Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1135/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i Snježane Šaško članice vijeća i članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kusaliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Luciji Novak, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1084/2023-17 od 17. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1084/2023-17 od 17. srpnja 2025.:

- u točci I. izreke, u dijelu kojim je utvrđen ništetnim dio ugovorne odredbe članka 4.1. ugovora o kreditu broj 9010657486 od 28. srpnja 2005. kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope „sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana…“ i

- u točci II. izreke.

II. Djelomično se preinačuje točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1084/2023-17 od 17. srpnja 2025.u dijelu kojim je utvrđena ništetnom ugovorna odredba članka 4.2. ugovora o kreditu broj: 9010657486 od 28. srpnja 2005. koja glasi: „Visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja korisnika kredita i to na dan 01.01., a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. do 30.06. tekuće godine i to na dan 01.07., a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. do 31.12. tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene” na način da se odbija zahtjev za utvrđenje ništetnosti te ugovorne odredbe. r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija, a djelomično se uvažava žalba tuženika pa se odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1084/2023-17 od 17. srpnja 2025.:

- potvrđuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 1.806,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 17. srpnja 2025. do isplate i

- preinačuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 187,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 17. srpnja 2025. do isplate na način da se taj zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke utvrđeni ništetnim članak 4.1. ugovora o kreditu broj: 9010657486 koji su 28. srpnja 2005. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka, u dijelu kojim je ugovoreno ovlaštenje banke na jednostranu izmjenu stope promjenjive redovne kamate te članak 4.2. tog ugovora. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 1.398,22 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke dok mu je točkom III. izreke naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 1.993,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 17. srpnja 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih članka 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. , 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge iz kojih se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi određeno poziva tuženik. Posebno, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda (u točkama 9. i 15. do 20.) sadrži razloge zbog kojih je sud prvog stupnja ocijenio da je se o spornim ugovornim odredbama predmetnog ugovora o kreditu nisu vodili pojedinačni pregovori, razloge zbog kojih je utvrdio da je riječ o odredbama koje nisu izuzete iz testa poštenosti i razloge zbog kojih smatra da je riječ o odredbama koje, suprotno načelu dobre vjere, stvaraju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača.

6.2. Činjenica da žalitelj osporava ili problematizira zaključak suda prvog stupnja o tome da je sporna ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope iz članka 4.1. ugovora nepoštena ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima tuženik izražava shvaćanje da je u postupku drukčije trebalo utvrditi činjenice, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik kroz taj žalbeni razlog bitne povrede postupka zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i zaključak tog suda o nepoštenosti sporne ugovorne odredbe. Zbog toga će osnovanost tih navoda biti ocijenjena prilikom razmatranja postojanja žalbenih osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. S obzirom na to da je prvostupanjska presuda donesena na temelju pojedinačne ocjene sporne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope koja je ocjena provedena nakon ocjene dokaza koji su izvedeni u postupku, činjenica da je sud prvog stupnja u točkama 11. do 13. izrazio pogrešno pravno shvaćanje o tome da se presuda iz kolektivnog spora za zaštitu prava i i interesa potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF može izravno primijeniti u ovom predmetu u kojem nije riječ o ugovoru s valutnom klauzulom u CHF (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-4868/2019-2 od 18. lipnja 2024. i Rev 299/2021-2 od 23. srpnja 2024. i tamo citiranim odlukama), nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Zbog toga što sud prvog stupnja nije svoj zaključak o ništetnosti sporne ugovorne odredbe utemeljio isključivo na činjeničnom utvrđenju iz neprimjenjive presude donesene u sporu u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača koji su zaključili ugovore s valutnom klauzulom u CHF, nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 502.c ZPP-a na koju se u žalbi sadržajno poziva tuženik kada tvrdi da nije bilo mjesta primjeni utvrđenja iz tog kolektivnog spora.

8. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu broj 9010657486 od 28. srpnja 2005. i kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u članku 4.1. tog potrošačkog ugovora.

9. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provedenim financijskim vještačenjem i saslušanjem tužitelja, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 28. srpnja 2005. u [adresa] između tuženika kao banke i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o kreditu (za adaptaciju stambenog objekta) s ugovorenim iznosom kredita od 50.000,00 EUR po srednjem tečaju banke na dan korištenja (isplate) kredita, uz redovnu kamatu od 6,00% godišnje, promjenjivu u skladu s odlukom tuženika, s rokom otplate od 360 mjeseci

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile ovlaštenje tuženika da u skladu sa svojom odlukom mijenja ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu

- da iz ugovora o kreditu i ostalih isprava koje su prije i tijekom zaključenja ugovora bile dostupne tužitelju nije vidljivo da bi tuženik upoznao tužitelja s osnovnim informacijama o izračunu promjene kamatne stope

- da je dogovor stranaka o početnoj kamatnoj stopi od 6,00 % godišnje valjan

- da sporna odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvara neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača

- da razlika između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj (povećanoj) kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa iskazana u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan isplate (korištenja) kredita iznosi 10.535,27 kn /1.398,22 EUR[1] /.

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 16. veljače 2023.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud spornu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope iz članka 4.1. uz primjenu članka 87. stavka 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. i 46/2007., dalje: ZZP/2003) utvrdio ništetnom te je obvezao tuženika vratiti tužitelju uplate koje su učinjene na ime ispunjenja te ništetne ugovorne odredbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja (stjecanja na strani tuženika) do isplate. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

11. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju pregledavanja isprava, nalaza i mišljenja vještaka te saslušanja tužitelja i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga nije u pravu žalitelj niti kada navodi da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

12. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o valjanosti sporne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope pa će biti ocijenjeni prilikom ispitivanja žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

U odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o ništetnosti ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke iz članka 4.1. ugovora o kreditu i u odluci o zahtjevu za isplatu

13. Iz sadržaja ugovora o kreditu broj 9010657486 od 28. srpnja 2005. proizlazi da je sastavljen na standardnom obrascu tuženika koji sadrži unaprijed formuliranu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope, a zakonska presumpcija iz članka 81. stavka 2. ZZP/2003 o tome da se o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo tijekom postupka nije dovedena u pitanje. Iz sadržaja tog ugovora o kreditu i iz saslušanja tužitelja proizlazi i to da ugovorna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope iz članka 4.1. ugovora o kreditu nije jasno i lako razumljivo sastavljena (transparentna). Transparentnost se ne može ograničiti isključivo na razumljivost ugovornih odredbi na formalnoj i jezičnoj razini te podrazumijeva i da potrošači moraju biti u stanju procijeniti pravne i ekonomske posljedice ugovorne odredbe ili ugovora. To je tzv. materijalna transparentnost. Ona u smislu članka 85. ZZP/2003 zahtijeva od trgovca da potrošaču prije sklapanja ugovora pruži jasne informacije o ugovornim odredbama i njihovim posljedicama. Zahtjev transparentnosti je instrument za ispravljanje neravnoteže do koje dolazi zbog razlika u informiranosti trgovca koji u ugovoru nastupa kao profesionalac i potrošača koji nije profesionalac.

13.1. Zahtjev (materijalne) transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost promjene kamatne stope već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Kad je riječ o transparentnosti ugovorne odredbe kojom se određuje promjena kamatne stope, odlučne informacije predstavljaju, s jedne strane, činjenica jesu li osnovne informacije o izračunu te stope lako dostupne potrošaču koji namjerava sklopiti takav ugovor i, s druge strane, pružanje informacija o prošlim kretanjima indeksa na temelju kojeg se ta stopa izračunava. S obzirom na opseg informiranosti koji je u svom iskazu opisao tužitelj, jasno je da takav zahtjev nije bio zadovoljen pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja iz točke 16. obrazloženja pobijane odluke da je ugovorna odredba iz točke 4.1. ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjena kamatne stope odlukom tuženika netransparentna.

13.2. Transparentnost i nepoštenost nisu istoznačnice, međutim prema članku 85. ZZP/2003, odredbe koje se nude potrošaču, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, uvijek moraju biti sročene jasno i lako razumljivo. Stoga je transparentnost svakako element koji se uzima u obzir prilikom ocjene poštenosti neke ugovorne odredbe. Naime, ako trgovac bez pregovaranja unese u ugovor odredbu koja je nerazumljiva, nejasna, i nedovoljno obrazložena, teško se može uzeti da je korištenjem takvih ugovornih odredbi trgovac nastupao u dobroj vjeri, vodeći računa o interesima potrošača. To tim više što je riječ o odredbi sadržanoj u točkama 11. i 13. članak 82. ZZP/2003 koji sadrži indikativan i netaksativan (sivi) popis odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima. S time u vezi, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da sporna ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope koja omogućuje tuženom trgovcu da jednostrano izmijeni kamatnu stopu na štetu potrošača nepoštena ugovorna odredba. Imajući na umu da je tom odredbom koju je tuženik unio u ugovor bez pojedinačnih pregovora dopušteno tuženiku da bez udovoljena zahtjevu transparentnosti tijekom ugovora jednostrano mijenja kamatnu stopu na način koji povećava ugovornu obvezu tužitelja, riječ je o nepoštenoj ugovornoj odredbi iz članka 81. stavka 1. ZZP/2003. Ta odredba, imajući na umu odlučne okolnosti koje su u skladu s člankom 83. ZZP/2003 postojale najkasnije u trenutku sklapanja ugovora, stvara znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zbog toga što je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi iz članka 81. stavka 1. ZZP/2003, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 87. stavka 1. tog Zakona kada je u točci I. izreke pobijane presude utvrdio da je ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope iz članka 4.1. ugovora o kreditu ništetnta.

13.3. Nalog tuženiku na vraćanje iznosa plaćenih na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope u iznosu koji je pravilno utvrđen financijskim vještačenjem (i u žalbi nije osporavan) sa zateznim kamatama od dana kada je pojedine iznose primio do dana vraćanja (točka II. izreke) utemeljeni su na pravilnoj primjeni materijalnog prava iz članaka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015.).

13.4. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare. Pritom se pravilno pozvao na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020- 2) prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da je zahtjev za isplatu podnesen 16. veljače 2023., prije nego što je odluka iz stavka I. izreke prvostupanjske presude postala pravomoćna, u trenutku podnošenja tog zahtjeva petogodišnji zastarni rok nije bio protekao. Zbog toga je odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjske presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

14. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope izuzeta iz testa poštenosti u smislu članka 84. ZZP/2003. Je li ili nije odredba ugovora koja omogućuje davatelju kredita da pod određenim uvjetima jednostrano izmijeni kamatnu stopu bitan dio činidbe dužnika koja se sastoji od otplate iznosa koji mu je davatelj kredita stavio na raspolaganje, stvar je sudske ocjene. Prilikom donošenja te ocjene sud treba uzeti u obzir narav, opću strukturu i odredbe predmetnog ugovora o kreditu kao i pravni i činjenični kontekst tih odredbi. Imajući na umu navedeno, odredba koja kreditoru omogućuju da pod određenim uvjetima jednostrano izmijeni kamatnu stopu, prema ocjeni ovog suda ne ulazi u glavni predmet ugovora. Prvo, odredbe koje kreditoru omogućuju da jednostrano izmijeni kamatnu stopu navedene su u točkama 11. i 13. članka 82. ZZP/2003 koji sadrži indikativan i netaksativan popis odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima. Uključivanje ovakvih odredbi u „sivi popis“ odredbi koje se mogu smatrati nepoštenima ne bi imalo smisla ni učinka kada bi one bile uključene u glavni predmet ugovora jer bi od početka bile isključene iz ocjene eventualne nepoštenosti na temelju članka 84. ZZP/2003 koji iz testa nepoštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora. Osim toga, da je riječ o odredbi akcesornog značenja proizlazi i iz okolnosti da se ona, s obzirom na to da prije svega sadrži mehanizam prilagodbe koji kreditoru omogućuje da izmijeni odredbu kojom se određuje kamatna stopa, ne može odvojiti od te odredbe koja određuje kamatnu stopu (6,00%). Odredba kojom se određuje kamatna stopa može biti dio glavnog predmeta ugovora, a odredba kojom se određuje mehanizam promjene te stope, zbog svoje akcesornosti, ne. Naposljetku, uzrok nepoštenosti odredbe o mehanizmu izmjene kamatne stope ne leži u neprimjernosti između visine izmijenjene stope i protučinidbe obavljene za tu izmjenu, već zbog netransparentnosti uvjeta i kriterija koji kreditoru omogućuju da izvrši tu izmjenu.

