Poslovni broj: Ovr-2352/2025-4
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
I
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Stipi Masli, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, protiv ovršenika FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zast. po pun. Toniju Babiću, odvjetniku u Splitu, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 15. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se prijedlog ovršenika od 16. rujna 2025. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izvansudske ovrhe koji se vodi temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Ilija Šarić iz Splita pod posl. br. Ovrv-519/12 dana 13. prosinca 2012., kao nedopušten.
II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenog kod Financijske agencije 15. travnja 2025. na temelju osnove za plaćanje – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Ilija Šarić iz Splita pod posl. br. Ovrv-519/12 dana
13. prosinca 2012., kao neosnovan.
II. O zahtjevu za naknadu troškova postupka će se odlučiti u daljnjem tijeku postupka.
i
z a k l j u č i o j e
I. Upućuje se ovršenik u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog Zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st.1. toč.11. Ovršnog zakona.
O b r a z l o ž e n j e
1. Kod ovog suda zaprimljen je prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava i odgodu izdavanja naloga za prijenos sredstava, u postupku koji se vodi kod FINA-e temeljem zahtjeva ovrhovoditelja.
2. U svom prijedlogu ovršenik navodi da, budući je ovrhovoditelj zahtjev za izravnu naplatu podnio Financijskoj agenciji dana 15. travnja 2025.g., to se sukladno odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojim je određeno da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Nadalje, obzirom da je Rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno dana 19. svibnja 2013. ovršenik ističe prigovor zastare potraživanja ovrhovoditelja koje je nastupilo istekom dana 19. svibnja 2023. Stoga predlaže privremeno nepoduzimanje ovršnih radnji s ciljem sprječavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenika, odnosno da mu se pruži privremena zaštita, a osobito jer egzistiraju razlozi iz čl. 65.st.1. toč. od 1. – 10. Ovršnog zakona. Ovršenik ovim prijedlogom kao sredstvom pravne zaštite u postupku izravne naplate naznačuje da se radi o žalbi iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, odnosno prigovoru zastare potraživanja. Ovršenik ističe da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu, osobito iz razloga što bi mogao doći u situaciju da ne može vratiti novčani iznos koji bi već bio prenesen na račun ovrhovoditelja te bi time došao u stanje nesposobnosti za plaćanje tekućih novčanih obveza te smatra da su ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe budući se prvenstveno treba utvrditi je li nastupila zastara potraživanja u ovoj pravnoj stvari. Slijedom navedenog, predlaže da sud usvoji njegov prijedlog.
3. Zaključkom od 19. rujna 2025. ovrhovoditelj je pozvan da se u roku od 8 dana od primitka istog očituje u odnosu na prijedlog ovršenika. U svom očitovanju ovrhovoditelj navodi kako su svi navodi ovršenika paušalni i usmjereni izbjegavanju podmirenja obveze. Ovrhovoditelj predlaže naslovnom sudu po službenoj dužnosti brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora, te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora. Naime, u konkretnom slučaju treba utvrditi vrijednost predmeta spora na iznos od 1.320,00 EUR, kako je uobičajeno sudskom praksom za tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno tužbe radi utvrđenja.
Ovrhovoditelj ističe kako ovršenik koristi pogrešan pravni put jer se u konkretnom slučaju radi o postupku izvansudske ovrhe pred FINA-om na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena općenito na imovini ovršenika, a koji postupak je reguliran odredbom članka 284. Ovršnog zakona. Ovrhovoditelj navodi da je ovršenik podnoseći prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iskoristio nevažeći pravni put. Ovrhovoditelj naglašava kako je sukladno odredbama čl. 80. - 87. Zakona o obveznim odnosima, trgovačko društvo EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107 temeljem Ugovora o cesiji zaključenog između društva ERSTE CARD CLUB D.O.O., OIB: 85941596441, Praška ulica 5, 10000 Zagreb, i navedenog društva, ovjerenog dana 1.7.2016. kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba, pod posl. br.: OV-14149/2016 te istog dana pod brojem OV-20028/2016 kod javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, postalo zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo, a nepodmireno dugovanje ovršenika. U odnosu na prigovor zastare, ovrhovoditelj se istome izričito protivi. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe u gornjem predmetu, ovrhovoditelj ističe kako nisu ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe u ovoj pravnoj stvari propisani odredbom čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona, te se navedenom ovrhovoditelj protivi i smatra da smisao instituta odgode ovrhe kada se ista provodi na novčanim sredstvima ovršenika jest upravo u tome da se spriječi nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta koja bi ovršeniku mogla nastati, što ovdje nije slučaj. Slijedom navedenog, ovrhovoditelj predlaže sudu odbaciti sve ovršenikove prijedloge kao nedopuštene, odnosno podredno iste odbiti kao neosnovane.
4. Odredbom članka 209. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ) propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.
5. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ –a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.
6. Za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari relevantne su odredbe članka 284. Ovršnog zakona kojim zakonskim odredbama je uređen postupak izvansudske ovrhe. Odredbom članka 284. stavka 1. OZ-a propisano je da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe, dok je stavkom 5. istog članka propisano da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Slijedom navedenog, prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije dopušten obzirom da u konkretnoj pravnoj stvari nije riječ o postupku izravne naplate, stoga ovršenik ne može raspolagati pravnim sredstvom zaštite u smislu odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. ovog rješenja.
7. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka, dok je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.
8. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje ovrhe nedopuštenom valja na odgovarajući način primijeniti odredbe čl. 50. i 53. OZ-a. Čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Čl. 55. OZ-a propisano je kako ako rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
8.1. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a propisano je da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
8.2. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je će sud prvog stupnja dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, ako je žalba izjavljena iz razloga predviđenog u čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, dok je stavkom 3. istog članka propisano da će sud prvog stupnja donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena ili se ne očituje u roku od osam dana.
8.3. Obzirom da ovršenik ističe žalbene razloge sadržane u čl. 50. st. 1. toč. 11., to sud nema ovlasti proglasiti pljenidbu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu pa je temeljem čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a odlučeno kao u izreci zaključka.
9. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, čl. 65. st. 1. OZ-a propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je da se kumulativno ispune obje pretpostavke, dakle i subjektivne i objektivne.
9.1. U svezi s iznesenim, što se tiče objektivnog razloga za odgodu ovrhe, stav je ovog suda da je ovršenik podnošenjem predmetnog prijedloga ispunio objektivnu pretpostavku za odgodom ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a.
9.2. U odnosu na postojanje subjektivne pretpostavke, preostalo je utvrditi je li ovršenik ispunio i drugu nužnu pretpostavku za odgodom, odnosno je li učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Po mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe, jer ovršenik ni na koji način nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Ovršenik mora biti svjestan da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali ovršenik i dalje ne može s tim sredstvima slobodno raspolagati. Naime, pljenidba novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Nadalje, što se tiče štete koju bi ovršenik trpio predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onoga koji je na tu isplatu obvezan. Ukoliko bi pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi konzekventno, svako izvršenje ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja čl. 65. st. 1. OZ-a. Ujedno, bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikova računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ispitivanje treba usmjeriti i na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti, osim ako ona nije očita sama po sebi.
9.3. Kako u smislu čl. 65. OZ-a moraju kumulativno biti ispunjene obje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, ovaj sud smatra da nije osnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja
U Splitu, 15. listopada 2025.
SUDAC
Stipe Masle
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem članka 11. stavka 5. OZ-a. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe.
DNA:
- ovrhovoditelju
- ovršeniku po pun.
- FINA-i
- u spis