomenutih svjedoka, sud iste prihvaća kao istinite i vjerodostojne, bez međusobnih kontradiktornosti. Iz njihovih iskaza sud je utvrdio da tužitelj za vrijeme obavljanja poslova kod tuženika nije zadane mu poslove obavljao odgovorno, te je za to dobivao samo usmene opomene. Upravo zbog određenih propusta u radu tuženik je odlučio tužitelju dati otkaz. Naime, tuženik kao poslodavac je imao određenih saznanja o nepravilnom postupanju tužitelja, što je dovodilo do nastanka inventurnih manjkova. Osim toga, nakon što je otišao na bolovanje tužitelj nije postupio po članku 37. stavak 1. Zakona o radu, kojim je propisano da je radnik dužan, što je moguće prije obavijestit poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od 3 dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezino očekivano trajanje. U predmetnom slučaju tužitelj nije dostavio dokaz da je postupio u skladu sa spomenutom odredbom članka 37. stavak 1. Zakona o radu, tako da sud poklanja vjeru iskazima saslušanih svjedoka da isti nije obavijestio svog poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad.

28. Ocjenjujući iskaz tužitelja kao stranke sud isti ne prihvaća, jer se u bitnom razlikuje od iskaza naprijed spomenutih svjedoka. Iskaz tužitelja sud ocjenjuje subjektivnim i usmjerenim k postizanju uspjeha u sporu. Naime, životno je neprihvatljivo i nelogično da netko potpiše prazan papir nakon povratka s bolovanja, bez da je prethodno utvrdio što potpisuje. Očigledno da je tužitelj već od ranije imao namjeru promijeniti radno mjesto, što je u ostalom i sam u svom iskazu izjavio. Stoga je zaključak suda da je tužitelj znao za sadržaj "Izjave" od 18. kolovoza 2020. i da je istu potpisao svojevoljno, jer mu je u tom trenutku odgovarao sporazumni raskid ugovora o radu.

29. Na temelju svega izloženog, ocjena je ovoga suda da prilikom potpisivanja "Izjave", tj. sporazuma o prestanku ugovora o radu nije bilo prijevare na strani tuženika, tako da nisu ostvareni razlozi za pobojnost sklopljenog sporazuma. S obzirom na takvo utvrđenje, ocjena je ovoga suda da je taj Sporazum sukladan članku 112. Zakona o radu.

30. Obzirom da je u ovome postupku kroz provedene dokaze utvrđen neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio poništenje Izjave o pristanku na sporazumni raskid ugovora, kao i utvrđenje nedopuštenosti Sporazuma radnika i poslodavca o prestanku radnog odnosa, to je ocijenjen i neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu, kao i zahtjev za isplatu naknade štete, koji zahtjev je tužitelj postavio sukladno odredbi članka 125. stavak 1. Zakona o radu.

31. Kraj svega naprijed izloženog ovaj sud je donio odluku kao u izreci presude.

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Obzirom da je tužitelj u cijelosti odbijen s tužbom i tužbenim zahtjevom, to je isti u obvezi naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) i to jednokratna nagrada za 4 poduzete radnje zastupanja: sastav odgovora na tužbu i sastav jednog obrazloženog podneska od 9. veljače 2021., zastupanje na dva ročišta kod suda = jednokratna nagrada od 250 bodova. Također, tuženiku je priznat trošak za daljnje radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tbr. 7. točka 2. stavak 2. OT i to po 50 bodova za svaku od poduzetih radnji i to za sastav četiri podneska, koje radnje zastupanja sveukupno nose 200 bodova, što uz priznatih 250 bodova na ime jednokratne naknade sveukupno nosi 450 bodova, te pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura i uz 25% PDV-a iznosi 1.125,00 eura.

33. Tuženiku je također priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 30,00 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 eura, tako da mu je sveukupno priznat i dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.185,00 eura.

U Vinkovcima 15. listopada 2025.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Branka Raić Sudac, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetnički ured TČ i IČ, [adresa] – punomoćnik tuženika