15. Neosnovano tuženik tvrdi da je prilikom utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, tvrdeći kako u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije postojala zakonska obveza tuženika da u ugovore o kreditu uvrsti kriterije za izmjenu kamatne stope koja obveza tvrdi da je nastala tek 2014. stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. Suprotno pravnom shvaćanju tuženika, obveza tuženika na ispunjenje zahtjeva transparentnosti kako je taj zahtjev opisan u točci 13.2. ovog obrazloženja određena je člankom 85. ZZP/2003 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.

U odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o ništetnosti ugovorne odredbe iz članka 4.2. ugovora o kreditu

16. Pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, ocjena je ovog suda da je utvrđujući nepoštenom ugovornu odredbu iz članka 4.2. ugovora o kreditu kojom su određeni kriteriji za promjenu kamatne stope po ovlaštenju banke ovisno o broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita, sud prvog stupnja nepravilno primijenio materijalno pravo iz članka 81. stavka 1. ZZP/2003. Riječ je o ugovornoj odredbi iz koje proizlazi da, ovisno o broju grupa proizvoda koje korisnik kredita koristi u banci te urednosti njegova poslovanja, banka može korisniku kredita odobriti umanjenje redovne promjenjive kamatne stope (kao cijene kredita) u razdobljima određenim u tom članku ugovora i u visini koja je definirana općim aktima banke. S obzirom na to da je riječ o jasnoj odredbi kojom se nagrađuje korištenje više bankovnih i/ili financijskih usluga ugovorenih s bankom i urednost poslovanja korisnika kredita uz gubitak prava na umanjenje u situaciji neurednog poslovanja, ne može se uzeti da je riječ o odredbi koja je u ugovor unesena protivno načelu dobre vjere i koja stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Zbog toga je uz primjenu članka 373. ZPP-a djelomično preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude na način da je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe iz članka 4.2. ugovora o kreditu odbijen.

U odnosu na žalbu protiv odluke o troškovima postupka

17. Na pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju sve potrebne troškove postupka koja je donesena uz primjenu članka 154. stavka 1. ZPP-a ne utječe činjenica da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena jer je tužitelj u povodu žalbe tuženika odbijen s kvantitativno i kvalitativno neznatnim dijelom zahtjeva u vezi s kojim nisu nastali posebni troškovi pa mu naknada svih troškova postupka pripada (i) na temelju članka 154. stavka 5. ZPP- a.

18. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. stavak 2. ZPP-a kada je tužitelju za sastavljanje podneska od 13. ožujka 2025. dosudio naknadu troškova uz primjenu Tbr. 8. stavka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., dalj: OT). S obzirom na to da je tim podneskom tužitelj postavio konačni zahtjev, nije riječ o obrazloženom podnesku u smislu Tbr. 8. stavka 1. i 3. OT-a pa tužitelju za sastav tog podneska uz pravilnu primjenu članka 155. stavka 2. ZPP-a pripada naknada u skladu s Tbr. 8. stavka 4. i Tbr. 46. i 54. OT-a u iznosu od 62,50 EUR, a ne 250,00 EUR kako mu je dosuđeno pobijanom odlukom.

19. Zbog djelomično pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku u troškovima postupka sadržanu u točci III. pobijane odluke, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično je uvažena žalba tuženika i preinačena je odluka o troškovima postupka na način da je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 187,50 EUR dok je u odnosu na dosuđenu naknadu troškova parničnog postupka od 1.806,18 EUR koja je dosuđena uz pravilnu primjenu članaka 155. ZPP-a i koja se u žalbi posebno ne osporava, žalba tuženika na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena i potvrđena je prvostupanjska odluka.

20. Tuženik čiji su žalbeni navodi ocijenjeni neosnovanim i koji je sa žalbom uspio u neznatnom dijelu zahtjeva i to (samo) iz razloga na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec