Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

51 000 Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P Ob-113/2020-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci OIB 54566384631 po sucu Jasni Kovačev, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ME, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Miroslavi Turnšek, odvjetnici iz [adresa] i 2. ZE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 51000 Rijeka zastupanog po punomoćniku Miroslavi Turnšek protiv tuženika CE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Bojanu Šupuković odvjetnik iz Odvjetničkog društva Miličević-Šupuković iz Zagreba, nakon glavne i nejavne rasprave održane 02. prosinca 2024. u prisutnosti pun. tužitelja IE i zam. pun. tuženika RE, zaključene temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP - „Narodne novine“ broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) radi uzdržavanja, na ročištu za objavu presude održanom 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužiteljima: ME, OIB: [osobni identifikacijski broj] i TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 4.174,17 EUR-a, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća istog do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2019. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 331,81 EUR od 01. siječnja 2019. pa do isplate;

- na iznos od 331,81 EUR od 01. veljače 2019. pa do isplate;

- na iznos od 331,81 EUR od 01. ožujka 2019. pa do isplate;

- na iznos od 331,81 EUR od 01. travnja 2019. pa do isplate;

- na iznos od 331,81 EUR od 01. svibnja 2019. pa do isplate;

- na iznos od 331,81 EUR od 01. lipnja 2019. pa do isplate;

- na iznos od 331,81 EUR od 01. srpnja 2019. pa do isplate;

- na iznos od 331,81 EUR od 01. kolovoza 2019. pa do isplate;

- na iznos od 331,81 EUR od 01. rujna 2019. pa do isplate;

- na iznos od 331,81 EUR od 01. listopada 2019. pa do isplate;

- na iznos od 331,81 EUR od 01. studenog 2019. pa do isplate;

- na iznos od 331,81 EUR od 01. prosinca 2019. pa do isplate;

- na iznos od 192,45 EUR od 01. siječnja 2020. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 2.723,75 eura uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate, tekuće od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, odnosno po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. 1. tužiteljica ME (u daljnjem tekstu 1. tužiteljica) i 2. tužitelj TE (u daljnjem tekstu 2. tužitelj) podnijeli su 17. ožujka 2020. tužbu protiv tuženika ŽE (u daljnjem tekstu tuženik) radi uzdržavanja/verzijski zahtjev kojom su predložili da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da za uzdržavanje malodobne kćerke ČE plati sveukupan iznos od 31.450,00 kuna sve sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje koje je prethodilo podnošenju tužbe a koju su konačno precizirali podneskom od 13. studenog 2024. te istom zahtijevali isplatu iznosa od 4.174,17 eura sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate.

2. Tuženik je 21. prosinca 2020. podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te da je postavljeni verzijski zahtjev u potpunosti neosnovan te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, iako nije sporno da njegova kćer živi s tužiteljima koji su njeni baka i djed zbog čega je također nesporno da je on kao njezin otac dužan doprinositi za njezino uzdržavanje.

3. Tuženik nadalje navodi da su tužitelji samovoljno i bez ikakve zakonske osnove preuzeli skrb o malodobnoj ČE suprotno njegovoj volji čime su stvorili nezakonito stanje koje održavaju već godinama, iako je on jedini zakonski zastupnik malodobne ČE kojem je nakon smrti njezine majke u cijelosti pripala roditeljska skrb u smislu članka 105 stavak 2 Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, u daljnjem tekstu Obz).

4. Slijedom naprijed navedenog ističe tuženik troškovi koji su dani na ime uzdržavanja malodobne ČE nisu opravdani niti nužni obzirom da su učinjeni protivno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-35/2012 od 06. svibnja 2015. kojom je razveden brak između tuženika i Marijine majke (kćerke tužitelja) pri čemu je istaknuo da su netočne tvrdnje tužitelja kako u utuženom razdoblju ni na koji način nije doprinosio za kćerku. Konačno, tuženik se očitovao na navode tužitelja da je ostvario poticaje za 2016. i 2017. u ukupnom iznosu od 1.136.443,27 kuna obzirom da je iste iznose dobio isključivo radi ulaganja u svoj OPG, zbog čega se ne mogu koristiti u druge svrhe.

5. U provedenom postupku provedeni su dokazi uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, posebice u presudu i rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj 13 P-35/2015-11 od 06. svibnja 2015. (list 9-14 spisa), u rodni list matičnog ureda Gospić od 10. listopada 2013. (list 15 spisa), u Izvadak iz matice umrlih matičnog ureda Rijeka od 06. studeni 215. (list 16-17 spisa), u ovosudnu presudu poslovni broj P Ob-20/2017-19 od 08. siječnja 2018. (list 18-21 spisa), u presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-134/2018-2 od 08. ožujka 2018. (list 22-25 spisa), u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1293/18-3 od 05. rujna 2018. (list 26-28 spisa), u ovosudnu presudu poslovni broj P Ob-499/2018-19 od 03. ožujka 2020. (list 29-35 spisa), u ovosudno rješenje poslovni broj R1 Ob-925/2019-29 od 30. siječnja 2020. (list 36-43 spisa), u liječničku dokumentaciju za malodobnu ČE (list 44-45 spisa), u djelomično rješenje i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-521/2020-13 od 09. listopada 2020. (list 58-67 spisa), u rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 80 Gž Ob-576/20-2 od 10. studenog 2020. (list 68-72 spisa), u presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-205/2020-2 od 15. svibnja 2020. (list 73-76 spisa), u rodni list Matičnog ureda Gospić za HE od 24. studenog 2020. (list 91 spisa), u podnesak Hrvatskih autocesta d.o.o. i platne liste tuženika za razdoblje od prosinca 2018. do siječnja 2020. od 10. listopada 2024. (list 108-135 spisa), te u podnesak Porezne uprave, Područni ured Gospić od 18. listopada 2024. (list 139 spisa).

6. Također u provedenom postupku proveden je dokaz saslušanjem 1. tužiteljice ME (list 92 spisa), saslušanjem 2. tužitelja ZE (list 94 spisa i saslušanjem svjedokinje FE (list 100-102 spisa), te je nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza ukupno, stav je ovoga Suda, da je konačno precizirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz u nastavku iznesenih razloga.

7. Prvenstveno za naglasiti je da se potraživanje tužitelja temelji na članku 287. stavkom 1. ObZa- prema kojoj osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tražiti naknadu tih troškova od onoga koji je prema zakonu bio dužan davati uzdržavanje ako su učinjeni troškovi bili opravdani, odnosno radi se o takozvanom verzijskom zahtjevu tužitelja kao osoba koje tvrde da su umjesto tuženika uzdržavale malodobnu ČE pri čemu nije odlučna činjenica je su li tužitelji bez zakonske osnove preuzeli skrb o ČE.

8. Naime, u tijeku postupka a uvidom u naprijed citirane presude i rješenja ovoga suda u bitnom je utvrđeno da je malodobna ČE - kći tuženika rođena **.**.2013., da je presudom Općinskog suda u Gospiću poslovni broj 13 P-35/2015 od 06. svibnja 2015. razveden brak BE i ŽE, da je malodobna ČE povjerena na odgoj i skrb majci, dok je ocu djeteta – ovdje tuženiku određeno da uplaćuje uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kn. Također, uvidom u naprijed navedenu presudu utvrđeno je da je malodobna ČE od rođenja živjela sa svojom majkom i tužiteljima. Nadalje, u tijeku postupka utvrđeno je da je BE preminula **.**.2015., te da je i nakon smrti majke malodobna ČE nastavila živjeti s tužiteljima, koje činjenice su nesporne između stranaka te je utvrđeno da tuženik od smrti bivše supruge nije doprinosio za uzdržavanje kćerke.

9. Nadalje, uvidom u presudu naslovnog suda P Ob-499/2018-19 od 03. ožujka 2020. koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-205/2020 utvrđeno je da je tuženik obvezan također temeljem verzijskog zahtjeva tužitelja s osnova uzdržavanja njegove malodobne kćeri ČE – tužiteljima, mjesečne iznose od 2.000,00 kuna za razdoblje počevši od 01. lipnja 2017. pa do 01. prosinca 2018. obzirom da je sud u provedenom dokaznom postupku utvrdio da isti u tom razdoblju uopće nije doprinosio za uzdržavanje malodobne kćerke ČE a bio je radno sposoban a troškovi tužitelja za malodobnu ČE su u tom razdoblju bili opravdani.

10. U tijeku ovoga postupka utvrđeno je uvidom u platne liste tuženika za razdoblje od prosinca 2018. do siječnja 2020. da je isti primio za prosinac 2018. plaću u iznosu od 8.460,25 kn (1.122,87 eura), za siječanj 2019. 9.222,65 kn (1.224,06 eura), za veljaču 2019. 7.372,33 kn (978,48 eura), za ožujak 2019. 8.680,12 kn (1.152,05 eura), za travanj 2019. 7.931,18 kn (1.052,65 eura), za svibanj 2019. 8.310,39 kn (1.102,98 eura), za lipanj 2019. 10.703,56 kn (1.420,61 euro), za srpanj 2019. 8.061,68 kn (1.069,97 eura), za kolovoz 2019. 8.670,98 kn (1.150,84 eura), za rujan 2019. 7.957,07 kn (1.056,08 eura), za listopad 2019. 9.272,59 kn (1.230,68 eura), za studeni 2019. 9.515,28 kn (1.262,89 eura), za prosinac 2019. 9.761,82 kn (1.295,62 eura).

11. Uvidom u podnesak Porezne uprave, Područni ured Gospić od 15. listopada 2024. utvrđeno je da je tuženik s osnova samostalne djelatnosti OPG-a 2019. imao dohodak u iznosu od 18.230,06 kuna (2.419,54 eura). Kada se naprijed navedeni iznos od 2.419,54 eura pribroji naprijed navedenim mjesečnim ukupnim iznosima plaće tuženika u 2019., odnosno iznosu od 15.119,78 eura proizlazi da je ukupan dohodak tuženika u 2019. s osnova nesamostalnog i samostalnog rada iznosi 17.539,32 eura koji iznos koji kada se podijeli na 12 mjeseci predstavlja mjesečni dohodak tuženika u iznosu od 1.461,61 euro.

12. Iz iskaza 1. tužiteljice ME saslušane na ročištu održanom 08. travnja 2024. proizlazi da je malodobna ČE od prosinca 2018. pa do prosinca 2019. bila stara 6 godina i u predškolskoj dobi te nije pohađala vrtić. Nadalje, 1. tužiteljica je procijenila da je tijekom 2019. mjesečno trošila za hranu i vitamine za malodobnu ČE prosječno oko 1.400,00 kn, za odjeću i obuću od 250,00 do 300,00 kn, za igraonicu i dječje rođendane prosječno je trošila 400,00 kn, 2 okvira naočala od kojih je svaki platila 750,00 kn, za rekvizite za plažu 16,67 kn, za slikovnice 12,50 kn. Nadalje, 1. tužiteljica je iskazala da je u utuženome razdoblju prosječno mjesečno trošila za režije oko 1.500,00 kn (voda, odvoz smeća i centralno grijanje prosječno mjesečno 800,00 kn, struja 300,00 – 350,00 kn, tv pretplata i Internet 100,00 – 200,00 kn mjesečno te za pričuvu 280,00 kn). Konačno, 1. tužiteljica je navela da tuženik od 19. prosinca 2019. doprinosi temeljem rješenja o privremenoj mjeri za uzdržavanje malodobne ČE u iznosu od 1.061,00 kn odnosno 140,85 eura putem FINA-e temeljem prisilne isplate.

13. 2. tužitelj TE također saslušan na ročištu održanom 08. travnja 2024. u bitnom je naveo da je slušao iskaz 1. tužiteljice ME s kojom se u cijelosti usuglasio i kojem nije imao ništa za dodati.

14. Iz iskaza svjedokinje FE saslušane 06. lipnja 2024. u bitnom proizlazi da je dobro upoznata s predmetom ovog postupka obzirom da od rođenja malodobna ČE živi sa bakom i djedom u Rijeci, u stanu u kojem živi i ona sa svojom kćerkom M. Također, svjedokinja FE je iskazala da su u utuženom razdoblju isključivo tužitelji uzdržavali malodobnu ČE obzirom da otac nije ništa doprinosio za uzdržavanje kćerke. Također, svjedokinja je iskazala da ČE ima loš apetit zbog čega joj tužitelji kupuju raznovrsne vitamine te je dodala da je malodobna ČE u rujnu mjesecu 2020. počela pohađati osnovnu školu. Isto tako, svjedokinja je iskazala da su tužitelji malodobnu ČE odvodili na 5-6 rođendana godišnje po kojem osnovu su imali trošak u iznosu od 250,00 kn. Isto tako, svjedokinja je iskazala da su tužitelji odvodili malodobnu ČE 5-6 puta godišnje u kazalište za što su plaćali godišnju kartu od 30,00 do 100,00 kn. Konačno, svjedokinja je iskazala da malodobna ČE nosi naočale te da joj tužitelji godišnje 2 puta kupe naočale od kojih svake koštaju oko 750,00 kn.

15. Iz svega naprijed navedenog sud je utvrdio da su tužitelji prosječno u 2019. za uzdržavanje malodobne ČE trošili iznos od oko 2.729,17 kn (362,22 eura) mjesečno. Iz naprijed navedenog proizlazi da je u cijelosti osnovano potraživanje tužitelja od 2.500,00 kn odnosno 331,81 euro mjesečno, obzirom da tuženik u tijeku postupka nije dokazao da je uopće na bilo koji način doprinosio u utuženom razdoblju za uzdržavanje malodobne ČE (osim što je paušalno naveo u odgovoru na tužbu da su netočne tvrdnje tužitelja kako u utuženom razdoblju ni na koji način nije doprinosio za kćerku) već su to činili upravo tužitelji, osim što temeljem rješenja o privremenoj mjeri (koju činjenicu su učinili nespornom tužitelji) od 19. prosinca 2019. tuženik doprinosi mjesečnim iznosom od 140,85 eura putem FINA-e temeljem prisilne naplate, stoga je posljednje potraživanje tužitelja s osnova uzdržavanja za prosinac 2019. dosuđeno uzevši u obzir tu uplatu, a kako su to i potraživali tužitelji.

16. Konačno, za naglasiti je da tužitelji u predmetnom slučaju potražuju iznose koje su platili za uzdržavanje malodobne ČE, kako je to naprijed navedeno, za nastavno razdoblje nakon presuđenog razdoblja iz presude poslovni broj P Ob- 499/2018-19 od 03. ožujka 2020., za koje troškove je sud utvrdio da su bili opravdani pri čemu valja napomenuti da tuženik nije saslušan u ovoj pravnoj stvari obzirom da je u tijeku postupka isti odustao od tog dokaznog prijedloga.

17. Također u naprijed navedenom postupku, prilikom ocjenjivanja mogućnosti tuženika Sud je uzeo u obzir njegove prihode kako od samostalnog rada tako i od nesamostalnog rada, dok okolnost da je tuženik u međuvremenu postao otac još jednog djeteta nije odlučna u ovoj pravnoj stvari obzirom da je malodobna HE rođena **.**.2020. dakle nakon utuženog razdoblja.

18. Člankom 288 stavak 1 ObZ-a propisano je, da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje malodobno dijete, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja malodobnog djeteta.

19. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je temeljem članka 287 stavak 1 ObZ-a kao u izreci ove presude obzirom da tužitelji koji nisu bili dužni uzdržavati malodobnu ČE a to su činili stoga imaju pravo to potraživati od tuženika obzirom da su njihova potraživanja u utuženom razdoblju bila po ocjeni ovoga suda opravdana.

20. Na dosuđene utužene mjesečne iznose sud je tužiteljima priznao i zakonsku zateznu kamatu temeljem članka 289 stavak 1 ObZ-a dok je visina kamata određena sukladno članku 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima.

21. Odluka o trošku temelji se na članku 154 stavak 2 u svezi sa člankom 155 ZPP-a, a trošak tužitelja sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku. Trošak tužitelja obračunat je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne Novine'' 142/2012, 103/2014, 11820/14) za sastav tužbe (Tbr. 7.1) 200,00 eura, sastav podneska 05. siječnja 2021. (Tbr. 8.1) 200,00 eura, zastupanje na ročištu 14. siječnja 2021. (Tbr. 9.1.) 200,00 eura, zastupanje na ročištu 11. siječnja 2024. (Tbr. 9.1) 200,00 eura, zastupanje na ročištu 08. travnja (Tbr. 9.1.) 200,00 eura, sastav podneska od 06. lipnja 2024. (Tbr. 8.3.) 50,00 eura, zastupanje na ročištu 06. lipnja 2024. (Tbr. 9.1) 200,00 eura, zastupanje na ročištu 15. listopada 2024. (Tbr. 9.1) 200,00 eura, sastav podneska od 13. studenog 2024. (Tbr. 8.1) 200,00 eura, zastupanje na ročištu 02. prosinca 2024. (Tbr. 9.1) 200,00 eura plus 185,00 eura (Tbr. 40.1) što ukupno iznosi 2.035,00 eura plus 25 % PDV (Tbr. 42) 508,75 eura što ukupno iznosi 2.543,75 eura plus pristojba na tužbu 90,00 eura i pristojba na presudu 90,00 eura odnosno ukupno 2.723,75 eura stoga je valjalo odlučiti kao u točci II izreke ove presude.

U Rijeci 15. listopada 2025.

Sutkinja

Jasna Kovačev

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istih. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna

- pun. tužitelja

- pun. tuženika