Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-184/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice IK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Hrvoju Šutalu i Miri Glavašu, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo u Vinkovcima, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Podružnica Osijek, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Bojanu Nikoliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 16. rujna 2025., u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, te uz javnu objavu presude, 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužiteljici IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi imovinsku štetu u iznosu od 4.259,14 EUR-a (četiritisućedvjestopedesetdeveteura-četranestcenti) na ime razlike plaća za vrijeme bolovanja i to sa zateznim kamatama tekućim na:

Iznos od 39,91 EUR-a od 10. srpnja 2004.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. kolovoza 2004.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. rujna 2004.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. listopada 2004.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. srpnja 2004.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. studenog 2004.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. prosinca 2004.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. siječnja 2005.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. veljače 2005.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. ožujka 2005.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. travnja 2005.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. svibnja 2005.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. lipnja 2005.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. srpnja 2005.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. kolovoza 2005.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. rujna 2005.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. listopada 2005.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. studenog 2005.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. prosinca 2005.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. siječnja 2006.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. veljače 2006.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10.ožujka 2006.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. travnja 2006.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. svibnja 2006.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. lipnja 2006.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10.srpnja 2006.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. kolovoza 2006.

Iznos od 156,29 EUR-a od 10. rujna 2006.

računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 1. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužiteljici IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime materijalne štete i to u vidu izgubljene zarade ukupan iznos od 56.449,54 EUR-a i to slijedeće iznose:

Iznos od 531,23 EUR-a od 10.10.2006.

Iznos od 531,23 EUR-a od 10.11.2006.

Iznos od 531,23 EUR-a od 10.12.2006.

Iznos od 526,59 EUR-a od 10.01.2007.

Iznos od 526,59 EUR-a od 10.02.2007.

Iznos od 526,59 EUR-a od 10.03.2007.

Iznos od 526,59 EUR-a od 10.04.2007.

Iznos od 526,59 EUR-a od 10.05.2007.

Iznos od 526,59 EUR-a od 10.06.2007.

Iznos od 521,41 EUR-a od 10.07.2007.

Iznos od 521,41 EUR-a od 10.08.2007.

Iznos od 521,41 EUR-a od 10.09.2007.

Iznos od 474,05 EUR-a od 10.10.2007.

Iznos od 474,05 EUR-a od 10.11.2007.

Iznos od 474,05 EUR-a od 10.12.2007.

Iznos od 467,76 EUR-a od 10.01.2008.

Iznos od 467,76 EUR-a od 10.02.2008.

Iznos od 467,76 EUR-a od 10.03.2008.

Iznos od 467,76 EUR-a od 10.04.2008.

Iznos od 467,76 EUR-a od 10.05.2008.

Iznos od 467,76 EUR-a od 10.06.2008.

Iznos od 457,53 EUR-a od 10.07.2008.

Iznos od 457,53 EUR-a od 10.08.2008.

Iznos od 457,53 EUR-a od 10.09.2008.

Iznos od 457,53 EUR-a od 10.10.2008.

Iznos od 457,53 EUR-a od 10.11.2008.

Iznos od 457,53 EUR-a od 10.12.2008.

Iznos od 451,50 EUR-a od 10.01.2009.

Iznos od 451,50 EUR-a od 10.02.2009.

Iznos od 451,50 EUR-a od 10.03.2009.

Iznos od 451,50 EUR-a od 10.04.2009.

Iznos od 451,50 EUR-a od 10.05.2009.

Iznos od 451,50 EUR-a od 10.06.2009.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.07.2009.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.08.2009.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.09.2009.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.10.2009.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.11.2009.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.12.2009.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.01.2010.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.02.2010.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.03.2010.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.04.2010.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.05.2010.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.06.2010.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.07.2010.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.08.2010.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.09.2010.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.10.2010.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.11.2010.

Iznos od 447,86 EUR-a od 10.12.2010.

Iznos od 448,00 EUR-a od 10.01.2011.

Iznos od 448,15 EUR-a od 10.02.2011.

Iznos od 448,26 EUR-a od 10.03.2011.

Iznos od 448,40 EUR-a od 10.04.2011.

Iznos od 448,53 EUR-a od 10.05.2011.

Iznos od 448,66 EUR-a od 10.06.2011.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.07.2011.

Iznos od 449,86 EUR-a od 10.08.2011.

Iznos od 448,79 EUR-a od 10.09.2011.

Iznos od 448,93 EUR-a od 10.10.2011.

Iznos od 448,06 EUR-a od 10.11.2011.

Iznos od 449,15 EUR-a od 10.12.2011.

Iznos od 449,32 EUR-a od 10.01.2012.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.02.2012.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.03.2012.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.04.2012.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.05.2012.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.06.2012.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.07.2012.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.08.2012.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.09.2012.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.10.2012.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.11.2012.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.12.2012.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.01.2013.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.02.2013.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.03.2013.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.04.2013.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.05.2013.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.06.2013.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.07.2013.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.08.2013.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.09.2013.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.10.2013.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.11.2013.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.12.2013.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.01.2014.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.02.2014.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.03.2014.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.04.2014.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.05.2014.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.06.2014.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.07.2014.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.08.2014.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.09.2014.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.10.2014.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.11.2014.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.12.2014.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.01.2015.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.02.2015.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.03.2015.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.04.2015.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.05.2015.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.06.2015.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.07.2015.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.08.2015.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.09.2015.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.10.2015.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.11.2015.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.12.2015.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.01.2016.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.02.2016.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.03.2016.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.04.2016.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.05.2016.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.06.2016.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.07.2016.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.08.2016.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.09.2016.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.10.2016.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.11.2016.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.12.2016.

Iznos od 449,46 EUR-a od 10.01.2017.

uvećano za pripadajuću zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos i to po kamatnoj stopi u visini od 15% godišnje do 31.12.2007. godine, nadalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., te na dalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, tekućom do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

III/ Nalaže se tužiteljici IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, plati trošak postupka u iznosu od 21.137,75 EUR-a (dvadesetjednatisućastotridesetsedameura-sedamdesetpetcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 15. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan tužiteljicin zahtjev za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica tužbi navodi da je 1. lipnja 2004. u Osijeku, na raskrižju ulice Raisnerove i A. Stepinca došlo do prometne nesreće u kojoj je zadobila tjelesne povrede upravljajući vozilom marke Renault Clio [registarska oznaka], a koju je prouzročio EK koji je upravljao teretnim vozilom osigurano u trenutku nezgode kod tuženika. Tužiteljica je u nezgodi zadobila brojne ozljede te je pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu a zbog posljedica nezgode od listopada mjeseca 2006. se nalazi u invalidskoj mirovini te na taj način trpi štetu u vidu umanjenja zarade. Stoga predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se naložiti tuženiku isplatu naknade nematerijalne štete i to po osnovi pretrpljenog straha 14.000 kuna, pretrpljenih bolova 12.000 kuna, trajnih posljedica 30.000 kuna, naruženosti 5.000 kuna, trajnog invaliditeta prema polici Sunce osiguranja d.d. broj 196000456629 u iznosu od 12.000 kuna, invaliditet po polici osiguranja života Sunce osiguranje d.d. broj 19-1038-00003087 u iznosu 8.000 DEM u protuvrijednosti kunama sve sa zateznim kamata od donošenja presude do isplate. Postavlja zahtjev na ime naknade materijalne štete i to tuđe pomoći i njege u iznosu 4.500 kuna, uništene odjeće 2.500 kuna sa kamatama od donošenja presude pa do isplate, kao i izgubljenu zaradu na ime razlike plaće za vrijeme bolovanja od 01.06.2004. do 30.09.2006. u iznosu od 1.177,60 kuna mjesečno sa pripadajućom kamatom od svakomjesečnog dospjelog obroka do isplate te na ime izgubljene zarade svakomjesečni iznos od 4.002,58 kuna počevši od 01.10.2006. i to dospjele obroke odjednom sve sa zateznim kamatama od dospijeća svakog obroka do isplate te dospijevajuće iznose ubuduće do svakog 15. u mjesecu sve dok za to budu postojali zakonski razlozi uz naknadu troška postupka. Nadalje, tijekom postupka, tužiteljica je više puta, nakon provedenih vještačenja uređivala tužbeni zahtjev. Tako je tužiteljica, svojim podneskom od 11. lipnja 2015. kao i na ročištu 04. rujna 2015. uredila tužbeni zahtjev, a postavila je alternativni tužbeni zahtjev. U ponovljenom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pn- 297/2016, tužiteljica ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva radi naknade štete u vidu izgubljene zarade – rente iz svih razloga navedenih tijekom postupka te sukladno stavu i uputi Županijskog suda specificira tužbeni zahtjev i potražuje svakomjesečne novčane iznose rente u punom iznosu razlike mirovine i plaće a sve sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijsko knjigovodstvene struke. Na ročištu za glavnu raspravu 31. siječnja 2016. tužiteljica povlači tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete u vidu uništene odjeće.

1.1. Tijekom postupka tužiteljica je navela da je ukidbena odluka VSRH utemeljena na pravnom shvaćanju iznesenom u odluci VSRH br. Rev –x-115/2017-2 od 23.10.2019., a koja odluka je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/114/2020 te da sada postoji drugačija praska u pogledu spornog pitanja. Nadalje, navodi da iz navedenih odluka proizlazi da oštećenik nije dužan tražiti zaposlenje sa preostalom sposobnošću preko Zavoda za zapošljavanje. Tužiteljica je na raspravi održanoj 16. rujna 2025. predala podnesak, kojim je uredila tužbeni zahtjev tako da glasi u toč. I/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime materijalne štete i to u vidu izgubljene zarade: pod a) ukupan iznos od 4.259,14 EUR-a na ime razlike plaće za vrijeme bolovanja, uvećano za zateznu kamatu, pod b) ukupan iznos od 56.449,54 EUR-a na ime neisplaćenog osobnog dohotka, uvećano za zatezne kamate, dok u toč. II/ potražuje naknadu parničnog troška zajedno sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja u kojem je sudjelovao osiguranik tuženika i priznaje odgovornost za štetu. No, osporava osnovu i visinu naknade štete navodeći da je tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila lake tjelesne ozlijede, te osporava uzročnu vezu između utužene štete i štetnog događaja. U odnosu na zahtjev za isplatu štete po polici osiguranja isti osporava u cijelosti jer tužiteljica istu štetu ne može ostvarivati u ovoj pravnoj stvari. Izričito tvrdi da je iz priložene medicinske dokumentacije razvidno da je tužiteljica imala degenerativne promjene kralježnice i tegobe prije prometne nezgode koje se ne mogu dovoditi u uzročnu vezu sa štetnim događajem slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Tijekom postupka tuženik, kao i u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev, nadalje protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da ne postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i umirovljenja tužiteljice s posljedicom gubitka zarade. Ovo stoga što su kod tužiteljice i prije prometne nezgode zabilježene teške degenerativne promjene sa posljedičnom radiokulopatijom zašto nije odgovoran tuženik. Tim više ističe da je kod tužiteljice utvrđeno do strane vještaka umanjenje životnih aktivnosti u opsegu 5% te prometne nezgode nije razlog umirovljenja već je to izbor tužiteljice. Tvrdi da je tužiteljica umirovljena zbog profesionalne nesposobnosti iz uzroka koji nisu u vezi sa štetnim događajem te je tužbeni zahtjev u vidu izgubljene zarade i rente u cijelosti neosnovan te predlaže isti odbiti. Tvrdi da tužiteljica ima preostalu radnu sposobnost te da može dodatnim radom ostvarivati prihode te da je registrirana kao osnivač i član uprave trgovačkog društva Bonavia d.o.o.

2.1. Tijekom postupka tuženik je navodio da osporava uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i utužene štete u vidu izgubljene zarade. Tuženik ističe da kod tužiteljice nije došlo do gubitka opće radne sposobnosti, da je kod tužiteljice preostala radna sposobnost kojom je mogla raditi na drugim poslovima na puno radno vrijeme, da se tužiteljica nije pokušala zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, niti je na bilo koji način dokazala da je tražila posao u okviru preostale radne sposobnosti te da tužiteljica ništa nije poduzela da spriječi nastanak štete u vidu izgubljene zarade, te da u takvim okolnostima tužiteljici ne pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade. Nadalje, navodi da iz dokaza koji se nalaze u sudskom spisu proizlazi da je tužiteljica nakon 2004. radila u upravi dva trgovačkog društva i to Bonavia d.o.o. i Alfašped d.o.o. što samo potvrđuje stav tuženika da je bila sposobna svom zvanju dipl.iur., raditi posao te da stoga nije izgubila na zaradi radi ozljede na predmetnom štetnom događaju. U odnosu na navode punomoćnika tužiteljice dane na raspravi 10. travnja 2025., ističe kako nije došlo do promjene prakse VSRH, te se s tim u svezi poziva na sljedeće odluke: Rev-1254/2019-2 od 16.1.2024., Rev-776/2017-2 od 24.9.2020., Rev-538/2022-2 od 25.4.2023. te Rev- 802/2019-2 od 12.7.2023, VSRH br. Rev-1973/2019-2 od 24.7.2024., rješenje VSRH Rev-966/2021-2 od 7.9.2021., Rev-323/2021-2 od 20.4.2021., Rev-x 432/2016-2 od 12.3.2019. te rješenje br. Revd-660/2025-2 od 20.5.2025.. Nadalje, navodi da smatra da je na tužiteljici, kao oštećenici teret dokazivanja pretpostavki od kojih ovisi osnovanost zahtjeva za naknadom štete u smislu čl. 219. ZPP-a u svezi s čl. 1095. st. 2. ZOO-a jer tužiteljica mora dokazati da trpi imovinsku štetu gubitkom zarade, da se nije mogla zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, jer je to odlučna činjenica koja navedenu štetu dovodi u uzročno-posljedičnu vezu sa štetnim događajem, a ne nekim drugim uzrokom van predmetnog štetnog događaj.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti i dr. (list spisa 4), zapisnik o očevidu Prometne policije Osijek PU Osječko baranjske od 01.06.2004.g.(list spisa 5-9), Odluka EURHOERC osiguranja o odštetnom zahtjevu (list spisa 10), obračun plaće (list spisa 11-15), Specifikacija razlike plaće i naknade za bolovanje (list spisa 16) privremeno rješenje HZMO PS Osijek od 27.10.2006.g. (list spisa 17), medicinsku dokumentaciju o liječenju tužiteljice (list spisa 18-52), Sporazum o izvansudskoj nagodbi (list spisa 61), Nalaz i mišljenje vještaka specijasta neurologa AK ( list spisa 68 – 72), Dopuna nalaza i mišljenja od 25.01.2009.g. (list spisa 75-76), rješenje HZMO-a od 11.4.2007. (list spisa 82-84), Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Dajane Vuković (list spisa 96 – 105), očitovanje prim.dr. OK, mr.sc. kirurga, traumatologa od 6.10.2008., koje je dostavio Euroherc osiguranju d.d. (list spisa 121- 125), Nalaz i mišljenje vještaka medicine rada Ljerke Ane Vinković (list spisa 136 – 140), izvješće poduzeća Bonavia d.o.o. (list spisa 156 – 158), dopis HZMO PS Osijek od 28.1.2013. (list spisa 166), Nalaz i mišljenje vještaka neurokirurga Dinka Štimac (list spisa 169 – 184), medicinska dokumentacija (list 189 i 190 spisa), fakultetsko mišljenje Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 05.06.2014.g. uz dopunu od 26.03.2015.g. (list 205 – 212. spisa), Dopuna fakultetskog mišljenja (list spisa 245-247), Izvješće o poslovnom subjektu Bonavia d.o.o. (list spisa 321-324), izvadak iz Sudskog registra za Bonavia d.o.o. (list spisa 328-329), preslik članka u Glasu Slavonije (list spisa 330-331), rješenje HZMO-a od 27.10.2006. (list spisa 467-468), Zbirku ekspertiza psihijatrijska vještačenja (list spisa 469-477), te je saslušao vještake i tužiteljicu.

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice predložen na ročištu 10. travnja 2025. da se saslušaju vještak Josip Turčić i Vesna Šerić, sa Medicinskog fakulteta u Zagrebu koji su sudjelovali u izradi Nalaza i mišljenja. Naime, vještak prof. Josip Turčić je preminuo, a on je zajedno s dr. Vesnom Šerić ocjenjivao neimovinsku štetu, a u odnosu na koju je pravomoćno odlučeno. Stoga je sud prihvatio dokazni prijedlog za saslušanjem vještakinje dr.med., spec. medicine rada Marije Zavalić (a koja u ranijem postupku nije niti saslušavana) i koja je sudjelovala u izradi Nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu, i to radi utvrđenja preostale radne sposobnosti, odnosno koje poslove je tužiteljica mogla obavljati (a što je predložio tužitelj na ročištu održanom 10. travnja 2025.).

3.2. Zbirku ekspertiza psihijatrijska vještačenja (list spisa 469-477) koju je tužiteljica predala u spis na ročištu 16. rujna 2025. sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke, jer je predana neposredno na ročištu u sudski spis, te se tuženik na istu nije mogao ranije očitovati, a osim toga, ista nije odlučna za ovu pravnu stvar jer se njome ne može utvrditi preostala radna sposobnost tužiteljice, niti druge okolnosti vezano za radnu sposobnost tužiteljice.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet spora, u ovom stadiju postupka, je zahtjev tužiteljice protiv tuženika radi naknade imovinske koja je tužiteljici nastala u štetnom događaju 1. lipnja 2004.

6. Među parničnim strankama je sporno postoji li uzročna veza između štetnog događaja i ozljede tužiteljice, kao i je li se tužiteljica pokušala zaposliti s preostalom radnom sposobnosti i u čemu se očituje preostala radna sposobnost.

7. Među parničnim strankama nije sporno da se dogodio štetni događaj 1. lipnja 2004. u kojem događaju je sudjelovao osiguranik tuženika kao vozač teretnog automobila i tužiteljica kao vozač osobnog automobila.

8. Prije svega potrebno je reći da je u ovoj pravnoj stvari donesena presuda ovoga suda broj P-694/2007-50 od 9. rujna 2015. koja je potvrđena u toč. I. izreke (kojom je tuženiku naloženo da tužiteljici plati neimovinsku štetu) odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2568/2015-2 od 13. listopada 2016., te je ukinuta toč. II. i III. izreke a kojima je odlučeno o naknadi imovinske štete i to zbog izgubljene zarade i uništene odjeće. Nadalje, u ponovljenom postupku donesena je presuda ovog suda broj Pn- 297/2016-7 od 10. ožujka 2017. kojom je odlučeno o izgubljenoj zaradi te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi izgubljenu zaradu na ime razlike plaće za vrijeme bolovanja i na ime neisplaćenog osobnog odbitka. Navedena presuda ovoga suda broj Pn-297/2016-8 od 10. ožujka 2017. potvrđena je presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-844/2017-2 od 8. ožujka 2018.

8.1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-808/2018-2 od 10. rujna 2024. ukinuta je presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-844/2017-2 od 8. ožujka 2018. i presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-297/2016-7 od 10.ožujka 2017. u toč. I. i III. izreke i vraćeno je prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8.2. U ukidbenoj odluci VSRH navedeno je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio shvaćanje da oštećenik kod kojega je nastupila nesposobnost za rad dotadašnjeg posla, ali je nakon štetnog događaja (i liječenja) preostala radna sposobnost, a koji se nije niti pokušao zaposliti (na poslovima na kojima se mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnosti) nema pravo na naknadu štete u vidu izgubljene zarade (tako u odlukama broj Rev x-115/17-2 od 23. listopada 2019., Rev x-713/11 od 14. prosinca 2011., Rev x-1106/11 od 11. travnja 2012.). Nadalje, navodi se da sud nije vodio računa o tome je li se tužiteljica mogla zaposliti na drugim poslovima izvan svoje tvrtke, s obzirom na preostalu radnu sposobnost, te da je u nastavku postupka potrebno utvrditi mogućnost zapošljavanja tužiteljice u okviru preostale radne sposobnosti i koje je to poslove ista mogla obavljati.

9. Iz Zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti i dr. (list spisa 4) proizlazi da je tužiteljici na dan štetnog događaja ispitana koncentracija alkohola u krvi, te je utvrđeno da je očitana koncentracija alkohola u krvi (alkometar marke „drager“) 0,00 g/kg.

10. Iz Zapisnika o očevidu Prometne policije Osijek PU Osječko baranjske od 1. lipnja 2004. (list spisa 5-9) proizlazi da je u prometnoj nesreći sudjelovao EK kao vozač teretnog automobila i tužiteljica kao vozačica osobnog automobila, te da je u prometnoj nesreći zadobila tjelesne ozljede i zatražila liječničku pomoć.

11. Iz Odluke EURHOERC osiguranja o odštetnom zahtjevu od 6. srpnja 2005. (list spisa 10) proizlazi da priznaju kao nespornu štetu u visini od 12.000,00 kn

12. Iz obračuna plaće tužiteljice za razdoblje od siječnja do lipnja 2004. (list spisa 11-15) proizlazi da je tužiteljicina neto plaća iznosila 5.420,00 kn.

13. Iz Specifikacije razlike plaće i naknade za bolovanje sačinjeno od strane Bonavia d.o.o. (list spisa 16) za razdoblje od lipnja 2004. do rujna 2006. proizlazi da navedena razlika iznosi 30.918,32 kn.

14. Iz privremenog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna Služba Osijek od 27. listopada 2006. (list spisa 17) proizlazi da se tužiteljici priznaje pravo na invalidsku mirovinu počevši od 28. kolovoza 2006. zbog profesionalne nesposobnosti za rad i određuje se isplata predujma mirovine.

15. Iz Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 8. siječnja 2007. (list spisa 61) proizlazi da su tuženik predložio tužiteljici sklapanje izvansudske nagodbe u vezi štetnog događaja od 1. lipnja 2004., kojom bi se tuženik obvezao tužiteljici na ime cjelokupne štete isplatiti iznos od 33.617,12 kn, ali tužiteljica nije potpisala navedeni prijedlog sporazuma o izvansudskoj nagodbi.

16. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 11. travnja 2007. (list spisa 82-84) proizlazi da tužiteljici nastala je profesionalna nesposobnost za rad i to 60% zbog bolesti i 40% ozljeda na radu, te joj se priznaje pravo na invalidsku

1 0

mirovinu počevši od 28. kolovoza 2006. Ovdje je potrebno reći da je sud na zapisniku o održanom ročištu 16. rujna 2025. konstatirao da se u spisu ne nalazi navedeno rješenje, iako je isto bilo u spisu na listu spisa 82-84.

17. Iz izvješća poduzeća Bonavia d.o.o. (list spisa 156 – 158) proizlazi opis poslova tužiteljice na radnom mjestu direkotora i carinskog međunarodnog otpremnika, te je tužiteljica obavljala sljedeće poslove: organizirala i rukovodila cjelokupnim poduzećem i odgovorna za njegovo poslovanje i rad, zastupa i predstavlja poduzeće, organizira i kontrolira izvršenje poslova iz djelokruga poduzeća vezano uz carinsko zastupanje, otpremništvo, vanjsku trgovinu, financije, komercijalu i kadrovske poslove, obilazi i kontrolira rad poslovnih jedinica (granični prijelazi), obavlja poslove carinskog međunarodnog otpremnika, prihvaća i sređuje dokumentaciju potrebnu za carinjenje roba, priprema i popunjava carinske obrasce i sl.

18. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna Služna Osijek od 28. siječnja 2013. (list spisa 166), proizlazi da će 25. kolovoza 2017. tužiteljica ispuniti uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu.

19. Iz izvješća o poslovnom subjektu Bonavia d.o.o. od siječnja 2017. i izvatka iz Sudskog registra za Bonavia d.o.o. (list spisa 328-329) (list spisa 321-324) proizlazi da je jedna od odgovornih osoba navedenog društva i tužiteljica, te da je ista i jedna od osnivača i članova društva.

20. Iz izvatka iz Sudskog registra za Alfa Šped d.o.o. za međunarodno otpremništvo i trgovinu proizlazi da je tužiteljica osnivač i član društva, te osoba ovlaštena za zastupanje.

21. Iz preslike članka u Glasu Slavonije od 12. travnja 2016. (list spisa 330-331) proizlazi da tužiteljica pet godina dolazi na Sajam poslova Osječko-baranjske županije u potrazi za dobrim radnikom.

22. Iz Nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka Dajane Vuković (list spisa 96 – 105) proizlazi da je tužiteljica svakomjesečne novčane iznose na ime razlike između plaće tužiteljice i primljenog bolovanja u razdoblju 1. lipnja 2004. do 30. rujna 2006. kao i na ime izgubljene zarade između neostvarenog osobnog dohotka i primljene mirovine u vremenu od 1. listopada 2006. pa nadalje do dana vještačenja kako u 100% iznosu tako i u iznosu 40% budući je prema rješenju HZMO kod tužiteljice nastala profesionalna nesposobnost za rad 60% zbog bolesti i 40% zbog ozljede na radu, odnosno da tužiteljici na ime navedene razlike pripada iznos od 103.436, 87 kn (40% ukupnog iznosa), odnosno iznos od 84.885,88kn (odnosno razlika 40% između plaće i bolovanja iznosi 84.885,88kn).

22.1. Nalaz i mišljenje vještaka sud je ocijenio vjerodostojnim, jer je detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća.

23. Iz Nalaza i mišljenja vještaka, dr. med, spec. neurologije NK (list spisa 68 – 72) proizlazi da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta neposredno nakon nesreće u trajanju od nekoliko minuta, a jakog u trajanju od osam dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana dok su bolovi slabijeg intenziteta bili u trajanju od 12 mjeseci, a povremeno u vidu kratkotrajnih povremenih bolova javljaju

1 1

se i danas. Tužiteljica je pretrpjela primarni strah neposredno pri ozljeđivanju, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od dva sata nakon ozljede i trajanja bolničkog zbrinjavanja kao i strah srednjeg intenziteta u trajanju od dva dana glede zabrinutosti za osobni tjelesni integritet, mogući ishod liječenja i posljedice. Strah slabijeg intenziteta trpio je više mjeseci u ukupnom trajanju oko šest mjeseci u svezi s kontrolnim pregledima i mogućim ishodom liječenja. Potreba za tuđom pomoći i njegom u ograničenom obliku i to u trajanju od 2-3 sata kroz 14 dana a vezano za pribavljanje namirnica, pomoći oko osobne higijene, pripremanja hrane i sl., kod tužiteljice nije ostala naruženost, a nastupilo je umanjenje životnih aktivnosti 13%. Iz Dopuna nalaza i mišljenja od 25. siječnja 2009. (list spisa 75-76) proizlazi da je vještak uvidom u zdravstveni karton tužiteljice od 29. studenog 2000. pa do 1. lipnja 2024. utvrdio da tužiteljica nije imala poteškoća, a nakon prometne nesreće tužiteljica se liječila i po liječniku obiteljske medicine i po više specijalista. U usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja vještak ističe da su pri ocjeni uzete u obzir evidentirane degenerativne promjene kod tužiteljice koje je imala prije prometne nezgode ali smatra da su ozljede u prometnoj nezgodi ubrzali proces postojećeg zdravstvenog stanja te da bi tužiteljica još uvijek bila radno sposobna da nije zadobila ozljede u prometnoj nezgodi. Tvrdi da priloženi nalazi ukazuju na svježe oštećenje korjenova živaca uzrokovano ozljedom te je upravo prometna nezgoda ubrzala odlazak tužiteljice u mirovinu a posebice jer se u periodu od 2004. nije liječila zbog degenerativnih promjena kralježnice.

24. Iz Nalaza i mišljenja vještaka neurokirurga Dinka Štimca (list spisa 169 – 184) proizlazi da sve tužiteljicine kasnije tegobe vezane su za kronicitet bolesti vratne kralježnice od ranije, te da su i prije prometne nesreće kod tužiteljice postojale teške degeneretivne promjene vratne i slabinske kralježnice, a posebice u smislu postojanja osteofita tj.koštanih izraslina od C3-C7, dorzalni osteofit na nivou C5-C6, te smatra da radna sposobnost tužiteljice nije narušena predmetnom ozljedom, nego je ona posljedica ranijih tegoba, te da bi se iste zasigurno pojavljivale i da ne predmetna prometna nesreća nije dogodila.

25. Iz Nalaza i mišljenje vještaka medicine rada Ljerke Ane Vinković (list spisa 136 – 140), proizlazi da profesionalna nesposobnost za rad znači da tužiteljica nije sposobna za obavljanje svog posla i da postoji preostala radna sposobnost, što obvezuje poslodavca da osigura svom djelatniku drugi posao ako je to moguće ili u protivnom djelatnik prelazi u profesionalnu invalidsku mirovinu. Nadalje, tužiteljica je prije prometne nezgode imala degenerativne promjene kralježnice ali je nakon ozljeda u prometnoj nezgodi došlo do pogoršanja i ubrzanja degenerativnog procesa uz povećanje tegoba. Ozljeda na radu je ubrzala degenerativni proces, dovela do promjena koje su postale trajne i koje su dovele do invalidnosti te je mišljenje vještaka da je uzrok profesionalne nesposobnosti kod tužiteljice 80% zbog bolesti i 20% ozljeda na radu. Smatra da je kod tužiteljice postojala preostala sposobnost za rad da bi eventualno mogla obavljati kancelarijski posao bez odlaska na teren. U svom usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja vještak ističe da nije bilo prometne nesreće da bi tužiteljica još bila radno sposobna te da je prometna nezgoda dovela do pogoršanja stanja što je i bio razlog upućivanja tužiteljice u mirovinu. Tvrdi da tužiteljica prema opisu poslova svog radnog mjesta više nije bila u mogućnosti baviti se špedicijom, terenskim poslovima koji izazivaju fizički napor. Nadalje, navodi da psihičko stanje nije posljedica radi koje je tužiteljica otišla u mirovinu.

1 2

26. Zbog odstupanja u nalazima i mišljenjima vještaka specijalista medicinske struke (neurokirurga Dinka Štimca, neurologa NK, te specijaliste medicine rada Ljerke Ane Vinković) a na okolnosti da li su zadobivene ozljede tužiteljice u prometnoj nesreći uzrok umirovljenja kao i na okolnost stupnja umanjenja životne aktivnosti i ostale vidove povrede prava osobnosti sud je uz suglasnost stranaka proveo vještačenje po ustanovi i to Odboru za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

26.1. Iz fakultetskog mišljenja Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 5. lipnja 2014. (list spisa 205-212) proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju trpjela fizičku bol jakog intenziteta 1 dan, bolove srednjeg intenziteta 3 dana, slabog intenziteta trajnog karaktera 25 dana, te povremene bolove slabog intenziteta koji ulaze u pojačane napore, a tužiteljica je trpjela i nelagodnosti za vrijeme liječenja. Tužiteljica je trpjela primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja i bio je jakog intenziteta i trajao je koliko i sami štetni događaj. Zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja koje ima karakteristike sekundarnog straha trajao je u jakom stupnju kumulativno jedan dan, u srednjem stupnju kumulativno oko 2 dana, te u slabom stupnju kumulativno sedam dana. Smanjenje životne aktivnosti iznosi 5% u kojem omjeru će tužiteljica i trpjeti duševne boli, a tužiteljici nije nastupila naruženost. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega dva tjedna po dva sata dnevno i jedan tjedan po jedan sat dnevno. Ozljeda na radu je uzrok 25% a degenerativne promjene 75% odlaska u invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

26.2. Iz Dopune fakultetskog mišljenja od 26. ožujka 2015. (list spisa 245-247) proizlazi da tužiteljica nije imala ranijih promjena i oštećenja tj. degenerativnih promjena na vratnom dijelu kralježnice, ne bi, sama za sebe, dovele do profesionalne nesposobnosti i umirovljenja tužiteljice. Degenerativne promjene i oštećenja na vratnoj kralježnici, koja su postojala prije štetnog događaja, imale su progresivni karakter, ali je nemoguće odgovoriti bi li te promjene išle takvom progresijom da bi kod tužiteljice dovele do profesionalne radne nesposobnosti. Degenerativne promjene i oštećenja od prije štetnog događaja dominantan su uzrok umirovljenja i radne sposobnosti. Ozljeda na radu je uzrok 25% a degenerativne promjene 75% odlaska u invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

26.3. U ponovljenom postupku (nakon ukidbenog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-808/2018-2 od 10. rujna 2024) sporna je uzročna veza između štetnog događaja i ozljede tužiteljice, kao i je li se tužiteljica pokušala zaposliti s preostalom radnom sposobnosti i u čemu se očituje preostala radna sposobnost. Stoga je sud prihvatio dokazni prijedlog za saslušanjem vještakinje dr.med., spec. medicine rada Marije Zavalić (a koja u ranijem postupku nije niti saslušavana) i koja je sudjelovala u izradi Nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu, i to radi utvrđenja preostale radne sposobnosti, odnosno koje poslove je tužiteljica mogla obavljati (a što je predložio tužitelj na ročištu održanom 10. travnja 2025.).

26.4. Iz iskaza vještakinje Marije Zavalić, danog na ročištu održanom 16. rujna 2025., proizlazi da je tužiteljica imala preostalu sposobnost za rad, a to proizlazi iz rješenja HZMO-a koje je bilo sastavni dio spisa, koji je bio dostavljen Med. fakultetu i u kojem je navedeno da se kod tužiteljice radi o profesionalnoj nesposobnosti za rad. Profesionalna nesposobnost znači da postoji preostala radna sposobnost za

1 3

obavljanje poslova iz struke ili drugih poslova, s tim da je potrebno poštivati ograničenja koja su dana u obrazloženju rješenja. Osoba sa tegobama koje su opisane i koje je utvrdilo sudbeno vijeće Medicinskog fakulteta vještačenjem 2014., a na osnovi dokumentacije iz vremena prije donošenja odluke HZMO-a o profesionalnoj nesposobnosti za rad, govore u prilog tome da je tužiteljica mogla raditi cijelo radno vrijeme sve pravničke poslove, koji su bili poslovi sa slobodnim ritmom rada, ali bez penjanja na objekte, u ovom slučaju vozila, što je tužiteljica radila na poslovima za koje je bila vještačena radna sposobnost u vrijeme kada je donesena profesionalna nesposobnost za rad. Tužiteljici je preostala radna sposobnost i to na način da je mogla raditi sve administrativne poslove u slobodnom ritmu rada, a to znači da u slučaju kada ima tegobe, ovdje govori samo o vratnoj kralježnici, da može ustat, prošetati, napraviti pauzu, a u slučaju kada se tegobe toliko intenziviraju da dolazi do njihove akutizacije mogla je koristiti, kao i svaka osoba, privremenu nesposobnost za rad tj. bolovanje. Na dio njenih tegoba sa vratnom kralježnicom, u omjeru koje je dao u svom Nalazu i mišljenju Medicinski fakultet, su tegobe iz štetnog događaja, tužiteljica je mogla ostvarivati zaradu na drugim poslovima sa preostalom radnom sposobnošću, s tim da kod navedenih zapreka maloprije navedenih je udio od 25% se mora uzeti kao posljedica štetnog događaja. S obzirom da se radi u principu o administrativnim poslovima, tegobe nisu bile takvog karaktera da su tužiteljicu priječile intelektualno u obavljanju njezinih pravničkih poslova već su bile takve da su priječile u obavljanju nekih od fizičkih poslova, te nikakva prekvalifikacija nije dolazila u obzir jer je upravo mogućnost rada sa slobodnim ritmom rada mjera koja se kod tegoba kakve ima tužiteljica primjenjuje kod osposobljavanja za druge poslove, odnosno određivanja poslova koje osoba može radit. Tjelesna ozljeda koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju, sama po sebi nije razlog umirovljenja, a to znači da nije imala drugih promjena na vratnoj kralježnici da kao posljedica štetnog događaja ne bi proizašla invalidnost u smislu profesionalne nesposobnosti za rad. Bolovanje traje onoliko koliko traje fizikalna rehabilitacija da osoba postigne stabilno stanje, u ovom slučaju je bolovanje za pretpostaviti trajalo duže jer je imala degenerativne promjene već od prije. Preostalu radnu sposobnost procijenila je na način da navedene tegobe koje oštećena ima ukrižite sa zahtjevima radnog mjesta. Na temelju medicinske dokumentacije i opisa poslova koji je bio priložen, kao i na temelju pregleda tužiteljice. Nalaz sudbenog vijeća Medicinskog fakulteta usmjeren je na pregled sustava koji je u štetnom događaju bio oštećen, prema tome, pri ocijeni se ne uzima ocjena funkcije drugih sustava, a to radi Zavod za mirovinsko pri ocijeni radne sposobnosti. Naš zadatak nije bio ocijeniti udio eventualnih drugih funkcionalnih oštećenja na radnu sposobnost tužiteljice. Upravo je zato spomenula da su i dobili anamnestičke podatke, ali 2014. da je tužiteljica imala i tegobe sa slabinskim dijelom kralježnice, međutim, to pitanje nije bilo pitanje koje je bilo postavljeno sudbenom vijeću Med. fakulteta, prema tome, njihov odgovor je išao isključivo prema posljedicama štetnog događaja i njezina uzroka umirovljenja, a ne drugih bolesti na eventualnu radnu sposobnost. Radi se o dijelu lokomotornog sustava – vratne kralježnice. Nadalje, navodi da iz rješenja HZMO-a proizlazi da osnovni razlog, a to je trzajna ozljeda vrata, nije uzrok invalidnosti, odnosno profesionalne nesposobnosti jer zbog navedene ozljede nije došlo ni do oštećenja bilo kakvih intelektualnih funkcija koje bi sprječavale teža psihička opterećenja, navela je da slobodan ritam rada je ono što je zahtjev za radno mjesto na kojem tužiteljica može raditi, a to je - nedugotrajna i ne teža opterećenja lokomotornog aparata, prema tome upravo ovo rješenje iz kojeg proizlazi velik dio ograničenja koji nije veza uz navedenu ozljedu govori da je njen ulog nedominantan

1 4

u profesionalnoj nesposobnosti za rad. Nadalje, vještakinja navodi, a vezano za ograničenja sadržana u rješenju HZMO-a od 27. listopada 2006. da od navedenih kontraindikacija, zapreka za obavljanje poslova, jedino duži rad u nepovoljnom položaju tijela, i to samo onaj koji se odnosi na vratni dio kralježnice je vezan uz navedenu ozljedu, odnosno trzajnu ozljedu vrata, a svi drugi navodi odnosno kontraindikacije, pojačani psihofizički napori, potrebna koncentracija i pažnja, dugo stajanje i hodanje, odgovorni poslovi nisu u svezi, ni na koji način povezani sa posljedicama trzajne ozljede vrata. Kod trzajne ozljede vrata, osim trajnih tegoba koje su navedene, a bez dokumentacije koja govori o oštećenjima i drugih dijelova osim vrata, ne može doći do trajnih navedenih posljedica. Privremeno može. Nadalje, navodi da čak i teoretski, trzajna ozljeda vrata može dovesti do PTSP-a, ali bez medicinske dokumentacije da se to stvarno dogodilo kod ozlijeđene osobe ne može se govoriti o toj posljedici. Medicina rada je struka koja se na temelju dokazanih medicinskih funkcionalnih ispada odnosno oštećenja pojedinih organskih sustava izjašnjava o zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje pojedinih poslova, a pri tome imaju uvijek u vidu radi li se o privremenim ili trajnim promjenama, te se u tom smislu očituju, ono što je bitno da moraju postojati jasni medicinski dokazi da se o pojedinoj promjeni stvarno radi, jer kod istih ozljeda ili bolesti spektar funkcionalnih oštećenja je različit. Nadalje, vještakinja navodi da joj je poznato da i kod relativno tzv. bezazlenih ozljeda može doći do vrlo teških, pogotovo psihičkih promjena, međutim, da li se to dogodilo kod pojedine osobe, odnosno bolesnika dokazuje se medicinskom dokumentacijom i donosi zaključak na osnovi njene sljedivosti. Tužiteljica je sa svojom preostalom radnom sposobnosti mogla raditi sve sjedeće poslove koji zahtjevu urednu funkciju ruku i uredan intelektualni status na punom radnom vremenu od 8h dnevno uz uvjet da opterećenje desne ruke ne prelazi opterećenje srednje teškog fizičkog rada, odnosno granice lakog i srednjeg teškog fizičkog rada kod nje je gruba motorna snaga bila snižena, s obzirom da se radilo o 2014. promjene su bile trajne.

26.5. Nalaz i mišljenje Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, i to u dijelu koji se odnosi na preostalu radnu sposobnost tužiteljice, a o čemu je i saslušana vještakinja Marija Zavalic, specijalist medicine rada, sud je ocijenio vjerodostojnim, jer je jasan, detaljan, u skladu s pravilima struke, te se vještakinja jasno i detaljno očitovala na sva pitanja tužiteljice i tuženika. Nalaz i mišljenje Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu da tužiteljica nije imala ranijih promjena i oštećenja tj. degenerativnih promjena na vratnom dijelu kralježnice, ne bi, sama za sebe, dovele do profesionalne nesposobnosti i umirovljenja tužiteljice, jer je u tom dijelu detaljan, jasan, izrađen na temelju medicinske dokumentacije u spisu i pregleda tužiteljice.

27. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja bila zaposlenik tvrtke Bonavia d.o.o. pa sve do umirovljenja 2006. Tvrtka se bavila špediterskim poslom i međunarodnom otpremom carinjenja robe a tužiteljica je bila zaposlena na radnom mjestu direktora i carinskog međunarodnog otpremnika. U to vrijeme tvrtka je imala tri zaposlenika te je primljeno još dvoje novih sa otvorenom novom poslovnicom a zadatak tužiteljice bio je između ostalog nalaziti komitente. Ističe da se radilo o firmi koja se bavila špediterskim poslovima a obzirom na broj zaposlenika i svoje radno mjesto tužiteljica je bez obzira na opis poslova obavljala i druge radnje jer je bila direktor i zastupala firmu. Stoga je komunicirala sa komitentima, odrađivala

1 5

administrativne poslove, pregled robe zajedno sa carinicima i inspekcijom te je posao bio terenski, fizički naporan jer je odlazila i na granične prijelaze. Uvjet za špeditera bio je da mora upravljati osobnim vozilom te je svaki dan obavljala terenske poslove a obzirom na obuku koju je prošla u tvrtki nije bila osposobljena niti jedna druga osoba za kompletnog špeditera. Nakon prometne nesreće unutar tvrtke joj nije bio ponuđen posao na drugo radno mjesto obzirom na profesionalnu nesposobnost jer takvo po sistematizaciji nije niti postojalo. Ne spori činjenicu da je prije prometne nezgode imala tegobe sa kralježnicom što je rješavala fizikalnom terapijom, vježbanjem te je normalno funkcionirala i radila. No, nakon prometne nesreće zdravstveno stanje se drastično promijenilo, te je tužiteljica onemogućena u normalnom funkcioniranju jer je imala stalne glavobolje, trpjela bolove, trnjenje ruku iz kojeg razloga je bila u stalom tretmanu liječnika specijalista slijedom čega je pokrenut postupak umirovljenja. U dopuni svog iskaza na ročištu 31. siječnja 2016. tužiteljica ne čini spornim da je sa svojim suprugom osnovala firmu Bonavia d.o.o. da je do danas zadržala vlasništvo iako su poslovanje tvrtke preuzela zajednička djeca. Dakle, ne spori da je vlasnik tvrtke no, da firmu vodi djelatnica koja je i direktor CK. Izričito tvrdi da ne obavlja niti bi mogla bilo što obavljati u tvrtki iz zakonskih razloga pa tako i zbog svojih zdravstvenih mogućnosti. Sve ove godine ne prima nikakvu naknadu u novčanom iznosu po osnovi prokure upravo iz razloga jer ne radi i istu ne može primati. Ne čini spornim da u slučaju potrebe svojim stručnim znanjem pomaže sinovima oko iznalaženja zaposlenika a zbog primjedbi tuženika za sudjelovanje na Sajmu poslova te da se boravak na sajmu u trajanju od dva sata ne može smatrati radom.

27.1. Tužiteljica u iskazu danog 16. rujna 2025. navela da je prije prometne nesreće bila prvenstveno međunarodni otpremnik. Nema pravosudni ispit pa je polagala stručni ispit za međunarodnog otpremnika. Kao vlasnik špediterske firme Bonavia d.o.o. bila je i direktorica. Radila je osnovne stvari kao direktor, jer je za financijske stvari imala knjigovodstveni servis. Kao direktorica bavila se špedicijom, nabavljanjem komitenata, bila prilikom pregleda kamiona, brodova. Njezin posao je izgledao tako da kada bi došao kamion ili brod, odlazila bih na carinu na pregled robe, a ovisno gdje je dolazio u Slavonski Brod, Vukovar ili Bajakovo, morala je tamo doći. Kada bi pokupila svu dokumentaciju od vozača vraćala sam se nazad u kancelariju gdje je obavljanja poslove unošenja artikala, šifri robe u mašinu, potom u kompjuter, a unosila je i troškove prijevoza i sl. Kada bih završila cjelokupnu dokumentaciju predavala je papire cariniku i onda ih čekala kod kamiona i broda i zajedno su pregledavali robu. Posla je imala ovisno o tome koliko je kamiona došlo, znalo je često biti i izvan radnog vremena. Rad u kancelariji, odnosno uredu u prosjeku je trajao jednako kao i rad izvan ureda. Stalno je bila u grču da ne pogriješim prilikom unošenja deklaracije jer onda dobivaju prekršaj od Carinske inspekcije. Nakon prometne nesreće bila je dugo na bolovanju, išla na terapije, svake godine je ležala u OFMIRU. Probala je učiniti sve da joj bude bolje. Nije mogla sjediti, kucati na mašinu niti miš držati, a od dužeg sjedenja joj se kočio vrat, trnule ruke, a kod kuće su joj ispadali iz ruku tanjuri. Sjediti nije mogla. Dr. I, neurokirurg, rekao joj je da bih mogla operirati vratnu kralježnicu, ali da joj ne može garantirati hoće li joj biti bolje ili gore nakon operacije. Nije se pokušala prekvalificirati jer nije znala u što bi se prekvalificirala, ali u to vrijeme je bilo puno pravnika na birou. Nije se išla prijaviti u HZZ-o, jer nije bila u obvezi jer je bila u mirovini, a prethodno je bila na bolovanju. Nije tražila prekvalifikaciju, niti posao za vrijeme bolovanja, niti nakon bolovanja. Bila je na lijekovima i nije znala šta da radi. U Alfa špedu d.o.o. Osijek je

1 6

bila prokurist. Alfa šped je osnovan 2006., a prokurist je bila do jedno 2015./2016. U Bonavii je bila prvo vlasnik, a onda je na sina prebacila vlasništvo, ali su joj rekli da ostane prokurist, ako šta treba za potpis i to je bila do 2017. Kao prokurist nije ništa obavljala, imala je samo pravo potpisa ako nema direktora, i nikakvu naknadu nije dobivala kao prokurist niti u Bonavii niti u Alfa špedu. Prije prometne nesreće nabavljala je komitente i to znači odlazak u firme, predstavljanje, prezentacije i sl., te poslove nije obavljanja nakon umirovljenja, nije mogla to raditi jer sam za to trebala biti skoncentrirana i bila je stalno pod terapijama. U Bonavii nisu postojali poslovi koje je mogla obavljati, ali se pitala tko bi ju u drugoj firmi takvu zaposlio. Nadalje, navodi da posao koji je obavljala nije mogla obavljati bez koncentracije jer se morala znati i kemija i fizika da bi se sve dobro istarifiralo. Nakon ozljede svoje stanje može opisati kao gubitak radne, društvene i obiteljske aktivnosti, jer više nije mogla niti djeci pomagati, niti obavljati neke dr. stvari kao što je ići na skijanje, druženje. Cijelo vrijeme je morala koristiti lijekove protiv bolova i još joj se stanje pogoršalo. I prije štetnog događaja je bila na terapijama ali je su joj pomogle pa je nastavila raditi.

27.2. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je iskazivala o opisu radnih zadataka i poslova radnog mjesta koje je radila prije štetnog događaja, jer je u tom dijelu u skladu sa Izvješćem Bonavia d.o.o. (list spisa 156 – 158), kao i u dijelu u kojem je navela da se nije pokušala zaposliti za vrijeme bolovanja i nakon bolovanja (nakon štetnog događaja) jer je u tom dijelu iskaz jasan i logičan.

27.3. Iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je iskazivala da je imala problema s koncentracijom nakon štetnog događaja pa da iz tog razloga nije mogla obavljati poslove koje je obavljala prije štetnog događaja, sud je ocijenio nevjerodostojnim. Naime, tužiteljica je do umirovljena bila član društva i osoba ovlaštena za zastupanje u Bonavia d.o.o., te je bila prokurist u Alfa šped d.o.o. , odnosno i nakon umirovljenja tužiteljica je u dvije pravne osobe obavljala određene poslove za koje je trebala koncentracija kao i za administrativne poslove za koje je imala preostalu radnu sposobnost.

28. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a nakon provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio:

- da je tužiteljica prije prometne nesreće imala degenerativne promjene vratne kralježnice ali je predmetnom traumom uzrokovano pogoršanje stanja,

- da tužiteljica nije imala ranijih promjena i oštećenja tj. degenerativnih promjena na vratnom dijelu kralježnice, ne bi, same za sebe, dovele do profesionalne nesposobnosti i umirovljenja tužiteljice,

- da je kod tužiteljice došlo do svježeg oštećenja živaca korijena vratne kralježnice što je uz ranije degenerativne promjene bio uzrok umirovljenja i radne nesposobnosti u kumulativnom iznosu zbog ozljeda na radu 25% a degenerativnih promjena 75%,

-da je tužiteljica nakon štetnog događaja imala preostalu sposobnost za rad (navedeno proizlazi iz iskaza vještakinje Marije Zavalić, spec. medicine rada),

- da je tužiteljica mogla raditi cijelo radno vrijeme sve pravničke poslove (tužiteljica je po struci diplomirani pravnik), koji su bili poslovi sa slobodnim ritmom rada, ali bez penjanja na objekte, u ovom slučaju vozila, što je tužiteljica radila na poslovima za koje je bila vještačena radna sposobnost u vrijeme kada je donesena profesionalna nesposobnost za rad,

1 7

- da je tužiteljici je preostala radna sposobnost i to na način da je mogla raditi sve administrativne poslove u slobodnom ritmu rada, a to znači da u slučaju kada ima tegobe, da može ustat, prošetati, napraviti pauzu,

- da tužiteljica u vrijeme izrade Nalaza i mišljenja Odbora za sudbena vještačenja Medicinskog fakulteta nije imala medicinsku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je ista imala psihičke smetnje nakon štetnog događaja a koje su ju onemogućavale u radu,

-da se tužiteljica nije pokušala zaposliti sa preostalom radnom sposobnosti, niti je tražila posao, nije se prijavila niti na Zavod za zapošljavanje.

29. Imajući na umu sve navedeno, a osobito da je kod tužiteljice nakon štetnog događaja došlo do svježeg oštećenja živaca korijena vratne kralježnice što je uz ranije degenerativne promjene bio uzrok umirovljenja i radne nesposobnosti u kumulativnom iznosu zbog ozljeda na radu 25% a degenerativnih promjena 75%, pa prema ocjeni ovoga suda postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i štete.

30. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom zahtijevala i naknadu štete koja predstavlja izgubljenu zaradu za vrijeme bolovanja i to kao razliku između plaće koju bi tužiteljica primala i naknade za bolovanje koju je primala. Tijekom postupka je provedeno i financijsko knjigovodstveno vještačenje koje je dano u skladu s pravilima struke i koji sud prihvaća u cijelosti a kojim je utvrđena razlika između plaće i primljenog bolovanja, a stranke nisu imale primjedbe.

30.1. Odredbom čl. 195. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05., u nastavku: ZOO)propisano je da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

30.2. Budući da tužiteljici sukladno čl. 195. st.1. ZOO-a u štetnom događaju nastala tjelesna povreda, tuženik (koji je bio osigurnaik štetnika) dužan je tužiteljici naknaditi izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad. S obzirom na Nalaz i mišljenje vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke Dajane Vuković, te sukladno čl. 195. st. 1. ZOO-a, ovaj sud je naložio tuženiku da tužiteljici plati iznos od 4.259,14 EUR-a na ime razlike plaće za vrijeme bolovanja i to sa zateznim kamatama koje su tekle od dospijeća svakog iznosa pa do isplate sukladno čl. 277. ZOO-a. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao pod toč.I/ izreke. Ovdje se ističe da je tužiteljica na ročištu održanom 10. travnja 2025. učinila nespornim da je primila iznose dosuđene presudom ovoga suda, potvrđene presudom Županijskog suda u Osijeku, a koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev - x 808/2018-2 od 20. rujna 2024.

31. U vezi dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu – rentu , potrebno je reći da je odredbom čl. 195. st. 2. ZOO-a propisano da ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegovog daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu.

1 8

31.1. Tijekom postupka tuženik ističe da se tužiteljica s preostalom radnom sposobnosti nije pokušala zaposliti na odgovarajućim poslovima, pa stoga nema pravo na naknadu izgubljene zarade u obliku novčane rente.

31.2. Imajući na umu sadržaj odredbe čl. 195. st. 2. ZOO-a ovaj sud primjećuje da navedenom odredbom nije propisano da se radi ostvarenja prava na naknadu izgubljene zarade u obliku novčane rente oštećenik nakon završetka liječenja mora pokušati zaposliti u skladu s preostalom radnom sposobnosti. Međutim, navedena obveza pokušaja zaposlenja s preostalom radnom sposobnosti (prijava na HZZ, javljanje na oglase radi zaposlenja) radi ostvarenja prava na naknadu izgubljene zarade u obliku novčane rente proizlazila je iz novije sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno nakon odluke broj Rev-x-713/11-2 od 14. prosinca 2011., praksa Vrhovnog suda se ustalila u vezi navedenog pitanja.

31.3. Nadalje, suprotno navodima tužiteljice, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/2020 od 16. rujna 2021. nije promijenjena dotadašnja sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/2020 od 16. rujna 2021. ukinuta je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev – 111/2017-2 od 23. listopada 2019. (na koju se poziva Vrhovni sud Republike Hrvatske u ukidbenom rješenju broj Rev –x-808/2018- 2 od 10. rujna 2024., a kojom je ukinuta odluka u ovoj pravnoj stvari) iz razloga što sudovi nisu uzeli u obzir konkretnu mogućnost zaposlenja podnositelja s preostalom radnom sposobnošću, već samo formalističko utvrđenje činjenice neprijavljivanja na HZZ odnosno (ne)javljanja na oglase radi posla, povrijedili su pravo podnositelja na pravično suđenje (toč. 14. st. 2. obrazloženja navedene odluke). Nakon navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom Rev-1242/2022 od 21. veljače 2023. dodatno profilirao svoje pravno shvaćanje, pri čemu je ostao kod onog primarnog, da je na tužitelju (u smislu pretpostavki za ostvarenje ovdje spornih prava) načelna obveza (aktivnog pokušaja) zapošljavanja u okviru preostale radne sposobnosti, što po ustaljenom i očekivanom redovnom toku djelovanja sasvim sigurno podrazumijeva i prijavu na HZZ kao jednu od osnovnih radnji usmjerenih na traženje posla kroz (i) u tu svrhu ustrojeno institucionalno tijelo (toč. 16. obrazloženja odluke Rev-1242/2022).

31.4. No, također se ne može unaprijed ne ostaviti mogućnost da činjenica neprijavljivanja na HZZ i netraženje poslova na tržištu rada sama po sebi, u određenim, ograničenim slučajevima (a u tom se smislu usmjerava na restriktivniji pristup), ipak ne dovede do gubitka ovdje spornih prava, a to primjerice u okolnostima gore navedenih specifičnih činjeničnih utvrđenja, a osobito uz činjenično utvrđenje potpune faktičke nemogućnosti zapošljavanja na tržištu rada. Hoće li u određenom slučaju propust takvih aktivnosti imati utjecaja na odluku u pravnoj stvari ovisit će o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu je, dakle, osnovna polazišna točka (ali ne nužno i krajnja) uistinu očekivana spominjana aktivnost tužitelja u smislu prijave i aktivnog traženja posla. No, ipak, kada bi se u specifičnom predmetu ocijenilo da konkretne specifične okolnosti slučaja to ne opravdavaju, inzistiranje na tom preduvjetu (obvezi prijave) kao apsolutnom, bi moglo dovesti do suviše formalističkog, u ustavnopravnom smislu neprihvatljivog pristupa suđenju (tako u odluci Rev-1242/2022).

1 9

32. Dakle, suprotno tužiteljicinim navodima tijekom postupka, praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske a u vezi okolnosti mora li se tužitelj nakon završetka liječenja pokušati zaposliti u skladu s preostalom radnom sposobnosti nije promijenjena, već odlukom Rev-1242/2022 od 21. veljače 2023. dodatno profilirana. Odnosno, osnovna polazišna točka (ali ne nužno i krajnja) uistinu je očekivana aktivnost tužiteljice u smislu prijave i aktivnog traženja posla, osim ako konkretne specifične okolnosti slučaja to ne opravdavaju, odnosno postoje razlozi zbog kojih nije bilo moguće isto očekivati od tužiteljice.

33. U konkretnom slučaju, a na temelju nalaza i mišljenja vještakinje dr. med Marije Zavalić, spec. medicine rada, sadržanog u Nalazu i mišljenju odbora za sudbena vještačenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu, tako i u nalazu i mišljenju iznesenom usmeno na ročištu 16. rujna 2025., ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica nakon štetnog događaja imala preostalu sposobnost za rad, da je mogla raditi cijelo radno vrijeme sve pravničke poslove (tužiteljica je po struci diplomirani pravnik), koji su bili poslovi sa slobodnim ritmom rada, ali bez penjanja na objekte, u ovom slučaju vozila, odnosno mogla je raditi sve administrativne poslove u slobodnom ritmu rada, a to znači da u slučaju kada ima tegobe, da može ustat, prošetati, napraviti pauzu. Ovdje se ističe da je tužiteljica u svom iskazu danom na ročištu 16. rujna 2025. navodila da se nije mogla koncentrirati, međutim iz usmenog Nalaza i mišljenja vještakinje Marije Zavalić proizlazi da u medicinskoj dokumentaciji u vrijeme vještačenja nije bilo medicinske dokumentacije iz koje bi proizlazilo da je tužiteljica imala i psihičkih tegoba (da se nije mogla koncentrirati) zbog kojih nije mogla raditi, a svoje mišljenje o preostaloj radnoj sposobnosti i poslovima koje je mogla obavljati je donijela na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije.

34. Tužiteljica je u svom iskazu 16. rujna 2025. navela da se nije pokušala zaposliti s preostalom radnom sposobnosti, da se nije prijavljivala na Hrvatski zavod za zapošljavanje, te da je bila na bolovanju, a nakon bolovanja da je bila u mirovini. Međutim, tužiteljica je doista jedno vrijeme nakon štetnog događaja bila na bolovanju i liječila se od posljedica štetnog događaja, a nakon završetka bolovanja ista je od 27. listopada 2006. imala privremeno (ne i konačno) rješenje o invalidskoj mirovini, a od 11. travnja 2007. konačno rješenje o invalidskoj mirovini (list spisa 82-84). Upravo u vremenu nakon završetka liječenja od posljedica štetnog događaja, prema ocjeni ovoga suda, tužiteljica se trebala pokušati zaposliti s preostalom radnom sposobnosti na poslovima koji su administrativne prirode, sa slobodnim ritmom rada, a osobito imajući na umu činjenicu da je tužiteljica po struci diplomirana pravnica, te da je i do štetnog događaja radila dijelom i na adminstrativnim poslovima (u svom iskazu je navela da je pola radnog vremena radila na administrativnim poslovima). Osim toga, štetni događaj se dogodio 2004., tužiteljica je bila na bolovanju do sredine 2006., a uvjete za starosnu mirovinu ostvarila je 2017., pa je tužiteljica mogla još duži niz godina raditi sa preostalom radnom sposobnosti.

34.1. Nadalje, navodi tužiteljice da se nije niti pokušala zaposliti izvan svoje tvrtke jer u to vrijeme je bilo jako puno pravnika nezaposleno, nije ničim dokazano. Ovaj sud ističe da je tužiteljica do štetnog događaja u svojoj tvrtki radila i dijelom administrativne poslove (rad u uredu u trajanju jednakom kao i izvan ureda, tužiteljica iskazala na ročištu 16. rujna 2025.), a koje nije nastavila raditi nakon štetnog događaja, dok je nastavila raditi kao prokurist, a bila je prokurist i u Alpha šped d.o.o. do umirovljenja. Dakle, tužiteljicini navodi da se ne bi mogla zaposliti (izvan svoje

2 0

tvrtke) i da je pokušala (a nije se niti pokušala zaposliti) su paušalni i ničim dokazani, a osobito jer je s preostalom radnom sposobnosti i dotadašnjim znanjima i iskustvom mogla raditi raznolike administrativne poslove.

35. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud je shvaćanja da se tužiteljica nije aktivno angažirala vezano za zaposlenje u okviru svoje radne sposobnosti odnosno da tužiteljica nije ništa poduzela da spriječi nastanak štete u vidu izgubljene zarade i konačno potraživanje rente. Isto tako, tužiteljica, na kojoj je teret dokaza, nije dokazala postojanje specifičnih okolnosti zbog kojih nije mogla ili trebala tražiti zaposlenje s preostalom radnom sposobnosti.

36. Stoga kod utvrđene činjenice da kod tužiteljice, zbog posljedica prometne nesreće, nije došlo do gubitka opće radne sposobnosti, već je preostala radna sposobnost kojom je mogla raditi na drugim poslovima, prema ocjeni ovog suda zahtjev tužiteljice za predmetnu naknadu štete – rentu je neosnovan. Naime, tužiteljica kao oštećenik je dužna nastojati da joj šteta bude što manja i u tom smislu poduzimati mjere i radnje u skladu sa svojim mogućnostima i prema potrebama, a ako to propusti i tako pridonese da joj šteta nastane ili bude veća, ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu (članak 192. stavak 1.ZOO), a prema shvaćanju ovog suda tužiteljica, na kojoj je bio teret dokaza, to u ovom postupku nije s uspjehom dokazala. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud je odbio kao neosnovan tužiteljicin zahtjev za naknadu štete – izgubljene zarade - rente, te je odlučeno kao pod toč. II/ izreke.

37. Odredbom čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) propisano je da ako su stranke djelomično u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u parnici, a nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

37.1. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-694/2007-50 od 9. rujna 2015. naloženo je tuženiku da tužiteljici plati iznos od 18.000,00 kn sa zateznim kamatama na ime neimovinske štete i imovinsku štetu, navedena presuda potvrđena je u dijelu u kojem je odlučeno i neimovinskoj šteti i to presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2568/2015-2 od 13. listopada 2016., dok je ukinuta prvostupanjska odluka u dijelu u kojem je odlučeno o neimovinskoj šteti. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pn-297/2016-7 od 10. ožujka 2017. naloženo je tuženiku da tužiteljici plati imovinsku štetu sa zateznim kamatama, navedena odluka potvrđena je presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-844/2017-2 od 8. ožujka 2018., a koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x-808/2018-2 od 10. rujna 2024. Ovom presudom tuženiku je naloženo da tužiteljici plati iznos od 4.259,14 EUR-a sa zateznim kamatama, dok je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom na isplatu iznosa od 56.449,54 EUR-a sa zateznim kamatama. Dakle, u ovoj pravnoj

2 1

stvari tužiteljica je uspjela sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete u iznosu od 18.000,00 kn/2.389,01 EUR-a sa zateznim kamatama i zahtjevom za naknadu imovinske štete – izgubljene zarade i to na ime razlike plaće i naknade za vrijeme bolovanja u iznosu od 4.259,14 EUR-a sa zateznim kamatama, odnosno tužiteljica je uspjela s tužbenim zahtjevom u iznosu od 6.648,15 EUR-a, dok je odbijena sa zahtjevom u iznosu od 56.449,54 EUR-a. Dakle, tužiteljica je u sporu s visinom uspjela 10 % i s visinom je uspjela 10% (20 dijeljeno s 2 je 10), pa je tužiteljica u sporu uspjela 10%, a tuženik je u sporu uspio 90% s osnovom i 90% s visinom (180% dijeljeno s 2 je 90), pa je tuženik u pogledu visine i osnove u sporu uspio 90%.

37.2. Od uspjeha tuženika koji je u većoj mjeri uspio u sporu oduzet je uspjeh tužiteljice, pa uspjeh tuženika u sporu iznosi 80% (90-10).

37.3. Vrijednost predmeta spora mijenjala se tijekom postupka kako je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev za daljnje vremenske periode isplate izgubljene zarade – rente od podnošenja tužbe. U vrijeme podnošenja tužbe vrijednost predmeta spora iznosila je 111.000 kuna a od 16.05.2011. iznosi 297.194,41 kunu. Međutim, kada se uzmu u obzir pojedini mjesečni iznosi na ime isplate rente po zbroju za period od 5 godina sukladno čl. 36 ZPP-a radi se o iznosu 203.188,20 kuna (3386.47 kuna x 60 mj.) što je uz zahtjev za isplatu ostalih vidova nematerijalne i materijalne štete (bolovi, strah, umanjenje životnih aktivnosti, invaliditet po polici osiguranja) predstavlja ukupnu vrijednost predmeta spora 4.rujna 2015. od 288.168,20 kn/38.242,49 EUR-a. U ponovljenom postupku raspravlja se samo o zahtjevu za isplatu rente – izgubljene zarade te zahtjev za isplatu izgubljene zarade na ime razlike plaće i isplaćene naknade za bolovanje, te vrijednost predmeta spora predstavlja zbroj pojedinih iznosa za period od pet godina što iznosi ukupno 203.188,20 kn/26.967,70 EUR-a uvećano za iznos od 4.259,14 EUR-a (na ime izgubljene zarade na ime razlike plaće i isplaćene naknade za bolovanje), što ukupno iznosi 31.226,84 EUR-a.

37.4. Tuženiku je priznat parnični trošak i to sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), zastupanja na ročištima 17. travnja 2008., 22. siječnja 2009., 22. rujna 2009. i 07. rujna 2010. u iznosu od 500,00 EUR-a za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te za ročište 18.ožujka 2008. u iznosu od 125,00 EUR-a sukladno Tbr. 9 toč. 5. Tarife, te za ročište 24. studenog 2009. iznos od 250,00 EUR-a sukladno Tbr.9. toč.2. Tarife, te za ročišta 07.lipnja 2011., 14. veljače 2012., 17. siječnja 2013., 31. listopada 2013, 16. prosinca 2014., 4. rujna 2015. i 31. siječnja 2017. u iznosu od 1.000,00 EUR-a za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te za ročište 16. lipnja 2015. u iznosu 500,00 EUR-a (50%), pristup na ročište 22. listopada 2014. u iznosu od 250,00 EUR- a te trošak obrazloženog podneska od 23. veljače 2015. u iznosu od 1.000,00 EUR- a, trošak sastava žalbe od 24. rujna 2015. i 27. ožujka 2017., za svaku žalbu u iznosu od 1.250,00 EUR-a sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife, trošak sastava revizije u iznosu od 1.332,50 EUR-a sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 10. travnja 2025. i 16. rujna 2025., za svako ročište 1.000,00 EUR-a sukladno Tbr.9. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 17.457,50 EUR-a uvećano za 25%PDV-a iznosi 21.821,87 EUR-a. Budući da je uspjeh tuženika u sporu 80%, tuženiku pripada naknada troška postupka u iznosu od 17.457,50 EUR-a.

2 2

37.5. Navedenom trošku pridodan je trošak predujma za medicinsko vještačenje 7. lipnja 2011. u iznosu od 331,80 EUR-a, predujam za medicinsko vještačenje 17. siječnja 2013. u iznosu 331,80 EUR-a, predujam za medicinsko vještačenje od 5. srpnja 2013. u iznosu od 132,72 EUR-a, medicinsko vještačenje od 4. studenog 2013. u iznosu od 663,61 EUR-a, medicinsko vještačenje 21. travnja 2014. u iznosu od 301,94 EUR-a, te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 83,32 EUR-a, pristojbu na reviziju u iznosu od 1.327,23 EUR-a, sudsku pristojbu na žalbu protiv presude u iznosu od 631,76 EUR-a, te trošak pristupa na ročište vještakinje dr. Marije Zavalić na ročište 16. rujna 2025. u iznosu od 178,01 EUR-a, što sveukupno iznosi 21.137,75 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 15. listopada 2025. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO), te je odlučeno kao pod toč. III/ izreke.

37.6. Tuženiku nije priznat trošak za pismene podneske od 21. siječnja 2009., 6.lipnja 2011. i 13. veljače 2012., 21. siječnja 2009., 15. lipnja 2015., 30. siječnja 2017. koji su predani na raspravi ili dan prije početka raspravljanja, pa je navode iz podneska mogao iznijeti na ročištu, a sud je priznao tuženiku trošak zastupanja na ročištima.

38. Imajući na umu sve navedeno, a osobito da je tuženik u sporu uspio 80%, te u skladu s čl.154. st. 2. ZPP-a tužiteljici ne pripada naknada troška postupka, pa je tužiteljicin zahtjev za naknadu troška postupka odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao pod toč. IV/ izreke.

Osijek, 15. listopada 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika