Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-8/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Britvec, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Josipa Štrucelja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & partneri, iz Splita, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2/2019-46 od 13. prosinca 2024., u sjednici vijeća 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim usvajanjem žalbe tužene preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2/2019-46 od 13. prosinca 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež novčanog iznosa od 1.286,90 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose od:

- 386,86 EUR počam od 31. prosinca 2014.,

- 158,55 EUR od 31. prosinca 2016.,

- 290,68 EUR počam od 31. prosinca 2017.,

- 405,89 EUR počam od 31. prosinca 2018.,

- 44,92 EUR počam od 31. prosinca 2019. pa do isplate,

dok se u ostalom dijelu (kojim je tužena obvezana isplatiti tužitelju iznos od 1.236,17 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog utuženog mjesečnog iznosa) odbijanjem žalbe tužene presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke potvrđuje i sudi:

II Preinačava se odluka o troškovima postupka u dijelu pod točkom II. izreke i sudi

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, trošak da nadoknadi tužitelju TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak u iznosu od 1.297,02 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženoj prouzročeni trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2/2019-46 od 13. prosinca 2024. tužena je obvezana tužitelju isplatiti iznos od 2.523,07 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku počam od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a kako je to pobliže opisano u navedenoj točki izreke presude. Pod točkom II. izreke tužena je obvezana nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u visini od 4.324,08 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužena. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZPP). Predlaže žalbu usvojiti i pobijanu odluku preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužene je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za platež novčanog iznosa od 2.523,07 EUR koji potražuje po osnovi neplaćenog prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanima i noću, za vrijeme od listopada 2013. pa dalje mjesečnom dinamikom zaključno s 31. prosinca 2014., kao i platež navedenih iznosa koji dospijevaju 31. prosinca 2016., 31. prosinca 2017., 31. prosinca 2018., te 31. prosinca 2019.

6. U predmetu nema spora da je tužitelj djelatna vojna osoba u Oružanim snagama Republike Hrvatske, da je u utuženom vremenskom periodu bio raspoređen u ustrojbenu cjelinu 4. korpus HKOV, 4. gardijska brigada, na dužnosti vozača, te da je po potrebi službe bio premješten i raspoređen u ustrojbenu jedinicu HRM Pomorska baza Split, satnija za opskrbni transport, transportni vod, Desetina za prijevoz osoba na dužnosti vozača. Nadalje, nema spora da je radno vrijeme tužitelja bilo organizirano od ponedjeljka do petka u vremenu od 7,30 do 15,30 sati. Neprijeporno je nadalje da je tužitelj u utuženom vremenskom periodu radio duže od osam sati dnevno, te da je po nalogu od nadređenih radio subote, nedjelje i praznike.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi, prijeporno je je li tuženik u obvezi podmiriti utužene tražbine.

8. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužene i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. 13. i 14. tog propisa.

9. Suprotno žalbenim navodima tužene pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati, te nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju tužena ističe opisno u žalbi tvrdnjom kako pobijana odluka nije utemeljena na dokumentaciji nalazećoj u spisu.

10. Prije svega, valja istaći da se na konkretnu pravnu situaciju primjenjuju sljedeći propisi:

- Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09),

- Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09),

- Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/12) koja je u primjeni od 1. studenog 2012. kojom je brisan stavak 3., točka 2. Odluke iz Narodnih novina broj 118/09

Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika donesena je na temelju članka 10. stavak 3. Zakona o obrani (Narodne novine broj 33/02, 58/02 i 76/07), te članka 96. stavak 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09). Navedenom odlukom pod točkom 2. propisan je raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao i pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba.

11. Pod točkom 2. navedene Odluke određeno je:

- kako je tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati raspoređeno redovno po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka, te da redovno dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8,00 do 16,00 sati, te da je u redovno radno vrijeme uključen i dnevni odmor od 30 minuta,

- točkom 12. navedene Odluke određeno je da se prekovremeni rad pripadnika OSRH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda,

- da se prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OSRH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka smatra svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom i nedjeljom, dok su točkom 13. navedene odluke određeni postoci uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću za prekovremeni rad od 50%, za rad subotom od 25%, za rad nedjeljom 35%, te rad noću od 40%, a za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, time da se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (osim dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, što nije predmet ovog postupka).

12. Nadalje, mjerodavno pravo je Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 50/08) koji je u primjeni od 1. svibnja 2008., zatim Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 142/08) u primjeni od 10. prosinca 2008., Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaće i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09) koji je u primjeni od 1. listopada 2009., kao i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 99/12) koji se primjenjuje od 1. rujna 2019.

13. Prema odredbi iz članka 136. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13, 75/15 i 50/16 – dalje: ZSOSRH/2013) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. normirano je da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodatka na plaću. Člankom 155. navedenog propisa određeno je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, uz ostalo i za prekovremeni rad, rad noću, rad u smjenama, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom, već djelatne vojne osobe ostvaruju dodatke za vojnu službu, a u skladu s odredom iz članka 139. tog Zakona.

14. Nadalje, odredbom iz članka 218. ZSOSRH/2013 određeno je da će se provedbeni propisi na temelju ovlasti iz tog Zakona donijeti u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona, time da provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa koji su doneseni na temelju ovlasti iz tog Zakona.

15. Novi provedbeni propisi su Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/14 – dalje: Pravilnik/2014), kao i Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14 – dalje: Odluka/2014), a koji su stupili na snagu s 1. lipnja 2014. Odlukom/2014. propisan je raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena, pa je tako točkom navedene Odluke/2014 određeno da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće uz ostalo i za prekovremeni rad, rad noću i sl., već ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke za plaću djelatnih vojnih osoba odnosno dodatke propisane Pravilnikom iz 2014. koji se ima primijeniti kao lex specialis.

16. Navedeno znači da se na konkretnu pravnu situaciju primjenjuje i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba – Odluka/2009 koja je u primjeni do lipnja 2014. (primjenjuje se na dio zahtjeva kojim se potražuje platež naknada za vrijeme od 13. listopada 2013. pa dalje zaključno sa 14. svibnjem 2014.), te Odluka/2014 koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. (primjenjuje se na dio zahtjeva kojim se potražuje platež naknade za prosinac 2014., 2016., 2017., 2018. i 2019.).

17. Prvostupanjski sud je u postupku pored ranije navedenih nespornih činjenica utvrdio, te iz stanja spisa proizlazi:

- da je u utuženom vremenskom periodu tužitelj kao i ostali zaposlenici na istome radnom mjestu, radio, unatoč organiziranom radnom vremenu od ponedjeljka do petka od 7,30 do 15,30 sati, zbog potrebe posla – izvanrednih vožnji, više puta tjedno radili nakon 15,30 sati,

- da su u utuženom vremenskom periodu vozači znali kretati u ranim jutarnjim satima oko 02,00 ili 03,00 sati, te se vraćati oko 20,00 sati, te da je postojala evidencija o prekovremeno određenim satima, ali neovisno o tome svaki mjesec je plaća bila ista, te su se povremeno koristili slobodni dani,

- da su se slobodni dani dobivali kada se radilo po nalogu subotom, nedjeljom ili praznikom, neovisno o broju odrađenih sati,

- da se za vremenski period od 1. listopada 2013. do 31. svibnja 2014. vodila dnevna evidencija radnog vremena za svaki mjesec posebno (DERV), dok se u vremenu od lipnja 2014. do svibnja 2019. vodila mjesečna evidencija radnog vremena (MERV),

- da je u utuženom vremenskom periodu od listopada 2013. do lipnja 2014. tužitelju djelomično isplaćivana naknada s osnove rada subotom i nedjeljom,

- da naknada plaće s osnova prekovremenog rada u utuženom periodu od listopada 2013. do lipnja 2014. (obračunate u visini bruto satnice tužitelja za redovan rad uvećana za 50%), obzirom na ostvarene prekovremene sate ukupno iznosi 8.530,16 kn, a tužena je plaćala tužitelju sate rada u visini bruto satnice za redovan rad uvećane za rad subotom u visini od 25%, nedjeljom u visini od 35%, te da tužitelju nije plaćena naknada za sate rada noću,

- da tužitelju u utuženom vremenskom periodu od listopada 2013. do lipnja 2014. pripada naknada plaće za rad subotom, nedjeljom i noću u ukupnom mjesečnom iznosu od 1.248,68 kn, od čega je tuženik platio 464,09 kn, tako da ostaje neplaćeni iznos od 783,77 kn (od toga za rad subotom 164,22 kn, za rad nedjeljom 403,69 kn, te za rad noću 215,86 kn).

Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužene, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

18. Pritome se posebno napominje kako je upravo na tuženoj teret dokazivanja da je tužitelj u ovome periodu (u periodu od listopada 2013. do 2014.) koristio slobodne dane, te koliko je slobodnih dana u navedenom periodu iskoristio. Iz naloga dostavljenih u spis po tuženoj (list 43 i 44 prvostupanjskog spisa) proizlazi da je tužitelju priznato korištenje slobodnih dana koje je ostvario radeći prekovremeno u periodu koji nije utužen u ovom predmetu, pa tužena ne može s uspjehom osporavati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tvrdnjom kako je tužitelj u ovom utuženom periodu koristio slobodne dane.

19. Obzirom na utvrđene činjenice prvostupanjski sud je pravilnom primjenom Odluke/2009 usvojio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na vremenski period od listopada 2013. do lipnja 2014. u iznosu od 1.236,17 EUR (zbroj neplaćenih prekovremenih sati od 8.530,16 kn te neplaćeni sati rada subotom, nedjeljom i noću od 773,74 kn je 9.314,93 kn/1.236,17 EUR), pritom dajući valjane razloge prihvaćanja nalaza financijskog vještaka, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

20. Međutim, tužena osnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava za utuženu tražbinu koja dospijeva u prosincu 2014., 2016., 2017., 2018. i 2019.

21. Prvostupanjski sud provedenim vještačenjem utužuje da je tužitelj u utuženom vremenskom periodu od lipnja 2014. radio subotom i nedjeljom, da je dobivao i koristio ostvarene slobodne sate, pa je u vremenu od lipnja 2014. pa do svibnja 2019. ukupno ostvario 1233 slobodnih sati, od čega je, prema evidenciji MERV- a iskoristio 1112 slobodnih sati, a plaćeno mu je prema platnim listama 896 slobodnih sati, pa tako tužitelju za broj manje iskorištenih odnosno plaćenih slobodnih sati pripada pravo na naknadu (za 121 sat prema evidencijama MERV-a) od 4.817,92 kn, odnosno na naknadu od 13.418,50 kn za 337 sati prema platnim listama.

22. Osnovano tužena u žalbi ističe kako obzirom na odredbe Odluke o rasporedu radnog vremena koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014., te Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 41/14) koji je također stupio na snagu 1. lipnja 2024. tužitelju ne pripada pravo na utužene naknade. Naime, člankom 4. Odluke o rasporedu radnog vremena normirano je kako djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu i sllično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba određeno je da dodatke na plaću ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe, te za deficitirana zvanja i struke.

23. Navedeno, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, obzirom na odredbu iz članka 136. ZSOSHR/12 prema kojoj se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, zatim odredbu iz članka 155. istog propisa, kojom izrijekom proizlazi da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo za uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotama i sl. nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s odredbom iz članka 136. tog Zakona, odnosno ostvaruju pravo na dodatke na plaću prema Pravilniku o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba/2014, a naposlijetku i obzirom na odredbu iz članka 218. ZSOSRH/2013 prema kojoj će se provedbeni propisi doneseni na temelju ovlasti iz tog Zakona donijeti u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona, a do čijeg donošenja ostaju na snazi provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske – starom Zakonu, znači da bi počam od lipnja 2014. pa nadalje za prosinac 2014., 2016., 2017., 2018. i 2019. tužitelj imao samo pravo na dodatke na plaću.

24. Pripadnost dodataka na plaću i njihova isplata nisu predmet ovoga spora.

25. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužene djelomično odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a, te odluku potvrditi u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužena dužna isplatiti tužitelju naknadu za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanima i noćni rad u vremenu od listopada 2013. pa nadalje mjesečnom dinamikom zaključno s 14. svibnja 2014. (u ukupnom novčanom iznosu od 1.236,17 EUR), dok je u ostalom dijelu pod točkom I. izreke koji se odnosi na period od lipnja 2014. pa nadalje za prosinac 2014., 2016., 2017., 2018. i 2019.) na temelju odredbe iz članka 373. ZPP-a usvajanjem žalbe tužene odluka preinačena, te je u ovome dijelu tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom.

26. Uslijed djelomičnog usvajanja žalbe tužene došlo je do promjene uspjeha stranaka u parnici. Tužitelj je djelomično uspio i s osnovom i s visinom tužbenog zahtjeva (u odnosu na utuženi period od 13. listopada 2013. pa nadalje zaključno s 14. svibnja 2015.), tako da njegov ukupan uspjeh u postupku po stajalištu ovog drugostupanjskog suda iznosi 65%. Kada se uspjeh tužitelja od 65% umanji za uspjeh tuženice od 35% to tužena ostaje u obvezi da nadoknadi tužitelju 30% prouzročenog parničnog troška. Parnični trošak je pravilno određen prema prvostupanjskom sudu u ukupnom iznosu od 4.324,08 EUR, tako da 30% tog troška čini novčani iznos od 1.297,02 EUR kojeg je tužena dužna nadoknaditi tužitelju.

27. Razmjerno uspjehu tužene sa žalbom pripada joj i pravo na naknadu troškova žalbenog postupka. Trošak tužene sastoji se od troškova sastava žalbe koji je određen prema Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: Tarifa) i iznosi 125 bodova, što obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR čini trošak od 250,00 EUR odnosno razmjerno uspjehu tužene sa žalbom čini trošak od 125,00 EUR.

28. Slijedom svega iznešenog, presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu 15. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Britvec