Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-49/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Filakoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika TM, vlasnika uslužnog obrta „[obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Burić, odvjetnici u Osijeku, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr- 4072/2021-23 od 24. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-4072/2021-23 od 24. ožujka 2025. potvrđuje pod točkom I. i II. izreke.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-4072/2021-23 od 24. ožujka 2025. u točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tužitelju ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nadoknaditi tuženiku TM, vlasniku uslužnog obrta „[obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], daljnji trošak postupka u iznosu od 100,00 EUR, u roku od 15 dana,

dok se u preostalom dijelu odbijanjem žalbe tuženika potvrđuje prvostupanjska presuda pod točkom III. izreke.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 15,75 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-4072/2021-23 od 24. ožujka 2025. odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev kako glasi:

„I. Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu, temeljem Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora, od 31. ožujka 2021., nije dopušten i da radni odnos nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku TM, vlasniku uslužnog obrta „[obrt]“, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uspostavi kontinuitet radnog odnosa od 31. ožujka 2021. do 4. lipnja 2021., te da prizna sva prava iz rada i po osnovu rada.

III. Nalaže se tuženiku TM, vlasniku uslužnog obrta „[obrt]“, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati naknadu izgubljene plaće za razdoblje od prestanka radnog odnosa, i to:

- iznos od 564,08 EUR / 4.250,00 kn, na ime plaće za mjesec travanj 2021., zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavljala prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena

- iznos od 564,08 EUR / 4.250,00 kn, na ime plaće za mjesec svibanj 2021., zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavljala prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku TM, vlasniku uslužnog obrta „[obrt]“, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavljala prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, u roku od 8 dana.“ kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nadoknaditi tuženiku TM, vlasniku uslužnog obrta „[obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni trošak u iznosu 825,00 eura (slovima: osamsto dvadeset pet eura), u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) . Navodi da presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama te da je stoga prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer da se sporni događaj od 30. ožujka 2021. odvijao bitno drugačije nego što to tvrdi tuženik i ostali svjedoci te da je iskazima preuveličano i izdramatizirano ponašanje tužitelja. Predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da istu preinači ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Nije zatražio trošak sastava žalbe.

3. Prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija i tuženik i to u odnosu na odbijeni dio zahtjeva za naknadu parničnog troška, pobijajući točku III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je glavni tužbeni zahtjev u ovom postupku zahtjev za proglašenje nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, pa da je pogrešan stav suda da se u konkretnom predmetu radi o radnom sporu koji je procjenjiv, jer glavni zahtjev nije isplata novčane svote, već zahtjev na utvrđenje. Stoga smatra da prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje materijalno pravo kada odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka obračunatih sukladno Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/23 – dalje Tarifa). Pobija odluku o trošku u odnosu na odbijeni dio troškova zastupanja na ročištima od 20. ožujka 2023. i 4. travnja 2023., te navodi da su bili potrebni u ovom postupku podnesci tuženika od 4. ožujka 2025., 8. veljače 2023. i 18. travnja 2023. pa smatra da je sud trebao prihvatiti taj trošak kao osnovan. Predlaže usvojiti žalbu i traži trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 EUR.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 31. ožujka 2021., zahtjev tužitelja da mu tuženik uspostavi kontinuitet radnog odnosa od 31. ožujka 2021. do 4. lipnja 2021., prizna sva prava iz rada i po osnovu rada, te zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati novčane iznose sa osnove naknade izgubljene plaće za travanj i svibanj 2021.

8. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda. Nije počinjenja niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a na koju upućuje tužitelj, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti nerazumljivi te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

9. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe tužitelja pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Prvostupanjski sud je izveo sve predložene dokaze te iste ocijenio u skladu sa člankom 8. ZPP-a odnosno o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučio je prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

11. Prvostupanjski sud je detaljno ocijenio izvedene dokaze i dao jasne i logične zaključke vezano za događaj od 30. ožujka 2021. te pravilno zaključio da se radi o dokazanim razlozima za izvanredni otkaz.

12. Odredbom članka 116. stavak 1. Zakona o radu (Narodne Novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 – dalje ZOR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

13. Pravilno i logično analizirajući iskaz svjedokinje LM prvostupanjski sud zaključuje da se ista išla žaliti u autoškolu upravo zbog vrlo neugodnog iskustva koje je imala sa tužiteljem za vrijeme vožnje jer je isti bio neugodan, prigovarao, vikao zbog čega je bila pod stresom i propustila stati na znak stop, na što je tužitelj naglo zakočio. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj odbio tuženiku dati objašnjenje, da je bacio knjižicu svjedokinje, da je vikao na poslodavca, da je odbio napustiti prostorije autoškole, da se unosio tuženiku u lice, da je prijetio prijavama i na kraju dlanom udario u službeni auto, te da je utvrđena i njegova prekršajna odgovornost vezano za sporne događaje.

14. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća i argumentaciju prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju valja cijeniti okolnost da rad instruktora u autoškoli predstavlja s kandidatima koji su u pravilu mlađe životne dobi, nevješti upravljanju vozilom, te da u savladavanju stresne obuke za vozača između instruktora i kandidata mora postojati povjerenje, zbog čega nije prihvatljivo vikati na kandidata ili vikati u njegovoj prisutnosti u automobilu. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se tužitelj kao radnik trebao očitovati poslodavcu i dati objašnjenje, a ne upuštati u verbalni sukob s poslodavcem, vikati na njega i lupati po njegovoj imovini. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ponašanje i postupanje tužitelja od 30. ožujka 2021. u svojoj ukupnosti predstavlja razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu jer uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

15. Tužitelj svojim žalbenim navodima samo nastoji procijeniti izvedene dokaze u svoju korist, no žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje zaključci prvostupanjskog suda pa je žalbu tužitelja valjalo temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama I. i II. izreke, obzirom da dosuđujući dio odluke o trošku tužitelj niti nije pobijao konkretnim žalbenim navodima. Stoga je odlučeno kao pod točkom I izreke ove drugostupanjske odluke.

16. Kada se radi o žalbi tuženika na odbijajući dio odluke o trošku (točka III. prvostupanjske presude), prvenstveno valja reći da je neosnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud trebao primijeniti Tbr. 7. točka 2. Tarife i dosuditi jednokratnu nagradu tuženiku. Naime, budući da je tužitelj uz zahtjev za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu i zahtjev za uspostavu kontinuiteta radnog odnosa tražio i isplatu naknade izgubljene plaće, radi se o procjenjivom predmetu i tuženiku pripada pravo na naknadu troškova postupka primjenom Tbr. 7. točka 1. Tarife (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-1044/2023-2 od 12. studenog 2024., Rev-706/2023-2 od 15. studenog 2023., Rev-1030/2022 od 11. listopada 2022., Rev-143/2020-4 od 2. rujna 2020. i Revr-1028/2013-2 od 9. rujna 2024.).

17. Osnovano u žalbi ističe tuženik da mu je za zastupanje na ročištu od 20. ožujka 2023. prvostupanjski sud trebao priznati trošak po Tbr. 9. točka 1. Tarife jer je na tom ročištu preotvorena glavna rasprava i raspravljalo se o glavnoj stvari odnosno o nepostojanju u spisu potvrde o predaji poštanske pošiljke od ostalih zahtjeva za zaštitu prava od 22. travnja 2021., te je sud na tu okolnost naložio izvođenje dokaza. Slijedom toga ne radi se o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja pa se ne može osnovano primijeniti Tbr. 9.5. Tarife. Stoga je tuženiku za zastupanje na ročištu od 20. ožujka 2023. valjalo umjesto dosuđenog iznosa od 37,50 EUR priznati zatraženi iznos od 100,00 EUR, obzirom da nije tražena naknada sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.128,16 EUR od 75 bodova.

18. Djelomično je osnovana žalba i u odnosu na priznati trošak zastupanja tuženika na ročištu od 4. travnja 2023. obzirom da je iz zapisnika vidljivo da se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, pa je primjenom Tbr. 9. točka 2. Tarife valjalo tuženiku dosuditi trošak zastupanja od 75,00 EUR, a ne od 37,50 EUR. Naime, i ovdje se ne radi o pristupu na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja iz Tbr. 9. točka 5. Tarife.

19. Neosnovana je žalba u odnosu na podnesak od 8. veljače 2023. obzirom da u troškovniku tuženika trošak sastava tog podneska nije niti zatražen. Tražen je sastav podneska od 9. veljače 2023., (vjerojatno omaškom) no taj podnesak ne postoji u spisu.

20. Neosnovana je žalba i u odnosu na trošak sastava podneska od 4. ožujka 2025., jer se radi o podnesku koji nije bio potreban jer je predan u spis dan prije održavanja ročišta zakazanog za dan 5. ožujka 2025., na koje ročište je tuženik pristupio pa je navode iz tog podneska mogao iznijeti na tom ročištu, obzirom da je na isto pristupio, za što mu je priznat i trošak, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, a sve imajući u vidu odredbe članka 155. ZPP-a.

21. U odnosu na trošak sastava obrazloženog podneska od 18. travnja 2023. žalba tuženika nije osnovana. Naime, u troškovniku tuženika taj trošak nije zatražen.

22. Slijedom iznesenog, temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a, valjalo je djelomično uvažiti žalbu tuženika u odnosu na točku III. izreke prvostupanjske presude i to za iznos od 100,00 EUR, a u preostalom dijelu odbijanjem žalbe tuženika potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom III. izreke, pa je odlučeno kao pod točkom II ove drugostupanjske odluke.

23. Kako je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačena odluka suda prvog stupnja, to je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a valjalo odlučiti o troškovima žalbenog postupka tuženika. Budući da je tuženik pobijao samo odluku o trošku, to se u smislu članka 167. stavak 1. ZPP-a radi o žalbi protiv rješenja. Prema Tbr. 10. točka 4. Tarife za sastavljanje žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. točka 1., 4. i 7. Vrijednost pobijanog dijela iznosi 475,00 EUR, a tuženik je uspio sa 100,00 EUR ili 21%. Sukladno Tbr. 10. točka 4. Tarife tuženiku pripada 50% od 75 bodova za sastav žalbe ili 75,00 EUR, a kako je uspio sa žalbom sa 21% proizlazi da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak žalbe od 15,75 EUR. Budući da je tuženik tražio trošak sastava žalbe od 200,00 EUR valjalo ga je sa viškom zahtjeva odbiti. Stoga je odlučeno kao u točki III ove drugostupanjske odluke.

U Karlovcu 15. listopada 2025.

Sutkinja

Vesna Britvec