1

2 Kž-402/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Leona Kovačića kao predsjednika vijeća te Mladena Kosijera i Ivana Klapšića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sabine Erceg, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B., zbog kaznenih djela iz članka 232. stavak 1 u vezi članka 52. stavak 1. i članka 241. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj K-603/2020-64 od 20. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2023.

p r e s u d i o    j e:

              Odbija se žalba optuženika I. B. kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

              1. Pobijanom presudom optuženi I. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine - utaje iz članka 232. stavak 1. u vezi članka 52. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv imovine – povrede tuđih prava iz članka 241. stavak 1. KZ/11, te mu je za kazneno djelo pod točkom 1., na temelju članka 232. stavak 3. u vezi članka 52. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo pod točkom 2., na temelju članka 241. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te je temeljem članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem članka 56. stavak KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

              1.1. Na temelju članka 62. stavak 2. točka 1. i članka 56. stavak 4. KZ/11 u vezi članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08) optuženom I. B. naložena je posebna obveza da u roku od 2 (dvije) godine vrati imovinsku korist koju je ostvario kaznenim djelima na način da isplati oštećenom B. I. R. d.o.o. Z., OIB:…, iznos od 19.172,13 EUR / 144.452,41 kuna, a oštećenom D. d.d. Z. iznos od 45.432,86 EUR / 346.879,88 kuna.

              1.1.1. Ako optuženi I. B. u naloženom mu roku bez opravdanog razloga ne vrati oštećenicima imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelima, sud će mu opozvati izrečenu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje jedinstvene kazne zatvora.

              1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženiku je naloženo da sudu na ime troška vještačenja isplati iznos od 245,27 EUR / 1.848,00 kuna, te na ime paušalne svote iznos od 150,00 EUR / 1.130,18 kuna, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložio optuženi I. B., po branitelju M. B., odvjetniku iz Đ., iz svih zakonskih razloga, s prijedlogom da Županijski sud uvaži žalbu i napadanu presudu ukine u cijelosti te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno razmatranje i odlučivanje ili preinači napadanu presudu te optuženika oslobodi krivnje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen ŽDO na mišljenje.

5. Žalba optuženika I. B. nije osnovana.

6. Optuženik u žalbi navodi da u ponovljenom suđenju prvostupanjski sud nije postupio po uputama drugostupanjskog suda te da pobijana presuda nije utemeljena na zakonu. Pokušava konfrontirati argumente navedene u prvostupanjskoj presudi u odnosu na leasing vozila te posebno prigovara dosuđenom iznosu od 19.172,13 eura koji treba platiti pravnom slijedniku H. L. K., sada B. i. R. d.o.o. Z.. Također u odnosu na točku 2. ističe da se niti u jednom trenutku nije imalo razloga sumnjati da je V. L., odnosno njezina tvrtka G. nije kupila farmu od P. b. d.d., a upravo se V. L. ponašala kao novi vlasnik farme. Nakon provedenog postupka svi personalni i materijalni dokazi upućuju na zaključak da kod optuženika nije postojala namjera da osujeti namirenje vjerovnika, odnosno oštećenika. Nije dokazano postojanje dolusa specialisa te u konkretnom slučaju može biti riječi o građanskopravnoj odgovornosti, a nikako o kaznenopravnoj odgovornosti. Pored toga navodi da nije zakonito primjenjivati malo stari malo novi Zakon misleći na primjenu odredbi KZ/97 i KZ/11.

7. Sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza pravilno i zakonito utvrdio je sve okolnosti počinjenja kaznenog djela, a također je iznio prihvatljive razloge u svezi izrečene kazne.

8. Razvidno je iz pobijane presude da se temelji na nizu materijalnih i personalnih dokaza koji su pobliže navedeni i pravilno analizirani i u dovoljnoj, prihvatljivoj i logičnoj povezanosti obrazloženi, pa je pobijana presuda zakonita i žalbom okrivljenika nije dovedena u pitanje njezina utemeljenost, kao niti odluka o kaznenoj sankciji.

9. Tvrdnje optuženika nisu od značaja za navedene inkriminacije. U odnosu na točku 1. ispravno se zaključuje da je dokazano da je optuženik protupravno prisvojio tuđi automobil koji mu je bio privremeno povjeren na korištenje te je nevažno što je učinio s tim vozilom, da li ga je prodao ili nešto treće. Naime, za ostvarenje zakonskih obilježja kaznenog djela utaje iz članka 232. KZ/11 bitno je da je optuženik bio samo posjednik predmetnog automobila koji je kupio na temelju ugovora o leasingu, a njegov vlasnik je leasing kuća. Nesporno je da optuženik nije plaćao rate leasinga niti je na poziv vlasnika vratio vozilo, a u trenutku kada je saznao za raskid ugovora optuženik je postao nepošteni posjednik automobila. Nesporno je da je vrijednost vozila u trenutku sklapanja ugovora iznosila 61.170,39 eura, tj. 458.000,00 kuna, što obuhvaća bitna obilježja kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim pod točkom 1. iz članka 232. stavak 1. i 3. KZ/11. Kazneno djelo utaje upravo se sastoji od prisvajanja tuđe pokretne stvari koja je povjerena počinitelju, dakle u prisvajanju stvari koje se nalazi u detenciji počinitelja.

10. U odnosu na točku 2. za kazneno djelo iz članka 241. stavak 1. KZ/11, povrede tuđih prava, nesporno je utvrđeno da je optuženik zadržao u posjedu 65 junica te da je 5. ožujka 2013. sudski ovršitelj povodom ovršnog postupka koji je pokrenuo zajmodavac kod Općinskog suda u Đakovu izašao na teren i pokušao zaplijeniti preostale junice ali na farmi više nije bilo niti jedne junice. Optuženik je povrijedio tuđe pravo jer je kao vlasnik obrta i zajmoprimac znao da oštećeno trgovačko društvo D. d.d. ima založno pravo na predmetnoj stoci, ali je unatoč tome prodao junice, a novac nije uplatio zajmodavcu. Sud prvog stupnja ispravno zaključuje da je optuženik to učinio da osujeti pravo društva D. d.d. na naplatu svoga potraživanja, a nebitan je razlog zbog čega je optuženik opstruirao naplatu zajmodavca. Stoga je žalbeni navod da je optuženik bio uvjerenja da je V. L. kupila tvrtku od P. b. d.d. te da se ponašala kao novi vlasnik, glede počinjenja ovog kaznenog djela, u potpunosti nebitan.

11. Također žalbeni navodi utvrđenja iznosa posebne obveze vraćanja pribavljene imovinske koristi u odnosu na oštećenike B. i. R. d.o.o. Z. i D. d.d. Z. nisu osnovani jer se temelje na provedenim vještačenjima i nesporno utvrđenim iznosima, a koji su proizašli upravo iz počinjenja kaznenih djela za koje je optuženik proglašen krivim. Dakle, svi razlozi na koje ukazuje žalitelj nisu osnovani, a kao što je navedeno sud prvog stupnja u pobijanoj presudi argumentirano je obrazložio sve provedene dokaze koji ukazuju na počinjenje kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim kako u objektivnom tako i u subjektivnom smislu. Stoga je neprihvatljiva tvrdnja navedena u žalbi da kod optuženika nije postojala namjera, odnosno da je izostao subjektivni element. Također nije točno da se radi o miješanju starog i novog KZ-a budući su prema optuženiku primijenjene odredbe KZ/11.

12. U odnosu na izrečenu kaznenu sankciju, uvažavajući navedene olakotne okolnosti, to i sud drugog stupnja smatra ovakvu kaznenu sankciju primjenu težini počinjenja kaznenih djela i ličnosti počinitelja, naravno uz primjenu članka 62. KZ/11 u svezi naložene posebne obveze, a vezano za povrat imovinske koristi te upozorenja da se izrečena uvjetna osuda u slučaju neizvršenja može opozvati. Pritom je sud prvog stupnja pravilno cijenio da je optuženik neosuđivana osoba, narušenog zdravlja, da je djelo počinjeno zbog lošeg financijskog stanja farma, kao i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno u smislu da je optuženikov otac Đ. B. bio stvarni upravitelj svih poslova na farmi ali je pobjegao iz zemlje pustivši sina da se uhvati u koštac sa svim nastalim problemima, te cijeneći protek vremena od izvršenja kaznenih djela koje se ne može pripisati kao skrivljeno ponašanje optuženika, to i sud drugog stupnja smatra da će se izrečenom kaznom ostvariti opći smisao kaznenopravne zaštite iz članka 41. KZ/11.

13. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene povrede kaznenog postupka ili da je na štetu optuženika povrijeđen Kazneni zakon, a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Slijedom navedenih razloga temeljem članka 482. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu, 22. rujna 2023.

                                                                                                                       Predsjednik vijeća:                                                     

                                                                                                                     Leon Kovačić, v.r.