REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž R-102/2025-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog odvjetnicama u Zajedničkom odvjetničkom uredu Angelika Rajačić Bonifačić i Sanja Gelić, u Rijeci, protiv tuženika Agram Tis d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 99681708224, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, naknade štete i isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 17. lipnja 2025., poslovni broj: Pr-113/2020-63., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Žalba tuženika Agram Tis d.o.o. Zagreb se odbija kao neosnovana, dok se žalba tužitelja ČU prihvaća, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci od 17. lipnja 2025. poslovni broj: Pr-113/2020-63:

a) potvrđuje pod točkom I. 1., I.2., I.3. i I.4. izreke, te u dosuđujućem dijelu pod točkom III. izreke (dosuđeni trošak tužitelju) i u točki IV. izreke;

b) ukida u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke, i u tom se dijelu predmet vraća na ponovno odlučivanje o troškovima;

c) potvrđuje rješenje kojim je dozvoljena preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I 1. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. veljače 2020. nezakonita, a otkaz nedopušten, te se ista poništava.

2. Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31.5.2016. godine zaključenog između tužitelja ČU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika AGRAM TIS d.o.o., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 99681708224, s danom 24. lipnja 2020. godine.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnova naknade štete zbog nezakonitog otkaza isplati iznos od 12.487,65 eura, sa zateznom kamatom obračunatom od 25. lipnja 2020. godine do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnova izgubljene zarade, u roku od 15 dana, izvrši isplatu svih bruto plaća od dana nezakonitog prestanka radnog odnosa 6.2.2020. godine do dana sudskog raskida radnog odnosa 24.6.2020. godine, sa zateznom kamatom obračunatom na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nakon 1. siječnja 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:

- iznos od 1.414,85 € / 10.660,26 kn sa kamatom obračunatom od 16.3.2020.,

- iznos od 1.783,95 € / 13.441,20 kn sa kamatom obračunatom od 16.4.2020.,

- iznos od 1.783,95 € / 13.441,20 kn sa kamatom obračunatom od 16.5.2020.,

- iznos od 1.783,95 € / 13.441,20 kn sa kamatom obračunatom od 16.6.2020.,

- iznos od 1.427,16 € / 10.752,96 kn sa kamatom obračunatom od 16.7.2020., sve u roku od 15 dana.

II Odbija je tužbeni zahtjev s osnova naknade štete zbog nezakonitog otkaza, u iznosu od 1.783,95 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, te u dijelu za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima u točki I 4. izreke

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 731,71 eura, zajedno sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja (17. lipnja 2025.) pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (iznad odmjerenih 731,71 eura, a do zatraženih 10.900,00 eura) zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan. IV Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 9.330,87 eura odbija se u cijelosti, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se tužiteljeva preinaka tužbe."

2. Protiv točaka I., III. i IV. izreke prvostupanjske presude i protiv rješenja tuženik je pravovremeno uložio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP). Tvrdi da način na koji prvostupanjski sud tumači Odluku o otkazu ugovora o radu predstavlja pretjerano formalistički pristup koji je rezultirao pogrešnim zaključcima prvostupanjskog suda u pogledu zakonitosti predmetne Odluke. Tuženik u žalbi detaljno iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza. Posebno ističe da prvostupanjski sud prilikom ocjene dokazne građe, pogrešno nije uzeo u obzir po tuženiku dostavljenu ispravu-izvještaj o provedbi inventure u ugostiteljskom objektu regije Rijeka od 6. veljače 2020 iz razloga što je dokument nastao tri dana nakon donošenja Odluke o otkazu. Ističe da je prvostupanjski sud prilikom utvrđenja je li tužitelju omogućeno iznošenje obrane svoje zaključke temeljio samo na iskazu svjedoka MU, bez da je objektivno sagledao iskaze svjedoka AU i Č, koji svjedoci su također bili prisutni na navedenom sastanku. Osim toga ističe da činjenica što se radniku u smislu članka 119. stavak 2. Zakona o radu nije omogućilo iznošenje obrane, ne predstavlja okolnost zbog koje bi otkaz bio nezakonit. Mišljenja je da je prvostupanjski sud propustio iznijeti valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama, te da se prvostupanjska presuda može ocijeniti samo arbitrarnom i kontradiktornom, jer je prvostupanjski sud izgubio iz vida obvezu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Nadalje mišljenja je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 125. stavak 1. ZR kada je dosudio tužitelju 7 ugovorenih bruto plaća. Ističe da se u podnescima od 18. lipnja 2021. i 14. travnja 2025. protivio preinaci tužbe i istaknuo da tužitelj nije dokazao okolnosti na koje se poziva, a koje predstavljaju pretpostavku za naknadu štete. Mišljenja je da mu je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude povrijedio pravo na pravično suđenje iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.

4. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za nadoknadu troškova parničnog postupka (dio točke III. izreke) i to zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke11. ZPP- a. Ističe da je već prilikom podnošenja tužbe, osim zahtjeva za utvrđenjem nezakonitim odluke o otkazu, postavio i imovinsko pravni zahtjev za isplatu naknada plaća, te da je nakon provedenog vještačenja konačno i precizirao imovinsko pravni zahtjev, pa je mišljenja da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka trebao primijeniti članak 37. ZPP- a i utvrditi vrijednost predmeta spora prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o troškovima parničnog postupka u skladu sa navodima žalbe. Traži trošak sastava žalbe.

5. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.

6. Žalba tuženika nije osnovan.

7. Žalba tužitelja je osnovana.

8. Suprotno navodima žalbe tuženika, prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima .

9. Članak 8. ZPP-a odnosi se na načelo slobodne ocjene dokaza provedenih tijekom postupka, pri čemu se navedenom odredbom utvrđuje koje sve okolnosti prvostupanjski sud treba uzeti u obzir pri utvrđivanju relevantnih činjenica, a na osnovi slobodne ocjene provedenih dokaza.

10. Valja navesti da ocjena dokazne snage ispitanih dokaznih sredstava zavisi u svakom konkretnom slučaju od slobodne ocjene suda, koji prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, a koje ukazuju na osnovanost i istinitost tvrdnji jedne od stranaka. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno članku 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude, kako se to navodi u žalbi.

11. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud proveo sve dokaze predložene po tužitelju i tuženiku, te da je naveo jasne razloge zašto nekim dokazima poklanja vjeru, a iz kojeg razloga neke dokaze ne prihvaća.

12. Obzirom na navedeno, po ocjeni ovoga suda, tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudska prava i temeljnih sloboda, kako to tvrdi u žalbi. Prema članku 220. stavku 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok je sukladno stavku 2. istog članka prvostupanjski sud ovlašten odlučivati koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, što je prvostupanjski sud i učinio.

13. Slijedom navedenoga proizlazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a i članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a nije počinio niti bitne povrede parničnog postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnost, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

14. Člankom 125. stavkom 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 dalje: ZR), propisano je da poslodavac i radnik zahtjev za sudski raskid ugovor o radu mogu staviti do zaključenja glavne rasprave.

15. Obzirom da je tužitelj zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu stavio u tijeku parničnog postupka, jer se u međuvremenu zaposlio kod drugog poslodavca 25. lipnja 2020., a da u slučaju sudskog raskida ugovora o rad radnik može tražiti i naknadu štete u smislu članka 125. stavka 1. ZR, pravilno je prvostupanjski sud u skladu s člankom 190. stavkom 2. i 3. ZR dozvolio tužitelju preinaku tužbe za ovaj dio tužbenog zahtjeva.

16. Pravilno je prvostupanjski sud dozvolio tužitelju i preinaku tužbenog zahtjeva glede visine naknade plaća, jer je tek provedenim knjigovodstveno financijskim vještačenjem tužitelj mogao točno postaviti zahtjev za naknadu plaća za vrijeme u kojem nije radio, kao i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

17. Slijedom navedenoga proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i 3. ZPP-a, kada je dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva.

18. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio pobijanu presudu. Izvedeni su svi potrebni dokazi za donošenje odluke, koji su pravilno ocijenjeni.

19. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koja je donesena 3. veljače 2020. proizlazi da je tužitelju Ugovor o radu izvanredno otkazan, jer je nakon provedene inventure u caffe baru MTT i izjava djelatnika caffe bara MTT utvrđeno da je tužitelj u nekoliko navrata otuđio gotovinu iz blagajne caffe bara i time prouzročio imovinsku štetu tuženiku kao poslodavcu, čime da je počinio tešku povredu radne dužnosti.

20. Iz izvještaja o provedenoj inventuri u ugostiteljskim objektima regije Rijeka proizlazi da je na radnom mjestu caffe bar MTT u Rijeci zloupotrebljavana mogućnost korištenja otvorene narudžbe, jer se ovakve narudžbe ne bi trebale koristiti u caffe barovima, već samo u restoranima i trebale bi se zatvarati dnevno, a da iste nisu zatvarane danima, te da prema izjavama svjedokinja FU i JU proizlazi da je tužitelj tražio da se izrađuju takve narudžbe i naplaćuju umjesto fiskalnih računa, te da se novac predaje direktno njemu, što da su u pisanim izjavama navele ove dvije svjedokinje.

21. Izvještaj o provedenoj inventuri sastavljen je 6. veljače 2020., dakle nakon što je tužitelj već dobio odluku o otkazu.

22. Po ocjeni ovoga suda, pravilno prvostupanjski sud u razlozima presude navodi da je u sporu radi otkaza ugovora o radu odlučno jesu li bili opravdani upravo oni razlozi na kojima se konkretna Odluka o otkazu temelji (sadržani i argumentirani, u obrazloženju kao sastavnom dijelu Odluke, a okolnosti (činjenice) koje se imaju supsumirati pod te i takve razloge, da mogu nastati najkasnije do trenutka donošenja Odluke o otkazu , te da stoga Izvještaj o provedbi inventure u ugostiteljskim objektima regije Rijeka od 6. veljače 2020., prvostupanjski sud opravdano nije uzeo u obzir kao ispravu kojom se dokazuje opravdanost Odluke o izvanrednom Otkazu.

23. Prvostupanjski sud pri tome pravilno primjećuje da je tuženik 31. siječnja 2020. donio Odluku o imenovanju inventurne komisije i provođenju inventure u Caffe baru MTT u Rijeci prema kojoj su trebala biti tri člana inventurne komisije, ali da se niti iz jednog od provedenih dokaza ne može utvrditi tko je treći član te inventurne komisije, te da je stoga Izvještaj o provedenoj inventuri sastavljen protivno proceduri koju je tuženik sam svojom Odlukom o provođenju inventure regulirao.

24. Po ocjeni ovoga suda, u navedenom Izvješću o provedenoj inventuri u ugostiteljskim objektima regije Rijeka od 6. veljače 2020. nedostaje i podatak o odlučnoj činjenici, a to je iznos manjka koji je nastao u caffe baru MTT u Rijeci zbog eventualnog otuđenja novca od „otvorenih narudžbi“, a što je trebalo utvrditi na inventuri, kako bi se objektivizirala nastala štete.

25. Iz pisane izjave svjedokinje FU proizlazi da je ona po nalogu tužitelja kucala na blagajni otvorene narudžbe i primala novac, te da ga je tada sa otvorenim narudžbama predavala tužitelju u vremenskom razdoblju od oko godinu dana i da je iznos novca koji je na ovaj način predavala tužitelju iznosio oko 400,00-500,00 kuna tjedno.

26. Iz pisane izjave JU proizlazi da je ona vidjela novac i račune u ladici, te je iste slikala i da je pitala svjedokinju FU šta radi novac u ladici, a da joj je imenovana odgovorila da se radi o novcima na crno i da ga skuplja za tužitelja kojem je ovaj novac potreban za alimentaciju.

27. Iz iskaza saslušane svjedokinje FU prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je imenovana navela da je izjavu osobno napisala i potpisala i to po diktatu svjedoka AU na dan kada je provođena inventura 31. siječnja 2020. i da joj je svjedokinja JU tom prilikom rekla da se namješta otkaz tužitelju. Iz njezinog iskaza proizlazi da je točan navod iz izjave da je po nalogu tužitelja kucala na kasi otvorene narudžbe, naplaćivala ih i spremala novac u ladicu skupa sa otvorenim narudžbama (računima), ali da novac iz ladice nije predavala tužitelju i da svjedokinji JU nije rekla da novac skuplja tužitelju za alimentaciju. Iz iskaza svjedokinje također proizlazi da su se u ladicu stavljali i novci za zaposlene na stanici za tehnički pregled koje su ostavljale stranke kako bi se iz tih novaca počastili zaposleni iz stanice za tehnički pregled i da se tako radilo po uputi tužitelja, te da je ladica bila otključana.

28. Iz iskaza svjedokinje JU prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je i ova svjedokinja osobno napisala i potpisala izjavu po diktatu druge osobe na dan kad je provođena inventura i da je ona snimila sporne fotografije ladice s novcima i računima i proslijedila ih UU, koji je znao zamijeniti tužitelja. Ova svjedokinja je u svom iskazu tvrdila da je bila "smjernica" da se tužitelj makne, jer je bilo ljudi koji su htjeli doći na njegovo radno mjesto. Iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da je ona stavljala novac koji je primila od gostiju u ladicu i da je kucala u blagajnu račune, a višak novaca koji bi ostao od gostiju se zadržavao sa tim računima za drugi put kako bi ista ekipa neki drugi dan ponovno "zarundala". Iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da su inventure vršene jednom mjesečno kojom prilikom je bila prezentirana sva dokumentacija i otvorene narudžbe i da su konobari morali namiriti eventualne manjkove iz svog džepa.

29. Iz iskaza svjedokinje JU i FU proizlazi da su one predavale dnevni utržak Financijskoj agenciji i zaključivale blagajnu.

30. Obzirom da se Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, prema obrazloženju same Odluke, temelji prvenstveno na izjavama djelatnika caffe bara MTT, jer u vrijeme njezinog donošenja nije uopće bilo sačinjeno izvješće o provedenoj inventuri, a da iz izjava svjedokinja FU i JU proizlazi da su one ove izjave sastavile po nalogu osoba koje su došle u inventuru i da niti jedna od svjedokinja ne navodi da su novac predavale tužitelju, čime proizlazi da su izjave u koliziji sa iskazom ovih svjedokinja, po ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da navedenim izjavama tuženik nije dokazao da bi tužitelj dosita otuđio gotovinu i prouzročio materijalnu štetu, a što je bio isključivi razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu Ugora o radu.

31. Pri tome je pravilan stav prvostupanjskog suda da to što je protiv svjedokinja JU i FU podnesena kaznena prijava radi davanja lažnog iskaza u predmetima Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Kir- 333/2024 i Kir-676/2024 nije okolnost koja bi utjecala na ocjenu izvedenih dokaza, jer je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan isključivo pravomoćnom presudom kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

32. Osim toga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u Odluci o izvanrednom otkazu uopće ne navodi koji iznos gotovog novca i kada je tužitelj otuđio iz blagajne caffe bara MTT i na koji način je on to činio.

33. Naime, prema članku 120. stavku 2. ZR odluka o otkazu mora biti obrazložena, što znači da u istoj moraju biti navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama na kojima se odluka o otkazu temelji i temeljem kojih dokaza su te činjenice utvrđene. U konkretnom slučaju pobijana Odluka o izvanrednom otkazu ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama.

34. Člankom 119. stavkom 2. ZR propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

35. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da tužitelju u postupku donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu nije omogućeno iznošenje obrane.

36. Naime, po ocjeni i ovoga suda iznošenjem obrane se ne može smatrati pozivanje tužitelja na razgovor 31. siječnja 2020. u kojem je tužitelju rečeno da su utvrđene nepravilnosti i da mu se oduzima auto i da ga se udaljava s posla, pri čemu po iskazu samog svjedoka DU tužitelj nije ništa govorio već je šutio.

37. Naime, pružanje mogućnosti za obranu ne može se svesti na puko priopćenje odluke o udaljenju s rada ili otkazu, već je nužno prethodno omogućiti radniku da se očituje o svim okolnostima koje su važne za donošenje odluke. Pravo radnika na očitovanje prije otkaza predstavlja bitan element zakonitosti postupka otkazivanja ugovora o radu, a obuhvaća obvezu poslodavca da radniku jasno predoči okolnosti i razloge za moguće sankcioniranje, te da mu omogući da se u razumnom roku, usmeno ili pisano, izjasni o navodima koji mu se stavljaju na tereta što je prilikom donošenja navedene Odluke o izvanrednom otkazu u potpunosti izostalo.

38. Obzirom da tužitelju nije omogućeno iznošenje obrane, tuženik je kao poslodavac bio dužan u samoj Odluci o izvanrednom otkazu obrazložiti razloge zbog kojih tužitelju nije omogućio ostvarivanje prava na obranu prije donošenja odluke o otkazu, osobito s obzirom na obvezu iz članka 119. stavak 2. ZR.

39. U situacijama kada se iznimno udaljava od zakonom propisane procedure (npr. neposredno udaljenje s rada bez prethodnog očitovanja), poslodavac je dužan u odluci jasno i konkretno navesti razloge za takvo postupanje, kako bi se omogućila sudska kontrola zakonitosti i proporcionalnosti takve mjere.

40. Nepostojanje bilo kakvog obrazloženja uskraćivanja prava na obranu u odluci o otkazu dovodi u pitanje zakonitost samog otkaza, jer radniku ne pruža mogućnost razumijevanja razloga postupanja poslodavca niti omogućuje učinkovitu pravnu zaštitu u slučaju osporavanja odluke.

41. Uskraćivanje prava na obranu i neobrazlaganje razloga za to nije samo formalan nedostatku postupka, već suštinska povreda prava radnika na obranu. Pravo na očitovanje nije samo proceduralna formalnost, već temeljno pravo koje radniku omogućuje da se izjasni o optužbama i utječe na odluku poslodavca. Uskraćivanjem tog prava poslodavac onemogućava pravičan postupak, zbog čega je otkaz nezakonit .

42. Obzirom da tuženik nije na siguran način dokazao da je tužitelj otuđivao gotovinu iz blagajne u caffe baru MTT, jer svjedokinje FU i JU tu činjenicu u svojim iskazima ne navode, a da su izjave sačinile na zahtjev osoba koje su došle na inventuru 31.siječnja 2020., te da nema podataka koliki iznos manjka je uopće utvrđen na inventuri 31. siječnja 2020. u caffe baru MTT, te da tužitelju nije uopće omogućeno iznošenje obrane i da za to nisu navedeni razlozi u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, po ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu nezakonita.

43. Obzirom da je tužitelj zahtijevao sudski raskid Ugovora o radu s tuženikom s danom 31. svibnja 2020., jer se zaposlio kod drugog poslodavca u lipnju 2020., budući mu nastavak radnog odnosa kod tuženika, obzirom na razlog i okolnosti davanja otkaza nije prihvatljiv, prvostupanjski sud je pravilno odredio sudski raskid ugovora o radu, sukladno članku 125. stavku 1. ZR.

44. Člankom 125. stavkom 1. ZR je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

45. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je prije Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelj radio kod tuženika neprekidno 19 godina, da je tužitelj u vrijeme otkaza imao oko 43 godine, te da ima obvezu uzdržavati petero djece.

46. Naime, činjenica da je tužitelj imao obvezu uzdržavati petero djece je činjenica koju je sam tužitelj naveo prilikom svjedočenja, a tuženik koji je poslodavac nije na ročištu održanom 20. rujna 2024. izričito osporavao točnost ovog navoda tužitelja, a činjenica koliko osoba tužitelj mora uzdržavati je tuženiku kao poslodavcu mogla biti poznata, obzirom da je tužitelju obračunavao i isplaćivao plaće.

47. S obzirom na to da iskaz tužitelja nije izričito opovrgnut i da tuženik nije predlagao dokaze kojima bi dokazao netočnost ove tvrdnje, prvostupanjski sud je na osnovu načela povjerenja u iskaz stranke, pravilno prihvatio da tužitelj zaista ima obvezu uzdržavanja petero djece.

48. Slijedom navedenoga, po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je utvrdio da visinu štete tužitelju zbog sudskog raskida ugovora o radu iznosi 7 plaća, pri čemu visina plaće nije bila sporna.

49. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i kada je tužitelju dosudio naknade plaća do dana sudskog raskida ugovora o radu u ukupnom iznosu od 8.193,96 eura, sukladno članku 95. stavku 3. i 5. ZR.

50. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio i o tijeku zatezne kamate za naknadu plaće.

51. Obzirom da je tužitelj uspio u sporu u pretežitom dijelu, a da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka troškove postupka dosudio tužitelju u minimalnom iznosu, uzimajući kao vrijednost predmeta spora samo dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđivanje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nezakonitom, ovaj sud nije prihvatio žalbu tuženika niti u dijelu u kojem su troškovi parničnog postupka dosuđeni tužitelju, kao niti u dijelu u kojem je tuženik odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka.

52. Slijedom navedenoga, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima postupka koji su dosuđeni tužitelju, kao i u dijelu u kojem je tuženik odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troškova postupka, sve sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a i članku 380. točka 2. ZPP-a.

53. Međutim, osnovana je žalba tužitelja izjavljena protiv dijela odluke o troškovima postupka u kojem je on odbijen za zahtjevom.

54. Naime, u konkretnom slučaju pogrešno prvostupanjski sud smatra da je zahtjev za isplatu naknade štete i izgubljene zarade sporedni zahtjev. U konkretnom slučaju o troškovima parničnog postupka trebalo je odlučiti utvrđujući vrijednost predmeta spora u skladu sa člankom 37. ZPP-a.

55. Kako je zbog pogrešne primjene materijalnog prava vrijednost predmeta spora utvrđena u preniskom iznosu i zbog toga su i troškovi postupka dosuđeni u preniskom iznosu, žalba tužitelja je prihvaćena i prvostupanjska presuda je ukinuta u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa dijelom zahtjeva za nadoknadu troškova parničnog postupka, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a.

56. Prvostupanjski sud će utvrditi vrijednost predmeta spora sukladno članku 37. ZPP-a, te će u skladu s tim odlučiti o razlici troškova koji pripadaju tužitelju.

Slavonski Brod, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak