Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-859/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Britvec, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Josipa Štrucelj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Iva Žuvanić Štambuk, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa skrbnik DE, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps- 260/2020-25 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća 15. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-260/2020-25 od 12. srpnja 2024., potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-260/2020-25 od 12. srpnja 2024. odlučeno je:
"I Nalaže se tuženiku ŠE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] preda u posjed nekretninu u [adresa], označeno kao zk.č.br. [katastarska čestica], u naravi obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište površine 310 čhv, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodnu od osoba i stvari tuženika, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.331,82 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. U žalbi navodi da je odluka donesena uz počinjenje povrede odredbe iz članka 354. stavak 2. točka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) obzirom tuženika nije zastupala adekvatna osoba. Upućuje i na povredu odredbe iz članka 98.a ZPP-a, smatra da je skrbniku trebalo uskratiti zastupanje te o tome obavijestiti nadležni Centar za socijalnu skrb. Ističe kako je parnični postupak trebalo prekinuti do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi po tužbi tužitelja GE i ČE protiv JE i IE. Osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice kao i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje ali pred drugog suca.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predaju u posjed nekretnine detaljno opisane pod točkom I izreke odluke (obiteljske stambene zgrade u [adresa] koja dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]).
6. U predmetu nema spora da je tuženik rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu Os-33/70 u potpunosti lišen poslovne sposobnosti, te mu je kao skrbnik imenovan GE. Nadalje, neprijeporno je da je po smrti skrbnika rješenjem Centra za socijalni rad Zagreb, Podružnica Maksimir od 4. rujna 2019. novim skrbnikom tuženika imenovan DE.
7. U predmetu je tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporna aktivna legitimacija tužiteljice, te ima li tuženik pravni osnov za posjedovanje nekretnine.
8. Mjerodavno pravo za rješenje spora između stranaka sadržano je u odredbama 161., 162., 163. i 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZOVIDSP).
9. Prema odredbi iz članka 162. ZOVIDSP da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu. Tuženik pak u smislu odredbe iz članka 163. ZOVIDSP može odbiti predaju stvari njegovom vlasniku ako ima pravo na posjed. Prema odredbi iz članka 166. stavak 1. ZOVIDSP onog tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svog stjecanja smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevanim vlasnikom) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. U smislu stavka 2. istoga članka predmnijevanom vlasniku će na njegov zahtjev predati stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit ili što ne može naznačiti svog prednika ili onog samo sumnjivog, ili je stekao posjed stvari besplatno, a onaj tko zahtjeva posjed stvari ga je stekao naplatno, no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao i on.
10. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog propisa.
11. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a kojeg tuženik ističe u žalbi.
12. Povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a postoji uz ostalo i u situaciji kada parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku te ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno.
13. Prema odredbi iz članka 80. ZPP-a stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njezin zakonski zastupnik (stavak 1. ). Zakonski zastupnik određuje se zakonom ili aktom nadležnog državnog tijela donesenim na temelju zakona (stavak 2.). Prema odredbi iz članka 81. ZPP-a zakonski zastupnik može u ime stranke poduzimati sve radnje u postupku; ali ako je za podnošenje ili povlačenje tužbe, za priznanje odnosno za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe ili za poduzimanje drugih radnji u postupku u posebnim propisima određeno da zastupnik mora imati posebno ovlaštenje, on može te radnje poduzimati samo ako ima takvo ovlaštenje (stavak 1.). Kada sud ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod skrbništvom ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju, obavijestit će o tome centar za socijalnu srkb (stavak2.)
14. Iz stanja spisa proizlazi da je skrbnik DE poduzimao za štićenika (tuženika) sve potrebne radnje u postupku, pri čemu se ne radi o radnjama za poduzimanje kojih je trebalo postojati posebno ovlaštenje. Slijedom navedenog ovaj žalbeni navod tuženika nije osnovan.
15. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:
- da je tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe bila upisana kao suvlasnica sporne nekretnini u ½ dijela,
- da je za trajanja postupka tužiteljica otkupila dijelove i ostalih suvlasnika te je intabulirana u zemljišnoj knjizi kao suvlasnica u 60/72 dijela,
- da je tužiteljica i od preostalih suvlasnika (za ukupni suvlasni dio od 12/72 dijela) otkupila suvlasni dio od 12/72 dijela, te da su joj navedeni suvlasnici - prodavatelji dali tabularnu izjavu kojom su ju ovlastili da i na njihovim prodajnim suvlasnim dijelovima ishodi upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama,
- da je tuženik živio u spornoj nekretnini sa skrbnikom ĐE i njegovom suprugom, da su prvotno stanovali u potkrovnom dijelu, a potom i u stanu na prvome katu,
- da je tuženik i nakon smrti skrbnika nastavio živjeti u spornoj nekretnini,
- da se radi o izuzetno trošnom objektu koji je sagrađen početkom 20. stoljeća, zapušten i neodržavan, oštećen u potresu te nije podoban za stanovanje,
- da isključivo tuženik drži u posjedu navedeni objekt, a tužiteljica nema ključeve objekta.
- kako navedena nekretnina predstavlja dom tuženika obzirom u nekretnini živi neprekinuto gotovo 40 godina te je za nekretninu – dom vezan.
16. Ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
17. Prije svega valja navesti da tuženik neosnovano osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju aktivne legitimacije tužiteljice za utuženje.
18. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica ½ suvlasnog dijela nekretnine stekla darovanjem od supruga (Ugovor o darovanju prileži na listu 12 i 13 prvostupanjskog spisa), a da je suprug tužiteljice tu polovinu suvlasnog dijela nekretnine stekao na temelju pravnog posla - Kupoprodajnog ugovora od 25. studenog 1996. (koji je zaključen sa prodavateljima JE i IE).
19. Tuženik tvrdi da prednici supruga tužitelja nisu mogli valjano steći ½ suvlasnog dijela nekretnine (koju su prodali suprugu tužiteljice), jer nisu ispunili svoju obvezu iz Kupoprodajnog ugovora od 1. ožujka 1986., odnosno nisu u potpunosti isplatili prodavatelje GE i ČE. Sada u žalbi tuženik ističe da je postupak trebalo prekinuti do okončanja postupka koji se vodi po tužbi GE i VE protiv JE i VE radi poništenja kupoprodajnog ugovora, koji je spor zabilježen u zemljišnoj knjizi.
20. Iz stanja spisa proizlazi da je Kupoprodajni ugovor između GE i VE te JE i IE zaključen 1. ožujka 1986. te da su točkom 3. Kupoprodajnog ugovora – tabularnom izjavom prodavatelji ovlastili kupce da na temelju ugovora ishode uknjižbu prava vlasništva prodanih nekretnina. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi kako JE Ž **.**.1986. potvrđuje da je prodavateljima GE i VE ostao dužan dio kupovnine u iznosu od 5.000,000,00 tadašnjih dinara. Navedeno i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda ne znači da kupci JE nisu u potpunosti isplatili prodavatelje GE, budući iz Kupoprodajnog ugovora sa lista 34 spisa proizlazi da njihova obveza plaćanja kupovnine (3. rate kupovnine dospijeva tek 5. svibnja 1986.). Slijedom navedenog tuženik ne može aktivnu legitimaciju tužiteljice dovesti u sumnju
21. U takvoj pravnoj situaciji pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako obzirom tuženik nije bio sudionik niti jednog obveznopravnog odnosa koji je prethodio uknjižbi tužiteljičinog prava vlasništva, te kako nije bio nasljednik pok. skrbnika GE i supruge EE već samo njihov štićenik da činjenica vođenja parničnog postupka za koji postoji zabilježba spora ne može se ni na koji način reflektirati na pravnu poziciju tuženika.
22. Stoga po stajalištu ovog drugostupanjskog suda nije bilo mjesta prekida ovog postupka do okončanja postupka koji se vodi po tužbi supružnika EE protiv supružnika JE radi poništenja kupoprodajnog ugovora.
23. Provođenjem testa razmjernosti prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužiteljica ima zakonsko pravo tražiti od suda da zaštiti njeno vlasništvo, da je miješanje države u pravo na dom ima legitimni cilj te da je u konkretnoj pravnoj situaciji prevaga na privatnom vlasništvu tužiteljice, kao nepovredivom pravu koje je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, pa je tako miješanje države u pravo na dom tuženika ima legitimni cilj, odnosno u interesu je državne sigurnosti, javnoga reda i mira, gospodarske dobrobiti zemlje, zaštite prava i sloboda drugih.
24. Obzirom je tuženik osoba sa mentalnom retardacijom, bez poslovne sposobnosti pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da upravo na državnim institucijama ili na skrbniku mora ležat odgovornost stambenog i drugog zbrinjavanja tuženika kao vrlo ranjive osobe koja se ne može brinuti o svojim interesima niti o svojim pravima, te da takav teret ne može pasti na tužiteljicu kao vlasnicu. Osim toga pravilno prvostupanjski sud i ističe kako je obzirom na stanje objekta, na njegovu zapuštenost, neodržavanje te i na posljedice potresa zbog kojeg objekt nije podoban za stanovanje miješanje državne u tuženikovo pravo na dom svakako legitimno jer je i nužno da se tuženik kao izrazito ranjiva osoba smjesti u nekretninu koja će mu omogućiti udobnost, sigurnost, te će mu se istodobno pružiti adekvatna skrb.
25. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda iseljenje tuženika je razmjerno legitimnom cilju koji se želi postići u ovome postupku, odnosno upravo se na državu treba staviti teret zbrinjavanja osoba pod skrbništvom, a ne na privatnu vlasnicu nekretnine.
26. Slijedom svega iznesenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako tužitelj nema pravni osnov za korištenje nekretnine.
27. Obzirom je tužiteljica dokazala da je vlasnica (za 60/72 dijela)i predmnijevana vlasnica nekretnine (za 12/72 dijela), a tuženik nije dokazao da ima valjani pravni osnov za posjedovanje nekretnine, odnosno nije dokazao da su nastupile pretpostavke normirane odredbom iz članka 166. stavak 2. ZOVIDSP-a, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i pobijanu odluku potvrditi na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a.
28. Stoga je presuđeno kao u izreci.
U Karlovcu 15. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Vesna Britvec
