Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kžm-10/2025-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema maloljetnom ZĐV, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj; 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21,114/22,114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj; Km-17/2024-15 od 26. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba maloljetnika ZĐV, kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj; Km-17/2024-15 od 26. veljače 2025., na osnovi članka 7. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine, broj: 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 - dalje: ZSM/11), u vezi članka 10. stavak 2. točke 1. i 8. ZSM/11, maloljetnom ZĐV izrečena je odgojna mjera posebnih obveza da se ispriča žrtvi ZĐ i odgojna mjera posebne obveze da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 80 sati. Sukladno odredi članka 10. stavak 5. ZSM/11, izrečena mjera iz članka 10. stavak 2. točka 8. ZSM/11, može trajati najdulje do jedne godine.

1.2. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM/11, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio maloljetnik, putem branitelja Berislava Kneza, odvjetnika iz Vinkovaca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.

5. Žalba maloljetnika nije osnovana.

6. Maloljetnik u svojoj žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka o postojanju koje obrazlaže da pogrešno utvrđeno činjenično stanje prelazi u bitnu povredu kaznenog postupka, a što posljedično rezultira donošenjem osuđujuće presude iz pogrešnih razloga, bez dokaza. Time se žalitelj stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga u povodu žalbe, po službenoj dužnosti, ispitana pobijana presuda u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. Takvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a također i da je na štetu maloljetnika povrijeđen kazneni zakon.

7. Maloljetnik u žalbi navodi da je činjenično stanje potpuno pogrešno utvrđeno, odnosno prvostupanjski sud je iz izvedenih dokaza izvukao pogrešan zaključak o krivnji maloljetnika upravo zahvaljujući činjenici da ne obrazlaže dokaze izvedene tijekom glavne rasprave.

8. Potpunom i pravilnom analizom izvedenih dokaza, sud s pravom nije prihvatio obranu maloljetnika kao istinitu i objektivnu jer isti nastoji relativizirati i umanjiti svoju odgovornost, isključivo u cilju umanjenja kaznenopravne odgovornosti.

9. Nije u pravu maloljetnik kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Zakon o sudovima za mladež i utvrdio da je maloljetnik počinio kazneno djelo na način kako mu je to stavljeno na teret prijedlogom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Naime, suprotno žalbenim navodima maloljetnika pravilno je prvostupanjski sud zasnovao svoj pravni stav o odgovornosti maloljetnika na iskazu svjedoka - žrtve ZĐ, pri tome nalazeći da je isti vjerodostojan, istiniti i usuglašen s iskazom svjedoka RĐ i AĐ, te prikupljenim materijalnim dokazima provedenim tijekom dokaznog postupka, iz čega je potom izveo pravilan zaključak da je maloljetnik kroz duži vremenski period prijetio žrtvi da će ga usmrtiti, iz razloga jer ni nakon kontradiktornog ispitivanja žrtve prvostupanjski sud nije pronašao razlog ne povjerovati njegovom iskazu, isto tako s pravom prvostupanjski sud nije poklonio vjeru obrani maloljetnika, koju je s pravom ocijenio kao nevjerodostojnom i usmjerenom isključivo na izbjegavanje i umanjenje kaznene odgovornosti, obzirom da je ista nelogična i u suprotnosti s dokazima provedenim tijekom rasprave i na njima utvrđenim činjenicama.

11. Dakle, pravilno vrednujući obranu maloljetnika, te posebno uzimajući u obzir da su odnosi maloljetnika i žrtve dugotrajno poremećeni, prigovor maloljetnika vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja je i po ocjeni drugostupanjskog suda, neosnovan, te se ničime ne dovodi u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

12. Pravilnom analizom izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je osnovano zaključio kako je maloljetnik postupio na način pobliže opisan u obrazloženju pobijanog rješenja, a na koji način je ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11, pa je s tim u vezi pravilno primijenio Zakon o sudovima za mladež.

13. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na iste.

14. Shodno tome prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se dinamika predmetnog događaja odigrala upravo onako kako je to opisala žrtva ZĐ, a ne kako ga opisuje maloljetnik ZĐV.

15. Maloljetnik u žalbi ističe žalbenu osnovu povrede Kaznenog zakona, no istu ne argumentira niti obrazlaže, pa je pobijano rješenje ispitano u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 i drugostupanjski sud nije utvrdio da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu maloljetnika, a na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

16. Maloljetnik u žalbi ne navodi da se žali i zbog odluke o odgojnoj mjeri, no kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana u sebi sadržava i žalbu na odluku o sankciji, te je pobijana presuda, sukladno članku 478. ZKP/08, ispitana i u tom pravcu.

17. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je maloljetniku pravilno cijenio njegovu psiho-fizičku razvijenost i osobine ličnosti, napose činjenicu da je u dobi od osamnaest godina, da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao sedamnaest godina, da odrasta u cjelovitoj obitelji, da je završio srednjoškolsko obrazovanje, te da traži posao. Uzimajući u obzir mišljenja stručnih osoba, prvostupanjsko vijeće je izreklo odgojnu mjeru iz izreke rješenja smatrajući istu svrhovitom i opravdanom, uvažavajući sve okolnosti, posebice težinu kaznenog djela, kao i maloljetnikove osobne i obiteljske prilike, te nalazeći da bi navedena odgojna mjera mogla utjecati na maloljetnika da promijeni svoje ponašanje.

18. Stoga, uzimajući u obzir gore navedeno, kao i mišljenja stručnih osoba, vijeće ovoga drugostupanjskog suda također smatra da će se sa izrečenim odgojnim mjerama ostvariti svrha odgojnih mjera, te utjecati na daljnji razvoj njegove ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti, radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela, kao i utjecati na ostale da ne čine kaznena djela, kako je to propisano u članku 6. stavak 2. ZSM/11.

19. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu maloljetnika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

20. Slijedom svega iznesenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 15. listopada 2025.

Predsjednik vijeća za mladež

Nikola Bešenski