Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-255/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja, te Ive Smokvina- Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Vlajčeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2212/2019-56 od 15. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2212/2019-56 od 15. studenog 2022. u u pobijanom dijelu točke I. izreke za iznos od 4.800,00 kuna/ 637,07 eura[1] zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. listopada 2012. do isplate, u točki II. izreke te u dijelu točke IV. izreke za iznos od 5.862,75 kuna/ 778,12 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 15. studenog 2022. pa do isplate.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju, na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći i njege), isplati iznos od 21.020,00 kn/ 2.789,83 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2012. do isplate, u roku 15 dana. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju, s naslova troškova liječenja, isplati iznos od 2.025,22 kn/ 268,79 eura s pripadajućim

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

zateznim kamatama tekućim na način i po stopi pobliže opisanim u izreci presude, u roku 15 dana. Točkom III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.770,00 kn/ 367,64 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2012. do isplate, s naslova neimovinske i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, kao prekomjerno zatražen, dok je točkom IV. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u visini od 13.862,75 kn/ 1,839,80 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2022. pa do isplate, u roku 15 dana.

2. Tuženik je podnio žalbu kojom pobija predmetu presudu u točki I. izreke preko nespornog iznosa neimovinske štete od 15.000,00 kuna i imovinske štete za tuđu pomoć od 1.220,00 kuna, zatim točke II. izreke u cijelosti te dijela točke IV. izreke preko nespornog iznosa parničnog troška od 8.000,00 kuna, pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. ; dalje - ZPP). Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, potražujući pritom trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi 16. srpnja 2011. kada je kao putnik stradao u vozilu registracijske oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika.

6. Na temelju provedenog kombiniranog sudsko medicinskog vještačenja po stalnim sudskim vještacima Zvonku Ivašiću, dipl. ing., vještaku za analize prometnih nezgoda, tehniku i procjenu motornih vozila, i prof. dr. sc. ER, specijalistu sudske medicine, prvostupanjski sud utvrđuje dinamiku kretanja vozila te položaj i kretanje tijela tužitelja u vozilu uslijed nastanka štetnog događaja. Predmetnim vještačenjem utvrđeno je i da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio natučenje glave s ranama razderotinama na gornjoj usni i iza lijevog uha, krvni podljev ispod oba oka, potres mozga i istegnuće vrata (trzajna ozljeda). Uzimajući u obzir položaj tužitelja u vozilu, kinematiku njegova tijela i značajnu deformaciju putničkog prostora vozila prvenstveno u vidu udarnog utisnuća stražnjeg dijela krova, utvrđeno je da je tužitelj sve navedene ozljede mogao zadobiti i u slučaju korištenja sigurnosnog pojasa.

7. Na temelju provedenog toksikološkog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Marini Nestić, dipl. ing., prvostupanjski sud utvrđuje da su uzorci krvi i mokraće pokojnog MR dostavljeni na analizu alkohola bili kontaminirani, slijedom čega nije bilo moguće utvrditi je li se isti u vrijeme prometne nezgode nalazio pod utjecajem alkohola. Analizom krvi i mokraće pokojnog MR utvrđeno je da je isti konzumirao diazepam, kokain i alkohol. Međutim, nije moguće utvrditi je li diazepam utjecao na njegove vozačke sposobnosti i u kojoj mjeri budući da nije poznato kada je uzeo zadnju tabletu, u kojoj količini i koliko učestalo (nije utvrđena koncentracije diazepama u krvi). Analizom krvi nije dokazana prisutnost kokaina već samo njegovog aktivnog metabolita kokaetilena, koji djeluje slično, ali malo slabije, a koji trag kokaetilena nije morao utjecati na vozačke sposobnosti pokojnog MR. Vještak nije mogao utvrditi stupanj alkoholiziranosti, koncentraciju diazepama i kokaetilena u krvi niti su se mogle utvrditi psihofizičke sposobnosti pokojnog MR za upravljanje vozilom u trenutku prometne nezgode.

8. Prvostupanjski je sud nalaze i mišljenja vještaka u cijelosti prihvatio cijeneći da su isti dani na jasan i određen način u skladu s pravilima struke te stranke na iste nisu iznosile primjedbe.

9. Na temelju provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. prim. Viliju Berošu, spec. neurokirurgu, njegovim usmenim saslušanjem, te uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja, prvostupanjski sud utvrđuje da je isti tijekom predmetnog ozljeđivanja zadobio udarac u meki oglavak uz reznonagnječnu ranu lijeve sljepoočne regije, potres mozga, reznonagnječnu ranu gornje usne i trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Na dan štetnog događaja hospitaliziran je u OB Ogulin u trajanju od 16. srpnja 2011. do 18. srpnja 2011. te su zadobivene ozljede u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Liječenje tužitelja je trajalo do 26. kolovoza 2011. Tužitelj je trpio bol jakog intenziteta dva (2) dana, srednjeg intenziteta sedam (7) dana, a manjeg intenziteta kroz mjesec dana. Tužitelj je trpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jačeg intenziteta tri (3) dana, srednjeg intenziteta sedam (7) dana, a manjeg intenziteta u trajanju od tri i pol tjedna. Kod tužitelja nema elemenata koji bi ukazivali na postojanje trajnih posljedica, međutim kod istoga zaostaje naruženje - ožiljci od reznognječnih rada koji predstavljaju naruženje slabog stupnja. Tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć dva (2) tjedana 4 sata dnevno, potom sa smanjenog opsega tri (3) sata dnevno kroz daljnjih tjedan i pol dana. U odnosu na postavljanje dijagnoze potresa mozga vještak je ukazao da je ista sadržana u otpusnom pismu i kontrolnoj medicinskoj dokumentaciji te je mišljenja da su liječnici, sukladno pravilima struke, istu postavili. Pojasnio je da se nakon 11 godina mogu samo parcijalno analizirati elementi koji se opisuju ili uopće ne opisuju u medicinskoj dokumentaciji. Iz iste je vidljivo da se ne opisuje okolnost gubitka svijesti, ali se opisuje okolnost ne sjećanja događaja. To znači da u nije u mogućnosti niti potvrditi niti isključiti postojanje navedene dijagnoze jer se ne opisuju svi potrebni elementi. Isključujući dijagnozu potresa mozga, tužitelj je trpio bol jakog karaktera jedan (1) dan i šesnaest (16) sati, srednjeg karaktera pet (5) i pol dana i manjeg intenziteta još tri (3) i pol tjedna, pritom ocjena strana i tuđe pomoći ostaje neizmijenjena.

10. Tijekom postupka proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka SR, PR i RR, čije je iskaze prvostupanjski sud cijenio istinitima budući da su isti iznijeti logično i uvjerljivo te su međusobno sukladni.

11. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije dokazao da bi tužitelj pristao na vožnju s vozačem u alkoholiziranom stanju i da bi pokojni MR upravljao pod utjecajem droga te da se isti kretao vozilom neprimjerenom brzinom, slijedom čega ne nalazi odgovornost/suodgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja niti njegov doprinos nastanku štete.

12. Na temelju odredbe članka 1046. i 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. – dalje u tekstu: ZOO) tužitelju dosuđuje pravičnu novčanu naknadu s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 19.800,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2012. do isplate, dok odbija preostali dio tužbenog zahtjeva u visini od 2.700,00 kuna kao prekomjerno zatraženim iznosom.

13. Imajući u vidu vremensko razdoblje u kojem je tužitelj bila potrebna tuđa pomoć i njega, tužitelju dosuđuje iznos od 1.220,00 kuna, dok visinu cijene sata pružene pomoći i njege utvrđuje primjenom odredbe članka 223. Zakona o parničnom postupku (

"Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. – dalje u tekstu: ZPP/22) u visini od 20,00 kuna. Pritom odbija prestali zatraženi iznos u visini od 70,00 kuna kao prekomjerno zatražen. Tijek zateznih kamata određuje primjenom odredbe članka 1103. ZOO-a, odnosno od dana podnošenja tužbe.

14. Cijeneći dostavljenu dokumentaciju u spisu tužitelju, s naslova troškova liječenja, dosuđuje iznos od 2.025,22 kune, pri čemu tijek zateznih kamata utvrđuje uvidom u dostavljene račune.

15. Prvostupanjski sud otklanja prigovor promašene pasivne legitimacije budući da je tuženik Euroherc osiguranje d.d. Zagreb pravni slijednik prvotnog tuženika, trgovačkog društva Sunce osiguranje d.d. Zagreb, kod kojeg je bilo osigurano vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u kojem je tužitelj bio putnik u trenutku prometne nezgode, a koje je činjenice tuženik učinio nespornim u odgovoru na tužbu.

16. Tužitelj je prvotno tužbom potraživao, s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, iznos od 31.000,00 kuna te, s naslova tuđe pomoći i njege, iznos od 1.000,00 kuna, oboje sa zateznim kamatama tekući od dana podnošenja tužbe do isplate, dok je, s naslova imovinske štete na ime troškova liječenja, potraživao iznos od 2.025,22 kune sa zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

17. Isti je zatim tijekom postupka, a nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 1. travnja 2016. smanjio tužbeni zahtjev na način da je, s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, potraživao iznos od 15.000,00 kuna, a s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, iznos od 1.290,00 kuna.

18. Potom je podneskom od 30. srpnja 2021. povisio tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuje isplatu s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na način da potražuje iznos od 22.500,00 kuna, u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji o iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, dok je zahtjev u preostalom dijelu ostao neizmijenjen.

19. Tuženik se nije protivio smanjenju tužbenog zahtjeva učinjenim podneskom tužitelja od 1. travnja 2016., već je zahtijevao trošak parničnog postupak za povučeni dio, dok se povišenju tužbenog zahtjeva od 30. srpnja 2021. protivio te istaknuo prigovor zastare i osporio tijek zateznih kamata.

20. Rješenjem prvostupanjskog suda od 4. listopada 2022. prvostupanjski je sud dopustio preinaku tužbe obrazlažući da je tužitelj uskladio (povisio) tužbeni zahtjev sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji o iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete te bi nedopuštanjem navedene preinake u smislu usklađivanja tužbenog zahtjeva s nalazom i mišljenjem vještaka i Orijentacijskim kriterijima tužitelju bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99. – ispr., 14/02. i 1/06.).

21. Pritom odbija prigovor zastare navodeći da tužitelj nije preinačio tužbeni zahtjev iz razloga jer su istaknute nove činjenice u ovoj pravnoj stvari. Budući da tužitelj nije izričito povukao tužbu za iznos od 8.210,00 kuna (iznos preko 23.790,00 kuna do iznosa od 32.000,00 kuna) cijeni zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška neosnovanim imajući pri tome u vidu i da je vrijednost boda za poduzete radnje jednaka vrijednosti boda za iznos štete za koju se dalje vodio postupak. Otklanja navode tuženika da tužitelju ne pripada zatezna kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva imajući u vidu da ista teče od dana podnošenja tužbe, a tuženik je mogao platiti nesporni iznos nakon provedenog medicinskog vještačenja.

22. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP/22, dok je o zateznim kamatama dosuđenim na parnični trošak odlučeno primjenom odredbi članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13 i 94/14). i članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.).

23. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda parničnog postupka. Prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je zatim pravilno primijenio materijalno pravo. Pritom je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude pa se nije ostvario žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi. U pogledu pravilne primjene materijalnoga prava, na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valja navesti da je prvostupanjskom presudom citirana kasnija verzija Zakona o obveznim odnosima (važeća u vrijeme donošenja prvostupanjske presude), od one koja je bila na snazi u vrijeme štetnog događaja. Međutim, primijenjene odredbe predmetnog zakona u pogledu relevantnog materijalnog prava nisu obuhvaćane izmjenama nakon 2011., slijedom čega navedena okolnost nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

24. Tuženik neosnovano žalbom osporava dopuštenu preinaku tužbe učinjenu podneskom tužitelja od 30. rujna 2021.

25. Naime, tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena prije izmjene Orijentacijskih kriterija, a isti se odnose na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja ubuduće. U konkretnom slučaju, u trenutku izmijene navedenih kriterija ovaj parnični postupak je bio u tijeku, slijedom čega je, i prema stajalištu ovoga suda, navedena preinaka pravilno dopuštena pa su samim time neosnovani i žalbeni navodi o retroaktivnoj primjeni istih.

26. Isto tako pravilno je odlučeno i o prigovoru zastare u odnosu na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva.

27. Građanski odjel ovoga suda na sjednici održanoj 7. ožujka 2024. u odnosu na navedeno sporno pravno pitanje zauzeo je stajalište o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, prema shvaćanju ovog suda podnošenjem tužbe zastara je prekinuta i u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Svi događaji koji su relevantni za odluku suda kao i dokazi jednaki su i u odnosu na tužbeni zahtjev prije preinake pa tako i u odnosu na tužbeni zahtjev nakon preinake što znači da preinakom tuženik nije stavljen u nepovoljniju procesnu poziciju. Kada se radi o naknadi neimovinske štete tužitelj je u konkretnom slučaju već u tužbi naveo sve kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu iste. Stoga, prihvaćanjem prigovora zastare u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev tužitelj bi u konkretnom slučaju bio onemogućen u razmatranju svog povišenog tužbenog zahtjeva u meritumu, te bi takvo postupanje suda prilikom tumačenja zastare u konkretnoj situaciji kako to predlaže tuženik predstavljalo pretjerani formaliziran u primjeni prava koji bi mogao naštetiti načelima poštenog suđenja i pristupa sudu, suprotno članku 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori broj 18/97. 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i odredbI članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90 – 5/14) kojom je zajamčeno pravo na pristup sudu.

28. Pritom se ukazuje da je i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske 27. svibnja 2024. zauzeo pravno stajalište prema kojem se, u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (Su-IV-123/2024).

29. Iz istih se razloga u konkretnome slučaju i pitanje dospijeća (kamata) u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva ne ocjenjuje samostalno. Također, u smislu odredbe članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09 i 75/09 75/09. ; dalje - ZOOP), koji se kao specijalan propis primjenjuje u konkretnoj pravnoj situaciji, radnja ostvarenja subjektivnog prava na naknadu neimovinske štete poduzeta je podnošenjem tužbe, čime je prekinuto zastarijevanje, što se odnosi i na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove, slijedom čega tužitelju pripadaju zatezne kamate upravo od dana podnošenja tužbe.

30. Nastavno na sve prethodno navedeno, neosnovano tuženik prigovara odmjerenoj visini pravične novčane naknade za neimovinsku štetu budući da je ista, i prema ocjeni ovoga suda, a uzimajući u obzir težinu i narav povrede koju je tužitelj zadobio, odmjerena u primjerenom iznosu.

31. Naime, tužitelj je uslijed štetnog događaja zadobio udarac u meki oglavak uz reznonagnječnu ranu lijeve sljepoočne regije, potres mozga, reznonagnječnu ranu gornje usne i trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Imao je obostrani podlijev ispod očiju i ranu na području lijevog uha veličine 6 cm, a što sve proizlazi iz rezultata provedenih vještačenja. Isti je bio hospitaliziram, a zatim i ambulantno liječen te je nakon štetnog događaja morao nositi okovratnik. Također, kod tužitelja su zaostali ožiljci od reznonagnječenih rana te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

32. Prvostupanjski je sud prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade pravilno vodio računa o svim utvrđenim činjenicama u postupku, a koje jasno proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka na koje se poziva, odnosno o vrsti i lokalitetu ozljeda, utvrđenom intenzitetu i duljini trajanja pretrpljenih fizičkih boli i straha te zaostalom naruženju tužitelja te je pravilnom primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske osnovano istome dosudio uvodno citirani iznos.

33. Pri tome, treba navesti da Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava te se ne primjenjuju samim automatizmom, već služe ujednačavanju kriterija kod odlučivanja o naknadi neimovinske štete. Dakle, orijentacijski kriteriji ne znače samo matematičku operaciju već naprotiv, upućuju da valja imati na umu i posebne okolnosti svakog slučaja za sebe, a što je pravilno prvostupanjski sud i učinio. Tužitelj je u trenutku štetnog događaja imao svega 28 godina, istome je tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega te je prilikom štetnog događaja i procesa liječenja trpio fizičke bolove i strah na način kako je to utvrđeno medicinskim vještačenjem, a koje sve okolnosti opravdavaju visinu dosuđene naknade nematerijalne štete.

34. Nadalje, neosnovano tuženik osporava dosuđeni iznos imovinske štete s naslova troškova liječenja. Naime, tužitelj je uz tužbu dostavio račun broj 11-002993 u visini od 1.875,22 kune te račune troškova participacija u iznosima od po 25,00 kuna koje je platio 25. srpnja 2011., 16. kolovoza 2011. i 17. kolovoza 2011. i u iznosu od po 50,00 kuna koje je platio 17. kolovoza 2011. i 31. kolovoza 2011.

35. Tuženik je pritom u odgovoru na tužbu osporio računu broj 11-002993 do uvida u izvornik istoga, dok iznose participacija nije osporio. Iz zapisnika o održanoj glavnoj raspravi 6. veljače 2014., na čiji sadržaj stranke nisu isticale primjedbe, proizlazi da je tužitelj dostavio prvostupanjskom sudu i tuženiku na uvid medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u preslici na listu 9-21 spisa, a koja uključuje i predmetni račun te tuženik nije isticao daljnje primjedbe u pogledu istoga. Slijedom navedenog, žalbeni se navodi u navedenom dijelu također ukazuju neosnovanima.

36. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, time da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost istog ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

37. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

38. Budući da tuženik nije uspio žalbom, valjalo je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka odbiti kao neosnovan.

39. Dio točke I. izreke prvostupanjske presude za isplatu iznosa od 16.220,00 kuna/ 2.152,76 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2012. do isplate, točka III. izreke te dio točke IV. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.000,00 kuna/ 1.061.78 eura, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2022. do isplate, kao nepobijane, ostaju neizmijenjene.

Rijeka, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Dimec