Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-79/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudac Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Damiru Ratkoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Nastavni zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije, Osijek, Drinska 8, OIB: 46854859465, zastupan po punomoćniku Filipu Glavašu, odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj Pr-84/2023-9 od 17. srpnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-84/2023-9 od 17. srpnja 2025., i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku Nastavni zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije Osijek, Drinska 8, OIB 46854859465 da plati tužiteljici mr.sc. TA, dipl. inž. biologije, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 8.445,21 EUR / 63.630,46 KN kao razliku svakomjesečne bruto plaće i naknade bruto plaće u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 21. travnja 2022. zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate, u roku od 15 dana, a kako to i proizlazi iz točke I., izreke pobijane presude.“

Točkom II. izreke nalaže se tuženiku Nastavni zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije, Osijek, Drinska 8, OIB:46854859465, da tužiteljici TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana 17. srpnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“.

II Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 875,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana 15. listopada 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 443,40 EUR, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pr-84/2023-9 od 17. srpnja 2025., usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice i točkom I., izreke naloženo je tuženiku da plati tužiteljici mr.sc. TA, dipl. inž. biologije, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 8.445,21 EUR / 63.630,46 KN kao razliku mjesečne bruto plaće i naknade bruto plaće u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 21. travnja 2022. zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate, u roku od 15 dana, a kako to i proizlazi iz točke I., izreke pobijane presude.

Točkom II., izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana 17. srpnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog bitne povede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava, te pobija i odluku o troškovima postupka. Tužiteljica ističe kako je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a budući ista nema razloga o odlučnoj činjenici, a da bi se pojedini radnik imao smatrati zdravstvenim radnikom u smislu odredbe članka 155. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne Novine br.100/18), potrebno je ispuniti i dokazati dva kumulativna uvjeta. Prvi uvjet je da je radnik logoped, medicinski tehnolog, biotehnolog i biomedicinski inženjer, biolog u zdravstvu, klinički psiholog, medicinski fizičar, fonetičar i nutricionist. Drugi uvjet je da radnik obavlja zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja, pa da proizlazi da se logopedi, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti koji obavljaju nezdravstvenu djelatnost, ne smatraju zdravstvenim radnicima. Tuženik ponovno u žalbi ističe da je tužiteljica u razdoblju od 1. ožujka 2014. do 31. svibnja 2021. bila po ugovoru o radu zaposlena kao nezdravstveni djelatnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja – analitičar, a od 1. lipnja 2021. do 21. travnja 2022. bila je voditeljica odjela gdje joj je uz postojeći koeficijent dodijeljen i voditeljski dodatak u propisanom postotku, pa osporava da bi se odredba članka 155. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne Novine br. 100/18) odnosila na tužiteljicu. Tuženik dalje navodi da iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. veljače 2014., proizlazi da je tužiteljica zaposlena kao nezdravstveni djelatni, te da tužiteljica nije dokazala da je u utuženom razdoblju obavljala zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja. Tuženik u žalbi navodi da je tužiteljici za cijelo vrijeme utuženog razdoblja bila isplaćivana plaća prema sklopljenom Ugovoru o radu od 26. veljače 2014. Navodi dalje da se naknada plaća obračunava i isplaćuje sukladno odredbama Zakona o plaćama u javnim službama, te sukladno odredbama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, važećima u trenutku obračuna plaće i naknade plaće. Za vrijeme trajanja radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, a u utuženom razdoblju, na snazi je bila Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne Novine br. 25/13, 72/13, 151/13, 9/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17 , 74/17, 122/17, 9/18 i 57/18, dalje - Uredba), a da je tužiteljici bio dodijeljen koeficijent iz tada važeće Uredbe u visini od 1,513 koji se odnosio na nezdravstvene djelatnike koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja – analitičar prema kojem joj je i vršen obračun i isplata plaće. Tuženik ponavlja da tadašnjom Uredbom za radno mjesto “biolog”, „psiholog“, „biotehnolog“ i „nutricionist“ bio je koeficijent kao nezdravstvenim djelatnicima, pa je i tužiteljici plaća bila obračunavana i isplaćivana sukladno važećoj i primjenjivoj Uredbi. Tuženik predlaže prihvatiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, uz naknadu troška parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, kao i trošak žalbenog postupka, sve u roku od 15 dana. U protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode i navodi da tuženik nije uskladio svoje poslovanje s pozitivnim propisima, da je izbjegao primijeniti materijalno pravo u utuženom razdoblju te je na taj način umanjio plaću tužiteljici i time joj uskratio ono što joj po zakonu pripada. Tužiteljica predlaže žalbu odbiti, a pobijanu presudu potvrditi i traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Međutim osnovan je žalbeni razlog apsolutno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, te je zbog pogrešnog pravnog stava pogrešno primijenjeno materijalnog pravo.

6. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike mjesečne bruto plaće i naknade bruto plaće u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 21. travnja 2022. sa pripadajućim zateznim kamatama, po osnovi razlike između obračunatog koeficijenta od 1,513 za nezdravstvene radnike VSS koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja i koeficijenta složenosti poslova od 1,727 koji pripada poslovima VSS zdravstvenih djelatnika u javnim službama.

7. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi da tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, ali osporava osnovu, tako da je sporno je li tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju tuženik bio dužan obračunavati plaću po koeficijentu složenosti poslova od 1,727 za poslove VSS zdravstvenog djelatnika mr.sc. sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, te je li nastupila zastara potraživanja u konkretnom slučaju.

8. Prvostupanjski sud zauzima stav da tuženik tužiteljici nije obračunavao plaću u skladu sa odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 100/18., 125/19., 147/20., 119/22.), te da je prema članku 155. stavak 1. i 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti tužiteljici trebalo priznati status zdravstvenog radnika i tako joj obračunavati i plaću.

9. Ovakav stav prvostupanjskog suda ovaj sud ne prihvaća pravilnim.

10. Naime, nije sporno da je tužiteljica mr.sc. dipl. inž. biologije i da je bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. veljače 2014. i Dodatka ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. svibnja 2021. na radnom mjestu djelatnice koja je sudjelovala u procesu dijagnostike i liječenja – analitičara u Službi za zdravstvenu ekologiju, te u funkciji Voditeljice odjela, ali prema navedenom Ugovor o radu člankom 2. je ugovoreno da će tužiteljica obavljati poslove nezdravstvenog radnika i tako joj je obračunavana plaća. Tužiteljica je 22. travnja 2022. ostvarila pravo na mirovinu.

11. Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne Novine br. 25/2013 - dalje Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama/13) koja je stupila na snagu 1. ožujka 2013. za radno mjesto "VSS nezdravstveni djelatnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja" utvrđen koeficijent 1,513, a za poslove VSS zdravstvenog djelatnika mr.sc. sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, određen koeficijent složenosti poslova od 1,727.

12. Tuženik je u skladu sa tim donosio rješenja o plaći tužiteljice protiv kojih je tužiteljica mogla izjaviti prigovor Upravnom vijeću Zavoda za javno zdravstvo a što nikada nije učinila do odlaska u mirovinu, pa je stav ovog suda da ne može osnovano zahtijevati isplatu razlike plaće smatrajući da joj je kroz utuženi period pripada razlika plaće prema koeficijentu od 1,727 sukladno članku 2. stavak 1. točka C., a pod točka 5b. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama/13, koji bi se primjenjivao na zdravstvene službenike.

13. Budući da je tužiteljica nezdravstveni radnik jer je diplomirani inženjer biologije koja obavlja i poslove voditelja Službe za zdravstvenu ekologiju, a koeficijent po kojemu je tuženik obračunavao plaću tužiteljici važi i trenutnom Uredbom (Narodne Novine br. 119/2019), pa se i ovom Uredbom u koeficijentima koji se odnose na tužiteljicu nije ništa promijenilo.

14. Tužiteljici je plaća bila obračunavana i isplaćivana sukladno važećoj i primjenjivoj Uredbi. Novela Uredbe (Narodne Novine 46/23) stupila je na snagu 28. travnja 2023. i njome je utvrđen naziv radnog mjesta "Biolog u zdravstvu" kojim je pak utvrđeno da se biolozi u zdravstvu imaju smatrati zdravstvenim radnicima. Dakle, tek je Novelom Uredbe reguliran koeficijent biologa u zdravstvu koji se imaju smatrati zdravstvenim radnicima sukladno odredbi članka 155. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, slijedom čega je jasno kako se u odnosu na tužiteljicu imao primijeniti koeficijent koji je i korišten za obračun i isplatu plaće prema važećoj Uredbi/13 i /19, a ne koeficijent koji je naznačen u tužbi.

15. Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama uopće nije propisano, a niti je drugim zakonima drugačije reguliran veći koeficijent nego što je Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama predviđeno za radno mjesto tužiteljice stoga ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, te je na temelju članka 373. ZPP- a, žalba tuženika prihvaćena, a pobijana presuda preinačena odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice.

16. Obzirom je preinačena prvostupanjska presuda to i odluku troškovima postupka treba preinačiti na temelju članka 166. ZPP-a.

17. Tuženik je u ovom postupku uspio u cijelosti to prema članku 154. ZPP-a, ostvaruje pravo na naknadu troškova postupka koji su bili neophodni za rješenje ovog spora (članak 155. ZPP).

18. Troškovi tuženika sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova - 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 3. travnja 2025., 1. srpnja 2025., za svako 100 bodova – po 200,00 EUR za svako ročište i za ročište za objavu presude 50 bodova - 100,00 EUR, sve uz iznos PDV od 25 %, tako da ukupni troškovi tuženika iznose 875,00 EUR.

19. Tuženik je uspio i u žalbenom postupku pa mu pripada i trošak sastava žalbe 250,00 EUR + PDV 62,50 EUR, pristojba na žalbu u iznosu od 130,90 EUR ili ukupno 443,40 EUR.

20. Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu na temelju članka 155. ZPP-a, budući ta radnja nije bila nužna za rješenje ovog spora.

21. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.

U Karlovcu, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vinka Vrančić