1

Poslovni broj: 9 Gž R-151/2023-2

Poslovni broj: 9 Gž R-151/2023-2

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz Č., OIB:..., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku iz O., protiv tuženika K. b. c. O. iz O., OIB:..., radi isplate, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 100 Pr-3935/2021-8 od 28. travnja 2023., dana 22. rujna 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice, te se potvrđuje presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 100 Pr-3935/2021-8 od 28. travnja 2023.. pod točkom III. izreke.

II. U preostalom nepobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom na temelju priznanja pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih plaća s osnova pogrešno obračunatih prekovremenih sati s dodacima i razlike naknade za godišnji odmor, odnosno bolovanje, iznos od 396,23 EURA/2.985,40 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranom kao u izreci, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, počevši od dospijeća svakog naznačenog iznosa pa do isplate. Ujedno je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 279,96 EURA/2.109,37 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2023. pa do isplate, dok je pod točkom III. izreke odbijena tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 93,32 EURA/703,12 kn sa zatraženim zateznim kamatama.

2. Navedenu presudu u odnosu na odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke pravodobnom žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud istu preinači i dosudi daljnji trošak sastava obrazloženog podneska od 28. siječnja 2022. te trošak sastava žalbe.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana.

4. Predmet spora je isplata razlike manje isplaćenih plaća s osnova pogrešno obračunatih prekovremenih sati s dodacima za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, znanstveni stupanj, kao i druge dodatke, te isplata razlike naknade za godišnji odmor, odnosno bolovanje, za razdoblje od kolovoza 2018. do ožujka 2020. u iznosu od 396,23 EURA/2.985,40 kn, koji tužbeni zahtjev je usvojen u cijelosti presudom na temelju priznanja, s obzirom da je tuženik podneskom od 31. siječnja 2023. priznao u cijelosti tužbeni zahtjev.

5. Odlučujući o troškovima postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19), sud je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) tužiteljici priznao za sastav tužbe trošak od 100 bodova temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife, te za sastav podneska od 28. siječnja 2023. trošak od 12,50 bodova, odnosno ukupno 112,50 bodova, na koji je dodao trošak PDV-a temeljem Tbr. 42. Tarife, pa je dosudio tužiteljici trošak od 279,96 EURA/2.109,37 kn.

6. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 28. siječnja 2023. u visini od  50 bodova, smatrajući da istoj ne pripada trošak temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife, jer je sud stava da kada tužiteljica samo uređuje tužbeni zahtjev prema izračunu koji joj je dostavio tuženik, što je tužiteljica učinila navedenim podneskom, da se ne radi o podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife, slijedom čega je ista odbijena s dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 93,32 EURA/703,12 kn.

7. U žalbi tužiteljica tvrdi da rješenje o troškovima ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je izreka rješenja o parničnom trošku podneska od 28. siječnja 2023. nerazumljiva i proturječna samoj sebi, te da nema razloga o odlučnim činjenicama. Brani tezu da navedeni podnesak nije podnesak iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife, tvrdeći da se podnesak specifikacije konačnog tužbenog zahtjeva kod stupnjevite tužbe smatra obrazloženim podneskom i da se honorira sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, a ne temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, kako to pogrešno smatra sud, jer tvrdi da je taj podnesak identičan očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka, s obzirom da je tužiteljica konačni tužbeni zahtjev postavila temeljem izračuna tuženika, koji u naravi predstavlja istovrijedni dokument izračunu i nalazu vještaka i bez tog podneska jednostavno nema postupka za isplatu razlike plaće pokrenute stupnjevitom tužbom.

8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima valja istači da ista nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) na koju se poziva tužiteljica, s obzirom da ista nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste. Osim toga primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi u navedenoj odluci bila počinjena ijedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, valja istači da je pravilno prvostupanjski sud podnesak od 28. siječnja 2023. smatrao podneskom iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife, jer se ne radi o obrazloženom podnesku u kojima se odgovora na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, već se radi o podnesku kojim je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužiteljicu s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 93,32 EURA/703,12 kn (isti stav proizlazi i iz pravnog shvaćanja Građanskog odjela ovog suda koji je zauzet na sjednici istog odjela 6. rujna 2022.).

10. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijanjem žalbe tužiteljice potvrditi točku III. izreke prvostupanjske presude, dok u ostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 22. rujna 2023.