REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-82/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. VČ, zbog kaznenog djela iz čl. 177. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 19. srpnja 2024. broj Kzd- 39/2022 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 13. veljače 2025. broj Kžzd- 3/2025-4, u sjednici održanoj 15. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. VČ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 19. srpnja 2024. broj Kzd-39/2022 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 13. veljače 2025. broj Kžzd-3/2025-4 VČ je proglašen krivim zbog četiri kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ i zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca. Na temelju čl. 57. KZ osuđeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen dio kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci neće se izvršiti ako osuđenik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
2. Osuđenik je putem branitelja Davorina Bukovca, odvjetnika u Zagrebu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) jer je „…pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom te također na temelju čl. 517. st. 3. [ispravno čl. 517. st. 1. toč. 3.] istog Zakona obzirom da je na raspravi pred sudom došlo do povrede osuđenikovog prava na obranu, a ta povreda je utjecala na presudu.“ Predlaže da se „…odgodi izvršenje neuvjetovanog dijela izrečene kazne zatvora uz usvajanje … zahtjeva…te ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak.“
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP).
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Osuđenik navodi da je drugostupanjski sud „…propustio po službenoj dužnosti ispitati povrede odredaba kaznenog postupka koje je dužan ispitati te je time povrijedio odredbu članka 476. stavka1. točka 1. i 2. ZKP/08 što je nesumnjivo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude budući da je … teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.“ Obrazlaže da je na raspravi priznao krivnju i zamolio izricanje uvjetne osude s kojim prijedlogom se složio državni odvjetnik o čemu je prije rasprave postignut dogovor između branitelja i državnog odvjetnika. Prigovara kako zakonom nije propisana forma pregovaranja ili dogovora oko priznanja krivnje, da je njegovo priznanje dano u svojevrsnoj zabludi, da se u zapisniku i presudi ne nalaze „…točne činjenice koje se odnose na tijek dogovora o priznanju djela i sankciji…“, da je sud propustio odlučiti o zahtjevu državnog odvjetnika za primjenu odredbi o ublažavanju kazne, da je kazna „…svakako…prestroga u okolnostima koje su utvrđene u predmetnom postupku…“ te da „…navedene okolnosti odnosno žalbene razloge drugostupanjski sud također nije cijenio…“ čime su ostvarene spomenute povrede zakona.
6. Istovjetni prigovori, o postignutom sporazumu o sankciji i nedostatku u sadržaju zapisnika o raspravi bili su istaknuti u žalbi na prvostupanjsku presudu te osnovano i zakonito otklonjeni po drugostupanjskom sudu uz razumno i dostatno obrazloženje da je tužitelj ostao kod prijedloga sankcije iz optužnice (djelomična uvjetna osuda), a da na sadržaj zapisnika obrana nije stavila primjedbe što bi očekivano učinila u slučaju propusta naznake tako bitne okolnosti (odlomak 10. presude). Osim što je tako ocijenio osuđenikovu žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP, razmotrio je i žalbu zbog odluke o kazni, uključujući i zamjerku o propustu primjene odredbi o ublažavanju kazne (odlomak 11. presude), dakle ocijenio je sve bitne žalbene navode kako je propisano u čl. 487. st. 1. ZKP. Pored toga iz stanja spisa predmeta razvidno je da je osuđenik uredno upoznat o svim pravima obrane, koja je prema izjašnjenju na raspravi razumio i branio se uz stručnu pomoć odvjetnika, a kako u žalbi nije naznačio da prvostupanjsku presudu pobija zbog teške povrede prava na pravično suđenje shodno ograničenju iz čl. 517. st. 2. ZKP ovu povredu, u odnosu na prvostupanjski postupak, ne može isticati u zahtjevu.
7. Nadalje, da je drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti shodno čl. 476. st. 1. ZKP razvidno je već iz činjenice da je utvrdio postojanje povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 469. toč. 5. ZKP i ukinuo odluku o izrečenoj sigurnosnoj mjeri liječenja od ovisnosti, a k tome je konstatirao i povredu kaznenog zakona u korist osuđenika, koju zbog izostanka žalbe državnog odvjetnika nije bio ovlašten otkloniti (odlomci 6. do 9. presude). Prema tome, razlozi drugostupanjske presude nedvojbeno sugeriraju da je žalbeni sud po službenoj dužnosti ispitao postojanje povreda procesnog i materijalnog prava, time da su u obrazloženju izrijekom dani razlozi samo za one povrede koje su i utvrđene.
8. Dijelom zahtjeva osuđenik ujedno izražava nezadovoljstvo odlukom nižih sudova o kazni. Međutim, shodno ograničenjima iz čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP, ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje se jesu li niži sudovi pravilno utvrdili i vrednovali okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne odnosno sankcije.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan. Uslijed takve odluke, nije bilo mjesta primjeni čl. 518. st. 5. ZKP.
Zagreb, 15. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo
