Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak

Poslovni broj: Ovr- 487/2022-9

U I M E R E U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Jasni Dumbović, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, protiv ovršenika HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, 15. listopada 2025.

r j e š i o j e

Odbacuje se žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi, prijedlog za odgodu ovrhe, prijedlog za obustavom ovrhe, prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i prigovor protiv rješenja o ovrsi, sadržani u podnesku od 20.9.2022., zaprimljenom 23.9.2022.

Obrazloženje

1. Ovršenica HL podnijela je 23. rujna 2022. žalbu protiv rješenja o ovrsi, prijedlog za odgodu ovrhe, prijedlog za obustavom ovrhe, prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i prigovor protiv rješenja o ovrsi. Navodi da je 2. kolovoza 2022. saznala da joj je putem Financijske agencije blokiran račun temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić od 29. svibnja 2009., poslovni broj Ovrv-20356/2009. Sukladno čl. 53. u vezi čl.284. st.5. Ovršnog zakona podnosi žalbu. Sukladno čl.50. st.11. Ovršnog zakona nastupila je zastara. Navodno rješenje o ovrsi doneseno je 29. svibnja 2009. te je postalo pravomoćno 8. kolovoza 2009. Prema podacima Financijske agencije prvi puta je podneseno na naplatu 21. prosinca 2009., te je isknjiženo po čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima u kolovozu 2018. Financijska agencija nije mogla zaprimiti predmetnu osnovu 21. prosinca 2009., već je očito istu preuzela od banke sukladno čl. 32. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. U čl. 33. istog zakona propisano je da će osnove za plaćanje u ovršnim postupcima pokrenutima prije 1. siječnja 2011. agencija izvršavati prema propisima koji su važili u vrijeme pokretanja postupaka. Ovršna isprava donesena je po ovršnom zakonu iz 2008., te je provedba trebala biti nastavljena sukladno odredbama tog zakona, te je ovrha trebala biti obustavljena. Protekom roka od 10 godina od pravomoćnosti nastupa apsolutna zastara za tražbine utvrđene pravomoćnim rješenjem o ovrsi. Ovrhovoditelj je bio dužan predložiti donošenje novog rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave odnosno predložiti ovrhu na drugom predmetu, radi čega ponovno uvrštenje 2. kolovoza 2022. rješenja o ovrsi Ovrv-20356/2009 nije zakonito pa se predlaže obustaviti ovrhu, odnosno utvrditi da su pljenidba i prijenos nedopušteni. Ovršenica predlaže donijeti rješenje o odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava pred financijskom agencijom do donošenja odluke povodom žalbe. Ističe da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Obzirom da je podnijela žalbu u kojoj je obrazložila prigovor zastare ističe da su ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe određeni čl.65. Ovršnog zakona. Pljenidbom dijela plaće ne bi imala dovoljno za ispunjenje osnovnih životnih potreba i troškova školovanja sina. Navodi da nikada nije zaprimila rješenje o ovrsi, da dostava istog nije izvršena sukladno Ovršnom zakonu, te predlaže da se ukine klauzula pravomoćnosti i ovršnosti. Ističe da nema nikakvih saznanja o kakvom dugu se radi, da izvodi iz poslovnih knjiga su jednostrane isprave, te nisu dokaz postojanja obvezno pravnog odnosa između stranaka. Predlaže da sud prvenstveno odluči o prijedlogu za obustavu ovrhe, o ukidanju klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, te o žalbi zbog zastare, a podredno da po prigovoru ovršenika stavi izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika, te predmet uputi u parnični postupak.

2. Ovrhovoditelj u očitovanju prvenstveno ističe da je prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Nesporno je da su dana 29.05.2009. godine javni bilježnici Iva Hanžeković Živković i Lada Škaričić- Sinčić donijeli rješenje o ovrsi posl. broj Ovrv-20356/09, a koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 08.08.2009. godine. Nesporno je da je ovrhovoditelj predmetno rješenje o ovrsi prvi puta dostavio Financijskoj agenciji na provedbu dana 21.12.2009. godine, a što je i razvidno iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije koju je dostavio ovršenik, te da je nakon toga podnio Financijskoj agenciji 02.08.2022., a što je također razvidno iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije. Navedenom radnjom ovrhovoditelja zastara je prekinuta sukladno čl.241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje u tekstu: ZOO).Člankom 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nadalje, Financijska agencija je 2018. godine (uslijed stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, dalje u tekstu: ZPONS) predmetno rješenje isknjižila iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje temeljem čl. 12. ZPONS-a. Nastavno, zastara za vrijeme postupka naplate nije niti tekla, a s obzirom na to da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, sukladno odredbi čl. 245. st. 3. ZOO-a. Zaključno, isknjiženjem predmetnog rješenja postupak izravne naplate je okončan i zastara je ponovno počela teći. S obzirom na to da je zastarni rok u konkretnom slučaju 10 godina, sukladno čl. 233. ZOO-a, razvidno je da zastara nije nastupila. Takav stav potvrđuje i sudska praksa. Između ostalog, Županijski sud u Splitu u presudi posl. br. Gž-1074/21 navodi slijedeće: ”Rok od 10 godina za naplatu potraživanja tuženika (kao vjerovnika, ovrhovoditelja) počinje teći od dana okončanja ovršnog postupka tj. u konkretnom slučaju od trenutka kada je osnova (ovršna isprava— rješenje o ovrsi javnog bilježnika) isknjižena iz redoslijeda naplate tj. do obustave postupka izravne naplate kod FINE došlo iz razloga za koje nije odgovoran tuženik kao vjerovnik. Analognom primjeno navedene sudske prakse razvidno je da je zastara prekinuta dana 21.12.2009. godine kad je predmetno rješenje o ovrsi prvi puta dostavljeno na provedbu Financijskoj agenciji. Zastarni rok počeo je teći 2018. godine, odnosno od trenutka kad je predmetna osnova isknjižena iz redoslijeda naplate. S obzirom na to da potraživanje tuženika nije podmireno niti nakon isknjiženja predmetnog rješenja, tuženik je ponovno pokrenuo postupak izravne naplate predmetnog rješenja dana 02.08.2022.godine. U odnosu na navode ovršenika gdje ističe da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave jer u roku od godine dana nije predložio drugo sredstvo ili predmet ovrhe, ovrhovoditelj ističe da su isti u potpunosti promašeni. Naime, u ovoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni čl. 180a st.4. Ovršnog zakona, a budući da se isti odnosi na sudsko rješenje o ovrsi dok je predmet ovog postupka izvansudsko rješenje o ovrsi, odnosno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno od strane javnog bilježnika. Ovrhovoditelj prvenstveno ističe kako je ovršenik zanemario činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o javnobilježničkom rješenju o ovrsi odnosno izvansudskoj ovrsi. Naime, ovrhovoditelj ističe kako ovršenik pogrešno tumači Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenog na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 27.11.2019. godine. Ovrhovoditelj navodi kako se isti Zaključak odnosi isključivo na sudsku ovrhu, odnosno isti se ne može primijeniti u konkretnom slučaju, a budući da se radi o javnobilježničkoj, odnosno izvansudskoj ovrsi. Također, takav stav zauzima Županijski sud u Bjelovaru u presudi posl.br. Gž Ovr-518/21 od dana 30.09.2021. godine i Županijski sud u Zagrebu u presudi posl.br. Gž Ovr-405/22 od dana 14.11.2022. godine. Naime, u citiranim presudama navedeni sudovi detaljnije iznose tumačenje Zaključka te potvrđuju gore navedeno stajalište ovrhovoditelja. U odnosu na ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe, ovrhovoditelj ističe da je neosnovan. Ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta ili teško nadoknadiva šteta, ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje već je samo paušalno navodi da traži odgodu ovrhe. Nadalje, tražbina ovrhovoditelja je do dana pisanja ovog podneska u cijelosti podmirena te postupak prisilne naplate više nije u tijeku, iz čega proizlazi da ne postoje osnove za odgodu ovrhe. Nadalje, u odnosu na navode ovršenika da nikad nije zaprimio predmetno rješenje te da isto zbog toga nije moglo postati pravomoćno i ovršno, ovrhovoditelj ističe da su navodi ovršenika paušalni te ničim dokazani. Naime, nesporno je da je predmetno rješenje steklo svojstvo pravomoćosti i ovršnosti dana 08.08.2009. godine, te je kao takvo nakon pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovrhovoditelja od nadležnog javnog bilježnika, a sukladno čl. 64. st. 1. tada važećeg Ovršnog zakona bilo dostavljeno na provedbu Finacijskoj agneciji, a koja je predmetno rješenje zavela u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. U odnosu na navode ovršenika da nema saznanja o predmetnoj ovrsi te da izvadak iz poslovnih knjiga nije dokaz obveznopravnog odnosa, ovrhovoditelj ističe da su isti paušalni i potpuno promašeni. Sukladno čl. 27. st. 1. OZ-a vjerodostojna isprava je izvadak iz poslovnih knjiga temeljem kojeg je i određena ovrha u ovom predmetu. Naime, predmetno rješenje je doneseno temeljem izvoda iz poslovnih knjiga, a za koji je gore navedenom odredbom Ovršnog zakona izričito propisano da je vjerodostojna isprava te sadržava sve podatke koji su potrebni da bi se smatrao vjerodostojnom ispravom. Na izvodu je jasno naznačeno da je vjerovnik T—Mobile Hrvatska d.o.o., a dužnik HL (RANIJE GL), VL. OBRTA " [obrt]" FRIZERSKI STUDIO ZA ŽENE I MUŠKARCE, da se odnosi na novčanu obvezu temeljem neplaćenih računa za telekomunikacijske usluge. Nadalje, životno je nelogično da ovršenik nije imao saznanja o predmetnoj ovrsi, a budući da je ovrhovoditelj više puta pred Financijskom agencijom pokrenuo postupak prisilne naplate te je račun ovršenika bio blokiran. Zaključno, ovrhovoditelj ističe da je u ovršnom postupku postupao pravilno, pravovremeno i u skladu sa zakonskim odredbama, te da je činjenica da se ovrhovoditelj, unatoč svim poduzetim radnjama, u tijeku ovršnog postupka nije uspio naplatiti, pa je stoga Financijska agencija osnovu isknjižila, u cijelosti izvan ovrhovoditeljeve kontrole. Ovrhovoditelj predlaže naslovnom sudu odbiti prijedlog ovršenika kao neosnovan te mu naložiti naknaditi ovrhovoditelju nastali trošak.

3. Zaključkom ovog suda poslovni broj 13 Ovr-487/2022-3 od 28.09.2023. naloženo je Financijskoj agenciji da zastane s postupanjem po predmetnom rješenju o ovrsi kao osnovi za plaćanje do primitka daljnje obavijesti, odnosno odluke suda.

4. Dopisom od 3.10.2023. Financijska agencija obavijestila je sud da nije u mogućnosti postupiti o istom, obzirom da je na temelju dostavljenog zahtjeva ovrhovoditelja obustavljeno postupanje po osnovi Ovrv-20359/2009.

5. Sud je zatražio na uvid spis javnog bilježnika pod poslovnim brojem Ovrv- 20356/2009.

6. Dopisom od 12.10.2023. javni bilježnik obavijestio je sud kako je uvidom u elektronski upisnik za 2009. godinu utvrđeno da je predmet izlučen 2017. godine sukladno odredbama javnobilježničkog poslovnika i pravilnika o zaštiti i obradi arhivskog i registraturnog gradiva u javnobilježničkim uredima. Iz elektronskog upisnika je razvidno da je predmet zaprimljen 15.9.2009. da je podnositelj ovršnog prijedloga T-Mobile Hrvatska d.o.o., da je podnesen protiv ovšenika GL vl. obrta " [obrt]" Frizerski studio za žene i muškarce, a iznos tražbine je 6.144,78 kuna. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno je 29.5.2009., a postalo je pravomoćno i ovršno 08.08.2009. Obzirom da je spis izlučen, javni bilježnik nije u mogućnosti dostaviti isti na uvid.

7. Iz obavijesti Financijske agencije je razvidno da je postupak izravne naplate pokrenut 2.8.2022. po predmetnoj osnovi za plaćanje, obustavljen na zahtjev ovrhovoditelja. Prema tome, nije u tijeku postupak izravne naplate po predmetnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

8. Obzirom da je predmetno rješenje o ovrsi prvi puta podneseno na naplatu Raiffeisenbank d.d. dana 21.12.2009., očito je da je ovršenica imala saznanja o predmetnoj ovrsi koja je isknjižena 2018. godine, jer joj je bio blokiran račun, te je još tada imala mogućnost podnijeti žalbu, odnosno prigovor protiv rješenja o ovrsi, odnosno prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

9. Kako nije u tijeku ovršni postupak po predmetnoj osnovi za plaćanje, nisu ispunjeni niti uvjeti da se odgodi ili obustavi ovrha.

10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Sisku, 15. listopada 2025.

Sutkinja

Jasna Dumbović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja se podnosi ovom sudu u roku od osam dana od dana primitka ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Ovrhovoditelj po pun.

2. Ovršenik