Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1211/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Ana Čopor i dr., odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika KBC Sestre Milosrdnice, Zagreb, Vinogradska br. 29., OIB: 84924656517, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića br. 13., zastupanog po punomoćnicima Župić & partneri d.o.o. odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući po žalbama tužitelja i umješača na strani tuženika, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn 861/2015 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja ĐA i umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn 861/2015 od 22. svibnja 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 66.361,40 eur sa pripadajućim zateznim kamatama, točkom II. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2.Protiv citirane presude, točke I. izreke, kao i odluke o trošku sadržane u točki II. izreke u dijelu u kojem je određeno da tužitelj snosi svoj trošak postupka, žalbu izjavljuju tužitelj, a protiv odluke o trošku sadržane u točki II. izreke u dijelu u kojem je određeno da tuženik odnosno umješač snosi svoj trošak, žalbu izjavljuje umješač na strani tuženika, oboje iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a).

3.U odgovor na žalbu tužitelja, umješač na strani tuženika osporio je žalbene navode tužitelja kao neosnovane i zatražio naknadu troška odgovora na žalbu.

4.Žalbe tužitelja i umješača na strani tuženika su osnovane.

5.1.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tužitelja i umješača na strani tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

5.2.1.U odnosu na žalbene tvrdnje tužitelja kojima upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.6. ZPP-a, iz razloga jer da je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje njega kao stranke, iz razloga jer da se radilo o odlučnom dokazu na okolnost smanjenja njegova životnog aktiviteta, promjene kvalitete života u odnosu na razdoblje prije štetnog događaja, svjedočenja o psihičkim poremećajima izazvanim liječničkim zahvatom, ali isto tako i dokazni prijedlog za ponovno saslušanje vještaka medicinske struke dr. Tomislava Dujmenovića, a nakon pregleda tužitelja, te obzirom na mnogobrojne primjedbe tužitelja na dopunski nalaz imenovanog vještaka, a na koje se taj vještak nije očitovao.

5.2.2.Što se tiče dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke, iz stanja u spisu nije sporno, da sud prvog stupnja u konačnici taj dokaz nije proveo, iako je prihvatio taj dokaz. No time, što isti ipak nije proveden, protivno tumačenju tužitelja, sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju upire tužitelj.

Ovo iz razloga jer ranije navedene okolnosti na koje ukazuje tužitelj u historijatu žalbe, u kontekstu utvrđenja koja proizlaze iz medicinskih vještačenja po vještacima kirurške, urološke i psihijatrijske struke, a o čemu će biti više riječi u daljnjem dijelu proizlazi da posljedice u vidu poremećaja erekcije i ejakulacije nisu u uzročnoj posljedičnoj vezi s operativnim zahvatom. Navedeno prema ocjeni ovog suda ima za posljedicu da tužitelj nije dokazao osnov svog tužbenog zahtjeva.

Budući da je tužitelj u žalbi istaknuo da nije saslušan na gore spomenute okolnosti, a koje su i prema uvjerenju ovog suda, relevantne isključivo za visinu tužbenog zahtjeva, a ne za osnovanost istog, to ni prvostupanjski sud u ovim konkretnim okolnostima nije imao opravdan razlog da provede dokaz saslušanjem tužitelja.

5.2.3.U odnosu na navode tužitelja u dijelu u kojem upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. ZPP-a, iz razloga jer da je sud odbio provođenje dokaza dopunskim saslušanjem vještaka Tomislava Dujmenovića, a povodom primjedbi tužitelja na dopunski nalaz i mišljenje tog vještaka, valja reći da navedeno postupanje prvostupanjskog suda prema prosudbi ovog suda nema za posljedicu počinjenje neke od bitnih povreda iz spomenute zakonske odredbe.

5.3.Isto tako, protivno tumačenju tužitelja, sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 292. ZPP-a. Tužitelj na ovu povredu upire jer smatra da je sud trebao rješenjem odlučiti o njegovim dokaznim prijedlozima, odnosno ako ih je smatrao neosnovanim, obrazložiti zašto je odbio dokazni prijedlog njegovim saslušanjem.

Iako doista prvostupanjski sud nije zasebnim rješenjem odbio spomenuti dokazni prijedlog tužitelja, valja reći da je isti u točki 5. obrazloženja pobijane presude iznio razloge za to. Shodno tome, a cijeneći razloge temeljem kojih i ovaj sud u konkretnim okolnostima smatra suvišnim provođenje dokaza saslušanjem tužitelja, to prednje opisano postupanje suda prvog stupnja ni u kom slučaju nema za posljedicu postojanje ukazane bitne povrede.

6.No, u pravu je tužitelj kada upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a nastavno tome i pogrešne primjene materijalnog prava, iz razloga koji će se iznijeti u daljnjem tijeku postupka.

7.1.Naime, temeljem rezultat dokaznog postupka, a napose provedenih medicinskih vještačenja po vještacima kiruške, te urološke struke, sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj nakon izvršenog operativnog zahvata pravilno liječnički obrađen, da je tijekom operativnog zahvata laparoskopska resekcija završnog dijela debelog crijeva uz formiranje crijevnog spoja (anastomoze) između debelog crijeva i analnog kanala, pomoću mehaničkog šivača da je moglo doći do kasnijih komplikacija u vidu oštećenja i lezije okolnih živaca, što da u konačnici može doveti do poremećaja erekcije i ejakulacije bilo da je to kompletan izostanak ejakulacije ili da se radi o retrogradnoj ejakulaciji, što da predstavlja komplikaciju, a ne liječničku grešku. Nalaze i mišljenja vještaka kirurške, urološke, kao i psihijatrijske struke, prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća, a napose vještaka urološke struke, te shodno tome utvrđuje da je tijekom laparaskoskog zahvata došlo do rijetke komplikacije, zbog čega je taknut živac, a tijekom laparaskopskog zahvata manipulacije s instrumentima da je došlo do oštećenja pudendalnog živca, bilo mehanički da je zasječen ili eventualno tijekom spaljivanja kod hemostaze da je djelomično ozlijeđen.

7.2.Nastavno prednjem, stajalište je suda da u konkretnoj situaciji ne postoji uzročno-posljedična veza između operativnog zahvata i poremećaja erekcije i ejakulacije kod tužitelja. Pri tome sud uvažava da na strani tužitelja postoje i objektivne okolnosti koje utječu na ovaj poremećaj u vidu poremećaja ličnosti, sindrom ovisnosti o opoidima i akutna stresna reakcija.

Polazeći od toga da temeljem provedenih dokaza, napose provedenih medicinskih vještačenja proizlazi da ne liječnička greška u provođenju zahvata, nego se dogodila rijetka komplikacija, tako da je djelatnik bolnice koji je provodio zahvat postupio po pravilima liječničke struke, a da do štete nije došlo ni zbog obične nepažnje sve u smislu čl. 1045. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novin” broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a), pa sud odbija tužitelja s njegovim tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

Odluku o trošku temelji na čl. 154. st.2. ZPP-a.

8.No, protivno stajalištu suda prvostupanjskog suda, ovome sudu za sada nisu u potpunosti prihvatljivi razlozi kojima se rukovodio kada je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke temeljem kojih bi se moglo udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja.

9.1.Naime, temeljem rezultata dokaznog postupka i prema uvjerenju ovog suda za sada proizlazi pored ostalog da je tužitelj bolovao od kronične opstipacije odnosno otežanog pražnjenja stolice, što je iniciralo operativni zahvat; da je to potvrđeno dodatno patohistološkim nalazom odstranjenog dijela debelog crijeva, koji nije imao odgovarajući živčani sustav, odnosno bio je bitno reduciran mijenterički splet koji ima važnu ulogu u mobilitetu odnosno gibanju debelog crijeva, te u konačnici u pražnjenju istog; te da je liječen kod tuženika u razdoblju od 22. veljače 2010. do 23. ožujka 2010., kada je izvršen operativni zahvat završnog dijela debelog crijeva.

9.2.Osim toga, iz osnovnog nalaza i mišljenja vještaka urološke struke dr. Tomislava Dujmenovića proizlazi u bitnome da je tijekom operativnog zahvata moglo doći do kasnijih komplikacija u vidu oštećenja lezije okolnih živaca, a to da u konačnici može dovesti do poremećaja erekcije i ejakulacije; da živac nervus pudendalis povodi impulse i sudjeluje u pojavi erekcije, kao i ejakulacije sperme, te imenovani vještak misli da je oštećenje navedenog živca tužitelja nastalo kao rezultat operativnog zahvata; da je prema medicinskoj literaturi, oštećenje navedenog živca opisano kao česta komplikacija laparaskopskih operacija završnog dijela debelog crijeva, koji je operativni zahvat i izveden kod tužitelja. Isto tako, vještak je pri izradi nalaza uzeo u obzir da se kod tužitelja radi o poremećaju ličnosti, da se bilježi Sindrom ovisnosti o opoidima i Akutna stresna reakcija, što da također može imati utjecaj na pojavu erektilne disfunkcije.

9.3.Prilikom dopunskog saslušanja ovog vještaka na ročištu održanom 2. ožujka 2023., na kojem za tužitelja nije nitko pristupio, isti u bitnome naveo da se u medicinskoj literature često opisuje da može doći do komplikacije i oštećenja živaca i to u konkretnom slučaju pudendalnog živca koji utječe na pojavu erekcije i ejakulacije kod muškaraca; da kod ovakvih operacija nema uvijek opisanih oštećenja odnosno da nema ozljede živca, a da se te ozljede mogu pojaviti ako se u mjestu operativnog zahvata pojavi jače krvarenje, zbog čega se treba napraviti hemostaza i da tijekom toga može doći do oštećenja spomenutog živca ili ako su ranije postojali operativni zahvati nakon kojih mogu ostati priraslice, pa se iz tog razloga ti živci ne mogu uvijek detektirati, pa posljedično može nastati takva ozljeda.

U svezi prednjeg, za napomenuti je da je tužitelj u podnesku od 3. svibnja 2024.. očitujući se na dopunsko usmeno očitovanje vještaka dr. Tomislava Dujmenovića, između ostalog ukazao na određene manjkavosti, te predložio da se vještak na primjedbe iznesene u tom podnesku dodatno očituje, no da sud prvog stupnja, nije primjerak istog dostavio vještaku odnosno zatražio daljnje bilo usmeno bilo pismeno očitovanje na dodatna pitanja tužitelja.

9.4.U kontekstu prethodno navedenog ni prema stajalištu ovog suda, iz usmenog dopunskog očitovanja imenovanog vještaka, nije nedvojbeno jasno:

-da li je u konkretnom slučaju iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu vidljivo da je za vrijeme spornog operativnog zahvata na tužitelju, došlo do krvarenja i to takvih razmjera koji su onemogućili liječnika koji je taj operativni zahvat vršio da doista za vrijeme zahvata nije mogao detektirati ranije spomenuti živac, te time spriječiti oštećenje istog, a nastavno tome i posljedice koje su kod tužitelja zaostale u vidu oštećenja erektilne funkcije,

-da li je tužitelj sukladno postojećoj dokumentaciji bio izložen nekom operativnom zahvatu nakon kojih sum ogle ostati odnosno nastati priraslice, to je u tom dijelu činjenično stanje na okolnost ne/postojanja uzročno posljedične veze između operativnog zahvata i nastalog oštećenja.

Budući da sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije vještaku urološke struke dostavio podnesak tužitelja od 3. svibnja 2024. na dodatno očitovanje, posljedično tome nije razjasnio prednje navedene sporne okolnosti, a koje po ocjeni ovog suda također mogu biti od utjecaja na konačni zaključak da li je do oštećenja živca došlo uspijed komplikacija ili liječničke greške, pa je nastavno tome u ovoj fazi postupka činjenično stanje u navedenom dijelu ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

10.Stoga će sud u daljnjem tijeku postupka, uvažavajući primjedbe ovog suda, a sukladno dispoziciji parničnih stranaka, upotpuniti činjenično stanje na način da će razjasniti ranije ukazane sporne okolnosti, nakon čega će pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

11.Obzirom na prethodno navedeno valjalo je ukinuti i odluku o trošku sadržanu u točki II. izreke.

12.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je uvažiti žalbe tužitelja i umiešača na strani tuženika, te ukinuti pobijanu presudu primjenom čl. 370. ZPP-a, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U Rijeci, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković