Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-146/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Stano-uprava d.o.o., Split, Mike Tripala 6, OIB: 17418170125, kojeg zastupa punomoćnik Srđan Vrdoljak, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika PR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Gruić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Povrv-315/2022 od 12. studenog 2024., 15. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Povrv-315/2022 od 12. studenog 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita u dijelu kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 7.276,50 kuna / 965,76 eur[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu 636,97 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, u roku od 8 dana.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, propisane člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 3. u vezi s člankom 467. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Valja istaknuti da se s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, pa se sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.276,50 kuna / 965,76 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama s osnove zajedničke pričuve za prostor u zgradi u [adresa], za razdoblje od travnja 2019. do prosinca 2020.
7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da u postupku nije dokazano da postoji tuženikova obveza plaćanja zajedničke pričuve kao suvlasnika zgrade u [adresa], slijedom čega ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika.
8. Odluku o parničnom trošku sud prvoga stupnja donosi na temelju odredbe članka članka 154. stavka 2. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje: Tarifa).
9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi, budući da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a prvostupanjski sud je iznio jasne, neproturječne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama u postupku, koji ne proturječe sadržaju stanja u spisu pa pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
10. Tužitelj žalbom u bitnome osporava zaključak prvostupanjskog suda jer svoju presudu temelji na navodima tuženika da nije vlasnik prostora na koji se odnosi obveza plaćanja zajedničke pričuve bez priloženog dokaza na navedenu okolnost, uz napomenu da je tužitelj svoju tražbinu dokazao izvatkom iz poslovnih knjiga koji sukladno članku 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ) predstavlja vjerodostojnu ispravu, a pored toga da osnovanost tražbine proizlazi i iz isprava dostavljenih od strane tužitelja, konkretno iz Sporazuma o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja namirenja novčane tražbine koji je tuženik sklopio s Banco Popolare Croatia d.d.
11. Navedeni žalbeni navodi nisu osnovani. Tijekom prvostupanjskog postupka, uvidom u sadržaj navedenog Sporazuma o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja namirenja novčane tražbine koji je tuženik sklopio sa Banco Popolare Croatia d.d. utvrđeno je da je tim ugovorom osnovano fiducijarno vlasništvo na poslovnom prostoru u vlasništvu tuženika. Međutim, u ugovoru nije navedena adresa na kojoj se nalazi taj poslovni prostor pa tako niti da se nalazi u zgradi u [adresa]. Iz vjerodostojne isprave proizlazi da se predmetna tražbina odnosi na prostor koji se nalazi u zgradi na adresi [adresa] u [adresa], no nije utvrđeno o kakvom se prostoru radi niti je utvrđena površina prostora, dok iz nalaza i mišljenja vještaka nije razvidno da se poslovni prostor u vlasništvu tuženika nalazi upravo u zgradi na adresi [adresa] u [adresa].
12. Odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Budući da je tuženik u konkretnom slučaju osporio da bi bio suvlasnik predmetne zgrade, na tužitelju je bio teret dokaza da postoji tuženikova obveza plaćanja zajedničke pričuve kao suvlasnika zgrade, što tužitelj tijekom postupka nije dokazao.
13. Dalje, neosnovan je tužiteljev žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
14. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 380. u vezi s člankom 90. stavkom 1. i 2. i člankom 85. stavkom 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/06., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP) prema kojima zakonska obveza plaćanja zajedničke pričuve tereti suvlasnike zgrade, kada je sukladno članku 451. stavku 2. ZPP-a ukinuo platni nalog.
15. Žalbeni navodi kojima se tužitelj poziva na izvadak iz poslovnih knjiga nisu osnovani, s obzirom da u situaciji kada tuženik ospori osnovanost i visinu tražbine, kao u ovom predmetu, takva isprava nije dostatna za dokazivanje tražbine jer je riječ o jednostranoj ispravi, već je tužitelj sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a dužan dokazati činjenice iz kojih proizlazi osnovanost utužene tražbine, u konkretnom slučaju dokaz da je tuženik suvlasnik predmetne zgrade i da je dužan platiti pričuvu u utuženoj visini, a koje dokaze nije dostavio.
16. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je prvostupanjski sud prijedlog tuženika za izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta prihvatio tijekom glavne rasprave bez obzira na odredbe članka 299. stavak 2. i 3. ZPP-a, iako je taj dokaz tuženik mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, bez ikakvog obrazloženja zašto ga nije prije predložio te zašto ga je prvostupanjski sud prihvatio, ističe se da navedeno predstavlja žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 299. ZPP-a, a iz kojeg žalbenog razloga se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a.
17. Budući da tužitelj žalbom nije određeno pobijao odluku o troškovima postupka, pozivom na članak 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud u tom dijelu prvostupanjsku presudu nije ispitivao.
18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
19. S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci 15. listopada 2025.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak
