REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču – Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč – Parenzo
Poslovni broj: P-1000/2024-16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti u pravnoj stvari tužitelja 1. GĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. HĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje zastupani po punomoćniku Timonu Sakomanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika 1. REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, 2. Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen, iz Austrije, [adresa], (a – 8341 [adresa], upisana u sudski registar Zemaljskog suda u Grazu pod brojem 67767h), OIB: 25376204437, zastupane po punomoćnicima iz OD Remenar & Remenar, odvjetnicima iz Zagreba, 3. HEP-operator distribucijskog sustava d.o.o Elektroistra Pula, Pula, Vergerijeva 6, OIB: 46830600751 i 4. Likvidacijska masa GLUMAC GRADNJA d. o. o., iz Poreča, Veleniki 38A, OIB: 23201316912, zastupana po likvidatoru MĐ iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene 01. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika, dana 15. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi, Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču, Parenzo, poslovni broj posl.br. Ovr- 87/07 od dana 07. ožujka 2007. godine, Ovr-276/07 od dana 13. travnja 2007. godine, ovrha određenja rješenjima o ovrsi Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. Ovr-452/09-4 od dana 14. listopada 2009. godine i Ovr-885/09-5 od dana 03. ožujka 2010. godine, a radi naplate novčanih tražbina ovrhovoditelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238578, Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen, OIB: 25376204437, sa sjedištem u [adresa], HEP-operator distribucijskog sustava d.o.o, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, Elektroistra Pula, Pula, Vergerijeva 6, određena na 1/3 dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], kao suvlasništvo LIKVIDACIJSKA MASA GLUMAC GRADNJA d.o.o., Poreč, Veleniki 38/A, OIB: 2320131691.
2. Nalaže se tuženicima da tužiteljima solidarno plate troškove ovog postupka postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužiteljima da naknade prvotuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 3.674,57 eura, u roku 15 dana.
III Nalaže se tužiteljima da naknade drugotuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 6.124,30 eura, u roku 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
V Odbija se zahtjev trećetuženika za naknadu parničnog troška.
VI Odbija se zahtjev četvrtotuženika za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelji su dana 04. studenog 2024. podnijeli tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi tvrde da su upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja da ovrha nije dopuštena, Rješenjem, Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču, Parenzo, poslovni broj Pu Ovr-3136/2019-236 od 8. listopada 2024. godine, a koje rješenje su tužitelji zaprimili dana 25. listopada 2024. godine. Tužitelji su kao treća osoba koja ima pravni interes u pogledu nekretnine na kojoj je određena ovrha ovosudnim rješenjem, u gore navedenom predmetu, upućeni na pokretanje ovoga postupka. U zemljišnim knjigama Naslovljenog suda na nekretnini označenoj kao z. k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, površine 584 m2, upisano kao ZK tijelo AI (jedan) u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao zemljišnoknjižni suvlasnik u 1/3 idealnog dijela dolazi upisan ovršenik, društvo GLUMAC GRADNJA d.o.o., dok su preostali zemljišnoknjižni suvlasnici JĐ u 1/3 idealna dijela i BOGOLJUB JĐ u 1/3 idealna dijela. Napominje se kako 4-tuženik nikada nije stupio u posjed predmetnog suvlasničkog dijela, te da je isti upisan kao suvlasnik idealnog dijela nekretnine koji nije moguće povezati s odgovarajućim dijelom nekretnine u naravi iz razloga što je isti prijenos prava vlasništva s prednika na ovršenika ništetan, a što je više nego poznato i samom ovršeniku, te iz razloga što su prednici ovršenika višestruko raspolagali s istim suvlasničkim dijelom. Predmetna činjenica da je došlo do višestrukog raspolaganja istim suvlasničkim dijelom, je poznata ovrhovoditelju, jer je istom prijavljen porez na promet nekretnina, te sami time, isti ne može ne znati da je došlo do zaključenja ugovora te da je po svakom pojedinačnom ugovoru za isti suvlasnički dio nekretnine naplatio porez. Samim time i iz tog razloga ovrhovoditelj se morao suzdržati od pokretanja ovog postupka. Nadalje, pred ovim sudom da je u tijeku je postupak radi utvrđenja prava vlasništva, u pogledu suvlasničkog dijela nekretnine na kojem je u ovom predmetu određena ovrha, a sve iz razloga navedenih u tužbi. Dalje navode da u trenutku podnošenja ove tužbe u zemljišnim knjigama Naslova na nekretnini označenoj kao z. k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, površine 584 m2, upisano kao ZK tijelo AI (jedan) u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao zemljišnoknjižni suvlasnik u 1/3 idealnog dijela dolazi upisan 1. tuženik, društvo GLUMAC GRADNJA d.o.o., dok su preostali zemljišnoknjižni suvlasnici JĐ u 1/3 idealna dijela i TĐ u 1/3 idealna dijela. Navedena kuća sastoji se od prizemlja, I. kata i potkrovlja, a svaki od tih dijelova predstavlja 1/3 idealnog dijela cijele kuće. Također, i prizemlje i I. kat i potkrovlje sastoje se svaki od po 3 stana, što znači da sveukupno postoji 9 stanova, koji svaki stan za sebe predstavlja 1/9 idealnog dijela cijele kuće. Uknjižba prava vlasništva za korist 1. tuženika, društva GLUMAC GRADNJA d.o.o., u 1/3 dijela naprijed opisane nekretnine izvršena je temeljem Kupoprodajnog ugovora od 05.12.1986. godine i Tabularne isprave od ___. godine (nije navedeno). a) Citirani kupoprodajni ugovor sklopljen je između 2. tuženika ĆĐ i 3. tužene UĐ kao prodavatelja, te 4. tužene IĐ LĐ i 5. tuženika IĐ kao kupaca. Kao predmet tog ugovora navodi se „ozidani prostor prizemlja i I kata.“ b) Citiranu tabularnu ispravu potpisali su 2. tuženik UĐ VĐ, 4. tužena IĐ LĐ, 5. tuženik IĐ i 1. tuženik, društvo GLUMAC GRADNJA d.o.o. U toj se tabularnoj ispravi navodi (čl. 3) kako je između „ IĐ i LĐ, kao darovatelja, i Glumac gradnje doo, kao daroprimca, zaključen ugovor o darovanju opisom predmeta istovjetan ugovoru od 05. studenog 1986. godine...“ Nadalje se navodi (čl. 5) kako je „...predmet kupoprodaje (darovanja) uvijek 1/3 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi stan u prizemlju i na I katu, lijevo od glavnog ulaza.“ Tužitelji još ističu kako tabularnom ispravom (čl. 6) „...ekonomičnosti radi VĐ, kao zemljišnoknjižni suvlasnik 1/3 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ovom tabularnom ispravom dozvoljava Glumac gradnji doo za poslovanje nekretninama da, bez ikakvih daljnjih pitanja i odobrenja, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Poreču ishodi uknjižbu prava vlasništva...“ što nije pravno valjano iz razloga što VĐ i društvo GLUMAC GRADNJA d.o.o. nisu nikada bili u izravnom međusobnom pravnom odnosu te već zbog same te činjenice ovakva tabularna isprava nema pravnu snagu i takva je odredba ništetna te nije mogla i smjela poslužiti kao temelj upisa u zemljišne knjige. Nadalje, spominjani Ugovor o darovanju nije uopće dostavljen uz prijedlog za upis prava vlasništva te je to još jedna očita činjenica koja ukazuje da je upis prava vlasništva za korist društva GLUMAC GRADNJA d.o.o. izvršen na nezakonit način te zbog toga u cijelosti ništetan. U ovome trenutku tužitelji žele skrenuti pozornost na činjenicu da je uknjižba prava vlasništva za korist SĐ i FĐ, sveukupno u 2/3 dijela nekretnine koja je predmetom ovog spora, izvršena temeljem Ugovora o zamjeni prava vlasništva na nekretninama od 28.12.1993. godine. Citirani je ugovor sklopljen između 2. tuženika ĆĐ i 3. tužene ĆĐ UĐ kao prve ugovorne strane te SĐ i FĐ, zastupanih po roditeljima i zakonskim zastupnicima ŽĐ i ZĐ, kao druge ugovorne strane. U čl. 2. citiranog ugovora izričito se navodi je predmet zamjene „... katastarska čestica [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] - oranica, na kojoj je sagrađena obiteljska kuća, a koja je upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], kod Općinskog suda u Poreču. Predmet zamjene je 2/3 idealnih dijelova obiteljske kuće, a što u prirodi predstavlja prizemni i spratni dio zgrade kao i pripadajući plac s drvarnicom koja se nalazi desno od obiteljske zgrade.“ Iz navedenog da je vidljivo da su LĐ i IĐ, a kasnije naravno i društvo GLUMAC GRADNJA d.o.o., kao i JĐ i TĐ, uistinu kupili jedan te isti posebni dio zgrade odnosno, drugim riječima, VĐ i VĐ UĐ dvaput su prodali stan u prizemlju i na I katu, lijevo od glavnog ulaza (što predstavlja 1/3 dijela zgrade): jednom IĐ LĐ i DĐ (**.**.1986. godine), drugi put SĐ i FĐ (**.**.1993. godine), da su VĐ i VĐ UĐ prodali SĐ i FĐ i stan u prizemlju i na I katu, desno od glavnog ulaza (što također predstavlja 1/3 dijela zgrade), da predmet kupoprodaje niti u jednom od gore navedenih ugovora nisu bili stanovi koji se nalaze u potkrovlju zgrade. Zbog naprijed iznesenih činjenica jasno je da trenutno zemljišnoknjižno stanje (opisano u točki 2. tužbe) ne odgovara stvarnom stanju vlasništva jer su u zemljišnim knjigama upisani samo oni suvlasnici koji su (dvaput) kupili stanove koji se nalaze u prizemlju i na I. katu zgrade, dok stvarni vlasnici stanova koji se nalaze u potkrovlju nisu uopće upisani u zemljišnim knjigama. Kao dokaz o tome da se uistinu radilo o dvostrukoj prodaji stanova koji se nalaze u prizemlju i na I. katu, lijevo od glavnog ulaza, tužitelji navode kako su pred Naslovom sljedeći parnični postupci: P-300/94 = P-212/96 = P-239/97 = P-342/02 = P-240/05, tužitelji JĐ i TĐ protiv tuženika OĐ, NĐ i AĐ, radi predaje u posjed. Tužitelji posebno navode kako je Vrhovni sud svojom presudom posl. broj Rev-1896/01 od 12.06.2002. godine (nakon što je Županijski sud pod posl. brojem Gž-616/00 potvrdio odbijajuću presudu P-239/97) utvrdio da se radi o dvostrukoj prodaji te da pravo vlasništva pripada onome kupcu koji se prvi upisao u zemljišne knjige, u ovome slučaju JĐ i TĐ, P-320/05, tužitelji BĐ i EĐ protiv tuženika VĐ ĆĐ, VĐ UĐ, DĐ G, LĐ, Glumac gradnja d.o.o., SĐ i FĐ, radi utvrđenja i upisa prava vlasništva. Pravni prednik tužitelja, sada pokojni RĐ iz [adresa], sklopio je 15. srpnja 1991. godine kao kupac Kupoprodajni ugovor s 2. tuženikom ĆĐ i 3. tuženom ĆĐ UĐ kao prodavateljima, a kojim je ugovorom kupio sljedeću nekretninu - „...jedan apartman u potkrovlju sastojeći se od ulaznog hodnika, kupaone, kuhinje, jedne sobe i lođe, ukupne stambene površine 36 m2 sa pripadajućom 1/3 prolazne terase i 1/3 stepeništa... Kupljena nekretnina u naravi se nalazi Poreč, Varvari bb, a sagrađena je na k. č. [katastarska čestica] oranica koja je upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u Općinskom sudu Poreč.“ VĐ i UĐ su 09.10.2006. godine (nakon smrti KĐ) izdali ovjerenu Tabularnu izjavu kojom potvrđuju da im je po naprijed navedenom ugovoru isplaćena kupoprodajna cijena u cijelosti te da dopuštaju RĐ bezuvjetnu uknjižbu prava vlasništva na kupljenoj nekretnini, koja predstavlja 1/3 dijela izgrađenog potkrovlja odnosno 1/9 dijela cijele nekretnine k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koju čini zemljište sa stambenom zgradom. RĐ umro je 29. studenoga 2005. godine u Zagrebu, te je iza njega vođen ostavinski postupak posl. broj O-322/06, UPP/OS-02/06 (JB Kornelija Modrušan) i doneseno Rješenje o nasljeđivanju (pravomoćno 31.03.2006. godine) kojim su za nasljednike gore opisane nekretnine proglašeni tužitelji, GĐ i HĐ, svaki u 1/2 idealnog dijela i zato su legitimirani kao tužitelji u ovome postupku. Tužitelji također navode kako su 2. tuženik VĐ i 3. tužena VĐ UĐ kao prodavatelji sklopili još dva kupoprodajna ugovora za preostala dva apartmana u potkrovlju, i to:25.08.1988. godine Kupoprodajni ugovor s kupcima ŠĐ i ČĐ, kojim su prodali „dvije sobe u potkrovlju, koje se nalaze na lijevoj strani gledano s ulaza u hodnik mansarde...“; 25.01.1989. godine Kupoprodajni ugovor s kupcem ĐĐ, kojim su prodali „hodnik, kupaonu, kuhinju i spavaću sobu u potkrovlju...“. Tužitelji kao zakonski nasljednici pok. KĐ, zatim ŠĐ i CĐ i, naposljetku, PĐ nisu u mogućnosti izvršiti uknjižbu svojeg prava vlasništva u zemljišnim knjigama upravo iz razloga što je kao zemljišnoknjižni suvlasnik u 1/3 idealnog dijela cijele nekretnine upisano društvo GLUMAC GRADNJA d.o.o. a čiji je upis prava vlasništva ništetan i izvršen u cijelosti na nezakonit način i protivno strogim pravilima zemljišnoknjižnog prava. Tužitelji u ovom trenutku žele istaknuti i činjenicu kako je direktor 1. tuženika, društva GLUMAC GRADNJA d.o.o. upravo LĐ, ovdje 4. tužena, iz čega je također vidljiva očita namjera istih osoba da zaobiđu prepreku koju im predstavlja valjani upis prava vlasništva izvršen za korist JĐ i TĐ (na nekretnini koja je dvaput prodana, jednom H a jednom M - prizemlje i I. kat) na način da oštete treće osobe koje su valjanim kupoprodajnim ugovorima stekle pravo vlasništva sasvim drugih nekretnina (GĐ, Bambić i PĐ - potkrovlje). Dokazi na sve navedene okolnosti se nalaze u ovosudnom predmetu poslovni broj P-1003/2019. Tužitelji predlažu da se ovaj postupak prekine do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom P-1003/2019. radi utvrđenja ništetnosti Ugovora kojim je GLUMAC GRADNJA d.o.o. stekla 1/3 dijela predmetne nekretnine, odnosno predmeta ovrhe, kao i utvrđenja ništetnosti zemljišnoknjižnog upisa i utvrđenja prava vlasništva. Naime, u slučaju da zainteresirana treća osoba ostvari uspjeh u istoj parnici, doći će do brisanja prava vlasništva GLUMAC GRADNJE d.o.o., te samim time i do nemogućnosti provedbe ovrhe od strane ovrhovoditelja. Nije upitno da bi provedbom ovrhe na suvlasničkom dijelu na koji je upisana GLUMAC GRADNJA d.o.o., a koje društvo, odnosno likvidacijska masa nije vlasnik istog suvlasničkog dijela nekretnine, niti je ikad bila niti je stupila u posjed iste nekretnine, tužiteljima nanijela nenadoknadiva šteta na način da bi isti izgubili svoje vlasništvo i mogućnost da se ikada više služe svojom nekretninom, da se upišu kavo vlasnici iste nekretnine, te provedu etažiranje. Kako su tužitelji učinili vjerojatnim postojanje svojeg prava – prava vlasništva predmetne nekretnine, te vjerojatnim da bi provedbom ovrhe nad likvidacijskom masom GLUMAC GRADNJE d.o.o. pretrpjeli nenadoknadivu štetu, predlažu da sud donese presudu u sadržaju kako je (odbijajuće) opisano u t. I izreke ove presude.
2. U odgovoru na tužbu prvotuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da su Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču- Parenzo posl.br. Pu Ovr 3136/2019-36 od 08. listopada, 2024, tužitelji GĐ i HĐ kao treće osobe, upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,a koja je pokrenuta protiv likvidacijske mase iza Glumac gradnje d.o.o, OIB: 23201316912. Dana 07. srpnja, 2005. godine Poreznoj upravi, Ispostavi Poreč prijavljen je ugovor o kupoprodaji nekretnine kojim je Glumac gradnja d.o.o stekla 1/3 dijela kuće na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stan u prizemlju i na katu, te je Rješenjem Porezne uprave — Ispostave Poreč KLASA: UP/l-410-20/2005-001/01337, URBROJ: 513-007-18-004/2006-04 od 31.03.2006.g. istom razrezan porez na promet nekretnina. Uvidom u informacijski sustav i predmetno rješenje Ispostave Poreč nisu vidljivi podaci tko je otuđitelj, prethodni vlasnik nekretnine. Kako Glumac gradnja d.o.o, OIB: 23201316912, nije podmirila navedenu tražbinu, podnesen je zahtjev za zasnivanje založnog prava, na temelju kojeg je 16. prosinca, 2006. godine uknjiženo založno pravo na navedenoj nekretnini Glumac gradnja d.o.o, i to 1/3 dijela k. č. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenjem Z-7685/06, i Ovr-1326/06 od 13.12.2006. godine u korist Porezne uprave, Područnog ureda Pazin na ukupan iznos duga od 103.445,00 kuna. Temeljem navedene tražbine dopisom KLASA: 415- 02/2006-01/613, URBROJ:513-07-18-07-10 od 22. siječnja 2007. godine Porezna uprava, Područni ured Pazin podnio je prijedlog za ovrhu nadležnom sudu radi naplate novčane tražbine. Rješenjem posl. br. Ovr 87/07 Općinskog suda pokrenuta je ovrha na nekretnini ovršenika Glumac gradnja d.o.o.Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci — Stalna služba u Pazinu od 15. listopada 2014. pod posl.br. Tt-14/759-14 Glumac gradnja d.o.o. brisan je iz sudskog registra, nakon čega je ovrha na nekretnini prekinuta dok pravni slijednici Glumac gradnja d.o.o. ne preuzmu postupak. Dana 17. rujna, 2015. godine zaprimljen je podnesak kojim likvidator likvidacijske mase Glumac gradnja d.o.o., MĐ poziva Ministarstvo financija, Poreznu upravu da prijavi potraživanje u likvidacijskom postupku brisanog društva. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Pazin prijavio je tražbinu nad likvidacijskom imovinom brisanog društva. Napominje se da su protiv ovršenika Glumac gradnja d.o.o. u navedenom ovršnom postupku već ranije i ostale treće strane koji imaju interes nad predmetnom nekretninom (JĐ i TĐ) upućene da pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te je presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču posl. br. 29 P-1240/2019-43 od 14. lipnja, 2019. godine odbijen tužbeni zahtjev, a presudom Županijskog suda u Puli od 04. rujna, 2020. godine odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda posl.br. 29 P-1240/2019-43. Također, presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo posl. br. P- 696/2019-34 od 17. siječnja 2020. odbijen je tužbeni zahtjev ondje tužitelja BĐ, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovar posl.br.
Gž-399/2020 od 3. prosinca 2020. godine.
3. Drugotuženik prvenstveno poriče i osporava sve navode iz tužbe, protivi se tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti. Prije upuštanja u raspravljanje, drugotuženik ukazuje da je predmetna tužba nepodobna za raspravljanje budući da tužitelji u istoj nisu naznačili vrijednost predmeta spora. Naime, tužitelji zahtijevaju od suda proglašenje nedopuštenim ovršnog postupka koji je drugotuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo radi naplate potraživanja u iznosu od 81.314,12 EUR. Predlaže sudu da sukladno članku 40. stavku 3. Zakona o parničnom postupku na brz i prikladan način odredi visinu vrijednosti predmeta spora u visini od 81.314,12 EUR. Naglašava kako se u vezi predmetnog ovršnog postupka vodilo već više parnica, a koje su pravomoćno okončane. Tako je rješenjem Općinskog suda u Poreču od dana 29. veljače 2012. godine poslovni broj P-253/2011 utvrđeno da je tužba tužitelja BĐ i EĐ protiv ovdje II-Tuženika povučena. Nadalje, presudom Županijskog suda u Bjelovaru od dana 3. prosinca 2020. godine poslovni broj Gž -399/2020 potvrđena je presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču od dana 17. siječnja 2020. godine poslovni broj P-696/2019 kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da ovdje II-Tuženik nije valjano stekao založno pravo na nekretnini koja je predmet ovrhe. Isto tako, presudom Županijskog suda u Puli od dana 4. rujna 2020. godine poslovni broj Gž-986/2019 potvrđena je presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču poslovni broj P-1240/2019 od dana 14. lipnja 2019. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe u predmetnom Ovršnom postupku. Iz navedenog je razvidno da, iako su parnice do sada pokretali različiti tužitelji, niti jedan sud nije utvrdio da bi postojali razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom, odnosno utvrđeno je kako je II-Tuženik valjano stekao založno pravo na predmetnoj nekretnini. Nadalje, ističe kako u bitnom tužitelji u tužbi ne navode niti jedan razlog zbog kojega bi ovrha bila nedopuštena u odnosu na II-Tuženika. Naime, II-Tuženik ima na predmetnoj nekretnini valjano i sukladno zakonu upisano založno pravo temeljem Sporazuma o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine zaključenog dana 18. srpnja 2005. godine između prednika II-Tuženika kao založnog vjerovnika i predlagatelja osiguranja, DĐ i DĐ LĐ kao protivnika osiguranja te GM i GLUMAC GRADNJA d.o.o. kao založnih dužnika potvrđenog od javnog bilježnika Tanja Ferenc iz Poreča, Istarskog razvoda 17 dana 18. srpnja 2005. godine pod poslovnim brojem OU-930/05. Dalje ističe kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za proglašenje nedopuštenim ovršnog postupka propisane člankom 55. Ovršnog zakona. Naime, člankom 55. Ovršnog zakona propisano je kako osoba koja u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom. Tužitelji na predmetnoj nekretnini nemaju takvo pravo koje bi sprječavalo ovršni postupak koji je II-Tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo na predmetnoj nekretnini. Naime, sukladno članku 82. Ovršnog zakona II-Tuženik je kao ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu na nekretnini obvezan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika. Nadalje, sukladno članku 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo vlasništva stječe se upisom u zemljišnu knjigu. Ukoliko je pravni prednik tužitelja i sklopio valjan kupoprodajni ugovor, može imati samo titulus, odnosno naslov stjecanja prava vlasništva, kao i njegovi prednici, ovdje tužitelji, međutim sve dok njihovo pravo nije upisano u zemljišne knjige, nisu ovlašteni postavljati zahtjev za utvrđenje prava vlasništva. Članak 119. predmetnog zakona propisuje kako se vlasništvo stječe upisom u zemljišnu knjigu (modus). Ujedno se ističe kako tužitelji uz tužbu nisu priložili nikakve isprave niti dokaze kojima bi dokazali svoje tvrdnje. Činjenica da je prednik tužitelja sklopio Ugovor o kupoprodaji 1991. godine ne znači da je ujedno i stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Naime, u trenutku sastavljanja Sporazuma temeljem kojeg je uknjiženo založno pravo II-Tuženika radi osiguranja tražbine iz Ugovora o jednokratnom kreditu broj računa 519.686 od 27.06.2005. godine (dalje u tekstu: “Ugovor o kreditu”), založni vjerovnik GLUMAC GRADNJA d.o.o. bilo je upisano kao vlasnik predmetne nekretnine. S obzirom na navedeno, II-tuženik je pokrenuo predmetni ovršni postupak sukladno odredbama Ovršnog zakona protiv osobe koja je u zemljišnim knjigama bila upisana (i još uvijek je) kao vlasnik predmetne nekretnine (GLUMAC GRADNJA d.o.o.). Međutim, čak i da je nakon upisa založnog prava u korist II-Tuženika došlo do promjene vlasništva na način da je prednik tužitelja ili da su tužitelji upisali svoje pravo vlasništva, II-tuženik bi bio ovlašten pokrenuti ovršni postupak protiv tužitelja. S tim u vezi, II-tuženik ukazuje da je člankom 83. Ovršnog zakona izričito propisano da, ukoliko se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine. S tim u vezi, II-tuženik naglašava kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 55. Ovršnog zakona budući da tužitelji nemaju pravo koje bi sprječavalo provođenje ovrhe na predmetnoj nekretnini. Osim toga, založni je dužnik člankom II. Sporazuma izričito ovlastio II-tuženika da može temeljem Sporazuma provesti neposrednu ovrhu na predmetnoj nekretnini. Iz navedenog je nesporno razvidno da bi II-tuženik bio ovlašten pokrenuti ovršni postupak na predmetnoj nekretnini i u slučaju da su tužitelji upisali svoje navodno pravo vlasništva. Dodatno ukazuje da su navodi tužitelja kako GLUMAC GRADNJA d.o.o. nije vlasnik suvlasničkog dijela nekretnine koja je predmet Ovršnog postupka niti je ikada bila bjelodano su neistiniti, s obzirom na to da je upravo GLUMAC GRADNJA upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik, a što je razvidno i iz zemljišnoknjižnog izvatka koji su sami tužitelji dostavili uz tužbu. U odnosu na navode tužitelja da su isti pokrenuli pored ovog postupka u rubriciranom predmetu i parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti Ugovora kojim je GLUMAC GRADNJA d.o.o. stekla vlasništvo predmetne nekretnine pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem P- 1003/2019, II-tuženik ukazuje na to da s obzirom na to da uz tužbu nije dostavljena nijedna isprava iz koje bi se mogao utvrditi sadržaj te tužbe II-tuženik ne može biti siguran da se tužbeni zahtjev u navedenoj parnici na ikoji način odnosi ili utječe na rubricirani predmet pa se prekidu do okončanja spomenutog postupka u cijelosti protivi. Dalje ističe kako, čak i kada bi se Ugovor kojim je GLUMAC GRADNJA d.o.o. steklo vlasništvo predmetne nekretnine utvrdio ništetnim, to i dalje ne bi imalo utjecaja na založno pravo koje je II-tuženik upisao u svoju korist u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige.
4. Trećetuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da je dana 15.02.2010. podnio Trgovačkom sudu u Pazinu prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave pljenidbom nekretnina i pokretnina protiv likvidacijske mase GLUMAC GRADNJA d.o.o. temeljem pravomoćno i ovršnog rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv- 192/09 od 16.09.2009. kojeg je donio javni bilježnik Marina Paić Čerin iz [adresa]. U trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu pljenidbom nekretnina od strane trećetuženika u zemljišnim knjigama, likvidacijska masa GLUMAC GRADNJA da je bio uknjižen kao suvlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 1/3 dijela (sada k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška]). Dana 03.03.2010.g. Trgovački sud u Pazinu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi posl.br. Ovrv-192/09 od 16.09.2009.g. kojeg je donio javni bilježnik Marina Paić Čerin iz [adresa] izdao je Rješenje o ovrsi pod posl.br. Ovr-885/09 kojim je određeno da se nastavi ovrha na nekretninama četvrtotuženika. Dana 29.03.2010.g. Općinski sud u Poreču-Parenzo izdao je rješenje posl.br. Z-1320/10 o provedbi upisa zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Poreču-Parenzo i to na idealnom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (sada k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška]) od 1/3 dijela ovdje četvrtotuženika, ne specificirajući realni dio te nekretnine, a protiv kojeg četvrtotuženik nije uložio žalbu, iako je na to imao pravo. Zbog navedenog, trećetuženik nije imao razloga posumnjati da su tužitelji izvanknjižni suvlasnici nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč-Parenzo, i to k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (sada k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška]). Trećetuženik ujedno napominje da je uvidom u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč-Parenzo, vidljivo da četvrtotuženik i dalje dolazi upisan kao suvlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (sada k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška]) u 1/3 dijela, pa stoga tužitelji, obzirom da nisu suvlasnici predmetne nekretnine ne mogu polagati nikakva stvarna prava na istu. Naime, trećetuženik je postupao u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišno knjižno stanje kada je pokrenuo ovrhu na predmetnoj nekretnini u suvlasništvu četvrtotuženika. Protivi se dokaznim prijedlozima tužitelja za očevidom na licu mjesta i prekidom ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod posl.br. P-1003/2019, budući da je zakonom jasno propisano da je vlasnik/suvlasnik nekretnine osoba upisana u zemljišnim knjigama, a što je u ovom slučaju jasno vidljivo da je četvrtotuženik. Trećetuženik smatra da treće osobe ne mogu imati određena stvarna prava na predmetu ovrhe određenom kao suvlasničkom udjelu u 1/3 dijela, jer takvo pravo nije upisano prije nego je određena zabilježba ovrhe, a trećetuženik je u dobroj vjeri pokrenuo ovršni postupak. Trećetuženik ističe da iako tužitelji smatraju da su u trenutku zabilježbe ovrhe polagali pravo na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (sada k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška]) u 1/9 dijela, kao i to što su pokrenuli postupak radi utvrđenja prava vlasništva u pogledu suvlasničkog dijela nekretnine na kojem je u ovom predmetu određena ovrha, to ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje trećetuženikove tražbine. Zaključuje da tužitelji nisu dokazali da imaju pravo koje bi sprječavalo provedbu ovrhe na 1/3 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (sada k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška]), koja je predmet ovrhe, jer isti nisu dokazali da bi upravo dio nekretnine (stan u potkrovlju) u odnosu na koji traže proglašenje ovrhe nedopuštenom bio dio na kojem je određena ovrha; nisu svoje navode iz tužbe potkrijepili dokazima iz kojih bi se nesporno moglo utvrditi da je predmetna nekretnina u njihovom suvlasništvu u 1/9 dijela, a ne suvlasništvu četvrtotuženika i nisu dokazali opravdanost svog tužbenog zahtjeva, zato predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.
5. Četvrtotuženik, osporava tvrdnje iz tužbe te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tvrdi da je društvo GLUMAC GRADNJA d.o.o. osnovano 2005. godine te da je pravni prednik tužitelja RĐ od 1991. godine do 2005. imao dovoljno vremena – 14 godina, da ishodi upis u zemljišne knjige, ali kako isto nije učinio to da je isključivo njegova krivica. Četvrtotuženik da je prvi podnio prijedlog za uknjižbom svog idealnog dijela vlasništva, te postao punopravni vlasnik. Poziva se na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to na odredbu čl. 119. i 120. Zato predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška četvrtotuženiku.
6. Na pripremnom ročištu određena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 81.314,00 eura.
7. Tijekom postupka tužitelji i prvo, drugo i treće tuženici ustrajali su kod svojih navoda i dokaznih prijedloga.
8. U dokaznom postupku izvršen je uvid u rješenje (7-10), u izvadak iz BZP-a (11-13), u prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave (21-22), u rješenje o ovrsi (23), u rješenje Z-1320/10 (24), u izvadak iz BZP-a (25-27), u rješenje (36), u presudu (37- 39), u presudu (40-45), u sporazum o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine (46-50), u povijesni izvadak iz sudskog registra (59-62), u zahtjev za kredit ovjereni prijevod s njemačkog na hrvatski jezik (73-84), isplatnice (85-92), u sporazum o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine s prilozima (96-120), izvršen je uvid u ovosudne spise Pu Ovr-3136/2019, u P-1003/2019, u Z- 3631/2005.
8.1. Nije prihvaćen dokazni prijedlog tužitelja da se izvrši očevid lica mjesta i vještačenje jer za meritorno odlučivanje u ovoj pravnoj stvari taj dokaz nije relevantan.
9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
10. Provedenim dokazima sud je prema svom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata svih provedenih dokaza, odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
11. Provedenim dokazima utvrđeno je da se pod posl. br. Pu Ovr-3136/2019 vodi ovršni postupak povodom prijedloga ovrhovoditelja, ovdje tuženika, temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Poreču posl. br. Ovr-87/07 od 07. ožujka 2007. godine, rješenja o ovrsi istog suda posl. br. Ovr-276/07 od 13. travnja 2007., rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. Ovr-452/09 od 14. listopada 2009. i rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. Ovr-885/09 od 03. ožujka 2010., radi naplate novčanih tražbina ovrhovoditelja na nekretnini ovršenika i to na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 1/3 dijela (sada nove oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).
11.1. Tužitelji su u ovršnom postupku Pu Ovr-3136/2019 kao treće osobe podnijeli prigovor navodeći, u bitnom, da ovršenik nije suvlasnik 1/3 dijela predmetne nekretnine, te su tužitelji rješenjem od 08. listopada 2024. godine upućeni da protiv stranaka tog ovršnog postupka pokrenu parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom. Podnošenjem tužbe dana 04.11.2024. tužitelji su to i učinili.
12. Dakle, predmet spora u ovom postupku je da li je ovrha određena rješenjima navedenim u toč. 11. obrazloženja, određena na 1/3 dijela predmetne nekretnine kao suvlasništvo četvrtotuženika, nedopuštena.
13. Tužitelji su već u tužbi predlagali prekid postupka do pravomoćnog okončanja ovosudnog parničnog postupka koji se vodi radi utvrđenja prava vlasništva u pogledu suvlasničkog dijela predmetne nekretnine (P-1003/2019). Uvidom u ovosudni spis P-1003/2019 utvrđeno je da se vodio postupak povodom tužbe tužitelja GĐ i HĐ protiv tuženika, među kojima je i Glumac gradnja d.o.o. Poreč, radi utvrđenja ništetnim kupoprodajnog ugovora od 05.12.1986. godine sklopljen između ĆĐ i UĐ, kao prodavatelja te LĐ i IĐ, kao kupaca, kao i tabularne isprave od 2005. godine koju su potpisali VĐ, LĐ i IĐ i društvo Glumac gradnja, te ugovora o darovanju sklopljen između LĐ i IĐ, kao darovatelja i društva Glumac gradnja, kao daroprimca za 1/3 idealnog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište površine 584 m2 upisano kao z.k. tijelo A I u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Također utvrđenje da je pravno nevaljan tj. ništetan upis prava vlasništva društva Glumac gradnja d.o.o. izvršen temeljem kupoprodajnog ugovora od 05.12.1986. i tabularne isprave od 2005. godine te uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog kupoprodajno ugovora i tabularne isprave. Istovremeno tužitelji su tražili utvrđenje da su suvlasnici sveukupno u 1/9 idealnog dijela (svaki u 1/18 idealnog dijela) označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da su to tuženici dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva na ime i u vlasništvo tužitelja. Presudom ovog suda posl. br. P-1003/2019-83 od 12. srpnja 2024. tužitelji su odbijeni sa naprijed navedenim tužbenim zahtjevima. Povodom žalbe tužitelja, presudom Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-918/2024-2 od 07. svibnja 2025. godine odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je ovosudna presuda posl. br. P-1003/2019-83 od 12. srpnja 2024. koja se odnosi na meritum tj. odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti predmetnih pravnih poslova jer nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 103. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 322. ZOO-a, obzirom na postojanje dvaju različitih pravnih poslova između različitih stranaka u odnosu prema istom predmetu stjecanja prava vlasništva, sam po sebi, ne vodi ništetnosti jednog od ta dva ili više pravnih poslova (VSRH br. Rev 364/2018-3 od 03. lipnja 2020.).
13.1. S obzirom na utvrđenje da je u predmetu P-1003/2019 donijeta i drugostupanjska presuda pod posl. br. Gž-918/2024-2 dana 07. svibnja 2025. godine ne postoje uvjeti za prekid parničnog postupka koji se vodi pod posl. br. P-1000/2024.
14. Nije sporno da je predmetna nekretnina u naravi kuća i dvorište, da kuća ima prizemlje, prvi kat i potkrovlje, te da se na svakoj od navedenih etaža (prizemlje, prvi kat, potkrovlje) nalaze po tri stana.
14.1. Uvidom u ovosudni spis Z-3631/05 utvrđeno je da je Raiffeisenbank Austria d.d. podnijela prijedlog za upis hipoteke na temelju Sporazuma o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine zaključenog dana 25.07.2005. za upis hipoteke – založnog prava u zemljišnim knjigama, između ostalog na 1/3 dijela nekretnine Glumac gradnje d.o.o. i to k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je pod posl. br. Z-3631/05 dana 29. srpnja 2005. donijeto rješenje kojim se dopušta uknjižba prava zaloga na nekretnini Glumac gradnje d.o.o. i to na 1/3 dijela k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 61.600,00 eur u korist predlagatelja Raiffeisenbank d.d.
15. Uvidom u ovosudni spis Pu Ovr-3136/2019, ranije oznake Ovr-87/07, utvrđeno je da je zaključkom ovršni sud odredio prodaju idealnog dijela nekretnine, a ne točno određenog realnog dijela (za kojeg tužitelji tvrde da su stvarni vlasnici). Iako je isti zaključkom posl .br. Ovr-87/07-91 od 12. rujna 2011., kojim je utvrdio vrijednost predmeta ovrhe, naveo da je predmet ovrhe 1/3 predmetne nekretnine, što u naravi predstavlja konkretan stan, zaključkom posl. br. Ovr-87/07-93 od 30. rujna 2011. taj je zaključak o prodaji ispravljen na način da predmet prodaje predstavlja "1/3 dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 584 m2". Također, iz nalaza i mišljenja sačinjenog po sudskom vještaku graditeljske struke Draženu Sumiću utvrđeno je da kuća u kojoj se nalazi stan, za koji tužitelji tvrde da je u njhovom vlasništvu, nije etažirana, odnosno da u zemljišnoj knjizi nije izvršeno povezivanje idealnog dijela suvlasništva sa posebnim dijelom nekretnine, tako da predmetni stan kao takav nije upisan u zemljišnu knjigu, pa stoga na istome ni nije mogla biti određena prodaja u ovršnom postupku, već samo na 1/3 dijela čitave predmetne nekretnine. Dakle, ovrha nije bila određena na realnom dijelu nekretnine, niti je određeni realni dio bio izložen prodaji.
16. Prema odredbi čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, dalje: OZ) osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.
17. Presuda kojom se ovrha proglašava nedopuštenom povodom prigovora treće osobe donosi se u slučajevima u kojim tužitelj uspije dokazati postojanje razloga iz prigovora njega kao treće osobe uložene u ovršnom postupku, temeljem kojeg je i upućen u parnicu.
18. Tužitelji kao treće osobe u predmetu Pu Ovr-3136/2019 podnijeli su dana 09. listopada 2014. prigovor u kojem tvrde da ovršenik Glumac gradanja d.o.o. nije stvarni vlasnik 1/3 dijela predmetne nekretnine (niti u jednome dijelu) jer da je upis u zemljišnim knjigama izvršen temeljem ništetnih pravnih radnji ovršenika, a to da dokazuju u parničnim postupcima koji se vode kod naslovnog suda, osobito u postupku posl. br. P-298/14 (kasnije oznake P-1003/2019). Kako je već naprijed navedeno parnični postupak P-1003/19 pravomoćno je okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnosti pravnih radnji ovršenika.
19. Naprijed utvrđenim, a sve na temelju provedenih dokaza u spisu nesporno je da tužitelji nemaju pravo koje sprječava ovrhu odnosno nesporno je utvrđeno, da ovrha za koju tužitelji traže proglašenje nedopuštenom, da predmetna ovrha nije nedopuštena.
20. Kako je već naprijed navedeno tužitelji su u ovom postupku morali dokazati postojanje razloga iz prigovora njih kao trećih osoba kojeg su uložili u ovršnom postupku i temeljem kojeg su i upućeni u parnicu, međutim, tužitelji to nisu dokazali tj. nisu dokazali ništetnost kupoprodajnog ugovora i drugih pravnih radnji između ovršenika Glumac gradnja d.o.o. i drugih osoba, a koji se odnose na predmetnu nekretninu. Slijedom navedenog, sud nije smatrao potrebnim provoditi druge dokazne prijedloge tužitelja (očevid lica mjesta i vještačenje), budući da je utvrđeno da tužitelji nemaju pravo koje sprječava predmetnu ovrhu.
21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelji su izgubili parnicu te su dužni prvotuženiku i drugotuženiku naknaditi parnični trošak.
21.1. Prvotuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištima 20.02.2025. i 01.09.2025. za svaku radnju po 1.224,86 eura, a što ukupno iznosi 3.674,57 eura.
21.2. Drugotuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska od 11.03.2025. i za zastupanje na ročištima 20.02.2025. i 01.09.2025. za svaku radnju po 1.224,86 eura plus PDV u iznosu od 1.224,86 eura, a što sveukupno iznosi 6.124,30 eura.
21.3. Trećetuženiku nije priznat trošak za sastav odgovora na tužbu jer trećetuženika ne zastupa punomoćnik odvjetnik, već punomoćnik po zaposlenju, a istome ne pripada prava na naknadu za sastav odgovora na tužbu prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarife). Drugih troškova trećetuženik (troškova sudskih pristojbi) nije imao.
21.4. Četvrtotuženiku nije priznat parnični trošak, kojeg je potraživao u odgovoru na tužbu, budući da do zaključenja glavne rasprave nije specificirao koji trošak potražuje.
21.5. Tužiteljima nije priznat parnični trošak jer su u cijelosti izgubili ovu parnicu.
21.6. Visina priznatog i obračunatog troška prvo i drugotuženicima temelji se na tarifnom broju 8., 9., 46., 52. i 54. Tarife.
22. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Poreču - Parenzo, 15. listopada 2025.
S u d a c:
mr.sc. Marčela Štefanuti
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.
Dna:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. prvotuženika,
3. Pun. drugotuženika,
4. Pun. trećetuženika,
5. Likvidatoru četvrtotuženika.
