Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1486/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Božiković, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kallay i partneri, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1737/2021-27 od 17. srpnja 2025., na sjednici održanoj 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1737/2021-27 od 17. srpnja 2025. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1737/2021-27 od 17. srpnja 2025. u točki II. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Odbija se žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1737/2021-27 od 17. srpnja 2025. u točki I. i II. izreke.

III Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika ukida se prvostupanjsko rješenje u točki III. izreke i predmet vraća na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da su ništetne, nepoštene i bez ikakvog pravnog učinka odredbe članaka 1., 2., i 7., Ugovora o kreditu broj 418- 50-3164201 zaključenog 28. studenog 2005. između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita, a koji ugovor je solemniziran 28. studenog 2005. kod Javnog bilježnika Joška Donike Stanojevića iz Kaštel Starog pod poslovnim brojem OU- 731/2005-1 i to u dijelu u kojem je ugovoreno da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 24.123,77 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja (članak 1.), da je kamatna stopa promjenjiva ovisno o odluci tuženika kao banke (članak 2.) i da se otplata mjesečnih anuiteta određuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF (članak 7).

1.1. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.450,73 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 1,01 eura tužbeni zahtjev odbijen.

1.2. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti.

1.3. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki II. izreke dopuštena je objektivna preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 6. svibnja 2024.

1.4. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.833,18 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude i rješenja žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine pobijana presuda i rješenje o trošku i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule u švicarskim francima (CHF), sadržaja navedenog u točki I. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u ukupnom iznosu od 2.451,74 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi s čl. 288.st.2. ZPP-a navodeći da je sud trebao odbaciti tužbu u dijelu u kojem tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi jer da nema pravnog interesa za podnošenje tužbe u tom dijelu s obzirom da je podneskom od 6. svibnja 2024. povukla tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa na temelju promjenjive kamatne stope. Naime, nije točna tvrdnja tuženika da je tužiteljica podneskom od 6. svibnja 2024. povukla tužbu u dijelu kojim je tražila isplatu preplaćenog iznosa na temelju ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. To iz razloga jer je u tom podnesku konačno istaknutim tužbenim zahtjevom tužiteljica zatražila isplatu iznosa od 2.451,74 eura (18.472,64 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna), a koji iznos prema nalazu i mišljenju vještaka (18.472,60 kuna) predstavlja zbroj preplaćenog iznosa na temelju ništetne valutne klauzule u CHF i na temelju ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi (stupac 11 Tablice br.1.). Kako preplaćeni iznos na temelju ništetne valutne klauzule u CHF prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi 1.829,17 eura (stupac 11.e Tablice br.1. i zaključak vještaka), to dakle preostali iznos od 622,57 eura (do zatraženog iznosa od 2.451,74 eura) predstavlja zatraženi preplaćeni iznos na temelju ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Kako dakle tužiteljica traži i povrat iznosa preplaćenog na temelju ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, to ima pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe radi utvrđenja ništetnosti te odredbe pa prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio odredbu čl. 288.st.2. ZPP-a kada u tom dijelu nije odbacio tužbu.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.3. i 11. ZPP-a na koje se poziva tuženik. Naime, suprotno žalbenim navodima rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno odlučio da je mjesno nadležan u ovom postupku, budući da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je sporazum o mjesnoj nadležnosti iz čl. 12. predmetnog ugovora kojim je ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu kao sjedištu tuženika nepoštena odnosno ništetana sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje:ZZP/03). Naime, nije sporno da je predmetna prorogacijska klauzula unaprijed formulirana i uvrštena u ugovor od strane tuženika, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo. Nadalje, cijeneći da se prebivalište tužitelja nalazi u [adresa], to je imajući u vidu prostornu i vremensku udaljenost do Zagreba od 396 km i 4 sata vožnje u jednom pravcu, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da bi tužiteljici bio otežan pristup sudu u Zagrebu radi ostvarivanja njezinih prava iz predmetnog ugovora. Naime, tužiteljica bi za dolazak na sud u Zagreb bila izvrgnuta povećanim financijskim troškovima i potrebi ulaganja značajnog dodatnog vremena, što bi objektivno na nju moglo imati odvraćajući učinak na ostvarivanje sudske zaštite, dok se jednako ne odnosi na tuženika s obzirom na njegovo sjedište u [adresa] zbog čega bi njegov dolazak na sud bio lakši i ekonomski povoljniji. Stoga, sporna prorogacijaka klauzula i prema ocijeni ovog suda uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja te je kao takva u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 nepoštena i posljedično tome ništava sukladno čl. 87. st. 1. istog Zakona, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, a koji zaključak je s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja u skladu i sa čl. 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ i sudskom praksom Suda Europske unije. Stoga, u situaciji kada je utvrđeno da je predmetni sporazum o mjesnoj nadležnosti ništetan, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je sukladno čl. 59. ZPP-a mjesno nadležan za suđenje u ovom sporu, budući da je prema sadržaju predmetnog ugovora isti sklopila tuženikova podružnica u Splitu, pa se ima smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti te poslovne jedinice tuženika, a kako je čl. 59. ZPP-a propisana izberiva mjesna nadležnost na način da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, to je za suđenje u ovom sporu mjesno nadležan Općinski sud u Splitu kojem je tužiteljica podnijela tužbu.

8. Tuženik se žalbom neosnovano poziva da je donošenjem pobijanog rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi s čl. 190.st.1. i čl. 191.st.1. ZPP-a, te bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354.st.2.toč.12. ZPP-a. Naime, navedene procesne povrede tuženik obrazlaže tvrdnjom da tužiteljica prije preinake tužbe nije tražila utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o prijevremenoj otplati kredita, a što je nužni preduvjet za isplatu na temelju tzv. izlazne naknade pa da je sud pogrešno primijenio čl. 190.st.1. i čl. 191.st.1. ZPP-a kada je dopustio preinaku tužbe, odnosno prekoračio tužbeni zahtjev odlučivši o preinačenoj tužbi. Takvi žalbeni navodi potpuno su promašeni, budući da tužiteljica učinjenom preinakom tužbe u podnesku od 6. svibnja 2024. nije zatražila isplatu na temelju ništetne odredbe o prijevremenoj otplati kredita (tzv. izlazne naknade), već na temelju ništetne valutne klauzule u CHF i odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio čl. 190. ZPP-a kada je dopustio preinaku tužbe jer je u konkretnom slučaju riječ o povećanju tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja iz iste činjenične osnove, slijedom čega je pobijanom presudom odlučio u okviru postavljenog (preinačenog) tužbenog zahtjeva pa nije prekoračio tužbeni zahtjev. Stoga nisu počinjene bitne procesne povrede na koje se tuženik poziva.

9. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude i rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

10. Među strankama nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita 28. studenog 2005. sklopili predmetni ugovor o kreditu na temelju kojeg je odobrena isplata 24.123,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseci , da je člankom 2. ugovora određeno da kamatna stopa iznosi 5,50 % i da je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila te da je kredit isplaćen 4. svibnja 2012..

11. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužiteljica sklopila predmetni ugovor o kreditu radi kupnje osobnog automobila, da joj je od strane djelatnika banke rečeno da se radi o najpovoljnijem kreditu i nije bila upozorena na moguće rizike podizanja takvog kredita, niti su joj objašnjeni pojmovi valutna klauzula ili promjenjiva kamatna stopa, a niti je mogla utjecati na nijednu stavku ugovora. Također, utvrđuje da je tužiteljica prodavačica te se ne razumije u ekonomske i pravne pojmove, nema obrt niti udio u trgovačkom društvu.

12. Imajući u vidu da je tužiteljica sklopila predmetni ugovor kao fizička osoba radi kupnje automobila za osobne svrhe, a da tuženik nije pružio dokaza da su sredstava kredita iskorištena za potrebe obavljanja obrta odnosno trgovačkog društva, prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica sklopila predmetni ugovor u svojstvu potrošača.

13. Prvostupanjski sud imajući u vidu da je sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje ZZP/07) vezan utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača, a kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banke i valutne klauzule u CHF u ugovorima o kreditu koje je sklapao tuženik sa potrošačima u određenom razdoblju, ujedno cijeneći da tuženik nije dokazao da je tužiteljica prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bila obaviještena o naravi i rizicima spornih ugovornih odredbi, zauzima pravno shvaćanje da su sporne ugovorne odredbe ništetne pa prihvaća deklaratorni tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti.

14. S obzirom na utvrđenu ništetnost spornih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) zauzima pravno shvaćanje da tužiteljici pripada pravo potraživati neosnovano stečeno po tom ugovoru, slijedom čega utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da je tužiteljica na temelju ništetnih odredbi preplatila iznos od 2.450,73 eura, prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu tog iznosa kao osnovan, dok u preostalom dijelu za iznos od 1,01 eura odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na čl. 1115. ZOO-a pa cijeneći da je tuženik nesavjestan stjecatelj dosuđuje tužiteljici zatezne kamate od dana izvršene uplate svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate.

16. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, jer je pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare. Stoga, cijeneći da tužiteljica potražuje isplatu samo po osnovi ništetne valutne klauzule u CHF zaključuje da tražbina tužiteljice za povrat preplaćenog iznosa nije u zastari jer je tužba podnesena prije isteka roka od pet godina od 14. lipnja 2018. kao dana pravomoćnosti presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF.

17. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl.154. st. 1 i čl. 155. ZPP-a pa tužiteljici dosuđuje troškove postupka u cijelosti u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje: Tarifa).

18. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi.

19. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22.,dalje:ZZP/14) prema kojima pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, ima direktan učinak u individualnim parnicama radi naknade štete i isplate koje pokrenu potrošači , a cijeneći da su pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenom u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, koja presuda se odnosi i na tuženika (točka 4. izreke), utvrđene ništetnim ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF u ugovorima koje je tuženik sklapao sa potošačima u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika u ugovorima koje je tuženik sklapao sa potošačima u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2013., a u kojem razdoblju je sklopljen predmetni ugovor o kreditu, te ujedno cijeneći da tuženik u ovom postupku nije pružio dokaza da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na način da su tužiteljici prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama valutne klauzule u CHF te parametrima i načinu povećanja kamatne stope, a što utječe na određivanje njezine novčane obveze i da je tužiteljica unatoč takvoj obaviještenosti pristala na sklapanje ugovora o kreditu, zaključio da su sporne ugovorne odredbe nepoštene i ništetne. Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

20. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tužiteljici status potrošača nisu osnovani, budući da je tužiteljica svojstvo potrošača dokazala sadržajem predmetnog ugovora o kreditu i njezinim iskazom iz kojih je razvidno da je ugovor sklopljen u svrhu kupnje vozila za osobne potrebe tužiteljice, dok tuženik tijekom postupka nije pružio nijednog dokaza na okolnost da tužiteljica ne bi imala svojstvo potrošača, iako je sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a na njemu bio teret dokaza. Naime, ukoliko tuženik u parničnom postupku osporava tužitelju svojstvo potrošača, tada je na njemu teret dokaza da takvu činjenicu dokaže.

21. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužiteljici na temelju čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

22. Međutim, osnovano se tuženik žalbom poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava vezano za istaknuti prigovor zastare u odnosu na dio novčane tražbine tužiteljice.

23. Naime, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je podnošenjem tužbe u postupku kolektivne zaštite potrošača prekinuta zastara u smislu čl. 241. ZOO- a i da zastarni rok počinje teći od početka od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku i da tražbina tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa s osnove ništetne valutne klauzule u CHF nije u zastari. Međutim, prvostupanjski sud je odbio prigovor zastare u cijelosti, pogrešno cijeneći da tužiteljica traži isplatu isključivo s osnove ništetne valutne klauzule u CHF, budući da tužiteljica traži i isplatu s osnove ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi (kako je to prethodno obrazloženo u točki 6. ove odluke). Stoga, kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetnost odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., to je do podnošenja tužbe u ovom postupku 5. svibnja 2021. protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a pa je pravilnom primjenom materijalnog prava u odnosu na taj dio tražbine tužiteljice valjalo prihvatiti prigovor zastare i odbiti tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa.

24. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije utvrdio visinu ukupno preplaćenog iznosa i mjesečnih iznosa preplate na temelju ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, s time da je pogrešno utvrdio da se iznos od 18.472,60 kuna odnosno 2.451,74 eura (točka 12. prvostupanjske odluke) odnosno iznos od 2.450,73 eura (toč.18.2. prvostupanjske odluke) odnosi isključivo na preplatu s osnove ništetne valutne klauzule u CHF, jer je takvo utvrđenje u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka (tablica 1. i zaključak), to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

25. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, kao u izreci ove presude, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika pozivom na čl. 370. ZPP-a pobijanu presudu u točki II. izreke ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao u točki I. izreke ovog rješenja.

25.1. Žalbu tuženika podnesenu protiv rješenja prvostupanjskog suda u točki I. i II. izreke primjenom čl. 380.toč.2. ZPP-a valjalo je odbiti kao neosnovanu, kao u točki II. izreke ovog rješenja, dok je primjenom čl. 380.toč.3. ZPP-a djelomičnim uvažavanjem žalbe valjalo ukinuti odluku o troškovima postupka iz točke III. izreke pobijanog rješenja i predmet vratiti na ponovan postupak.

26. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će sukladno prethodno navedenom utvrditi odlučne činjenice vezano za prigovor zastare odnosno utvrditi će visinu preplaćenog iznosa (ukupno i mjesečne iznos) zasebno s osnove ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne valutne klauzule u CHF, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o glavnoj stvari i odlučiti o troškovima cijelog postupka.

27. Prvostupanjska preuda u točki III. izreke kao ne pobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan