Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-245/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zorana Nikolića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Šutalo, odvjetnica u Valpovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: P- 1010/2021-47 od 11. ožujka 2025., 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točka I., II .i III. izreke) potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj: P-1010/2021-47 od 11. ožujka 2025.

II. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj: P-1010/2021-47 od 11. ožujka 2025. odlučeno je i to presudom:

" I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 5140230452- 20010428077/2007 sklopljenog dana 29.10.2007.g. između tužiteljice SE [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnice kredita i tuženika Addiko bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877 kao kreditora, koji je potvrđen po javnoj bilježnici Dragici Dumančić pod brojem OV-18146/07 30.10. 2007.g. i to: - odredba čl. .2. u dijelu koji glasi :

„ u kunskoj protuvrijednosti iznosa od …… CHF (slovima: …… CHF) po srednjem tečaju HNB” - odredba čl. 3 t. 2. u dijelu koji glasi „.. u kunskoj protuvrijednosti iznosa od …….. CHF (slovima: …….. CHF) - odredba čl. 3 t. 3. u dijelu koji glasi : „uvećano za obračunanu i pripisanu kamatu, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanje, ukoliko se plaćanje vrši prije roka” - odredba čl. 3 t. 4. u dijelu koji glasi : „Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Banka zaračunava interkalarne kamate na kredit u visini redovne kamate iz toč. 2. ovog članka. Interkalarna kamata se obračunava i pripisuje glavnici kredita što čini novu osnovicu za raspored anuiteta.” - odredba čl. 4. st. 1. - odredba čl. 6. st.1. - odredba čl. 8. st.1, te čl.8. st.2. u dijelu koji glasI „ …koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici banke“

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz [adresa], OIB: 14036333877 da tužiteljici SE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos kredita po osnovu ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u ukupnom

iznosu

od

5.497,29

EUR

(pettisućačetiristodevedesetsedaneuradvadesetdevetcenti), sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.srpnja 2015., te nadalje počev od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. god. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023.g.,a od 30.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 13,40 eur počev od 24.04. 2008.g. do isplate

- na iznos od 3,42 eur počev od 07.01. 2008.g. do isplate

- na iznos od 6,52 eur počev od 07.02. 2008.g. do isplate

- na iznos od 12,09 eur počev od 04.03. 2008.g. do isplate

- na iznos od 7,79 eur počev od 18.04. 2008.g. do isplate

- na iznos od 4,08 eur počev od 15.05. 2008.g. do isplate

- na iznos od 6,74 eur počev od 10.06. 2008.g. do isplate

- na iznos od 1,43 eur počev od 12.07. 2008.g. do isplate

- na iznos od 2,75 eur počev od 11.08. 2008.g. do isplate

- na iznos od 2,17 eur počev od 10.09. 2008.g. do isplate

- na iznos od 12,04 eur počev od 07.10. 2008.g. do isplate

- na iznos od 24,64 eur počev od 13.11. 2008.g. do isplate

- na iznos od 18,76 eur počev od 23.12. 2008.g. do isplate

- na iznos od 35,35 eur počev od 28.01. 2009.g. do isplate

- na iznos od 41,71 eur počev od 24.02. 2009.g. do isplate

- na iznos od 35,08 eur počev od 09.04. 2009g. do isplate

- na iznos od 47,54 eur počev od 29.04. 2009.g. do isplate

- na iznos od 38,49 eur počev od 09.06. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 23,89 eur počev od 30.06. 2009.g. do isplate

- na iznos od 104,85 eur počev od 24.08. 2009.g. do isplate

- na iznos od 35,17 eur počev od 30.10. 2009.g. do isplate

- na iznos od 38,49 eur počev od 26.11. 2009.g. do isplate

- na iznos od 38,49 eur počev od 22.01. 2010.g. do isplate

- na iznos od 104,85 eur počev od 15.02. 2010.g. do isplate

- na iznos od 104,85 eur počev od 29.04. 2010.g. do isplate

- na iznos od 118,13 eur počev od 31.05. 2010.g. do isplate

- na iznos od 51,76 eur počev od 28.06. 2010.g. do isplate

- na iznos od 78,31 eur počev od 26.08. 2010.g. do isplate

- na iznos od 396,84 eur počev od 19.11. 2010.g. do isplate

- na iznos od 80,96 eur počev od 30.12. 2010.g. do isplate

- na iznos od 93,44 eur počev od 18.01. 2011.g. do isplate

- na iznos od 104,85 eur počev od 28.02. 2011.g. do isplate

- na iznos od 80,96 eur počev od 31.03. 2011.g. do isplate

- na iznos od 84,28 eur počev od 15.04.2011.g. do isplate

- na iznos od 171,22 eur počev od 07.06. 2011.g. do isplate

- na iznos od 139,49 eurpočev od 19.08. 2011.g. do isplate

- na iznos od 130,07 eur počev od 20.09. 2011.g. do isplate

- na iznos od 115,87 eur počev od 27.10. 2011.g. do isplate

- na iznos od 116,80 eur počev od 16.11. 2011.g. do isplate

- na iznos od 114,14 eur počev od 29.12. 2011.g. do isplate

- na iznos od 122,11 eur počev od 24.01. 2012.g. do isplate

- na iznos od 124,10 eur počev od 20.02. 2012.g. do isplate

- na iznos od 122,60 eur počev od 08.03. 2012.g. do isplate

- na iznos od 123,44 eur počev od 28.04. 2012.g. do isplate

- na iznos od 123,44 eur počev od 21.05. 2012.g. do isplate

- na iznos od 124,76 eur počev od 13.06. 2012.g. do isplate

- na iznos od 124,76 eur počev od 19.07. 2012.g. do isplate

- na iznos od 124,44 eur počev od 23.08. 2012.g. do isplate

- na iznos od 124,76 eur počev od 01.10. 2012.g. do isplate

- na iznos od 131,40 eur počev od 30.10. 2012.g. do isplate

- na iznos od 131,40 eur počev od 26.11. 2012.g. do isplate

- na iznos od 99,89 eur počev od 22.12. 2012.g. do isplate

- na iznos od 124,76 eur počev od 28.01. 2013.g. do isplate

- na iznos od 131,40 eur počev od 12.03. 2013.g. do isplate

- na iznos od 237,58 eur počev od 10.04. 2013.g. do isplate

- na iznos od 899,32 EUR eur počev od 24.04. 2008.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz [adresa], OIB:14036333877 da tužitelju SE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.968,43 EUR , s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 11.ožujka 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku do 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za utvrđenje ništetnima odredbi Ugovora o kreditu br. 5140230452-20010428077/2007 sklopljenog dana 29.10.2007.g. između tužiteljice SE [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnice kredita i tuženika Addiko bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877 kao kreditora, koji je potvrđen po javnoj bilježnici Dragici Dumančić pod brojem OV-18146/07 30.10. 2007.g. i to: - odredbe čl. .2. u dijelu koji glasi

„ 29.200,00 (slovima: dvadesetdevettisućadvijestotine) - odredbe čl. 3 t. 2. u dijelu koji glasi „.. 29.200,00 CHF (slovima: dvadesetdevettisućadvijestotine ) -odredbe čl.4.st.2.

-odredbe čl. 6. u stavku 2 i 3. - odredbe čl. 7. u cijelosti - odredbe čl. 8. u stavku 2. u dijelu koji glasi: Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu i konačnu otplatu kredita, ukoliko o istoj namjeri obavijesti banku ,najmanje 30 dana unaprijed. U tom slučaju korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu banke…“

V. Odbija se tužiteljica za zahtjevom za isplatu razlike tečaja u iznosu od 96,56 EUR (devedestšesteurapedesetšestcenti), sa zateznom kamatom tekućom od 24.04.2013.

VI. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati preplaćene iznose po osnovu ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 419,64 EUR (četiristodevetnaesteurašezdesetčetiricenta), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. bila propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje počev od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. god. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, i to:

-na iznos od 4,84 eur počev od 28.01. 2009.g. do isplate

- na iznos od 4,84 eur počev od 24.02. 2009.g. do isplate

- na iznos od 4,84 eur počev od 09.04. 2009g. do isplate

- na iznos od 4,84 eur počev od 29.04. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 09.06. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 30.06. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 01.07. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 24.08. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 22.09. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 30.10. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 26.11. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 01.12. 2009.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 22.01. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 15.02. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 01.03. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 29.04. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 31.05. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 28.06. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 15.07. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 26.08. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 01.09. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 28.10. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 19.11. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 30.12. 2010.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 18.01. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 28.02. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 31.03. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 15.04. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 01.05. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 07.06. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 08.07. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 19.08. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 20.09. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 27.10. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 16.11. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 29.12. 2011.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 24.01. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 20.02. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 08.03. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 28.04. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 21.05. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 13.06. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 19.07. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 23.08. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 01.10. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 30.10. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 26.11. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 22.12. 2012.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 28.01. 2013.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 12.03. 2013.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 10.04. 2013.g. do isplate

- na iznos od 8,06 eur počev od 19.04. 2013.g. do isplate."

a rješenjem:

" I. Utvrđuje se da je tužba tužiteljice za isplatu troškova i naknade povučena.

II. Ne dopušta se preinaka tužbe od 17.listopada 2024. isticanjem zahtjeva za isplatu naknade u iznosu od 726,21 kn u protuvrijednosti u eurima sa zateznom kamatom tekućom od dana 24.travnja 2013. do isplate."

2. Ovu presudu u točkama I., II. i III. izreke, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu br. br. 5140230452- 20010428077/2007 od 29. listopada 2007., kojeg su sklopili tužiteljica i pravni prednik tuženika Slavonska banka (dalje: Ugovor) u dijelu u kojem je ugovorena valuta vezana za švicarski franak, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o naknadi za prijevremenu otplatu kredita te isplata iznosa kojeg je tuženik primio na temelju navedenih ništetnih odredbi.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da su tužiteljica i pravni prednik tuženika zaključili Ugovor radi kupnje motornog vozila, te da je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 29.200,00 CHF, a obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita. Rok vraćanja kredita je 6 godina, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.

7. Prvostupanjski je sud zaključak da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak i o promjenjivoj kamatnoj stopi donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi te one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena, sklapale s potrošačima, što je i tužitelj, u određenim, konkretnim vremenskim razdobljima.

8. Riječ je o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je, u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, postala pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu pod br. Revt-249/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u CHF odluka postala pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda RH u predmetu Rev- 2221/18. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP 03) te kasnije protivno odredbama članka 96 i 97 Zakona o zaštitit potrošača („Narodne novine“ 79/07, 125/07,75/07, 79/09, 89/09 i 133/09).

8.1. Pozivanje na utvrđenja iz navedenih presuda sud temelji na odredbi članka 502.c. ZPP kojom je propisana vezanost suda za pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodim tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u postupcima koje fizičke i pravne osobe vode radi naknade štete i isplate, te odredbe iz članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14-dalje:ZZP ) kojom je propisano da odluka donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanje tužene.

9. U odnosu na odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita prvostupanjski sud je utvrdio da nije precizno definirano odnosno ugovoreno na koji način će se formirati sporna naknada za prijevremenu otplatu kredita, odnosno nisu jasno ugovoreni parametri za navedeno, a da iz provedenih dokaza proizlazi da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, niti je tuženik dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na njezin sadržaj, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedene odredbe, a to sve je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača(tužiteljice), pa je takva odredba nepoštena, te stoga ništetna (članak 102. ZZP/07).

10. Na ročištu glavne rasprave od 17. listopada 2024. tužiteljica je izjavila da ne traži isplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita čime je tužiteljica povukla tužbu u navedenom dijelu jer se tuženik tome nije protivio pa je prvostupanjski sud temeljem članka 193. ZPP odlučio kao u točki I. rješenja. Međutim tužiteljica je na istom ročištu nakon saslušanja vještaka ponovno postavila zahtjev za isplatu naknade čemu se tuženik protivio pa je prvostupanjski sud na temelju članka 190. stavka 1. ZPP odlučio da preinaka tužbe nije dopuštena radi čega je odlučio kao u točki II. rješenja, a što sve nije predmet žalbenog postupka.

11. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj plaćao tuženiku više kako s osnove povećane kamate u odnosu na prvotno ugovorenu (419,64 EUR), tako i s osnove povećanja tečaja CHF u odnosu na početni (5.497,29 EUR).

12. U odnosu na tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud naveo da je zastara počela teći tek pravomoćnošću presuda donesenih u spomenutom predmetu po kolektivnoj tužbi (13. lipnja 2014., po pitanju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama, te 14. lipnja 2018., po pitanju valutne klauzule vezane uz CHF), a kako je predmetna tužba podnesena 4. listopada 2021. to je ocijenio osnovan prigovor zastare u odnosu na potraživanje s osnova promjenjive kamatne stope pa je zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbio kao neosnovan (točka III. izreke).

13. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja prihvatio zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu i to za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF (točka I. izreke), dok je točkom II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici tečajnu razliku nastalu povodom promjene tečaja za CHF ukupno iznos od 5.497,29 EUR, specificirano po vještačenju a sve pozivajući se pri tom na članak 323., 1111. i članak 1115. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu: ZOO/05).

14. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a nije počinjena niti povreda odredbi iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

15. Protivno žalbenim tvrdnjama prvostupanjski je sud utvrdio sve relevantne činjenice, prije svega to da je ovdje riječ o ugovoru o kreditu koji spada u one u odnosu na koje je suđeno u postupku po kolektivnoj tužbi na koju se pozvala tužiteljica i na koju je ukazao prvostupanjski sud, a za koja utvrđenja je vezan i ovaj sud. S obzirom na to na tuženiku je bio teret dokaza da predmetni Ugovor ne spada u tu kategoriju odnosno da je u postupku sklapanja tog Ugovora tuženik postupao drugačije od uobičajene procedure i drugu ugovornu stranu informirao o svim parametrima relevantnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a to znači o svim parametrima o kojima ovisi odluka tuženika o promjeni kamatne stope, kao i rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka.

16. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika po shvaćanju ovog suda prvostupanjski je sud osnovano svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda na koje se pozvao, a stoga jer se na njih pozivao i tužitelj, a sve to u skladu sa odredbom članka 502. c. ZPP-a. Navodi žalitelja da ni činjenično stanje nije utvrđeno, odnosno da je sud automatizmom primijenio zaključak iz postupka kolektivne zaštite zanemarivši pri tom da se radi o apstraktnim i preventivnim odlukama donesenim na generalnoj razini, nisu osnovani, jer je ništetnost tih odredbi, a kako je već ranije rečeno raspravljena u odlukama povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Tim odlukama je jasno utvrđeno da su određene ugovorne odredbe nepoštene, pa time i ništetne. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru te odnosno ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

17. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužiteljicu o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanjima navodima žalbe.

18. Tuženik u žalbi navodi da je tužiteljici trebalo ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe CHF o valutnoj klauzuli umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita. U odnosu na taj prigovor potrebno je reći kako prvostupanjski sud pravilno postupio kad nije uzeo u obzir negativne tečajne razlike te se ukazuje na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. godine koje glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita."

19. U odnosu na financijsko vještačenje i tvrdnju tuženika kako je prvostupanjski sud trebao provesti dopunu vještačenja na način kako je to tražio tuženik, treba reći da prigovori tuženika na vještačenje nisu relevantni za donošenje odluke u ovom postupku. Naime, predlaganje tuženika da vještak izvrši vještačenje na način da izvrši obračun kao da je podignut kunski kredit, ne može se primijeniti u konkretnom slučaju jer nije bio ugovoren kunski kredit.

20. Nije osnovan žalbeni navod da nije proveden test transparentnosti, budući da je, na temelju izvedenog dokaza saslušanjem tužiteljice, utvrđeno da se radilo o standardnom, tipskom ugovoru. Tuženik s tužiteljicom nije pojedinačno pregovarao o spornim ugovornim odredbama, niti je tužiteljica posebno upozorena na rizike ugovaranja kredita vezanog uz valutu CHF i jednostrano promjenjive kamatne stope. , Tužiteljica, jer na to nije upozorena, nije mogla biti svjesna postojanja takvog rizika, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice kao potrošača i u korist tuženika kao banke. Također, potrebno je naglasiti da je tuženik odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka – zaposlenika banke.

21. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da su ništetne i odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorenu naknadu za prijevremenu otplatu kredita. To proizlazi, prije svega, iz činjenice da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, o čijim se odredbama nije pregovaralo. Nadalje, navedene odredbe nisu jasne, lako razumljive niti uočljive, budući da tuženik nije pojasnio tužitelju koje to troškove navedena naknada pokriva niti u kojem iznosu. Iz priloženog Ugovora proizlazi da je u članku 8. navedeno samo da se kredit može prijevremeno otplatiti te da se naknada za prijevremenu otplatu određuje sukladno Odluci o naknadama za usluge banke, bez dodatnog pojašnjenja strukture tih troškova tužitelju. Stoga je pravilno zaključeno da je navedena ugovorna odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, te da je ista ništetna.

22. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je odbijen prijedlog tuženika za dopunom provedenog vještačenja radi utvrđenja okolnosti prijevremene otplate kredita i eventualne štete koja mu je zbog iste navodno nastala. Naime, u postupku je utvrđeno da je naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetna, te je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik u tom slučaju dužan vratiti tužitelju plaćeni iznos, neovisno o tome je li tuženiku zbog prijevremene otplate kredita nastupila šteta. Tuženik pritom nije konkretizirao niti naveo razloge zbog kojih bi prijevremena otplata kredita prouzročila štetu niti od čega se šteta sastoji. Budući da je tuženik sam sastavio nepoštenu ugovornu odredbu o prijevremenoj otplati, ne može se pozivati na navodnu štetu proizašlu iz iste.

23. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći od pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule počinje teći 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (4. listopada 2021.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

24. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire iz činjenice da je upravo on sastavio nepoštene (i upravo zbog toga ništetne) ugovorne odredbe, pa se ni on ne može drugačijim smatrati, a tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od dana kada je tuženik, kao nepošteni stjecatelj, stekao bez osnove utuženu svotu, a sve temeljem članka 1115. ZOO.

25. Pravilno je naloženo tuženiku platiti troškove parničnog postupka temeljem članka 154. stavak 5. ZPP-a, a tuženik u žalbi ne konkretizira zbog čega je ta odluka pogrešna.

26. S obzirom da žalitelj nije sa žalbom uspio to je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Josita Begović